Ljudi sa ovih prostora su neretko skloni fatalizmu, isključivosti, netoleranciji, ili još bolje i jednostavnije rečeno - iracionalnosti.
Jedna od njih je i panegirik, odnosno preterano hvaljenje i veličanje nekoga ili nečega.
Panegirik je nastao u Staroj Grčkoj i to uglavnom kao svečana pohvala pred narodom nekog pokojnika i njegovih dela za života. Ali, u Starom Rimu, panegirik je evoluirao u pohvali i živih osoba i taj trend se sve više i više primenjivao, što ga je devalviralo, tako da danas pagenirik ima pežorativnu konotacju.
Nedavno se u svom (poslednjem) obraćanju Kongresu Obama poslužio upravo panegirikom, žanrom koje se nikako nije očekivao u najrazvijenoj zemlji sveta, a posebno ne od njenog predsednika i to u američkom kongresu. Takva samohvala njegovih aktivnosti za vreme svoja dva mandata, ali i veličanje Amerike kao države i nacije, tom prilikom su izazvale podsmehe republikanaca (Obama je demokrata) koji imaju većinu u ovom viskom predstavničkom telu.
Šta mislite o toma šta to ljude tera da bez ograničenja i ukusa hvale žive ljude i to do to mere da se ti koje se hvali, ako imaju bar malo dostojanstva, moraju tada osećati neprijatno?
Pogledajmo našu skupštinu, ne samo u ovom savezu, koja je prečesto svedok sličnih "pohvala" u kojima poslanici veličaju svoje partijske lidere, uglavnom aktuelne, ali ponekad i one kojih više nema.
Dakle, panegirik kod nas, u zemlji Srbiji?