Sta raditi kada dodjete u situaciju da prema voljenom bicu osecate jedino ravnodusnost... Od pocetne euforije zaljubljivanja,preko leptirica u stomaku pa sve do prave ljubavi,a onda preko mrznje do ravnodusnosti,zaista ne treba puno vremena.Sta je zaista ono sto nas dovodi u ovakvo stanje?Mozda nedostatak tolerancije,postovanja,komunikacije,...ili je u pitanju nesto zaista drugo.Jezivo tanka nit deli granicu ljubavi sa mrznjom.Posle izvesnih razocaranja postaje izvesno da ljubavi vise i nema,ali je stadijum ravnodusnosti poslednja kap koja preliva casu. Zar je moguce da se moze toliko pogresiti u proceni drage nam osobe ili samo dobro osmisljene maske padnu i tresnu nas nasred cela?Namece se jos zanimljivije pitanje,da li je uopste moguce prevazici taj osecaj?