Volim magnoliju i brezu.
Mognoliju, zbog njene neobicnosti da procveta na golim granama...bez i jednog lista.
Volim magnoliju i brezu.
Mognoliju, zbog njene neobicnosti da procveta na golim granama...bez i jednog lista.
Imali smo jedan bagreN ispridkuce.. E taj je komunicirao sa mnom svaki put kad me chale posalje po prut posle neke moje zabrljancije. Nije on, realno, bivao stvarno koriscen ali sam cin mog odlaska po motku sa sve ocenasem na usnama.. "necu nikad vise majke mi a i casna pijonirska, Boze pomagaj, jos samo sad"
Najvise volim lipu.
Nijedni se pako rabani i dolce gabane ne mogu usporediti sa dejstvom mirisa lipe u predvecerja pa jos orosena sitnom kisom.. u lipnju, razume se.
Bilo ih je dosta u ulici u kojoj sam odrastala, a nadje se po koja i ovde gde sam sad.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Sve mi se čini da izbor omiljenog drveta ima veze sa onima uz koje smo odrasli i koji su, hteli mi to ili ne, postali deo nas, utapajući senke svojih krošnja u naša bića u vreme kad je tako nešto bilo lako, kad su nam srca bila otvorena za sve boje, kad smo bili deca (ux, al' je teška ova filozofiJa )...
...elem, uz hrast bih dodao jasen.
Ima tu dole ispod moje kuće, u dolinici kroz koju protiče potok, jedno parče zemlje, livade sa visokim jasenjem...tu je nekad bila stara koliba, na brdu stari vinograd, tu su leti živeli moji dedovi, čuvajući stoku...ja i danas čvrsto verujem da se motaju po krošnjama jasenova, i u leto, tražim ih pogledom...
...još ništa.
pre tridesetak godina u jednoj akciji u gradu koja se zvala ozelenimo nas grad
organizovao sam sadjenje breza u dve ulice gde sam stanovao,i sad kad prodjem tim ulicama veoma sam ponosan na svaku od njih
pre dve godine kad sam kupio kucu u basti sam zatekao orah cija krosnja zahvata moje i oba komsijska placa,nesto prelepo
medju omiljenima je i Acer Palmatum Atropurpureum...pocinje vec da menja boju lisca
Najbolje volim bor. Crni bor koji raste sam, kao nekakv pustinjak, i specifičan je zato što poprima potpuno drugačiji oblik od onoga što raste u šumi, izgleda kao ogromno bonsai drvo.
Voli i trešnju, eto sad je osobito volim kada je sazrela i kada mogu da je obrstim k'o koza trnov dŽbun.
Volim i šljivu, od nje se izuzetna rakija može ispeći.
U stvari voli cveće i drveće
Najgora je uš što iz opanka iziđe.