MAČJE ZARAZNE BOLESTI RETROVIRUSIMA
Virus mačje leukemije (Feline Leukemia Virus - FeLV)
FeLV spada u porodicu retrovirusa i jedan je od najvažnijih uzročnika zaraznih bolesti mačaka. U istu porodicu spada i virus mačje imunodeficijencije - FIV.
FeLV je kontagiozan, ali izuzetno osetljiv na spoljašnje uticaje (toplina, sušenje), pa je za prenos bolesti potreban dugotrajan bliski kontakt. Izlučuje se slinom i suzama, a verovatno i urinom i fecesom. Najčešći način prenosa je preko sline i to lizanjem, grizenjem, zajedničkim posuđem i korpama. FeLV se prenosi i transfuzijom krvi , pa je neophodno da se svi davaoci testiraju na FeLV. Uobičajena sredstva za čišćenje virus ubijaju vrlo brzo.
KLINIČKI ZNAKOVI
FeLV izaziva veći broj kliničkih simptoma degenerativnih ili zaraznih bolesti, kao što su anemija, bolesti jetre, bolesti creva, bolesti reproduktivnog sistema, te može izazvati maligne promene na pr. limfosarkom i leukemiju. Mnoge mačke pate od imunodeficijencije, a posledično tome i drugih bolesti, čija klinička slika zavisi o zahvaćenom organu ili organskom sastavu, što u praksi znači da svaka dugotrajna hronična bolest izaziva sumnju na FeLV.
Te su životinje imunokompromitovane, te su osetljive i na veći broj drugih infektivnih bolesti, pa često boluju od hroničnih respiratornih infekcija, hroničnog stomatitisa i gingivitisa, zaraznog peritonitisa i raznih drugih poremećaja.
Četiri su moguća ishoda nakon kontakta sa virusom :
1) oko 30% mačaka razvije imunitet i bolest se povlači. Ove mačke postaju prirodno imune neodređeni period vremena.
2) u oko 40% mačaka virus bude uspešan i razvije kliničku bolest, a mačke postaju perzistentno inficirane, te izlučuju virus.
3) u oko 30% slučajeva virus se "sakrije" u koštanu srž do otprilike 30 meseci. Ove životinje takođe ne razviju imunitet, ali ne budu odmah perzistentno inficirane. S vremenom ove životinje ili prebole bolest ili postanu stalno inficirane.
4) u nekih mačaka, u otprilike 5-10%, može se razviti latentna infekcija, kod kojih se virus verovatno "skriva" u koštanoj srži, no one retko postaju zarazne i velika je verovatnoća da neće razviti bolest.
Mačke pozitivne na FeLV mogu živeti nekoliko godina do nekoliko meseci. U puno slučajeva eutanazija nije jedino rešenje, jer se uz dobru saradnju veterinara i vlasnika može životinji omogućiti potreban kvalitet života. Važno je da se takva mačka drži izolovanom, i to ne samo jer predstavlja izvor zaraze za druge mačke, već da se onemogući prenos drugih zaraznih bolesti na FeLV pozitivnu mačku, s obzirom da je imunološki status poremećen. Mlade životinje, posebno one do 4m. starosti, vrlo su osetljive na FeLV, jer nemaju u potpunosti razvijen imunološki sastav.
DIJAGNOSTIKA
Za dokazivanje FeL virusa, danas postoje dva najčešća tipa testova : ELISA (enzyme-linked immunosorbent assay), koji predstavlja screening test (može se nabaviti u obliku kitova, te je tako pogodan za brzo testiranje na terenu) i IFA (immunofluorescence assay, tzv. Hardy-test) koji predstavlja "potvrdni" test i obavlja se u referentnim laboratorijima.
Oba testa detektuju proteinsku komponentu samog virusa, ili slobodnog u serumu i telesnim izlučevinama (ELISA) ili vezanog u belim krvnim ćelijama(IFA).
IFA pozitivne životinje ostaju pozitivne do kraja života, jer pozitivan IFA test znači da je virus zahvatio koštanu srž, dok ELISA pozitivne mačke ne moraju postati infektivne, jer taj test obuhvata viruse i u primarnoj viremiji, dok virus još nije ušao u koštanu srž, kada imunološki sistem još ima mogućnost eliminisati virus iz organizma.
Negativni FeLV testovi ne znače da životinja nije nikad bila u kontaktu sa virusom, odnosno da nije razvila imunitet, s obzirom da se ovim testovima dokazuje prisutnost samog antigena, a ne antitiela.
Preporuka je da se na FeLV testiraju sve mačke, jer ovaj virus izaziva bolesti i smrti u mačaka više nego bilo koja druga bolest ili stanje. Testiranje valja provoditi bez obzira ne cepljenje. Testiranje treba izvrštiti IFA metodom, ali obavezno dva puta u razmaku od 3m., s obzirom da je moguće da u ranim stadijima bolesti životinja bude IFA negativna. Isto tako, preporučuje se da se u dom ne uvodi mačka bez tromesečnog perioda čekanja, u kojem ta životinja mora biti dva puta IFA negativna.
TERAPIJA
Osnova lečenja je izolacija mačke od drugih životinja, odnosno drugih zaraznih bolesti. Od velike važnosti je i kvalitetna prehrana, redukcija stresa, redovita dehelmintizacija i cepljenja protiv drugih zaraznih bolesti, te promptno lečenje bilo kakvih simptoma čim se oni jave.
Od lekova se mogu primenjivati antivirusni lekovi (kao na pr. AZT), no oni izazivaju niz ozbiljnih nuspojava, pa je tako njihova primena upitna, no preporučuje se primena imunostimulansa, kao što je npr. interferon.
Postoje eksperimentalni protokoli koji kombinuju AZT sa imunostimulansima (Interferon, Propionbacterium acnes).
Moguća je i primena kortizona (Prednisolon), jer oni smanjuju broj abnormalnih limfocita u cirkulaciji, osim toga Prednisolon direktno deluje na ćelije nekih tumora (npr. limfosarkoma). Kod primene kortizona od izuzetne je važnosti znati da oni deluju supresivno na imunološki sistem, te da su takve životinje posebno osetljive na druge infekcije.
Specifični karcinomi vezani uz FeLV imaju svoj protokol lečenja, no u slučajevima takvih karcinoma preživljavanje je vrlo slabo.
PREVENCIJA
Danas postoji veći broj vakcina za FeLV. Proizvode se kao monovalentna ili polivalentna cepiva (kombinacija FeLV sa drugim zaraznim bolestima). U cepivu se koristi inaktivirani ("mrtav") celi virus ili virusni protein odgovoran za stvaranje imunološkog odgovora.
U proseku, cepivo zaštićuje u 80-90% slučajeva. Za sve vakcine preporučeno je dvokratno davanje u razmaku od 2-4 nedelje. Cepiti počinjemo u dobi od 8-9 nedelja starosti. Preporučuje se i godišnja revakcinacija, tzv. "booster" vakcinacija.
Virus mačje imunodeficijencije (Feline Immunodeficiency Virus - FIV)
OPIS
FIV spada u retroviruse, porodicu lentivirusa (ili tzv. "sporih virusa"), istu porodicu u koju spadaju virusi koji izazivaju progresivnu pneumoniju ovaca, infekcioznu anemiju konja, artritis-encefalitis u koza, te AIDS u ljudi. Iako je virus po građi sličan virusu HIV-a (Human immunodeficiency virus), on je visoko specifičan na vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguća. U retroviruse spada i virus mačje leukemije - FeLV.
Izvan živog organizma virus je vrlo nestabilan i ne preživljava duže od nekoliko sati u većini okoliša, pa tako ne postoji strah da bi se nova životinja mogla zaraziti preko nameštaja, posuda za hranjenje, ležajeva, igračaka i sl.
Mačke zaražene FIV-om mogu se naći širom naše planete, ali učestalost je različita od zemlje do zemlje i zavisi o broju testiranih mačaka. U SAD-u ima približno 1.5 - 3% zdravih mačaka zaraženih FIV-om, te do 15% onih koji pokazuju kliničke znakove bolesti.
Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one životinje koje se drže isključivo u kući imaju malo šanse da budu zaražene.
Primarni način prenosa su rane. Uobičajen, neagresivni kontakt između mačaka, čini se, nije efikasan način prenosa virusa. Vrlo retko, virus se može preneti sa mačke na mačiće tokom gestacije, u porodu ili putem mleka. Seksualni kontakt, čini se, nije primarni način prijenosa FIV-a.
RAZVOJ BOLESTI
Nakon početne infekcije, virus se prenosi do područnih limfnih čvorova, gde se može umnožiti u belim krvnim zrncima, T-limfocitima. Virus se tada prenosi do svih limfnih čvorova u telu, uzrokujući njihovo generalizirano povećanje. Ako limfni čvorovi nisu preterano povećani, ovo stanje obično prolazi nezapaženo od strane vlasnika. Kroz neko vreme, verovatno nedelja ili meseci, životinja može razviti povišenu telesnu temperaturu i pad belih krvnih zrnaca. Može se razviti i anemija, osobito u kasnijim fazama bolesti.
Stalno zaražene mačke mogu se činiti zdravima kroz niz godina. Na kraju, počinju se javljati simptomi imnodeficijencije, kako se smanjuje sposobnost organizma da se brani od infekcija.
Tada, oni uzročnici (bakterije, gljivice, drugi virusi) koji u zdravih mačaka ne izazivaju nikakve simptome, mogu u životinja sa oslabljenim imunološkim sistemom izazvati vrlo teška oboljenja. Ove sekundarne infekcije odgovorne su za većinu kliničkih znakova povezanih sa FIV-om i glavni su uzrok smrti FIV pozitivnih mačaka.
SIMPTOMI
Česti simptomi koji se javljaju kao posledica sindroma imunodeficijencije su slaba kvaliteta krzna, perzistentna povišena telesna temperatura i gubitak apetita; u oko 50% mačaka zaraženih FIV-om javlja se gingivitis (upala zubnog mesa) i stomatitis (upala usne šupljine), a često su prisutne hronične ili rekurentne infekcije kože, mokraćnog mehura, gornjih disajnih puteva, hronični proliv, upale oka, te polagan ali progresivan gubitak telesne težine. Javlja se i povećan rizik od razvoja određenih tipova raka, pobačaji, neurološki poremećaji. Kod nekih FIV pozitivnih mačaka mogu se smjenjivati periodi bolesti sa periodima relativnog zdravlja.
DIJAGNOZA
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničkih znakova i rezultata testa na FIV, kod kojeg dokazujemo antitela u krvnom serumu. "Pozitivan" test, odnosno prisutnost antitela na FIV ukazuje na to da je mačka zaražena sa FIV-om, verovatno za celi život, te tako može preneti virus na druge mačke. Kod testa sa neodređenim rezultatom, preporučuje se test ponoviti kroz 8 do 12 nedelja, jer se tek u tom vremenskom razdoblju, a nekad i duže, stvara dovoljan broj antitela koji se mogu dokazati testiranjem.
Mačići do 12 odnosno 16 nedelja starosti, mogu rezultirati pozitivno na FIV zbog pasivnog imuniteta dobijenog od majke. U retkim situacijama neki od ovih mačića postanu zaraženi, te se iz tog razloga preporučuje ponovno testiranje u dobi od 6-8 meseci da bi se odredio njihov tačan infektivni status.
Vlasnici FIV pozitivnih mačaka posebnu pažnju trebali bi posvetiti zaštiti od infektivnih agenata koji mogu izazvati tešku bolest i smrt u imunokompromitiranih životinja. Zaražene mačke trebalo bi držati striktno u kući i podalje od drugih mačaka, ne samo da bi zaštitili svoju mačku, već da se spreči daljnje širenje FIV-a.
TERAPIJA
Za kontrolu bakterijskih i gljivičnih infekcija koristimo antimikrobnu terapiju, koja je dugotrajna te se mora ponavljati svaki put kad se pojave znakovi bolesti. Često je potrebna potporna terapija koja uključuje infuziju, transfuziju, te visoko kalorične dodatke hrani. U nekim slučajevima indicirana je upotreba kortikosteroida i drugih anti-upalnih lekova da bi se kontrolirao gingivitis i stomatitis. Anabolični steroidi mogu pomoći u borbi protiv gubitka težine, no sve su ove mere samo pomoćne i ne koriste u borbi protiv virusa. Postoje lekovi koji modificiraju imunološki sistem i tako pomažu u borbi protiv samog virusa, no ni ti lekovi ne uništavaju virus u potpunosti, već ga samo potiskuju.
PREVENTIVNA ZAŠTITA
Prema najnovijim podacima, vakcina za FIV postoji, iako pretpostavljam da kod nas još nije dostupna. Stoga, najbolja zaštita mačke od FIV-a, je sprečavanje kontakata između bolesne i zdrave životinje, osobito kontakata sa agresivnijim mačkama lutalicama.
PROGNOZA
Jednom kada je FIV pozitivna mačka izolovana, teško je odrediti očekivanu dužinu života. Ako se još nisu pojavili znakovi bolesti kao posledica infekcije FIV-om , kao što je perzistentna povišena telesna temperatura ili stalan gubitak telesne težine, može se očekivati da će takva mačka proživeti mesece, pa čak i godine u dobrom zdravlju. Kao jedan od glavnih pokazatelja imunološkog statusa uzima se odnos CD4+ naprema CD8+ limfocita. Što je odnos niži, prognoza je lošija.