Ohrid - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 40 od ukupno 40

Tema: Ohrid

  1. #31

    Odgovor: Ohrid

    Malo na izlet, da se ponovo vidi

    STRUGA

    Struga (sa okolinom) ima oko 36.000 stanovnika, dok grad Struga ima oko 17.000 stanovnika. Od Ohrida je udaljena desetak, ili nešto više kilometara.


    Isticanje Crnog Drima iz Ohridskog jezera.

    Za mene je Struga pre svega Crni Drim koji je najlepši deo mesta. Utvrđena obala je iskorišćena da se pored reke smesti veliki broj kafića i po koji restoran.

    Unekadašnjoj Jugoslaviji Struga je bila sinonim za mađunardni susret pesnika 'Struške večeri poezije'. I sada se održavaju kao makedonska međunarodna manifestacija.






    ''Reka Crni Drim ističe na severozapadnoj strani Ohridskog jezera kod grada Struga, i teče na sever, do sela Tašmoruništa teče ravnicom Struškog polja i ulazi u klanac Drimsko grlo.''


    Hotel još uvek nosi staro ime.

    Bila je subota, dan kad se u Strugi održava pazar - pijaca na koju dolaze i mnogi Ohriđani. Naišli smo u vreme kad je most koji vodi u glavnu trgovačku ulicu zatvoren za vozila.




    Ovde smo oprobali đomleze, specijalitet koji je neko u ranijim postovima spomenuo. Ako sam dobro shvatio, to su slane 'palačinke' poređane u više slojeva i zapečene u rerni ili pod sačem.


    Čistači cipela.

    Čistače cipela sam video i u Ohridu. Počeo sam da zagledam obuću koju ljudi nose i skoro da i nisam video cipele koje se čiste na ovaj način. Video sam u Ohridu i neuobičajeno mnogo berbernica u kojima se ljudi briju. Onako, u dokonoj glavi, palo mi je na pamet da se radi o (i čajdžinice tu spadaju) svojevrsnim statusnim simbolima preživelim iz prošlosti. Odlaskom na brijanje kod berbera, na čišćenje cipela, u čajdžinicu pokazuje se da je neko gazda, tj. onaj ko je toliko imućan može da plati za te usluge. Da li sam u pravu - ne znam!


    Spomenik NOB


    Spomenik Majke Tereze podignut 2004.

    ''Majka Terezija, rođena kao Agnes Gonxhe Bojaxhiu, (Skoplje, 27. avgust 1910. - Calcutta, 5. septembar 1997.), Agnesa Gongea (Ružin pupoljak, na albanskom jeziku) Boiagiu, (Гонџе Бојаџију - како и на Македонском пише на споменику) je bila časna sestra, rođena je u Skoplju u cincarsko–albanskoj katoličkoj porodici, koja je osnovala red Misionarke milosrđa i dobila Nobelovu nagradu za mir 1979. za svoj humanitarni rad. Majka Tereza je zbrinjavala siromašne, bolesne, siročiće i umiruće Kalkute. Papa Jovan Pavle II ju je beatifikovao i dao joj titulu „Blažena Tereza od Kalkute“.' (Vikipedija)

    Nisam dokučio zašto je spomenik baš u Strugi. Možda je tu znatniji broj Albanaca-katolika?


    Od Ohrida prema Strugi obala je niska i šljunkovita. S obe strane Crnog Drima ima nekoliko plaža, manje ili više uredjenih.

    Poruku je izmenio nenad.bds, 27.07.2010 u 00:39

  2. #32

    Odgovor: Ohrid

    Који килиметар од Струге је сеоце

    КАЛИШТА

    Вреди се провозати до овог сеоца у коме је манастир познат по имену Калишта.


    У предњем плану, на десној страни слике је велики хотел 'Бисер'; средишњи део на слици заузима манастрски комплекс а у позадини, на левој страни је хотел 'Изгрев', како сам схватио, једна од тамошњих жртава транзиције.


    Манастир у селу Калишта је под непосредном управом поглавара Македонске православне цркве и то је његова летња резиденција.

    Манастир рођења пресвете Богордице, са црквом обновљеном крајем 70-тих на основама цркве из 18. века и која је је посвећена св.Петру и Павлу, а најстарији део је капела - монашке ћелије у стени изнад комплекса. У тој капели из 14. века су у потпуности очуване аутентичне фреске.


    Недавно подигнута капела је изнад извора лековите воде.


    Чинар (оријентални платан –јавор) је стар 645 година, пише у манастирском проспекту.






    У селу смо приметили ресторанчић у необичном амбијенту.




    Једно од првих питања које сам поставио домаћинима кад смо стигли на Охрид било је да ли се негде може наћи густ пасуљ са шницлом од охридске пастрмке. То јело остало ми је у живом сећању после више од пола века.

    Као што сам и претпостављао, тако нешто се сада не може наћи у ресторанима јер је лов охридске пастрмке забрањен у настојању да се поправи бројност ове врсте која постоји само ту. Иначе, Охридска пастрмка достиже тежину и 3,5-4 кг. и слична је океанским лососима.

    Некад давно сам чуо причу да је пастрмка са Охрида авионом ношена на британски двор.


    Као замена за чувену пастрмку, може се појести белвица, мања језерска сродница. Власник ресторана рече да он рибари и да их је тог јутра уловио.


    Но, сада мало назад у Охрид.

    Црква Св. Јован Богослов - Канео


    Црква изнад сеоцета Канео је зидана и сликана у 13. веку и представља вероватно један од најпрепознативијих мотива Охрида.




    Довезли смо се чамцем који је пристао код црквице новијег датума.

    Архитектура цркве Св. Јован Богослов - Канео претставља успешну комбинацију византиских и јерменски елемената.








    Доћи се може пешице кроз стари град; са Самуилове тврђаве и Плаошника или чамцем.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 04.08.2010 u 13:01

  3. #33

    Odgovor: Ohrid

    Otvorenje Ohridskog ljeta

    16.07.2010. Tekst & foto: Sasho N. Alushevski Ohrid Kultura

    NEK NAM JE VEČNO Ohridsko ljeto. Sigurno zvuči patetično, ali u datom kontekstu je zaista bilo moćno




    Pre 50 godina, u Ohridu se pripremao svjetski kongres bizantologa. Veliko ime makedonske opere, Ana Lipša Tofović angažovana je na tom skupu da pjeva djela starih majstora. Radili su nešto u katedralnoj crkvi Sveta Sofija (XI stoljeće). U jednom trenutku veleglasna je počela pjevati. Svi su bili fascinirani savršenom akustikom koju je taj prostor krio u sebi. Nakon nekoliko dana, doslovno na rukama, entuzijastička ekipa sve samih bardova domakla je jedini koncertni pijano u Ohridu u prostor Svete Sofije. Na rukama su donijeli i inventar iz predratnog hotela Srpski Car. Pozvali su i g-dina Ladislava Perldika. Pijanistu. 04.08. 1961 održan je koncert o kome se još uvijek priča. Sljedeće godine institucije sa komplikovanim imenima iz onog doba su stvorile tradiciju Ohridskog Ljeta. Svih ovih godina sav taj prostor je oblagorodio veliki broj značajnih imena iz cijelog svjeta.

    Pre desetak godina, stari Lihnid, iznad koga sjedi mlađi Ohrid, rekao je ovom drugom: "Nekoliko vekova me bole leđa na jednom specifičnom mjestu koje je trpelo najveći pritisak u jedinici vremena, debelih onih dijelova bogatuna-mojih savrmenika. Možeš li mi pomoći?"

    Tako je svjetlo dana ponovno ugledao antički teatar u Ohridu. U odličnom stanju. Akustika perverzno dobra. Gunđao je stari na temu UV zračenja i kvalitete zraka, ali je već bilo kasno. Ljudi su već preuzeli kontrolu. Njima se prostor jako svideo. Naročito im godi kad se osjećaju mali i beznačajni. Lagodno in a way. Od činjenica da ne mogu da naprave tako savršeni objekat sa tako preciznom akustikom i da pronađu kamenje koje, kao ono već postojeće, noću daje prijatan, topao ugođaj. Nisu ga pronašli. Ali su zato vješto maskirali tih nekoliko novih koje su morali postaviti. Nažalost nisu uspjeli ni popraviti i nedaj bože napraviti novu ogradu koja je na brzinu sklepana u vrijeme kad je otkriven. U duhu novih vrijednosti nisu tu ogradu ni ofarbali. Nit su uredili prostor. Djeluje otrcano, ko što mi zamišljamo da je svijet bio u ono vrijeme, zaboravljajući ono gore napisano...








    Ove godine je 50. obljetnica Ljeta ohridskoga. Na OGROMNOM ekranu, kao da se želi pokazati da, evo, i naše generacije imaju nešto impresivno za pokazati, ili jednostavno da se nekako parira velelepnom zdanju, tko ako ne Ana Lipša Tofovič, koja sada obitava u suptilnijim planovima postojanja, još jednom je sledila krv efektivno izabranom porukom oko toga kako joj je drago što se njena vizija tako razvila, uzvuknuvši NEK NAM JE VEČNO Ohridsko ljeto na kraju. Sigurno zvuči patetično, ali u datom kontekstu je zaista bilo moćno.

    Ruski nacionalni orkestar pod palicom Pletnjova i naše gore list, slavni pijano master Simon Trpčevski, po tradiciji da se festival otvara zvučnim imenima, izazvali su prijatne doživljaje. Desetak aktera imali su kratke partije odlomaka svojih značajnih uloga u datom trenutku prezentovanih na festivalu. Na usklik Verice Nedevske IZGARDIT ĆEMO NOVI TEATAR! dvatesetak free-runnera su počeli svoj performance po stepenicama teatra i scenskoj konstrukciji, da bi na kraju sve završilo neizbežnim vatrometom i lijepo osmišljenim balon-instalacijama koje su nosile u nebo simbole festivala... lijepo, moram priznati. Čestitke za redateljski duo Ivan Popovski i Zoja Buzalkovska.

    Makedonija


    Moj mali doprinos,za ovu temu,jedina država iz exJU,je Makedonija koju nisam nikada posetila,ni sama neznam zašto.
    izvor

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #34

    Odgovor: Ohrid

    Muzej na vodi

    ZALIV KOSTIJU

    je atrakcija novijeg datuma. Napravljen je blizu sela Gradište, desetak kilometara od Ohrida prema Svetom Naumu. (Inače, u slovenskim jezicima 'gradište' označava mesto na kome je bila nega ljudska gradjevina - utvrdjenje ili naselje. U ovom slučaju to je verovatno Mikov grad koji se nalazi na vrhu poluostrva, iznad muzeja na vodi.)




    Meni je ovaj muzej ispao zanimljiviji no što sam očekivao pre razgledanja. Na sasvim kvalitetan način, zasnovan na arheološkoj struci i istorijskim saznanjima, napravljena je naseobina karakteristična i za Ohridsko jezero. Sve je solidno uradjeno i ne vidi se da je to radjeno da bi bila turistička atrakcija.


    Vrlo lako možete zamisliti, na osnovu onoga što je napravljeno, kakav se život tu odvijao pre oko tri hiljade godina. A tome doprinosi i Herodotov opis (na engleskom i makedonskom jeziku) takvih jezerskih naseobina.


    Herodot kaže da su u početku (kada se naselje formira) stubove za platformu zajednički donosili, a kasnije je onaj koji je nameravao da se ženi morao sam doneti i postaviti tri stuba. Tako su se uplatforma i celo naselje povećavali. Svako domaćinstvo je imalo svoju kolibu, napravljenu od pruća i oblepljenu blatom.




    Malu decu su vezivali za nožni članak iz bojazni da ne padnu u vodu.


    Stoka se držala u oborima sa ogradama od pruća, a prema onome kako izgleda unutrašnjost, verovatno i u kolibama.


    U svakoj kolibi je napravljeno različito ložište. Zajedničko im je što su ložišta poluzatvorena, od pruća i rogoza oblepljenog blatom. Tako se umanjivao rizik od požara.








    Tu je i razboj, kolevka od rogoza, zemljani sudovi, korpe od pruća... (Tronošci kakvi su ovde na slikama i danas se prave - ja ima dva doneta pre više godina sa Kopaonika!)






    'Spavaće sobe' su ogradjene prućem (verovatno da stoka ne bi uznemiravala spavače) sa 'dušecima' od rogoza i pokrivačima od krzna medveda, lisice, divlje mačke ...


    Herodot kaže da je ribe bilo toliko mnogo da je bilo dovoljno da se kroz otvor u podu spusti korpa i da se posle nekog vremena puna izvuče. Ribom se hranila i stoka.


    Ovo je verovatno bila 'većnica' - prostorija u kojoj su se okupljlali ratnici i plemenske starešine ...


    ... a ovo bi mogla biti ženska 'društvena prostorija'.




    U zgradi uz muzej izloženo je par desetina eksponata iz perioda XII - V veka p.n.e. sa nalazišta u Mikovom gradu. (Do tamo nismo stigli jer kroz oblake se najavljivalo sunce pa smo pojurili da uhvatimo i taj užitak.)




    Terasa je prijatna za osveženje iz malog kafića u zgradi. A moram da pomenem ono što je obično boljka ove naše balkanske kulture: ovde su toaleti bili prijatne prostorije!


    Radionica za ručnu izradu hartije

    U starom gradu je mala ali simpatična radionica u kojoj vlasnik pred posetiocima pravi hartiju na način kako se to radilo u vreme kad je ta tehnoligija otkrivena.


    U bazenčiću je fina drvena strugotina koja u ovbičnoj vodi fermentira nekoliko dana uz povremeno mešanje, a onda se ta pulpa sipa preko rama sa platnom da višak vode ode...


    ... kada se malo procedi, list budućeg papira se prebaci na platno, pa pod presu (na levoj strani slike) da se presovanjem iscedi voda ali i dobije papir odgovarajuće gustine i tvrdoće.


    Tu je i štamparska presa nalik onoj Gutenbergovoj (ali stara samo oko 150 godina) na kojoj su se štampale nekadašnje knjige, a sada se mogu kupiti replike listova takvih knjiga.

    Poruku je izmenio nenad.bds, 07.08.2010 u 16:50

  5. #35

    Odgovor: Ohrid

    SAMUILOVA TVRĐAVA - GORNJI GRAD



    Gornji grad slikan sa severozapadne strane.

    ''Samuilova tvrđava je srednjovekovno utvrđenje u Ohridu na obali Ohridskog jezera i spada u red gradskih tvrđava. Utvrđenje je smešteno na dva brda čiji se vrhovi uzdižu na 90 i 50 metara iznad nivoa jezera koje ga okružuje i pruža prirodnu odbranu njegovoj zapadnoj i južnoj strani. Grad je sa tri strane (zapadna, severna, istočna) opasan bedemima različite visine u zavisnosti od položaja.

    Utvrđenje se naziva Samuilova tvrđava ili Samuilov grad prema caru Samuilu kome se pripisuje izgradnja utvrđenja u njegovom današnjem obliku.

    Pored ovog naziva često se koristi i termin Ohridska tvrđava odnosno Ohridski grad jer se današnji Ohrid dugo vremena nalazio unutar bedema utvrde.




    Jaka tvrđava se na ovom mestu prvi put pominje u hronici Jovana Malale oko 476. godine kada je ostrogotski kralj Teodorik neuspešno pokušao da je zauzme.

    Nakon uspeha velikog slovenskog ustanka protiv Vizantije i stvaranja slovenskog Samuilovog carstva nova prestonica (nakon Prespe) postao je Ohrid koji je opasao bedemom. U sklopu utvrđenog grada podigao je i Gornji grad(Gornji Saraj) sa svojim dvorcem koji se izdizao nad ostalim delom grada znanim kao Varoš.


    Nakon propasti Samuilove države, grad 1018. godine osvaja vizantijski car Vasilije II. Tokom vremena nalazio se u posedu Bugara i Vizantinaca, a osvojili su ga Normani na svom pohodu na Balkan.

    Srpski kralj Dušan ga zauzima 1334. godine i on je od tada u srpskim rukama sve do smrti Marka Kraljevića (1394. godine), kada pada u turske ruke.

    Samuilo (958. Prespa - 6. oktobar 1014. Prilep) je bio slovenski car koji je na području današnje Republike Makedonije, Srbije (osim Banata i Bačke), Crne Gore (osim Primorja), Albanije, rumunske Dobrudže, severne Bugarske i severne Grčke od 976. do 1014. godine stvorio veliku državu Južnih Slovena poznatu kao Samuilovo carstvo. Prisvojio je za sebe titulu cara Bugarske i uzdigao je Ohridsku arhiepiskopiju na rang patrijaršije.

    Spor oko toga da li je Samuilo stvorio Makedonsko, Zapadnobugarsko ili Bugarsko carstvo nema veze sa istorijom, jer projektuje moderne etničke zajednice u prošlost (Vikipedija)


    Pogled na Varoš - centralni deo Ohrida


    Na slici je (u levom delu) crkva Bogorodice Perivlepte, poznate i kao Klimentova crkva i muzej fresaka desno od nje.


    Višedecenijska nastojanja makedonskih arheologa da dođu do materijalnih tragova o ovozemaljskom bivstvovanju cara Samuila, najslavnijeg i poslednjeg vladara Makedonije, ostaju bez rezultata. Po priznanju Paska Kuzmana, poznatog makedonskog arheologa, direktora Direkcije za zaštitu istorijskog nasleđa i rukovodioca najnovijeg iskopavanja na ohridskoj, odnosno Samuilovoj tvrđavi, nisu pronađeni materijalni dokazi o njegovom prisustvu na pomenutoj lokaciji.

    Istorija je potvrdila da je car Samuilo svoju prestonicu iz Prespe preselio u Ohrid, te da je tu stolovao za sve vreme svoje vladavine, sve do tragične smrti 1014. godine. Na lokaciji Samuilove tvrđave, jednom od najpoznatijih arheoloških lokaliteta na tlu Makedonije, otkriveni su tragovi mnogih civilizacija, počev od praistorije, preko Rimskog carstva, Vizantije i osmanlijske vladavine, ali ne i materijalni dokazi iz perioda kada je prestonica makedonske države pod Samuilom bio Ohrid.

    Potraga za materijalnim dokazima Samuilove vladavine posledica je višedecenijske rasprave između makedonskih i bugarskih istoričara o dokazivanju da je Samuilo bio makedonski, odnosno bugarski car. U kratkotrajnom zatišju sučeljavanja makedonskih i bugarskih istoričara, na raznim internet-portalima vodi se pravi rat u vezi sa dokazivanjem porekla vladara koji je pre cara Dušana upravljao velikom teritorijom na Balkanu. Istorijske činjenice govore da je Samuilo za vreme svoje četvorodecenijske vladavine pokorio teritoriju Balkana, zagospodarivši tadašnjim državicama, od Epira do Dunava na severu i Dubrovnika na zapadu poluostrva...

    Makedonski istoriografi kao dokaz da je on ipak makedonski car uzimaju potvrđenu istorijsku činjenicu da se Samuilovo carstvo još naziva Carstvo makedonskih Slovena. (Politika)


    Ispod Gornjeg grada.


    Pogled na zapadnu stranu na kojoj je noviji deo grada izgradjen 70-80 god. i Gradsku plažu.


    Pogled na Gornji grad sa Gradske plaže


    Gradska plaža je duga nešto manje od kilometra, a pešice je od Čaršije na oko 15-20 minuta hoda.






    Slikano sa Gradske plaže.


    Greben na kome je crkva Sv. Jovana Bogoslova (Kaneo) slikana sa Gradske plaže.


  6. #36

    Odgovor: Ohrid

    Kaže se da u Ohridu ima po jedna crkva za svaki dan u godini.
    Mi smo zašli u pet crkava u samom gradu Ohridu. Dve koje ovde predstavljam su, po mom vidjenju, najznačajnije.


    Crkva Bogorodice Perivlepte – Sveti Kliment



    Crkva Bogorodice Perivlepte – Sveti Kliment nalazi se u blizini severne kapije na zidinama utvrdjenja u kome je bio grad Ohrid.




    ''Crkva Bogorodice Perivlepte je jedna od značajnijih crkva u Ohridu. Izgradio ju je Progon Zgur 1295., koji je bio srodnik vizantijskog cara Andronika II Paleologa, za vreme ohridskog arhiepiskopa Makarija. Freske su izrađene u skladu sa stilom perioda Renesanse Paleologa (po poslednjoj vizantijskoj dinastiji - Paleolozima). Freske su delo zoografa Mihaila i Evtihija, koji su ostavili svoj pečat širom Srbije i današnje Makedonija (tada Srednjevekovne Srbije).

    Freske severnog, južnog paraklisa i otvorenog trema hrama završene su 1365. godine. Te godine je gospodar ohridske oblasti Vukašin Mrnjavčević postao kralj i savladar srpskom caru Stefanu Urošu V. Tada je na čelu ohridske arhiepiskopije bio Grigorije II, Vukašinov saradnik i inspirator Maričke bitke. Car Dušan izdao je crkvi povelju, kojom joj je priložio neka sela oko ohridskog jezera.










    Kustoskinja (ako se to tako sada kaže) je istoričar umetnosti i magistar ili doktor teologije. Rekla nam je (nas dvoje smo bili u tom trenutku jedini posetioci) da se crkvenom umetnošću može baviti samo uz dobro poznavanje teologije. Tih par minuta sa njom bili su vrlo interesantni i neobični. Rekla nam je, izmedju ostalog, da dobar hrišćanin može biti i onaj ko nije religiozan... I uz, možda malo kiselkast osmeh, kaže da su joj crkveni velikodostojnici rekli neka se ona drži istorije umetnosti, a da religiju ostavi sveštenicima. Sve u svemu, vredi je slušati. A njen stručni (magistarski ili doktorski) rad o ovoj crkvi objavljen je kao knjiga. Ime joj nisam zapamtio.


    Levo je oltarska apsida iz 1295. a desno Nesagoriva kupina i Mojsije koji prima zakone, a dole Jakovljeve lestvice, takodje iz 1295. godine.


    Na levoj donjoj slici je Oplakivanje Hrista iz 1295. godine.


    Pričešće apostola iz 1295.

    Slike unutrašnjosti su iz knjižice koju sam u crkvi kupio. I tu je jedan kuriozitet: knjižica je iz biblioteke 'Male turističke monografie' štampana 1988. u Zagrebu. Iz te edicije sam kupio i na još nekim mestima knjižice o manastiru ili crkvi.


    Crkva ima i freske kralja Vukašina i cara Uroša, zajedno sa sinovima namesnika gradskog sevastokratora Branka Mladenovića - Grgura i Vuka.

    Crkva je postala poznata kao crkva Sv. Klimenta, jer su nakon turskog rušenja originalne crkve Sv. Klimenta njegove mošti prenete u ovu crkvu. Danas se mošti Sv. Klimenta nalaze u obnovljenoj crkvi posvećenoj ovom svecu. Bogorodica Pervilepta je jedno vreme bila i sedište arhiepiskopije, nakon pretvaranja crkve Sv. Sofije u džamiju.'' (Vikipedija)


    Severna strana.


    Čini mi se da je ukrašavanje fasade opekama na ovoj crkvi najupečatljivije.




    Desetak metara iza crkve je spomenik Svetom Klimentu.


    Crkva Bogorodice Perivlepte – Sveti Kliment slikana sa podnožja Gornjeg grada - Samuilove tvrđave.


    Crkva Sveta Sofija









    I ova slika je iz knjižice o crkvi.


    ''Sveta Sofija, koju je u drugoj četvrtini 11. veka podigao ohridski arhiepiskop Leon, hartofilaks velike crkve, prvi od Grka na arhiepiskopskoj stolici u Ohridu.
    Crkva je restaurisana u 12. veku. Tada je prepravljen sadašnji unutrašnji narteks, koji je uz to dobio gore galeriju, u koju se ulazilo stepeništem.


    Na istočnoj polovini jednoga svoda u prizemlju narteksa naslikani su ktitori, u kojima se, kako izgleda, mogu poznati "prvi sevastokrator" Isak Komnen i njegova supruga Irena. Njihov sin, Jovan Komnen, ohridski arhiepiskop, verovatno je kao mirjanin, a pod imenom Jovan, sevast Prosenika, naslikan na zapadnom zidu narteksa. Gidine 1313/14. dozidao je uz zapadnu fasadu crkve spoljašnji narteks sa gornjom galerijom ohridski arhiepiskop Grigorije, koji se u natpisu na zapadnoj fasadi hvali, da je Mezima (Slovenima) darovao zakone.

    Gornja galerija ovoga narteksa živopisana je u 14. veku, kako izgleda, za vlade cara Dušana. Sve su signature u živopisu srpsko-slovenske. U stepeništu, malo pre pomenutom, na istočnom zidu naslikan je neki Jovan despot sa suprugom, sa ohridskim arhiepiskopom Nikolom (spominje se 1336—1346), koji je prisustvovao krunisanju Dušana za cara, i sa dvoje dece.

    Sv. Sofija je kao arhiepiskopska crkva igrala važnu ulogu u istoriji pravoslavne crkve. U njoj su rezidirali i arhiepiskopi srpskoga porekla, kako izgleda već pri kraju 14 veka: Arhiepiskopi Dorotej (svrgnut 1468.), Prohor (— 1560), Simeon (— 1561) i t. d. bili su Srbi.
    Crkva predstavlja trobrodnu tzv. orijentalnu baziliku, u kojoj su sva tri broda pod jednim krovom. Na crkvi ima tri apside , od kojih su obe pobočne dvospratne. Padaju u oči krstati svodovi u prizemlju unutrašnjeg narteksa. Spoljašnji narteks ima dve kule kao pobočne završetke. Njegovo prizemlje predstavlja jedan otvoren portikus, a njegova gornja galerija jednu lođu, flankiranu dvema kapelama, koje su presvođene kubetima, izvedenim na pandantifima. Uz severnu stranu crkve bio je kasnije dozidan jedan otvoren portikus sa kolonadom.


    Prostor ispred kolonade se koristi za umetničke priredbe. Na padini koja se spušta prema tremu sa kolonadom su napravljena sedišta - gledalište.


    U severnom tremu.



    U pravoj crkvi ima dva sloja živopisa. Prvi je iz 11. veka, a drugi iz 12. do 13. Naročito je interesantan živopis u gornjoj galeriji spoljašnjeg narteksa. Tu padaju u oči mnogobrojne scene iz legende o prekrasnom Josipu, jako oštećene. Srpsko-slovenske natpise oko slike izgrebli su Grci, u čijim je rukama bila crkva pre oslobođenja 1918. godine.

    Danas Crkva sv.Sofije samo u izuzetnim prilikama služi kao vjerski objekt, kako ima izvrsnu akustiku u njoj se, kao i u njenom atriju održavaju dramsko muzičke predstave međunarodnog festivala kulture Ohridsko leto.

    Za sv. Sofiju se sa sigurnošću zna da je od samog početka bila sinodna (katedralna) crkva Ohridske arhiepiskopije, koja je u to vreme obuhvatala veliki prostor, sve do Dunava.

    Izvorna crkva iz 11. stoleća imala je samo jednu glavnu kupolu. Po svom izvornom obliku sv. Sofija, je bila trobrodna bazilika s transeptom, kupolom i galerijom na bočnim brodovima. Još od 11. stoleća crkva je imala narteks, a na severnom i južnom delu oltara bile su zasebne kapele.

    Tri stoleća kasnije, za vrjeme arhiepiskopa Grigorija izgrađen je veliki narteks, objekt koji predstavlja sam vrh makedonske arhitektonske kulture 14. stoljeća.

    Dolaskom Turaka crkva sv. Sofija pretvorena je u džamiju. Oni su nastojali gotovo u potpunosti promeniti izgled crkve kako bi je mogli koristili za muslimanske verske obrede. Freske su bili prebojene krečom, dijelovi ikonostasa upotrebljeni su za izgradnju mimbara (propovedaonica), a nad jeverozapadnom kupolom podignut je minaret.'' (Vikipedija)


    Prostor neposredno oko crkve i ulice sa kućama u stilu starog Ohrida, restoranima i kafićima je vrlo lep turistički ambijent.

    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.08.2010 u 00:31

  7. #37

    Odgovor: Ohrid


    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  8. #38

    Odgovor: Ohrid

    Vevcani karneval, Struga
    13-14 January


    Vevcani karneval, koji postoji od 14 stoljeća je dugu baštinu, održava se svake godine 13 do 14 januara u jugozapadnoj makedonskog sela Vevcani.

    Priznate od strane Federacije europskih Karneval gradova (FECC), karneval privlači hiljade domaćih i međunarodnih posetitelja da vide ljude Vevcana maskirane u maske koje izražavanju humor i sarkazam.

    Neki od najčešćih kostima uključuju vragove, demone i ostale mitske likove.


    Tokom karnevala, tradicionalna glazba i igra na zurlas (tradicionalni dvostruko Reed drveni duhački instrument) i bubnjevi.
    Pošto nema instrumenata stvara se buka s običnom zvonima, loncima i bilo što drugo može se naći.
    Tradicionalni Vevcani Karneval je jedan od najboljih Makedonije.


    izvor:translate


    Struške večeri poezije



    Tradicionalni festival poezije u Strugi otvara 24. avgust.
    Priprema međunarodnog festivala i do tri dana do otvorenja kada Struga postaje mjesto okupljanja od 30 stranih i 20 domaćih pesnika.

    Oni će sudelovati u međunarodnom čitanju poezije, Meridijani, već tradicionalno se održava nakon svečanosti otvaranja uz stihove "Tuga za jug" Konstantina Miladinova.


    Pesnička zbirka "Prenesene Stone" Nikola Madzirov je dobila ovogodišnju "Miladinovci Brothers" nagradu, koja manifestacija "Struške večeri poezije" (SPE) predstavlja za najbolju knjigu poezije od strane makedonskog autora između dva festival izdanja, objavio je žiri u četvrtak konferenciju za novinare u SPE sjedište.

    Nagrada "Struga Mostovi", koji je festival zajedno s UNESCO-m predstavlja najbolji debi knjigu poezije, dobio je mlada Belgijska pesnikinja Manua Rime za "Buket čovječnosti".

    Manifestacija je tradicionalna - Meridijani, Mostovi, Portret posvećen ovogodišnji laureatu festivala "Zlatni vijenac", palestinskom pesniku Mahmoudu Darwishu, koji će se otvoriti simpozij na temu "Poezija i progonstvu".


    Program će također predstaviti Večer turske poezije, promocije antologijskih izdanja, ekskluzivno izdanje Darwish poezije, promocija izdanja "Plejade", zajedno s pratećim manifestacijama, grafičkih izložbi, glazbenih događanja i poetska predstava.
    izvor:translate


    Ohridski ljetni festival

    Ohridski letnji festival jedan je od najvećih i najvažnijih festivala glazbe i drame u Makedoniji.
    Prvi koncert održan je u 1961 u crkvi sv Sophia, svojom iznimnom akustikom.



    Festival u Ohridu je međunarodni zbog sudelovanja velikog broja vodećih glazbenih ansambala najpoznatijih europskih i svjetskih glazbenih centara.
    Tu su sudionici iz 44 zemalja.


    Ovaj festival ima solidnu reputaciju koja je postupno postala dio velike obitelji od najpoznatijih europskih glazbenih festivala.

    Ohridski ljetni festival ima svoj zvuk koncepciju, i u stanju je da sastavi glazbeni program koji uključuje i umjetnike svetskog glasa.

    Ohridski ljetni festival se održava svake godine od 12 jula - 20 avgusta.

    Broj predstava je oko 40:28 glazbenih događanja i 12 predstava.

    U posljednjih 45 godina bilo je više od 1150 predstava u kojima 30.000 domaćih i stranih umetnika i izvođača su učestvovali.

    Prosječan godišnji broj posjetitelja je oko 20.000.

    Predstave obično održavaju u povesnim objektima i spomenicima.

    Festivalski program je u pratnji nekoliko drugih aktivnosti.

    Jedan od njih je Međunarodna Master's School za talentirane mlade violiniste, violončeliste, pijaniste i pjevače.

    Do sada je 35 takvih škola, ili seminara održano.

    To je svakako impozantan uspeh za svojih 45 godina, ali takav uspeh također nameće obavezu još više impresivan poduzetnika.
    izvor:translate

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  9. #39

    Odgovor: Ohrid

    OHRID - uvek aktuelna destinacija!

    Ukoliko niste posetili Ohrid evo novog izazova. Za one koji se sa nostalgijom sećaju SFR Jugoslavije, vreme je za ponovno buđenje zaboravljenih emocija! Vreme je da se zapevaju stare makedonske pesme uz nacionalnu makedonsku kuhinju i tikveško Roze. Priuštite sebi jedan novi i uvek potrebani odušak, a u tom izboru verujemo da će vam pomoći donji tekst i fotografije. Uverite se da veze do skora bratskih naroda od Vardara pa do Triglava i dalje postoje.




    Panorama Ohrida. Za još informacija pogledajte vodič kroz OHDRID na travel forumu.

    Ohrid je grad u Republici Makedoniji, na severoistočnoj obali Ohridskog Jezera i središte Ohridske arhiepiskopije. Ohridska opština se sastoji od grada Ohrida i još 28 sela koji zajedno imaju oko 55.000 stanovnika. Leži u dnu Ohridskog Polja, na osamljenoj vapnenačkoj hridi (792 m), koja rtasto zalazi i visoko se diže iznad Ohridskog Jezera (695 m). Po takvom položaju na hridi (vo hrid, o riđ, o hrid) došlo je slovensko ime Ohrid. Narod ga najčešće zove Orid. Od 1980. godine su Ohrid i Ohridsko jezere na spisku svetskih baština UNESKO-a. Jezero je smešteno u dubokoj i zatvorenoj kotlini. Sa svih strana, a posebno sa zapadne i istočne okružuju ga visoke planine. Na istoku je planina Galičica (2255 m), a na zapadu Mokra Planina i Jablanica (1945 m).

    Za sve posetioce pitanje koje se nameće je kako stići u Ohrid. Od Preševa do Ohrida putuje se 3 do 5 sati u zavisnosti od vremenskih uslova, iskustva vozača i automobila. Put je dobar, a ukoliko idete preko Skoplja i Mavrova, što je i bolja varijanta proverite pneumatike. Iako smo vozili u proseku 20-60 km iznad dozvoljene brzine, nismo naišli na patrole.

    Ohrid je pravi turistički gradić. Hiljade mladih i lepih ljudi dolazi sa raznih strana da se provedu. Zanimljiva je kolčina energije akumulirana za provod u mlađim generacijama. U kafićima (Liquid, Nemo, Park) vlada opšte narodno veselje ne samo noću, već i ujutru, preko dana, posle podne i tako u krug. Cena pića u diskotekama se kreće od 80 do 120 denara (jedan euro je oko 60 denara). Mnogobrojni restorani sa tradicionalnom makedonskom kuhinjom i tikveškim vinom zadovoljiće i one sa najprobirljivijim ukusom.

    Šoping je nezaobilazna aktivnost svakog putovana, a izbor autentičnih suvenira je izuzetno bogat. Pored karakterističnih suvenira sa detaljima Ohrida, povratak bez Ohridskog bisera prosto nema smisla.

    Krstarenje Ohridskim jezerom je još jedan užitak koji sebi morate priuštiti. Bistra plava voda, mirna, zimi omeđena zaleđenim planinama, obasjana samo najupornijim zracima tiho šapuće svoje tajne. Na doku u centru Ohrida dve jahte naimenično prihvataju grupe turista pa dopustite da vam Ohridsko jezero ispriča neke od svojih tajni.









    Samuilova tvrđava je srednjevekovno utvrđenje u Ohridu na obali Ohridskog jezera i spada u red gradskih tvrđava. Utvrđenje je smešteno na dva brda čiji se vrhovi uzdižu na 90 i 50 metara iznad nivoa jezera koje ga okružuje i pruža prirodnu odbranu njegovoj zapadnoj i južnoj strani. Grad je sa tri strane (zapadna,severna, istočna) opasan bedemima različite visine u zavisnosti od položaja. Utvrđenje se naziva Samuilova tvrđava ili Samuilov grad prema caru Samuilu kome se pripisuje izgradnja utvrđenja u njegovom današnjem obliku. Pored ovog naziva često se koristi i termin Ohridska tvrđava odnosno Ohridski grad jer se današnji Ohrid dugo vremena nalazio unutar bedema utvrde.



    Da li vam je ovo poznato:

    BILJANA PLATNO BELESHE

    Biljana platno beleshe na Ohridskite izvori.
    Ozdola idat vinari, vinari belogragjani.
    Krotko terajte karvanot da ne mi platno zgazite!
    Da ne mi platno zgazite, platnoto mi e darovno. Platnoto mi e darovno, za svekor i za svekrva, za svekor i za svekrva, za dever i za jatrva.
    Ako ti platno zgazime so vino ke go platime!
    So vino ke go platime i bela ljuta rakija.
    So vino ke go platime i bela ljuta rakija. Biljana platno beleshe na Ohridskite izvori...









    Najznačajnije crkve i manasteri u Ohridu su: Crkva Svete Sofije, Crkva Sv. Klimenta (Bogorodica Perivleptu), Plaošnik, Sveti Jovan Kaneo, Crkva svetog Dimitrija, Crkva svetog cara Konstantina i carice Jelene i td. Sa 365 manastira kako bar meštani kažu Ohrid zauzima sigurno jednu od najznačajnih tačaka hrišćanstva na Balkanu.










    U ovom malom srednjovkovnom gradiću u sezoni bude i preko 50 000 gostiju, a u knjizi utisaka naše gazdarice, osim Srba i Makedonaca, upisani su i Hrvati, Slovenci, Italijani, Rusi pa čak i gosti iz Japana. Pravilo kaže da kad neko dođe u Makedoniju prvo poseti Ohrid pa onda Skoplje. Gostoljubivost i predusretljivost Ohriđana je na visokom nivou, a vreme ih je naučilo vrhunskom ugostiteljskom zanatu! Neke stvari se ne mogu opisati već se prosto trebaju doživeti i uveriti se u stihove Dado Topića: Makedonija ti pruža ljubavi sve! Za još informacija pogledajte vodič kroz OHDRID na travel forumu.
    izvor:tt-group

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  10. #40

    Odgovor: Ohrid

    Bio sam u Ohridu i jako mi se svideo.

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •