daleko od toga da mi je tih 10-ak dana prošle godine bilo dosadno ili nezanimljivo..možda zbog toga što izbjegavam preko agencija da putujem, već sam gost kod prijatelja (koje upoznam preko neta), pa mogu sama da organizujem kad ću i šta ću da vidim...
šta da kažem za Pariz, a da nijeste već čuli, viđeli..ogroman, 'radi' kao dragstor, bučan, svi u nekoj žurbi, bezobrazno skup! ogroman broj restorana i kafića (gdje je piće za šankom jeftinije no kad ga pijete za stolom), Parižani ne pretjerano ljubazni..i malo ih spremnih za razgovor - objašnjenje, pogotovo na nekom drugom (npr. egleskom jeziku) iako ga znaju. je l to zbog imigranata ili nekog drugog razloga, ne bih vam znala objasniti...
mene je najviše oduševilo čuveno groblje Pre Lachaise (gdje imate utisak kao da ste u nekom parku, a ne na groblju đe je sahranjeno preko 300.000 duša i velik broj slavnih pisaca, kompozitora, muzičara, slikara...), Montmartre(pravi duh Pariza) i Muse d'Orsay (đe najznačajniji dio kolekcije slika čine zbirke impresionizma - inače moj omiljeni pravac u slikarstvu...od Klod Monera, koji mi je omiljeni slikar, pa ćer nadalje)
Sarkozija ne sretoh, nije ima kad da me ugosti i to mu neću oprostiti, ali vi je poručio da plaćate vodu koju možete da PIJETE
Hvala lepo.