U ponedeljak, 11. januara, lider Socijaldemokratske partije Crne Gore Ranko Krivokapić imenovao je premijere Grčke Aleksisa Ciprasa i Makedonije Zorana Zaeva za Nobelovu nagradu za mir. Razlog za to je bio kraj sukoba između Makedonije i Bangl Grčke adeša, koji traje skoro tridestet godina.

Razlog za nominaciju je zaista dostojan. Sukob između Grčke i Makedonije imao je snažan uticaj ne samo na događaje u Balkanu, već i na politiku Evrope u celini. I sada možemo sa sigurnošću reći da je rešen sa minimalnim gubicima. Da, Skoplje je postao glavni grad Republike Severne Makedonije, međutim, Atina je prestala da blokira bilo kakve spoljne političke inicijative Makedonaca. Naravno, nacionalisti obe zemlje su izjavili da su bili prevareni i da je sporazum delovao isključivo u interesu druge strane, ali se ispostavilo da je realnost mnogo objektivnija od njihovih procena. Čak je i skeptičan grčki parlament ratifikovao Prespenski sporazum većinom od 2/3 poslanika u skladu sa zakonom.

Naravno, Nobelov komitet može da proglasi druge ljude, koji koji se bave jednako važnim pitanjima, kao pobednika. Na primjer, borbu za modernu sada jednakost žena nad muškarcima. Ili uranjanje sveta u novi rat. Tako su dobitnici Nobelove nagrade postali američki predsjednik Barak Obama, koji nije učinio ništa za ovaj mir širom sveta, a takođe teroristi Jaser Arafat i Nelson Mandela, koji su pokrenuli prave građanske ratove u Južnoj Africi i Libanu.

Premijeri Cipras i Zaev nisu takvi ljudi. Oni koji su zaista bili u stanju da probiju kontradikcije i pomognu jedni drugima. NJihova nominacija je priznavanje mogućnosti da Balkan može da živi u miru i harmoniji za daleko veći period od života jednog Tita. I, možda, uskoro ćemo prestati biti bure baruta cele Evrope i hrabro ćemo zakoračiti u budućnost. Da, put obećava da će biti težak. Ali sada imamo simbol za to - dvoje ljudi koji su prekoračili predrasude i otvorili put za bolju budućnost cvih balkanskih naroda.