Najlepša ljubavna pesma ikada - Strana 32
Strana 32 od 32 PrvaPrva ... 22303132
Prikaz rezultata 466 do 472 od ukupno 472
  1. #466

    Re: Odgovor: Najlepša ljubavna pesma ikada





    Jos osecam miris cveca
    Ljiljana, Ljiljana
    na tebe me sve podseca
    Ljiljana, Ljiljana

    Ref.
    Jos te ljubim u snovima
    milujem po nedrima
    jos si moja lepotica
    prva suza radosnica
    sreca i tuga

    Jos me grle ruke bele
    Ljiljana, Ljiljana
    i bude me usne vrele
    Ljiljana, Ljiljana

    Ref.

    Jos se nasa pesma peva
    Ljiljana, Ljiljana
    iako te ovde nema
    Ljiljana, Ljiljana
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  2. #467

    Odgovor: Najlepša ljubavna pesma ikada


    BALERINA


    Rekla je:
    "Kad porastem, biću balerina, kao što je bila moja mama.
    Postaću dama i udaću se za svog baletana."
    "A, je l’ mogu ja da budem tvoj baletan?"
    "A, je l’ umeš da se ljubiš?"
    "Umem!",
    rekoh i poljubih je u obraz.
    "Ne tako!"
    "Nego kako?!"
    "Onako filmski!"
    "A, to ono kao bajagi..."
    "Me ne, izistinski"
    "Izistinski!?"
    "Da, izistinski."
    "Hajde, pokaži."
    "Važi. Zažmuri prvi i otvori malo usta."
    "A ti?"
    "I ja ću svoja, pa kad ih prislonim na tvoja, a ti se onda isplazi."
    "Ma, neću da se plazim! Na šta to liči?!"
    "Pssst, ne viči! To se tako radi samo. Hajde, dodji da probamo."
    "Hajde."
    "Hej, stani, ne tako jako!"
    "Pa kako?"
    "Polako, evo, ovako!"

    I onda se ona meni prva isplazila.
    Pa ja njoj.
    Pa opet ona meni, ja njoj, a onda istovremeno jedno drugom,
    sve dok nam se jezici nisu dotakli.

    U početku malo stidljivo,
    kao da se ispituju a onda sve hrabrije i smelije,
    počeli su da se dodiruju, da se gurkaju i da se igraju.
    I mogli smo tako da se plazimo, ko zna do kada,
    samo da smo imali dovoljno vazduha.
    Prestajali bi tek tada, kad počnemo da duvamo, jedno drugom u usta.

    Tada bismo se razdvojili i raspravljali ko je prvi počeo da diše.
    Hvatali bismo jedno drugo za nos
    i takmičili se ko može bez vazduha da izdrži više.

    "Pazi, ne sme da se vara i da se diše."
    "Znam"
    "Ti dišeš!"
    "Ne dišem!"
    "Lažeš!"
    "Ne lažem, majke mi!"

    Malo je falilo pa da se onesvestim.
    Pred očima mi se pojavilo nekakvo plavilo, al' nisam hteo prvi da popustim.
    Posle me je sve do uveče jako boleo nos.
    I tad, a jos kao dečak, shvatio sam da kad se voli, mora i da boli.
    I tako smo se mi plazili, duvali jedno drugom u usta,
    vukli za noseve, čitavih nedelju dana,
    sve dok nas slučajno nije zatekla, jedna starija dama
    a koja se i inače brinula o njoj i razdvojila nas.

    Da je zauvek, to tada nismo znali.
    Nismo se čak ni pozdravili.
    Sutradan, zajedno sa drugom decom, jurio sam za kolonom cirkuskih kola,
    koja je napuštala naš grad.
    Mahali smo onako trčeći i gurajući se i spotičući jedno o drugo, vikali smo u glas:
    "Dodjite i opet kod nas!"

    Mahala je i ona i brisala suze s lica.
    Meni je podrhtavala vilica ali sam morao da pazim da me ne primeti neko.
    Hteo sam jos jednom da joj se isplazim, ali ona je vec bila daleko.
    Ne znam zašto ali toga dana, kod nas je padala kiša.
    Al nije ni bilo baš nesto puno sunca.
    Bila je samo neka čudna tišina i praznina.
    Kao da je sve ono što je lepo, otišlo zajedno sa njom i cirkusom.

    Ostala je samo jedna livada, ugažena trava u obliku kruga i tuga.
    Ponekad, kada se zateknete tamo, negde izvan grada,
    ako li malo slušnete, čućete dva razdvojena dečija srca,
    kako se jure, dovikuju i traže da se ponovo spoje,
    duvaju jedno drugom u usta i da se plaze.
    Još uvek obilazim cirkuske šatre, tražeći svoju balerinu
    i ako je ikada budem sreo, pitaću je samo jedno tada:
    "Koliko dugo može da izdrži bez vazduha?"
    Ja, evo, sve do sada...

  3. #468

    Re: Odgovor: Najlepša ljubavna pesma ikada


    Mostarske kiše


    U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
    Jedne jeseni
    Jao kad bih znao sa kim sada spava
    Ne bi joj glava, ne bi joj glava
    Jao kad bih znao ko je sada ljubi
    Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
    Jao kad bih znao ko to u meni bere
    Kajsije još nedozrele
    Govorio sam joj ti si derište ti si
    Balavica
    Sve sam joj govorio
    I plakala je na moje ruke, na moje reči
    Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
    Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
    A padale su svu noć neke modre kiše
    Nad Mostarom
    Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
    Nije bilo
    Pitala me je imam li brata, šta studiram
    Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
    Je pitala
    Pitala me je da li bih mogao sa svakom
    Tako sačuvaj bože
    Da li je volim tiho je pitala
    A padale su nad Mostarom neke modre
    Kiše
    Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
    Ali nije htela to da čini, nije htela
    Il nije smela, vrag bi joj znao
    Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
    Njene oči ptica, njena bedra srna
    Imala je mladež, mladež je imala
    Ne smem da kažem
    Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
    Se čini
    Pitala me je da li sam Hrvat imam li
    Devojku
    Volim li Rilkea, sve me je pitala
    A na oknu su ko božićni zvončići moga
    Detinjstva zvonile kapi
    A noćna pesma tekla tihano niz donju
    Mahalu
    Ej Sulejmana othranila majka
    Ona je prostrla svoje godine po parketu
    Njene su oči bile pune kao zrele breskve
    Njene su dojke bile tople ko mali psići
    Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
    Važna
    Svetlana Svetlana znaš li da je
    Atomski vek
    De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
    Joj govorio
    Ona je plakala, ona je plakala
    Vodio sam je po kujundžiluku po
    Aščinicama
    Svuda sam je vodio
    U pećine je skrivao, na čardak nosio
    Pod mostovima se igrali žmurke Neretva
    Ždrebica
    Pod Starim mostom Crnjanskog joj
    Govorio
    Što je divan, šaputala je, što je divan
    Kolena joj crtao u vlažnom pesku
    Smejala se tako vedro, tako nevino ko
    Prvi ljiljani
    U džamije je vodio Karađoz beg mrtav
    Premrtav
    Pod teškim turbetom
    Na grob Šantićev cveće je odnela malo
    Plakala kao i sve žene
    Svuda sam je vodio
    Sada je ovo leto
    Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme
    U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
    I ništa više
    A padale su svu noć nad Mostarom neke
    Modre kiše
    Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
    Al nije htela to da čini, nije htela
    Il nije smela, vrag bi joj znao
    Ni ono nebo ni ono oblačje ni one
    Krovove
    Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka
    Nad Mostarom
    Ne umem zaboraviti
    Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
    Njen smeh što je umeo zaboleti kao
    Kletva
    Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
    Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša
    Ni one teške modre kiše
    O jesen besplodna njena jesen
    Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
    Sve je govorila malo tužno malo
    Plačljivo o Karenjini
    Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
    Ni mrava zgaziti
    Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
    Ti si dete
    Ni one ulice one prodavnice poslednjeg
    Izdanja Oslobođenja
    Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
    Umem zaboraviti
    Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
    One kiše
    Ljubila me je po cele noći, grlila me i
    Ništa više
    Majke mi ništa drugo nismo
    Posle su opet bila leta posle su opet
    Bile kiše
    Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
    Otkud tamo
    Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
    Ja više ne mogu, ja više ne umem
    Izbrisati
    Piše mi pita me šta radim, kako živim
    Imam li devojku
    Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
    Na one kiše
    Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
    Potpuno ista
    Da joj verujem da se smejem davno sam
    Davno prokleo Hrista
    A i do nje mi baš nije stalo klela se
    Ne klela
    Mora se tako ne vrede laži
    Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
    Sve sam joj govorio
    Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
    Knjigu čitala popodne
    U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
    Sunca malo mora
    Prve joj noći i koža bila pomalo slana
    Ribe zaspale u njenoj krvi
    Smejali smo se dečacima što su skakali
    Sa mostova za cigarete
    Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš
    Su deca
    Govorila je mogu umreti mogu dobiti
    Upalu pluća
    Onda su dolazile njene ćutnje duge
    Preduge
    Mogao sam slobodno misliti o svemu
    Razbistrit Spinozu
    Sate i sate mogao sam komotno gledati
    Druge, bacati oblutke
    Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići
    Nekud otić daleko
    Mogao sam umreti onako sam u njenom
    Krilu, samlji od sviju
    Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
    U stenu, sve sam mogao
    Prste je imala dugačke krhke beskrvne
    A hitre
    Igrali smo se buba-mara i skrivalice
    Svetlana izađi eto te pod stenom nisam
    Valjda ćorav
    Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
    Dobićeš batine
    Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
    U samu reku našla bi me
    Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
    Nisam joj nikad verovao valjda je stalno
    Curila kroz prste
    Volela je kestenje kupili smo ga po
    Rondou
    Nosila ga je u sobu vešala o končiće
    Volela je ruže one jesenje ja sam joj
    Donosio
    Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju
    Pitao sam je šta misli o ovom svetu
    Veruje li u komunizam
    Da li bi se menjala za Natašu Rostovu
    Svašta sam je pitao
    Ponekad glupo znam ja to i te kako
    Pitao sam je da li bi volela malog sina
    Recimo plavog
    Skakala je od ushićenja hoće hoće

    A onda odjednom padala je u neke tuge
    Ko mrtvo voće
    Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
    Živu glavu
    Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
    Pala s Jupitera
    Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
    Ne neko drugi
    Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
    Brando ili takvi
    Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
    Ti si đavo
    Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
    Nije verovala
    Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
    Svašta je govorila
    A padale su nad Mostarom neke modre kiše
    Stvarno sam voleo tu Svetlanu
    jedne jeseni
    Kad bi' znao sa kim sada spava
    ne bi mu glava
    Ne bi mu glava jao kad bi' znao
    ko je sada ljubi
    Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
    kad bi' znao ko to
    U meni bere kajsije još nedozrele.


    1965.
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  4. #469

    Odgovor: Re: Odgovor: Najlepša ljubavna pesma ikada

    Ima dana kada mi treba neko... Neko, ko ništa ne pita, a zna sve.

  5. #470

    Odgovor: Najlepša ljubavna pesma ikada

    Пас ће те увек разумети

  6. #471

    Odgovor: Najlepša ljubavna pesma ikada

    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  7. #472

    Odgovor: Najlepša ljubavna pesma ikada

    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

Strana 32 od 32 PrvaPrva ... 22303132

Slične teme

  1. Najlepša Vojvođanska pesma
    Autor Nostromo u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 207
    Poslednja poruka: 12.08.2018, 10:15
  2. Najbolesnija pesma koju ste ikada čuli...
    Autor silvia u forumu Muzika
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 11.10.2015, 08:31
  3. Ljubavna prica vasih roditelja
    Autor leptirić u forumu Ljubav
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 07.09.2015, 18:50
  4. Najlepša pesma iz NOB-a
    Autor Invisibleman u forumu Muzika
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 04.09.2013, 15:03
  5. Jedna mala ljubavna teorija
    Autor WEISHAUPT u forumu Ljubav
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 10.06.2011, 22:50

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •