NE PITAJ KUDA SAM OTIŠAO

ne pitaj kuda sam otišao
gdje sam u kojem vlaku
prespavao svoje stanice
i koji mi je to snijeg u očima
bjelinom sjao
nad tvojim čelom
ne pitaj
ne lomi svoje srce u predvečerje
ne tuguj za mnom
šta sam ti ja mogao dati
skitnica
dijete tuge
ja koji sam za svojom zvijezdom
lutao i lomio nježnosti
ne pitaj stvarno
šta je samnom bilo
gdje me zora dočekuje
tko me ubija
i tko plače nijemim plačem
ne budi se sa mojim imenom na usni
tamo na sjeveru
bit će netko sličan meni
govorit će posljednje noćne vijesti
da sam možda mrtav
udarit će ptica kljunom na prozor
i ne misli suviše o meni
jer ćeš od tuge umrijeti
a ja to neću ni znati