ne pitaj kuda sam otišao gdje sam u kojem vlaku prespavao svoje stanice i koji mi je to snijeg u očima bjelinom sjao nad tvojim čelom ne pitaj ne lomi svoje srce u predvečerje ne tuguj za mnom šta sam ti ja mogao dati skitnica dijete tuge ja koji sam za svojom zvijezdom lutao i lomio nježnosti ne pitaj stvarno šta je samnom bilo gdje me zora dočekuje tko me ubija i tko plače nijemim plačem ne budi se sa mojim imenom na usni tamo na sjeveru bit će netko sličan meni govorit će posljednje noćne vijesti da sam možda mrtav udarit će ptica kljunom na prozor i ne misli suviše o meni jer ćeš od tuge umrijeti a ja to neću ni znati