Uros sa Filoloskog fakulteta
ŠTA BIH VOLEO
Voleo bih da se
vozimo tramvajem
i onda nestane struje,
i mrak je i ne može
da se izadje
iz tramvaja,
i ljudi se plaše
mraka i preturaju po
džepovima i traže upaljače
šibice,
a nas baš briga
mi se ljubimo.
Voleo bih da je zora
i grad je prazan
nikog sem nas,
i jedino se čuju naši koraci.
Vole bih da se kao brijem
i onda ti odnekud naidješ
i poljubim te
i ostavim ti belu bradu od
pene,
bas si smešna
sa tom bradom.
Voleo bih da ležimo
i slusamo muziku,
to je sve.
Voleo bih da putujemo
na primer vozom
i napolju magla ili sneg,
a pored tebe toplo,
i kako se uspavljujemo
više nismo sigurni
gde smo ni kuda idemo,
i to je sada manje vazno.
Voleo bih da sam spavao
i sad ležim budan
ne otvaram oči,
a znam da si tu
tiho jedeš jabuku.
Voleo bih da jedemo
pečen hleb ili keks,
i to je bučno
pri svakom zalogaju
smejemo se jedno drugom
očima, jer su nam usta puna.
Voleo bih da ne mogu da zaspem
i onda ti malo kradem ćebe,
a ti da se utopliš
priljubljuješ se uz mene.
Voleo bih da ti napravim
jednu malu pticu od papira,
a ti mi je posle mnogo godina
pokazeš
i pitaš me
da li se sećam.
Voleo bih da zajedno
gajimo biljku,
i da krijući
jedno od drugog
pričamo sa njom
Voleo bih da sedimo na obali
i da kad odemo
u pesku ostanu otisci
naših guzica.
Voleo bih da sam negde
miran i odsutan,
i da najednom negde
osetim tvoje usne.
Voleo bih da ti tiho
govorim na uvo,
tako o tome
šta bih voleo.
Voleo bih da manje pričam u sebi,
jer kad pričam u sebi
pričam o tebi,...
a mnogo pričam.
Voleo bih da zatvorim
teglu ili bocu
najjace što mogu,
i ti onda traziš
da ti otvorim.
Voleo bih da hodamo
i naćas je staza uža,
i tih par tenutaka
koračam iza tebe
i udišem tvoj miris.
Voleo bih da pijemo
nešto toplo
i gledamo se
preko šolja i kroz paru
u oči.
Voleo bih da vodimo ljubav
i posle premoreni brzo zaspemo
i oboje sanjamo isti san
kao mi vodimo ljubav.
Voleo bih da je ovo poslednji put
kako ti govorim
šta bih voleo
jer kažu,
što se kaže neće biti.