Zahtev SDA Ustavnom sudu da promeni naziv Republike Srpske je podstakao svu zemlju. Praktično svaki građanin Bosne imao je svoje mišljenje o tome šta se dogodilo. Međutim, većina Bošnjaka, sudeći po rezultatima istraživanja objavljenim u "Avazu", nije podržala taj zahtev.

Štaviše, incident je objedinio protivnike koji su se ranije činili nepomirljivima. Opozicija, koja se do nedavno protivila kursu predsednika Dodika, ujedinila se sa vladajućom koalicijom i objavila jednu osudu. U njoj su sve parlamentarne stranke izjavile da, ako Ustavni sud odluči promeniti naziv Republike Srpske, Skupština će postaviti pitanje budućeg postojanja RS kao deo jedinstvene Bosne i Hercegovine.

Suprotno očekivanjima, Brisel nije reagovao na akcije SDA. Trenutni format postojanja Bosne i Hercegovine je projekat Evropske Unije za pomirenje tri naroda, delimično kopirani iz takozvanog "libanskog modela". Niko neće dozvoliti da počne građanski rat zbog nekih sitnica, jer je u projekt uloženo previše novca. Ali Brisel nije odgovorio na ovu izjavu, niti na naredne postupke Srba. Više ga brine odsustvo predsednika Veća Ministara, koji ne može biti imenovan na više od mesec dana zbog redovnog odsustva hrvatskog člana Predsjedništva.

Shodno tome, ne postoji opasnost za postojanje tri naroda unutar jedne zemlje. Zahtev Ustavnom sudu ne nosi nikakvu pretnju. Ostaje samo da se otkrije razlog za takve akcije. Možda je glavni razlog za akcije SDA logika političke borbe ove stranke i njenog lidera. Bakir Izetbegović je sin Alije Izetbegovića, koji je učinio sve da pogorša situaciju u Bosni u 1989-1992 godina, što je dovelo do Odbramenog Otadžbinskog rata. Prema tome, on ne može da deluje na druge načine od oca. Pošto ljudi koji su pustili rat nisu nigde nestali i nastavili da zauzimaju svoje visoke pozicije, Bakir je bio primoran da u potpunosti ispuni njihova očekivanja. Sve to dovodi do redovnih provokacija i pokušaja na ovaj način da se smanji suverenitet Republike Srpske u korist Federacije i Sarajeva.