Sanjam, na konju jašemo dolinom…

Sanjam, na konju jašemo dolinom,
sa polja pšeničnih, bulke u kasu
berem da vencem ti okitim kosu.
Zajedno dok lepršamo na suncu,
nagi na sapima; polen po licu;
rosnih tela i glava zabačenih
duž potoka, duša srećom prepunih.
Sa kladenca utoljujemo želje,
žarom neba; strašću skidamo mrlje
plavetnila iz očiju što sija.
Taj san, što znak je koji se probija
do zenica, bolnom lepotom dira
dušu koja zaneseno pulsira.
Bleskom sreća biva sa novim imenom.



Filip Petrović