Priče iz školskih klupa.. - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 27 od ukupno 27
  1. #16

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    Пита мене биологичарка лекцију, а ја наравно, немам две благе. Причам ја њој нешто што сам гледао на дискаврију што нема везе са питањем. Каже она мени "е супер, ајде сад ти нама покажи то на цртежу, имаш нацртано у свесци, зар не?". Ја наравно да нисам имао нацртано, али пун себе кажем "да, да, наравно да имам". Каже она мени "па хајде, покажи нам", а ја мртав 'ладан вадим књигу и показујем слику. Каже она мени да се манем књиге и да покажем свеску, а ја ћу ту, ко да сам управу, па није ту свеска. На питање где је, кажем ја "па кући". Професорка се збуни и пита шта моја домаћа свеска ради кући, а ја ћу, ко да сам ослободио Србију, "па то је домаћа свеска, зове се домаћа зато што седи тамо где је мој дом или мојој кући, да је школска ја би је понео". Професорка се збуни, истерао сам је из памети и каже она мени "па добро бре, за кога ти пишеш тај домаћи", а ја ћу мртав 'ладан "па за себе". Одељење је до тог тренутка држало уста да не пукне од смеха, али кад сам то провалио, сви су почели да се ваљају од смеха. Таман је тад звонило.

    То је био први и последњи пут да ме професорка пита у целом полугодишту.

  2. #17

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    Gariju se prispavalo od nemonotonih pricica na biologiji,povio se na klupu samo sto ne zaspe...
    Tek ce biologicarka{u narodu poznata kao baba}: "sta si se povio tako,bices ko kifla..."


    Ubica mekog srca.

  3. #18

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    ...davno je bilo...ničeg se ne sećam...

  4. #19

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    Moja je snaja uciteljica u OS Nikola Tesla u N.Sadu. Uvek je puna prica o dozivljajima sa njenih casova. Jedna od njenih prica me je do suza nasmejala:

    Radilo se o tome da deci objasni sta su to asocijacije.
    Nije znala bolji primer da im navede, od sledeceg: "Vidite deco - na stolu stoji stolnjak; znaci sto nas asocira na stolnjak" itd...!
    Ubila se sirota objasnjavajuci im sta je asocijacija! Sada ih ona pita, da navedu primere...
    Klinci odgovaraju:
    1) ... u vazi stoji cvece...
    2).... u kaminu gori vatra
    3) ... na zidu vise slike
    Pita, zatim ona jednog malisu, a on siroma ne moze nicega da se seti. Ona mu pomaze: "Gorane, u peratonici stoje....???? STA?
    Goran se misli: "u peratonici stoje..... u peratonici stoje..... u peratonici stoje.... Ma, otkud ja znam uciteljice, sta ti je to per'tonica!!!

    Druga dobra prica:
    Moja snaja u zbornici, nazdravlja sa rakijom za kolegu, koji odlazi u penziju. Gucnula je samo malo, jer je morala da ide na cas. Na casu, sagla se iznad ucenika u klupi da mu nesto objasni, a ovaj ce: "Uciteljice, smrdis na rakiju!!!"
    Ona mu objasni, da je popila casicu rakije, da bi nazdravila za ucitelja koji ide u penziju, a klinac na to: "MA, UCITELJICE, TI SI PIJANA!!!"

    Ima jos puno bisera, ali o njima drugi put....
    neunistiva zlojebaba!

  5. #20

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    odgovaranje filozofije... mene mrzi da zivim a ne da ucim tu filozofiju, iako ima svega par stana al gradivo smor neki,katastrofa...i aj sad cu ja to da smlatim ...
    oko mene sve sami shaptachi, milina jedna...

    ovaj gleda u onaj svoj papir...pa kaze:
    khm gospodjice, kazite vi meni jedno delo od Nichea... ali ne ona dva glavna nego ono jedno sporedno,ako se secate..spominjali smo ga...

    ja: sve nisam sigurna jel prvo slovo R il H... rectohomo, hectohomo...{delo se ustvari zove ectohomo, rectohomo bolje da ne znate sta je... }

    a ovaj sve kako pa kako...

    ja sricem nesto...

    tek ce ovaj: a sta to znaci?

    ja: evo coveka...

    maratonac: aha,aha... nije nego evo njega...

    ja: pa da, evo njega...

    maratonac:A od koga je on preuzeo to delo?

    ja: hm,pa ovaj od Pilata...

    maratonac: da,da a ko je to vama rekao? ( ko mi je shapnuo)

    ja: pa ovaj, pa vi ste mi rekli...jednom prilikom...

    maratonac: e i ja svasta govorim...
    .
    .
    .

    i tako nastavilo se to... zbunila ja coveka, vishe nije znao siroma ni sta je pricao...
    a ja dobih 5icu iz svog baljezganja

    Ubica mekog srca.

  6. #21

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    Jednoj napupeloj maturantkinji , iz razreda , sa velikim dekolteom prof. statike je rekao :
    Tanja to se ne luftira , to se pere !
    Ko je za jednu voznjicu

  7. #22

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    Pa ja ne mogu baš da se setim nekih bisera, mada ih je bilo, mogu da se setim momenta kada je jednom magarcu iz razreda ispao pištolj iz džepa nasred časa (ludo se živelo u tim devedesetim i roditeji imali mnogo para pa kupovali svojim sinčićima razne igračkice), ali to je nešto što hoću da zaboravim, kako znam i umem.


    Ono čega se baš sećam jeste jedna pričica, koja ide ovako nekako...


    Ja sam mnogo volela da piskaram po klupi, naročito kada su časovi bili dosadni (što je bilo, opet, veoma često). Žvrljala bih sve i svašta, poneki stih, ili neku misao ili samo cvetić ili sunašce, štagod, kako sam se tog momenta osećala.

    Jednog jutra na mojoj klupi je osvanuo stih koji je bio nastavak onog koji sam ja bila napisala, ali rukopis nije bio moj ... Onda sam ja dodala nešto na već postojeću priču i otišla kući. Sledećeg jutra je osvanuo nastavak. To se pretvorilo u divno višemesečno dopisivanje sa mojim "kolegom" iz klupe iz druge smene. Počeli smo da ostavljamo prava pisma jedno drugom, u kojima smo pisali o svemu, o svetu, o našim najpametnijim idejama o životu, o budućnosti, o nadanjima, tetkica je bila naš saborac, znala je čitavu priču, znala je da ne treba da baca papirčiće zavučene pod treću klupu u srednjem redu u učionici toj i toj, jer je to tamo nekome mnogo značilo, znala je ko sam ja i znala je ko je on, ali mi nismo poznavali jedno drugo, ne za još neko vreme, kada smo odlučili da je vreme da se konačno vidimo, iako smo već znali sve jedno o drugom, iako smo se oboje pomalo plašili da će čarolija da nestane ako se upoznamo... Jesmo se upoznali, šetali Beogradom satima, ja imala tu privilegiju da prošetam njegovog ljubimca, divnog rotvajlera, izgledalo je kao da se druženje nikada neće završiti. Trajalo je još neko vreme, najduži i najozbiljniji telefonski razgovori u mom životu, i nekako u nekom momentu sam samo primetila da se više ne čujemo i ne pišemo jedno drugom, ne znam kako i zašto se to desilo, još uvek mi nije jasno.

    Znam ko je on, znam da je mnogo do sada uradio, napisao bar jednu knjigu, koliko sam uspela da pratim, režiser je (o tome je sanjao još onda), da li u Bg-u ili ko zna gde, i tako nekako, nadam se da je srećan...
    Poruku je izmenio euridika, 28.05.2007 u 13:13
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  8. #23

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    upravo mi je sad sinulo..
    bio je fazon napisati na papiric neshto tipa "pogledaj gore ~shalji dalje" ili "okreni se ~ shalji dalje".. pa znam da smo masu puta drug i ja slali te papirice, dok nas nisu provalili, pa se vishe niko nije okretao.. ali je bio fazon kad vidish kako papiric ide od jednog od drugog, i ondaa taj neko pogleda gore ili se okrene.. nama je to bilo histerija smeshno
    moomoo meee jooouu

  9. #24

    Odgovor: Priče iz školskih klupa..

    Ja sam pricala o drugaricinim ljuubavnim problemima.Uvek je uspevalo. Sa drugovima o salama i eto ti,a sale su da puknes od smeha
    Ich Bin Nich' Ich

  10. #25

    Odgovor: Priče iz školskih klupa..

    Kod nas u Karlovačkoj postoji jedna profesorka legenda - Ljiljana Radisavljević, poznata kao Džipsara ili Džidži... Uglavnom zbog toga što ne zna da kaže ć i đ... Ali nama je jednom rekla:
    Ja znam da imam problema sa izgovorom ć, đ, č i dž, ali šta ču ja sa time?
    Po njoj žene u Africi farbaju kosu kravljim urinom.
    1273 down the Rockefeller Street
    Life is marching on, do you feel that?

  11. #26

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    Citat Meggy kaže: Pogledaj poruku

    Dakle, mali B ide u sesti razred i, najkrace receno, operisan je od zivota
    Mali B opisan u ovom postu ponovo dolazi na casove kod mene, samo sto vise nije mali, sad vec zavrsava srednju skolu, al' je podjednako telegentan kao i onomad


    Uci dete present simple tense i ja mu objasnjavam da treba da doda nastavak -es ako se glagol zavrsava na s,sh,ch,x ili o.
    Dobro, skont'o je, kaze

    Par recenica kasnije naidje na "go" ili "do", ne secam se, uglavnom neki koji se zavrsava na slovo o i zaboravi da dopise -es, vec doda samo -s. Ja mu kazem: "Pazi kod ovog glagola, koji ces nastavak ovde dodati?"

    A mali genije kaze:
    "Aha, da, ovde treba da dodam -es zato je na kraju reci nula!"

    Nula! Ej!


    Vasiono!
    Gather ye rosebuds while ye may...

  12. #27

    Odgovor: Priche iz skolskih klupa..

    Elem, pošto pretraga ovde i dalje "fercera" kao i brze pruge Srbije, mislim daću da se smestim na ovu temu s ovom mojom pričom.

    Elem, zvali su me na dvaJes godina mature, negde tamo 7. jula, u neku kafanu, pijemo pivo i donesemo svako po neku fotku iz perioda osnovne škole i kao skeniraćemo to tamo i svako će dobiti svoj album, jedini je uslov da fotke ne budu iz same škole nego tako negde odakle god drugo.

    Setim se pre dvaJs godina kako nije htela škola da nam organizuje malu maturu, pa nađemo hotel M, pa jedna glupača pozove razrednu da ide i ona s nama, a razredna pozove direktora, a direktor obavesti hotel m, kako bi bilo bezveze da nam organizuju maturu, jer postoji rizik da im polupamo hotel, sačuvaj bože , c, c, c. Jebiga, ta devojka iz svoje perspektive nije radila ništa loše, osim što nam je za malo upropastila provod

    Nikada nismo bili normalan razred, ali sada nas je valjda pojelo vreme, biće zanimljivo videti to sve.
    i tako, zapalili smo udžbenike na sred časa i ustali na stolice i pevali, Ruskinja je htela da umre zato valjda nisu hteli da nas vode na matursko, kreteni a one likove koji su doneli, par godina ranije krstaču sa groblja i pevali "vječnuju pamjat" su vodili, nepravda
    Jedva smo organizovali u hotelu Taš i to samo naš razred, bilo je do jajca.

    Sad posle dvadeset godina, drma me nekakva nostalgija, ili kako god, valjda je seta.

    Jedna je drugarica overila prošle godine, mislim da je bilo leto, druga pre par godina.
    Samo jednog ne možemo da nađemo, jedan je poludeo zbog prestrogog oca, drugi od gudre, ali u svakom slučaju biće nas dovoljno, ndam se da će kafana da ostane na mestu, sad smo svi kao normalni ljudi
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •