Ravnodusnost...
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 38
  1. #1

    10 Ravnodusnost...

    Sta raditi kada dodjete u situaciju da prema voljenom bicu osecate jedino ravnodusnost... Od pocetne euforije zaljubljivanja,preko leptirica u stomaku pa sve do prave ljubavi,a onda preko mrznje do ravnodusnosti,zaista ne treba puno vremena.Sta je zaista ono sto nas dovodi u ovakvo stanje?Mozda nedostatak tolerancije,postovanja,komunikacije,...ili je u pitanju nesto zaista drugo.Jezivo tanka nit deli granicu ljubavi sa mrznjom.Posle izvesnih razocaranja postaje izvesno da ljubavi vise i nema,ali je stadijum ravnodusnosti poslednja kap koja preliva casu. Zar je moguce da se moze toliko pogresiti u proceni drage nam osobe ili samo dobro osmisljene maske padnu i tresnu nas nasred cela?Namece se jos zanimljivije pitanje,da li je uopste moguce prevazici taj osecaj?
    I may not be perfect but I'm always me

  2. #2

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Citat makilli kaže: Pogledaj poruku
    Sta raditi kada dodjete u situaciju da prema voljenom bicu osecate jedino ravnodusnost... Od pocetne euforije zaljubljivanja,preko leptirica u stomaku pa sve do prave ljubavi,a onda preko mrznje do ravnodusnosti,zaista ne treba puno vremena.Sta je zaista ono sto nas dovodi u ovakvo stanje?Mozda nedostatak tolerancije,postovanja,komunikacije,...ili je u pitanju nesto zaista drugo.Jezivo tanka nit deli granicu ljubavi sa mrznjom.Posle izvesnih razocaranja postaje izvesno da ljubavi vise i nema,ali je stadijum ravnodusnosti poslednja kap koja preliva casu. Zar je moguce da se moze toliko pogresiti u proceni drage nam osobe ili samo dobro osmisljene maske padnu i tresnu nas nasred cela?Namece se jos zanimljivije pitanje,da li je uopste moguce prevazici taj osecaj?
    U svemu ovome meni jedino nije jasno zasto se truditi prevazici ravnodusnost?Zasto pod svaku cenu ostati u vezi sa osobom prema kojoj ne osecamo apsolutno nista?
    Btw,mislim da ne mozemo nazivati voljenom osobu prema kojoj smo ravnodusni

    Sto se tice same ravnodusnosti mislim da se javlja usled prezasicenja emotivnim stanjem u kojem se nalazimo...
    Poruku je izmenio Lillith, 23.12.2006 u 19:12
    ''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''

    William Wordsworth

  3. #3

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Eh..ostajemo u vezi čak i kada osetimo da postajemo ravnodušni,
    iz navike,
    iz straha od promene,
    iz straha da će se osećanja vratiti pa nam neumitno sledi kajanje...

    Toliko ima razloga (čitaj opravdanja) da ostanemo u vezi čak i onda kada nam zdrav razum govori da bi najbolje bilo pokupiti prnje i poželeti jedno drugom sretan put...

    Tako radimo ili smo radili svi u jednom trenutku svog života...

    Međutim, poenta i jeste da ostaješ sve dok debela lejdi ne zapeva!


    Hoću reći..bez obzira na ravnodušnost koja dolazi u naletima,
    pa se smenjuje sa onim što mislimo da je ljubav i sa onim što mislimo da je mržnja, bes revolt...
    tek onda kada ravnodušnost nastupi kao trajno stanje, onda smo spremni da bez osvrtanja idemo dalje.

    A opet - uvek se pitamo - kako to odjednom?
    Mslim da se radi o činjenici da se svi mi menjamo vremenom,
    menjaju nas ljudi, situacije kroz koje prolazimo, nova iskustva koja stičemo...
    Kako se menjamo mi, menja se i osoba sa kojom smo u vezi (ili braku)..
    Pitanje je samo koliko smo u stanju da promene prihvatimo
    i naravno, koliko je ta druga osoba u stanju da naše promene prihvati..

    Sve dok to teče koliko toliko usklađeno..nema ravnodušnosti...
    Poruku je izmenio SansRomantic, 31.12.2006 u 11:46
    "Frankly my dear, I don't give a damn!"

  4. #4

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Istrosila si emocije.
    Da sam na tvom mestu izasao bih sto pre iz te veze, nema sta tu vise traziti.
    Pita se gde sam bio tako dugo odsutan, reći ću ti, bio sam u ve-ce-u

  5. #5

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Za mene je mnogo veći problem taj prelazni period koji se zove mržnja. Ravnodušnost samo znači da smo raskrstili sa nečim što je bilo deo našeg života, i da smo spremni za nove momente, nove ljubavi, mržnje ... A kako je izbeći, to je mnogo komlikovano, kao i sam život. Ako se prepozna da je taj neko vredan, i možda neko sa kim bismo mogli da delimo dobar deo života onda mora stalno da se žonglira, da se radi na sebi, za sebe, za voljenu osobu, da se veza neguje, oplemenjuje svakim danom, ne valja se ušuškavati, sklanjati u svoju ljubavnu tvrđavu i smatrati posao završenim, nikada nije završen, to je proces koji traje onoliko koliko trajemo mi.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  6. #6

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Citat euridika kaže: Pogledaj poruku
    Ako se prepozna da je taj neko vredan, i možda neko sa kim bismo mogli da delimo dobar deo života onda mora stalno da se žonglira, da se radi na sebi, za sebe, za voljenu osobu, da se veza neguje, oplemenjuje svakim danom, ne valja se ušuškavati, sklanjati u svoju ljubavnu tvrđavu i smatrati posao završenim, nikada nije završen, to je proces koji traje onoliko koliko trajemo mi.
    šampionski, nema šta

    E baš zato što se 1001% slažem sa gore citiranim, upravo zbog toga i ne verujem da je moguće istrošiti emocije ili se zasititi voljenog bića...
    OndaK to ipak nije bilo To...
    i to voljeno biće ipak nismo Toliko voleli..

    Opet ja sa svojim idealizmom..ali čini mi se da Ljubav rađa Ljubav..
    mislim na pravu ljubav, ne na sva ona međustanja koja smo skloni da nazovemo imenom Ljubavi...
    ili za sve one koji tragaju za dlakom u jajetu...pozitivna emocija pospešuje pozitvnu emociju (kao i negativna negativnu, btw)
    I ne može nas ugušiti, ne možemo je se zasititi..
    jer postajemo zavisni od nje..postajemo zavisi od nežnosti i pažnje i topline...
    i nikad nam nije dosta...

    Ko se još toga zasitio?!?
    Zar to nije ono za čim svi mi tragamo..ono što priželjkujemo..
    da damo i dobijemo...?!?
    "Frankly my dear, I don't give a damn!"

  7. #7

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Ravnodusnost je poslednja faza. Cini mi se da tek tada shvatamo da je zaista dosao kraj, mada neki ljudi sa tim osecanjem provedu i ceo zivot. Vrlo retko mi se desavalo da iz neke veze izadjem bas zbog toga. Moja osecanja obicno menjaju oblik i formu, retko se desava da se zaista ugase.

  8. #8

    Odgovor: Ravnodusnost...

    više volim kad osjećam nešto, ma makar to bili i negativni osjećaji tipa mržnje, prezira, razočarenja ili tome slično. jedino gore od toga mi je kad ne osjećam ništa, a tako ja doživljavam ravnodušnot. onda sam sigurna da je sve definitivno otišlo u...
    nattydread is coming to dinner

  9. #9

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Pa obično mi taj osecaj ravnodušnosti bude kao znak da nastavim dalje...
    Tad znam da jednostavno u vezi u kojoj se nalazim nema ljubavi...makar ne obostrane...i da se sve jednostavno ugasilo...

  10. #10

    Odgovor: Ravnodusnost...

    u potpunosti se slazem sa Neuhvatljivom_


    I'm not evil.... I'm just up to no-good...

  11. #11

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Jedina stvar koju sam rekla mom dragom još na početku naše veze je bila...Ne daj mi da se ohladim...samo to... Onda ništa više nema smisao...

  12. #12

    Odgovor: Ravnodusnost...

    okrenem se i odem....
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  13. #13

    Odgovor: Ravnodusnost...

    ravnodusan sam samo pred tom osobom pred kojom trebam biti ravnodusan okrenucu se i otici ali kad ostanem sam nece mi nikako biti lako ali to naravno nikada necu pokazati.
    u svakom zlu ima nesto dobra

  14. #14

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Citat euridika kaže: Pogledaj poruku
    Za mene je mnogo veći problem taj prelazni period koji se zove mržnja. Ravnodušnost samo znači da smo raskrstili sa nečim što je bilo deo našeg života, i da smo spremni za nove momente, nove ljubavi, mržnje ... A kako je izbeći, to je mnogo komlikovano, kao i sam život. Ako se prepozna da je taj neko vredan, i možda neko sa kim bismo mogli da delimo dobar deo života onda mora stalno da se žonglira, da se radi na sebi, za sebe, za voljenu osobu, da se veza neguje, oplemenjuje svakim danom, ne valja se ušuškavati, sklanjati u svoju ljubavnu tvrđavu i smatrati posao završenim, nikada nije završen, to je proces koji traje onoliko koliko trajemo mi.
    slazem se ali ponekad je tesko tu ravnodusnost izlijeciti
    Mene niko ne voli,
    i nikom nije stalo, pa mi dodje zao,
    jer ja bih svoje srce svakom dao.

  15. #15

    Odgovor: Ravnodusnost...

    Sta da se radi kada u 50-tim godinama shvatis da si ravnodusan?
    Dok deca odrastaju i ne primecujes da si u stvari sam. Kad deca odu - nastaje vakuum. Shvatas da nema teme za razgovor. Tisina postaje mucna. Nametnuti razgovori se zavrsavaju prepirkom.
    Nema mrznje , nema ni ljubavi - a sto je najgore - nema ni prijateljskih osecanja...
    Kako kraj zivota docekati uz osobu koja te gusi ? Da li otici? Pomiriti se sa tim - jer si suvise star za pocetke ; za promene?

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •