Sada sam razgovarala sa drugaricom, pa da čujem i vaše mišljenje.
Na koji način se izboriti da ti roditelj ostane najiskreniji prijatelj, savetodavac kada ti je to potrebno, zaštitnik, onaj koji će ti uvek pomoći kad ti zatreba, a ipak ga dovoljno udaljiti da ti se suviše ne petlja u život?
Čini mi se da retko koji roditelj kad mu dete odraste postane posmatrač njegovog života. Uglavnom oni nastavljaju da nam prekrajaju i organizuju naše živote. Pa, ko im koliko dopusti.
Prva moja mama je ta koja će mi i danas prokomentarisati društvo u kom se nalazim, garderoba koju nosim, način na koji komuniciram. Ako ne odreagujem blagovremeno i zaustavim je, naredno će biti njeno očekivanje da korigujem sebe u tom domenu koji se njoj ne sviđa.
Upravo mi je drugarica rekla da je bila sa svojom porodicom i roditeljima deset dana na odmoru i da joj je preselo. Roditelji su joj se mešali u to da li je dovoljno kvalitetan doručak dala deci, kako ih je obukla, da li je na njih podviknula, koje je pravo vreme da se deca uspavaju, ....
A da i ne pomenem temu mešanja roditelja u odnos svog deteta i njegovog partnera.
Da vas čujem.


Citat

. Ta priča se vrlo neslavno završila 16 godina kasnije...


lik. Normalno do nekih godina branila mi je neke stvari ali u suštini ja to nisam nikada osetila da je to u nekom strogom fazonu. Više je moja baba potencirala neko spartansko vaspitanje, i mnogo više se mešala (i sada to radi) u moj život. Sa mamom nisam bila baš najbolja drugarica, bilo me je blam da joj poveravam neke moje ljubavne jade. Kada je smatrala da u nečemu grešim uvek je (za razliku od babe) pokušavala na neki miroljubiv i kompromisan način da mi ukaže na grešku a i nekad da me navede na pravi put a da toga nisam bila ni svesna.Sve u svemu, uglavnom je prihvatala i podržavala moje odluke.

... na kraju se i ona pomiri sa tim, i opet zivimo u ljubavi!


).
...................




