Tour de Serbia
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 48
  1. #1

    Tour de Serbia

    Bili smo ovde i onde, obišli ceo svet ili deo njega. Možda je svet u našoj lepoj Srbiji? Ako nije čitav svet, nebrojena prirodna bogatstva i istorijski spomenici jesu. Šta ste videli do sada? Gde je srce ostalo? Zašto baš tamo? U slici, u reči, kako znate, pokažite nam lepu Srbiju.


    Ja ću da počnem, za sada samo u slici


    Romuliana,

    Prilog 1354


    Sopocani

    Prilog 1359
    Poruku je izmenio euridika, 27.03.2008 u 21:06 Razlog: malo smo upotpunili ovu lepu temu :)
    Back in red!

  2. #2

    Odgovor: Tour de Serbia

    Petrova crkva

    Prilog 1363

    Nedaleko od Novog Pazara nalazi se Petrova crkva, koja pripada najstarijim srpskim srednjovekovnim spomenicima. To je jedini potpuno očuvani spomenik sagrađen u prednemanjićko doba, verovatno u 9. ili 10. veku. Za ovaj hram se vezuju ključni događaji iz života Stefana Nemanje: njegovo krštenje, sabor protiv bogumila i predaja vlasti sinu Stefanu. Koncepcija hrama, zasnovana na kružnoj osnovi sa kupolom, ostala je dominantna do danas, ali je vremenom dopunjena novim elementima (galerija, prstenasti brod).

    Pošto je Petrova crkva dugo bila episkopsko središte, uz nju su postojale druge zgrade namenjene takvom srednjovekovnom centru. On je bio zaštićen obimnim zidom, čiji tragovi su otkriveni nakon arheoloških istraživanja.

    Ni u jednoj srpskoj srednjovekovnoj crkvi nije se sačuvalo toliko slojeva fresaka, koje hronološki prate graditeljske promene na crkvi. Iz prve polovine 9. veka potiču freske u tamburu kubeta sa scenama iz Hristovog života. Drugu celinu čine freske sa predstavom Bogorodice Orante u temenu kalote oltarske apside, figura apostola i anđela, iz prve polovine 11. veka. Najslabije očuvane freske nastale su u doba Stefana Nemanje i nalaze se u oltarskoj apsidi i potkupolnom prostoru. Najmlađi i najbolje očuvani sloj fresaka, čiji je ktitor bio kralj Uroš I su raspoređene u južnoj konhi, podkupolnom prostoru, na pilastri, čini kompozicija ktitora, Hrist Pantokrator, Cveti, Raspeće, predstave svetaca i proroka i fragmenti nekih scena.

    Petrova crkva je kao deo celine Stari Ras sa Sopoćanima 1979. godine upisana u UNESCO-vu Listu Svetske kulturne i prirodne baštine.

    Tekst uzet sa TOS prezentacije.
    Back in red!

  3. #3

    Odgovor: Tour de Serbia

    Trsic, rodno mesto Vuka Karadzica...
    Danas etno selo, mesto gde mozete provesti opusteno dan uz dobru hranu i pice.
    Poznat i po Vukovom saboru koji se odrzava pocetkom septembra svake godine.

    Ime: Trsic.jpg Pregleda: 1015 Veličina: 92.7 KB
    Back in red!

  4. #4

    Odgovor: Tour de Serbia

    јуче смо путовали до горњег милановца, ибарском магистралом. већ после љига наилазе предели који можда само фотографијом могу да се дочарају...



    ...рудник, са највишим врхом велики штурац 1.132 m


    ...пут је солидан, нема много оних ударних рупа а на сваком другом километру буквално можете наићи на кафане, ресторане и слично у којима су цене смешно мале...

    тако да вам искрено препоручујем туру до рудника рецимо... или даље до овчарско кабларске клисуре...
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  5. #5

    Odgovor: Tour de Serbia

    Bač

    Prilog 1447

    Drevni grad na Mostongi, koja je danas isušeno korito reke, dao je ime celoj regiji- Bačka. Prvi tragovi u pisanim izvorima o Baču i području oko njega potiču jos iz perioda Justinijana, kada gospodar Carigrada i car Istočnog rimskog carstva pominje Bač u svom pismu, godine 535..
    Bač je prema nekim letopisima bio i Avarska tvrdjava (873. god.). Ugarski kralj Stjepan i osnovao je u Baču županiju, a na prelazu prvog milenijuma u drugi, Bač je već bio izgrađen i utvrđen grad, povezan Mostongom sa Dunavom. Za vreme Arpadovića Bač postaje ne samo crkveno sedište nadbiskupije već i kraljevski grad u koji dolaze plemići i vladari na dogovore, zborove i skupštine. U XII veku Bač beleži veliki uspon.
    U tom periodu se prvi put u pisanim izvorima pomonje moćna tvrđava koja će pretrpeti nekoliko rušenja i obnavljanja a čiji su ostaci i danas izazov za naučnike i turiste. Na čelu Bačke županije bili su veliki župani, koje je imenovao kralj. Sve do provale Mongola 1241 god., župani su bili upravnici ovog područja. Oni su sakupljali priloge, postavljali vojne i civilne zapovednike. Od XII veka ustanovljen je običaj da se jednom godišnje ugosti kralj. U gradu su se nalazili osim župana i podžupani, sudije, vojno osoblje i dr. Kada je prošla mongolska najezda Bela IV vraća sjaj ovom gradu. Odlaskom Arpadovića sa istorijske scene Bač ipak ne gubi svoj značaj.
    U XIV veku su zabele�eni sve češći upadi Turaka. Mnogi pohodi na Turke su kretali iz Bača. U vreme Mohačke bitke i Bač je dao svoju konjicu. Međutim prodor Turaka nije zaustavljen pa Bač, početkom XV veka nakon Mohačke bitke i pada Beograda, biva osvojen. Tvrđavu Bač je tada dosta dugo i uspešno branio srpski despot Stefan Berisavljević.
    Bač je, kažu zapisi imao više stanovništva, zanatlija i raznih zanimanja nego zajedno Sombor, Subotica, Apatin i Bečej. Međutim posle Rakocijeve bune i rušenja Tvrđave, Bač počinje da gubi značaj na ovom području.
    Osnovna snaga postojanja naselja Bač se crpi iz dubokih korena istorije, kada je ovaj prostor bio sedište kulturnih zbivanja šireg prostora današnje Bačke.Tvrđava, kao materijalni dokaz tih burnih vremena, je mesto dubokih vrednosti oko koga treba graditi interese kako stanovništva, tako i privrede opštine Bač, kao osnovnih poluga revitalizacije same tvrđave, te kulturnih zbivanja u samoj tvrđavi, sportsko rekreativnih zbivanja oko tvrđave u bivšem meandru reke Mostonge kao i turističkih i poslovno-turističkih zbivanja na širem prostoru oko tvrđave.

    tekst skinut sa neta.
    Poruku je izmenio maleni, 29.04.2008 u 22:41
    Back in red!

  6. #6

    Odgovor: Tour de Serbia



    ...обронци космаја, усликани првог маја текуће... дивно
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  7. #7

    Odgovor: Tour de Serbia

    Evo malo i mene na ovoj temi.

    Nesporno da se i kod nas može divno proputovati. Jedino je pitanje ko šta traži i očekuje na putovanju.

    Sa mojih slika moći će se steći utisak o tome u čemu i na koji način ja uživam u putovanjima. Po dosadašnjim postovima - očigledno da nemam suprotne stavove sa prethodnicima. Možda malo više bežim od glavnijih puteva i stižem tamo gde ne prolazi svako.

    Ovog vikenda smo bili na istoku Srbije.

    Pošto smo bili namerili negde dalje, nismo se ovde zadržavali. Bilo je tek oko 9 h. pa kupači još nisu bili na Dunavu.
    Iako sebe smatram za natprosečno informisanog i prilično sam proputovao Srbiju, nisam znao da ovde ima plaža koja je ne zaostaje za našim najlepšim rečnim plažama. Obala sa sitnim šljunkom ili krupnim peskom je duga oko 350-400 metara a toliki je otprilike i prostor kampa pored vode. Plaža je pored vrlo dobrog puta između Kladova i Negotina.[/I]


    Open air fast food
    Da ne bi bili out, naš omiljeni način ishrane na putu smo nazvali ovako. 'Pregazili' smo potok pored puta negde između Bora i Donjeg Milanovca. I da imam novca onoliko koliko nemam, siguran sam da ću uvek na turističkom putovanju radije na ovaj način ručati nego u nekom restoranu.
    Poruku je izmenio yige_gui, 30.01.2015 u 19:41

  8. #8

    Odgovor: Tour de Serbia

    Ravna Gora, Sv. Georgije

    Preporuka, ako se već dođe do Milanovca, šteta propustiti lep dan na Gori.




    Tara, Drina, Perućac ( ali za one koji su neustrašivi jer i slepog miša smo našli)






    Na Zlatiboru mi odgovara sve.Da li zbog ukrštanja kontinentalnih i morskih strujanja u vazduhu ili ne, nebitno je. Botanička bašta je riznica za čajeve koje čitave godine pijem.



    Poruku je izmenio DrinChe, 04.06.2008 u 21:49

  9. #9

    Odgovor: Tour de Serbia

    Istočna Srbija - Gamzigrad

    Većina nas Vojvođana (verovatno i drugih naših ljudi) slabo poznaje Istočnu Srbiju jer nas kroz nju ne vodi put negde dalje gde smo se zaputili.

    Ja sam u više navrata prolazio nekim delovima Istočne Srbije i područjem Đerdapa, ali ne na Tour de Serbia.

    Tako je i ovo došlo na red.

    Bilo je to trodnevno putovanje (dva noćenja): preko Požarevca na Viminacijum, dalje pored Dunava (tj. jezera) do Tekije gde sam rezervisao privatni smeštaj. Preko Interneta i telefonom sam došao u kontakt sa Turističkom organizacijom u Tekiji i kad smo se približili mestu, javio sam se ljubaznoj gospodjici Živki sa kojom smo se našli i stigli do smeštaja. Privatni smeštaj je uobičajen za naše uslove, a i cena je uobičajena - 500 din. za noć ako je manje od tri noćenja.

    Sledećeg dana smo (dobrim, magistralnim putem) preko Kladova, Brze Palanke i Negotina otišli do Zaječara, odnosno do Gamzigrada. Vratili smo se sporednim, ali pristojnim putem obilazeći Bor sa istoka pa preko Mosne na jednom Đerdapskom zalivu blizu Dornjeg Milanovca - nazad u Tekiju.

    Trećeg dana (u povratku) smo išli pored Đerdapskog jezera do Donjeg Milanovca, pa preko brda na Majdanpek i onda pored Peka i Kučeva prema Požarevcu.

    Putovanje je bilo izuzetno lepo i sadržajno iako nismo uspeli da vidimo ni deo onoga što sam bio pripremio kao vredno posete. (Obišli smo i nekoliko manastira, a naravno i 'preskočili' još više.)

    Od NS do Kladova treba četiri sata efektivne vožnje. Kad se na to vreme dodaju zadržavanja - to je ceo jedan dan. Tako je bilo i naredna dva dana. A razloga za zadržavanja ima i previše - od uzivanja u lepim pogledima na prirodu, na razgledanje znamenitosti, na opuštanje u lepim ambijentima...

    Pripremajući se za ovaj put nabavio sam mapu Nacionalnog parka Đerdap (dva 'toma' - dvostrukog formata od uobičajenih autokarata) sa obiljem obeleženih mesta vrednih poseta. Na žalost, nisam uspeo da je koristim jer smo i bez nje nailazili na ono što se ne propušta.

    Sve u svemu, jedan tour je dovoljan ili samo za prvu informaciju, ili za samo jedan deo područja.

    Sa predstavljenjem ovog našeg putovanja počinjem od najudaljenije tačke do koje smo stigli - od Gamzigrada. Valjda zato što mi je ostao u vrlo lepom sećanju još iz vremena kad se nije znalo da je to FELIX ROMVLIANA (za one koji nisu učili Latinski - 'v' se čita kao 'u'). Tada (sredinom 70-tih) bio je otkriven samo deo i nije se znalo da je to carska palata. Arheolozi su bili svuda oko malog broja posetilaca, ili obrnuto, posetioci su se muvali između arheologa. A koračali smo i po podu od mozaika koji sada nije tu.

    Bio sam još nekoliko puta kad sam poslom dolazio u taj kraj. Kad bi domaćini predložili da pogledamo Gamzigrad, nikada nisam rekao - hvala, ja sam već video!


    GAMZIGRAD - FELIX ROMVLIANA

    (Naišao sam da Gamzigrad znači mesto na kome 'klize', 'gamze' - misli se na zmije, kojih je u ruševinama bilo mnogo.)

    Gamzigrad je već sredinom XIX veka ocenjen kao veliko i izuzetno značajno arheološko nalazište. Geolozi, istoričari i arheolozi su u to vreme na različite načine opisivali i tumačili "ostatke jedne od najvelelepnijih građevina prohujalih vremena" koje su uočili na ovom mestu, a Feliks Kanic je svojim crtežima Gamzigrada iz 1860. i 1864. godine želeo sve da uveri da se tu nalazi "jedna od najvećih i najočuvanijih rimskih građevina u Evropi".

    Krajem XIX veka nekadašnje romantičarsko ushićenje pred razvalinama drevnog grada ustupilo je mesto uzdržanom, strogo racionalnom prosuđivanju, pa je Gamzigrad protumačen kao veliki vojni logor (castrum).

    Ta uprošćena predstava o Gamzigradu održala se sve do sredine našeg veka, do početka sistematskih arheoloških istraživanja u 1953. godini. Iskopavanja koja su usledila pokazala su da Gamzigrad nije vojni logor već velelepni dvorac izgrađen za kratko vreme, i to po volji i zamisli jednog cara.


    Tek 1984. godine konačno je rešena zagonetka Gamzigrada. U jugozapadnom delu palate, u jednoj građevini sa mozaičkim podovima i zidovima oslikanim freskama, te godine je nađena arhivolta od tufo-peščara na kojoj je uklesan natpis FELIX ROMVLIANA.


    Taj natpis uvodi Gamzigrad u istoriju na velika vrata i svrstava ga u carske gradnje, u onu kategoriju spomenika rimske dvorske arhitekture kojoj pripada i Dioklecijanova palata u Splitu. S druge strane, pomenuti natpis omogućuje međusobno usklađivanje i dopunjavanje istorije i arheologije, jer u slučaju Romulijane arheološki nalazi upravo rečito govore o onome o čemu istorijski izvori ćute.

    .... Rimski imperator Galerije (cezar od 293. do 305. godine, avgust od 305. do 311. godine) rođen i sahranjen u Priobalnoj Dakiji, i to u mestu koje je po svojoj majci Romuli nazvao Romulijanum..... I sam naziv 'Feliks Romulijana' zaslužuje posebnu pažnju. ... Naziv Romuliana podrazumeva vilu ili kuću Galerijeve majke Romule, tj. bukvalno znači Romulina vila ili Romulina kuća. Epitet felix pokazuje, međutim, da reč vila ili kuća u tom nazivu ne može imati uobičajen, već jedini metaforičan smisao. Jer felix u nazivima i imenima nikada se ne koristi kao jednostavan ukrasni pridev, već jedino kao predikat bogova, careva, carica, oblasti ili gradova kojim se izražava njihova svetost, slava, plodnost ili prosperitet. U konkretnom slučaju reč felix sadržana je u nazivu mesta gde je rođen novi Romul, kako je Dioklecijan nazvao Galerija, a koja je posvećena njegovoj roditeljki Romuli, čije ime, takođe legendarno, asocira na imena ličnosti koje su povezane sa osnivanjem Rima i njegovom mitskom istorijom. Zbog toga naziv Felix Romuliana, treba shvatiti u značenju Roma nova, Roma secunda, ili, još preciznije, kao oznaku za sveto mesto, za neki večni, nebeski grad.

    Reljefni ukras na arhivolti na kojoj je natpis uklesan potvrđuje da u nazivu Felix Romuliana prva reč ima čisto religijsko i ideološko značenje, da izražava svojevrsnu konsekraciju i aludira na nešto što je sveto i večno.

    Svi dekorativni elementi koji okružuju natpis Felix Romuliana – listovi bršljana, lovorov venac i paunovi – oznake su za konsekraciju i apoteozu, kao i simboli za večno trajanje, za besmrtnost. Nije potrebno navoditi sve primere gde ti elementi, skupa ili pojedinačno, izražavaju isto ono što je pretpostavljeno za reč felix u nazivu mesta koje je sagrađeno s ciljem da proslavi i ovekoveči jednog harizmatskog vladara i njegovu roditeljku. Sadržaj i ikonografija tog natpisa ne mogu se stoga odnositi na Romulinu vilu u uobičajenom smislu tih reči, već jedino mogu označavati sveto mesto, sakralno zdanje koje novi Romul podiže za večni spomen majci i sebi.

    Za one, kojima će biti uživanje da se u carskoj palati osveže nekim napitkom ili sladoledom, na raspolaganju je takvo mesto (desno se vidi deo plavog suncobrana).

    Arheološka iskopavanja koja su u Gamzigradu obavljena posle otkrića arhivolte sa natpisom ne samo da su verifikovala navede zaključke o Romulijani već su omogućila da se do kraja razotkriju sve pojedinosti Galerijevog političkog, ideološkog i religijskog programa, kojim je i motivisana i izgradnja Romulijane.

    Do 1990. godine arheološki su istraženi svi značajni punktovi unutar bedema Romulijane.


    Već su prvi istraživači Gamzigrada primetili da se i izvan prostora obuhvaćenog bedemima nalaze ostaci različitih građevina iz rimskog vremena, posebno na grebenu Magura koji se uzdiže istočno od glavne kapije Romulijane, na udaljenosti od približno 1000 m. Zbog istaknutog, gospodarećeg položaja Magure u odnosu na okolne dolove i uzvišice, kao i pogodnosti za osmatranja nadaleko, i ruševine koje su tu uočene smatrane su ostacima kula i osmatračnica. Arheološka istraživanja pokazala su, međutim, da je Magura svojevrsni sveti breg, Mons sacer, da je od praistorijskih vremena njen vrh bio sveto mesto najvećeg poštovanja i da su upravo tu Romula i Galerije sahranjeni i uvršćeni među bogove...


    Mala zbirka daje osnovna obaveštenja o Gamzigradu.

    ...Van svake je sumnje da su drvene konstrukcije na kružnim platformama u stvari monumentalne lomače, kao i da ogradni kameni zidovi i nad njima nasuti tumuli obeležavaju na grandiozan i trajan način mesto na kome je obavljena ceremonija vezana za ličnosti sahranjene u mauzolejima na Maguri... Samo su dve ličnosti mogle da na domaku Romulijane budu sahranjene i uvršćene među bogove: Romula i njen božanski sin Galerije. Romula se u istorijskim izvorima pominje pred početak velikog progona hrišćana 303. godine, dok se za Galerija zna da je umro 311. godine i da je sahranjen u Romulijani. To znači da su mauzolej i konsekrativni spomenik na južnoj strani podignuti u 311. godini. Romula je sahranjena na Maguri, verovatno neku godinu pre 306. godine,..


    Arheološka iskopavanja na Maguri još nisu okončana.

    Romulijana je kompleksan sakralno-memorijalni spomenik koji podrazumeva monumentalni tetrapilon, palatu u kojoj će Galerije za života boraviti kao stariji avgust (senior augustus), posle smrti biti poštovan kao bog (divus), i mauzoleje sa konsekrativnim spomenicima.

    Događaj presudan za Galerija kao vladara i čoveka bio je pohod na Persijance 297. godine, njegova pobeda nad kraljem Narsejom, zadobijanje ogromnog blaga, osvajanje Jermenije i prodor u Mesopotamiju. Istorijski izvori i arheološki spomenici pokazuju da je ta pobeda duboko impresionirala i Dioklecijana i sve podanike Carstva. Galerije je od tada slavljen kao novi Romul i novi Aleksandar.


    Moj snimak glave imperatora nije dovoljno dobar jer je slikano bez blica u senci, pa se tamni kamen - porfir - korišćen za skulpturu, slabo vidi. zato stavljam ovaj snimak sa sajta Gamzigrada.

    Porfirna glava koja je nađena 1993. godine u Gamzigradu sjajan je dokaz da je i Felix Romuliana sagrađena s ciljem da ovekoveči Galerija kao bogomdanog imperatora koji posle trijumfa na Persijancima zadobija vlast nad celim kosmosom. ... Glava o kojoj je reč pripadala je statui koja je prikazivala Galerija u natprirodnoj veličine sa Zemljinom kuglom u levoj ruci, i to u trenutku kad ga boginja pobede Viktorija kruniše trijumfalnom krunom, ukrašenom draguljima i poprsjima tetrarha.

    Odluku da sagradi Romulijanu Galerije je doneo tek posle pobede nad Persijancima, najverovatnije 298. godine kad je nazvan novim Romulom i Aleksandrom i kad je nastala priča da ga je Romula začela sa bogom rata Marsom. Kao drugi Romul (Alterus Romulas) i novi Aleksandar (Alexander redivivus), Galerije je radi političke propagande odlučio da jednom velikom gradnjom obeleži mesto svog začeća i uzvisi svoju majku Romulu.


    Romulijana je izgrađena u središtu jednog džinovskog prirodnog amfiteatra, u bajkolikom predelu koji je bio naseljen od praistorijskih vremena. Pri iskopavanju palate u njenom severnom delu nađeni su ostaci naselja iz bronzanog i gvozdenog doba, a na Maguri, ispod konsekrativnih spomenika, otkriveni su grobovi sa urnama iz starijeg gvozdenog doba. Zbog toga nije isključeno da su se oko tih mesta ispredale priče o junacima ili natprirodnim silama sve do Galerijevog vremena i da su one mogle da budu razlog za izgradnju Romulijane baš na tom mestu. Izvesno je, međutim, da je od trenutka kad je otpočelo zidanje Romulijane sve u njoj i oko nje postalo sveto i da je svaka građevina projektovana s ciljem da prenese određenu poruku ili da postane simbol.

    GALERIJE

    Galerije je rođen u Priobalskoj Dakiji. Otac mu je bio običan seljak, a majka varvarka. Galerije je u mladosti čuvao stoku, zbog čega je dobio nadimak Armentarius Govedar. Bio je lep, snažan čovek, ljubitelj dobre trpeze i izuzetno hrabar vojnik.

    Celog života duboko je bio odan svom poočimu Dioklecijanu i snažno vezan za zavičaj, zemljake i rođake, a posebno za majku Romulu. U toku svog života imao je dve titule: cezara i avgusta. Time što je mesto u kome se rodio nazvao Romulijanum uzvisio je i ovekovečio svoj zavičaj i svoju majku, a izborom sina svoje sestre Maksimina i svog zemljaka Licinija za savladare pokazao je odanost prema porodici i starim prijateljima iz rodnog kraja. Galerije je 293 godine postao član Jupiterove porodice, sin boga. Izvesno je da ga je Dioklecijan proglasio "drugim Romulom i Aleksandrom". Imao je dvostruke roditelje, a s tim i dva rodjendana. Prvi rođendan i odanost prema majci obavezivali su ga da ukazuje posebmo poštovanje "planinskim božanstvima", a drugi rođendan odanost prema novostečenom ocu.


    Podaci da je mesto svog rođenja nazvao po majci Romuli i da je tu sahranjen omogućavaju da se rekonstruišu njegovi graditeljski poduhvati u rodnom kraju. Galerije je verovatno već u razdoblju dok je bio cezar preduzeo veće graditeljske poduhvate. Tada je odlučio da to mesto u kome će provesti starost još više uveliča i učini da postane simbol večitog trajanja tetrarhijskog sistema. Izgradnju Romulijanuma mogao je otpočeti tek kada je na Dunavu završio ratove sa Sarmatima, Kvadima i Bastarnima. 306. godine postao je najmoćnija ličnost u carstvu.

    Inače, ako se ne varam, po ovom imperatoru je prostor u kome se izlažu umetnička dela je dobio naziv.

    Tekst je, uz znatno skrećenje, preuzet sa sajta Gamzigrada.


    Ako bude prilike - opet ću otići do Gamzigrada. Naročito da stignem do onoga na čemu se još radi, do Magure.
    Poruku je izmenio yige_gui, 30.01.2015 u 19:42

  10. #10

    Odgovor: Tour de Serbia

    Istočna Srbija - LEPENSKI VIR

    Lepenski Vir je isuviše poznat da bi bilo umesno da ga sada i ja potpunije predstavljam. Stoga, samo podsećenje na najosnovnije podatke.

    A i malo mojih komentara. (Nisu obavezna lektira!)



    Lepenski Vir se nalazi nedaleko od Donjeg Milanovca, između Đerdapske magistrale i Dunava, tj. Đerdapskog Jezera. Da se približavate Lepenskom Viru najavljuju učestale table, ali ipak se prilično iznenada, izlazeći iz jednog od desetak tunela, nadjete na mestu gde treba skrenuti. Ako u blizini ima i drugih vozila to može biti problem.

    ''Lepenski Vir je mezolitsko i neolitsko nalazište na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri. Prve arheološke iskopine su urađene 1965. godine. Najznačajnije iskopine urađene su 1967. kada su pronađene mezolitske skulpture. Sa iskopavanjem je završeno 1971. godine kada je nalazište preneseno 29.7 m više da bi se izbeglo potopljavanje lokaliteta.

    Glavni rukovodilac istraživanja ovog lokaliteta je bio profesor Dr Dragoslav Srejović sa univerziteta u Beogradu.

    Posle manje od 100 metara nizbrdice stiže se do nevelikog parkinga koji je u sezoni djačkih ekskurzija pretesan. Na parking se nadovezuje dražesna livada (nisam sklon sladunjavom izražavanju, pa ovo shvatite kao realnost mog doživljaja). Tu je i nekoliko etno-kuća (kako se sada zove tradicionalna narodna arhitektura) u kojoj su, tako mi izgleda, smeštene neke od službi koje se staraju o muzeju i posetiocima.


    Bili smo među zadnjim posetiocima tog dana, autobusi su manevrisali pokušavajući da izidju, a na lividi je još bilo puno djaka koji su se jurcali i loptali; bilo je i nekoliko grupa posetilaca starijih od nas koji su se odmarali na travi ... Sve u svemu - ugodna vreva i pomisao da je lepo i dobro što na ovakvom mestu ima toliko ljudi.

    Buđenje kulture Lepenskog Vira i uspostavljanje njene svojevrsne umetnosti, otpočinje oko 7000. g. stare ere. Tri faktora - izolacija, promena klime i uvećanje lokalne populacije - bili su odlučujući za ovaj preobražaj. Đerdap - ta najveća klisura Evrope - odvajkada je predstavljala svet za sebe, a posebno u ranom holocenu kad su opustela sva okolna ravničarska područja. U ovom svetu velika reka se neposredno vezuje za razigrani planinski reljef zbog čega se na malim rastojanjima naglo menjaju nadmorske visine (od 50 do 800 m) i otuda na ograničenim prostorima sučeljava i po nekoliko ekoloških zona.


    Na vidikovcu sa pogledom na jezero, obronke Karpata na drugoj obali i livadu na ovoj strani. Tu je i zastava. Istina, malo mala i pomalo stidljiva. (A valjda će porasti i postati kočopernija?!) Priznajem da me je zastava iznenadila. Prijatno. Zato i koristim ovu fotografiju koja je malo previše lična za ovakvu namenu jer drugačiju nisam snimio.

    Veliki broj mikroekoloških staništa, raspoređenih u "spratove" između reke i obližnjih planinskih površi, omogućava da se brzo, na kratkom putu nađe sve što je potrebno za život: u vodi - obilje ribe, na obali - najraznovrsnije stene i minerali, a u šumi - divljač, plodonosno drveće i gorivo. Ova prirodna bogatstva još više su se uvećala u prvim stolećima 7. milenijuma stare ere, kad je otopljenje opšte klime (početak boreala) izazvalo novo bujanje vegetacije, a čoveku omogućilo stalni boravak pod vedrim nebom.


    Do muzeja se ide oko 300 metara stazom oko koje je dvadesetak autohtonih vrsta drveta i žbunova označeno imenom na Srpskom i Latinskom jeziku. Na slici su posetioci koji su prošli kroz muzejsku zgradu sa par destina erksponata i ulaze pod pokriveni arheološki lokalitet.
    Inače, u oovom muzeju su izloženi najznačajniji arheološki nalazi i kopije najlepših skulptura, čiji su originali u Narodnom muzeju u Beogradu.


    Jedini "materijal" za arhitektonsko stvaralaštvo kojim je populacija Đerdapa raspolagala u trenutku naseljavanja prostorno ograničenih dunavskih terasa bio je naviknutost na pećinski prostor u vidu polulopte ili polulevka sa ukošenim zidovima i svetlošću koja se od ulaza probija prema suženom, mračnom dnu.


    Slike koje sam napravio su već nebrojeno puta vidjene. Međutim, tek pri obradi sam zapazio ono što me nagoni da ih stavim više nego što sam mislio. Zagledajte i vi bolje naredne fotografije.


    Posetioci ulaze u nizak, topao (iako sunce već duže nije obasjavalo tu stranu brda) i nedovoljno osvetljen prostor. Veće grupe se pomalo i guraju i ljudi sudaraju pokušavajući da vide.

    Ono što nisam zapazio na 'mestu zločina' nego tek na fotografijama jeste da je konstrukcija koja drži krovne tzv. salonit ploče (koje se već dugo ni ne koriste jer sadrže azbestna vlakna) od raznorazne gradje: vide se i stare grede donete sigurno sa nekog drugog mesta, pritesane oblice još sa korom...
    Po izgeldu krovnih ploča skoro je sigurno da su iz doba kada je postavka preneta i postavljena na ovo mesto, znači iz 1970. godine!

    Ne sećam se da sam na nekim vestima čuo da je ministar kulture posetio Lepenski Vir. Pogotovu Predsednik ili Premijer (da o onima koji dreše kese za svakave stvari od 'nacionalnog značaja' ni ne govorim da nekoga ne pogodim).

    A negde sam pročitao da je namera da se Lepenski Vir promoviše kao brend Srbije. Dižem obe ruke za tu ideju, ali prvo da se stvarna briga za ovakvo kulturno blago dovede bar na nivo brige za ... (ostavljam svakom pravo da nadje sopstveno uporedjenje).


    U svim fazama ove kulture grade se isključivo staništa čije su osnove izvedene iz kruga ili trougla (zarubljeni kružni isečak) s ukošenim "zidovima", tj. krovom koji neposredno naleže na osnovu. To znači da je populacija ove kulture živela u staništima šatorskog izgleda, odnosno da je stambeni prostor uvek shvatala kao pećinu.

    Na Lepenskom Viru se u vremenu 6500-4500 godine stare ere, izdvajaju četiri osnovne faze razvoja: Proto-Lepenski Vir, Lepenski Vir I, Lepenski Vir II i Lepenski Vir III. Prve tri faze predstavljaju lovosakupljačke zajednice, dok je u četvrtoj fazi zastupljen period prvih zemljoradnika i stočara (od 5300. do 4500. godine pre nove ere).

    Oko 5300. godine pre nove ere stanovnici Lepenskog Vira doživeli su tzv. neolitsku revoluciju. Pripitomili su prve životinje i počeli da se bave zemljoradnjom. Ova najmlađa faza na Lepenskom Viru pripada kulturi Starčeva. Život na Lepenskom Viru zamro je oko 4500. godine pre nove ere, kada su stanovnici krenuli u potragu za većim obradivim površinama.'' (Vikipedia)


    ''Tu, na novoj lokaciji - udaljenoj od prvobitne za oko sto metara u pravcu severozapada i izdignutoj za 29,5 m - rekonstruisana je u potpunosti konfiguracija terena na kojem je Lepenski Vir ležao, ostvaren je isti medjusoban položaj prenetih objekata; zadržana ista orijentacija u odnosu na strane sveta i u odnosu na slikoviti planinski masiv Treskavice na suprotnoj strani Dunava.

    Da bi se istražilo jedno maleno naselje iz epohe mladjeg kamenog doba, otpočeto je 1965. godine sa arheološkim iskopavanjem na niskoj dunavskoj terasi pokraj Lepenskog Vira. U tom trenutku niko nije ni slutio da je ovo mesto, koje se nalazi u bespuću Djerdapa, nekada bilo i središte jedne od najsloženijih i najblistavijih kultura praistorije. To je postalo jasno tek 1967. godine. U toj su godini, ispod naselja prvih zemljoradnika i stočara iz razdoblja od 5300-4800 god. pre n.e., otkriveni spomenici koji su iznenadili ceo svet; u sedam velikih, sukcesivno podizanih naselja ribolovaca, lovaca i skupljača hrane (Proto-Lepenski Vir Ia-e, Lepenski Vir II), nadjeni su: brojna planski gradjena staništa, grobovi koji dokumentuju čudne pogrebne rituale, obilje majstorski izgradjenih alatki od kamena, kosti i roga, raznovrstan nakit, pločice sa urezanim znacima sličnim pismu i monumentalne skulpture od kamena. Odmah se moglo ustanoviti da su sve ovo ostvarenja od pre 5300. god. pre n.e., a to je značilo da su ribolovačko-lovačke zajednice koje su naseljavale terasu pokraj Lepenskog Vira prve u Evropi uspostavile složene privredno-društvene odnose, prve ostvarile arhitekturu osobenog stila i prve modelovale monumentalne skulpture od džinovskih oblutaka.



    Tako se Lepenski Vir u 1967. godini pojavio na arheološkoj karti Evrope kao izuzetno značajan, ali i sasvim usamljen kulturni centar; njegovi spomenici, tako neobični i tako zagonetni, tada su samo ukazivali da u budućnosti treba očekivati slične arheološke spomenike koji ce učiniti razumljivim sve ono sto je ostvareno na ovoj maloj dunavskoj terasi.''


    Na povratku iz muzeja seli smo na vidikovac da uživamo u predvečerju.
    Utom je krenulo ono što sam slikao. Frula, dve harmonike i bubanj. Nisu to muzikanti radi zaradjivanja. Verovatno deo neke od ekskrzijskih grupa. Sviraju nekako za svoju dušu, niko ne obraća pažnju na njih, niti to njima smeta. Pogledom sam pretraživao, ali, Kusturicu nisam video. Nekako mi se čini da je on ipak odgovoran za ovakav, pomalo nadrealan doživljaj. Ili obrnuto, da li je takav duh 'odgovoran' za postojanje Kusturice ili npr. filma koji sam svaki put kad je išao i gledao - Ko to tamo peva! Ili je to pitanje ko prethodi kome - pitanje kokoške i jajeta.



    Posle par kilometara stigli smo do Donjeg Milanovca.
    I nastavili do nekadašnjih Đerdapskih klisura dok se ne smrači.

    O tome u nekom sledećem postu.
    Poruku je izmenio yige_gui, 30.01.2015 u 19:43

  11. #11

    Odgovor: Tour de Serbia

    Istočna Srbija - ĐERDAPSKE KLISURE


    Đerdapski sektor Dunava dugačak je 119 km. Osnovne karakteristike sektora su bile: veliki pad, velike brzine vode i snažni vrtlozi, nagle promene širine korita i dubine vode, stalne opasnosti od podvodnih stena i hridina, jednom rečju, veliki rizik za plovidbu. Do izgradnje Sistema Đerdap 1 najmanja širina Dunava iznosila je 165 m, a najveća dubina 80 m. Posle izgradnje širina se povećala na 220 m, a dubina na 105 m. Na izlasku iz Đerdapske klisure, Dunav se naglo siri, ali ni ovde nije imao miran tok zbog podvodnih stena koje su ga bezmalo pregradjivale. Pri niskim vodostajima one su štrcale iz vode, pa se dobijao utisak da bi čovek mogao preći sa jedne na drugu obalu skačuci sa stene na stenu.


    Nakon izgradnje hidroelektrane Đerdap, došlo je do podizanja nivoa vode i tako je nastalo akumulaciono Đerdapsko jezero.


    Dolina Dunava sastavljena je od tri kanjonsko-klisurske doline:

    - Golubačka, dugačka 14,5 km, najmanje širine 230 m
    - Gospođin Vir dužine 15 km i najmanje širine između 220 m
    - Kanjon Velikog i Malog Kazana dužine 19 km i najmanje širine 150 m
    i tri kotline:
    - Ljupkovska
    - Donjomilanovačka
    - Oršavska.
    Kanjonske doline usečene su u krečnjake južnih Karpata.


    Đerdap, Gvozdena vrata, hiljadama godina je izazov za putnike, trgovce, ratnike i mirotvorce. To su vrata između dva važna kulturna i ekonomska dela sveta, između donjeg i srednjeg Podunavlja. Đerdap je oduvek bio prirodno strateško mesto ogromnog značaja, i u ratu i u miru. Zato je duž Đerdapa veliki broj istorijskih spomenika.


    Na rumunskoj obali na najužem mestu sagradjena je (po izgledeu ne davno) crkva. Kad smo zastali da uživamo i slikamo, doživeli smo nešto neobično i nesvakodnevno: iz crkve je dopiralo tiho ali razgovteno pojanje. Klisura je poslužila kao svojevrsni pojačivač zvukova. Sigurno su to imali u vidu prilkom stvaranja ovakve atrakcije. Pojanje se čuje (kad se koncentrišete na zvuke) na celom prostoru Velikog Kazana (nisam siguran da sam bez greške odredio lokaciju).



    Isečak iz reportaže u Ilustrovanoj Politici:

    ''''Prolazak kroz Đerdap je zapisao i prota Mateja Nenadović, opisujući svoj put, kada je 1804. godine pošao da traži Rusiju i pomoć za Prvi srpski ustanak.

    "...U ime Boga pođemo, sednemo u čamac i reknem ja: "Ovako se navezao Kolumbo sa svojom družinom na sinje more da nađe Ameriku i upozna je sa Evropom. A mi se navozimo danas na tihi Dunav da nađemo Rusiju za koju ništa ne znamo gde je, ne samo što smo u pesmi čuli da je ima, i da Srbiju upoznamo sa Rusijom. Al’ reče Jovan Protić: "Čekaj, pobratime, počekaj dok na Đerdap dođeš da vidiš kako je tih Dunav..."

    Sad dođemo u ono selo, gde uzimaju dumendžije, koji su kroz Đerdap vešti lađe spustiti. Čuje se nešto gde huči. Pita mene moj pobratim Protić: "Čuješ li pobratime štogod? Ono je - veli - glas tvog tihog Dunava. "Šta, pobratime, jadan, zar Dunav i onakav glas ima?"

    Belu penu razbesnelih talasa prota opisuje kao ogromno jato gusaka, objašnjavajući usput i običaj da krmanoš izdaje naredbu putnicima da legnu u čamce i ne gledaju stene i talase, kako se ne bi uplašili.


    Procenjujem da je na ovoj slici crkva udaljena više od tri kilometra. I ovde se pojanje iz crkve dobro čulo. Prvog dana smo pomislili da se to čuje služba u crkvi (bilo je predvečerje) ali pošto smo ga čuli i narednih puta kad smo zastajali da uživamo u pogledu, logičnije je zakljlučiti da je pojanje sa snimka. [/CENTER]

    I Vuk Karadžić je u svom "Rečniku" o Đerdapu zapisao:

    "Srbi poznaju dva Đerdapa u Dunavu. Donji i gornji. Gornji je strašniji, ali manje drži, a donji više drži, ali je manje strašan. Na gornjem Đerdapu se slabo vidi kamenje po sred vode, nego samo ključevi i klobukovi, ali se na donjem preko celog Dunava, kako voda malo opadne, tako vidi da se pripoveda da je nekakav hajduk skačući s kamena na kamen, utekao iz Srbije na onu stranu. Onuda lađari odozgo idući uzimaju obično krmanoše iz ondašnjih mesta, Srbe iz Dobre i Tekije i Nemce iz Ljupkove i Oršave. A odozdo lađe obično vuku volovi. Ali, kada voda vrlo opadne, onda na Đerdapu lađe, osobito natovarene, ne mogu preći nikako."



    Ni naš najveći geograf Jovan Cvijić nije propustio da zabeleži svoje utiske o Đerdapu.

    "Ti ambisi i te vrtoglave dubine u kojima veliki brodovi, sićušni kao čamci, mile vukući za sobom povorke natovarenih šlepova, upravo uzbuđuju čoveka".




    A naišli smo i na tragove onoga kako je plovidba bila organizovana pre ukroćivanja Dunava.

    Na ulsaku u Kazan je Balonska stanica Varnica (može se videti i na prvoj slici). Velika lopta na polugi je menjanjem položaja davala signal narednoj stanici iz kog smera se propušta brod.



    Od putara koji se tu zatekao čuli smo da je stanica služila kao ugostiteljski objekt koji više ne radi. Sugurno da bi bilo interesantno da se tu napravi mala postavka o plovidbi kroz klisure pre pretvaranja Dunava u jezero.



    U sasvim desnom delu slike se vidi crkva na rumunskoj strani. Očigledno je to bila balonska stanica koja se videla sa ove.

    Inače, kroz Đerdap se plovilo samo po dobroj vidljivosti.

    Ako se malo prisetite: do sredine 80-tih na Petrovaradinskoj tvrdjavi je pored sata bila slična 'balon stanica'. Kuglama koje su se dizale i spuštale po sajlama davalo se odobrenje za prolazak uzvodno ili nizvodno.


    Sve je u rukama locova

    - Dok nije izgrađena brana - priča kapetan Buzganović - jedno od najcenjenijih zanimanja ovde je bilo zanimanje krmanoša, o kojima su pisali Vuk i prota Mateja. Jer, to su u stvari potomci nekadašnjih dumendžija, brodari-locovi, kako su se nazivali. I oni su od svojih očeva i dedova vekovima preuzimali posao takozvanih "vodenih pilota", čiji je posao uvek pratila opasnost. Ali je, ipak, jedino u njihovim rukama kormilo bilo sigurno, tako da su na putu kroz Đerdap zapovednici brodova svih zastava prepuštali komandu ovim ljudima, koji su zaista poznavali sve tajne prolaza klisurom. Ti ljudi posle izgradnje brane više ne postoje. Brodovi kroz Đerdap sada idu bez prepreka. ''''

    Brana je početa da se gradi 1966. a završena je 1972. godine. Od tada postoji Đerdapsko jezero.


    Ja sam, verovatno od ređih na Forumu Vojvodinacafe-a koji o plividbi Dunavom kroz Đerdap pre izgradnje hidroelektrane može nešto da kaže iz ličnog doživljaja.


    Pri kraju osnovne škole išli smo na ekskurziju Dunavom iz Novog Sada do Kladova. Parobrod je bio sa lopatama. Spavali smo na klupama u brodskim 'salonima'. Pristali smo u Smederevu i razgledali tvrdjavu. Sećam se zatim prolaska pored Golubačke tvrdjave i stene Babakaj u sredini Dunava. Tu negde je ladja stala i na brod je došao loc koji ga je dalje vodio kroz klisure. Prolazak kroz klisure smo uglavnom gledali kroz prozore jer nam nisu dozvolili da budemo na otvorenim delovima ladje. U manjim grupama samo na smenu izlazili na komandni most da gledamo. Na nekim delovima voda je zapljuskivala (verovatno pomognuta vetrom) prozore pa i do komandnog mosta.

    Na delu gde su katarakte bile najveće, na proširenju Dunava ispred Kladova bio je izgrađen Sipski kanal. Sipski kanal je bio prokopan uz našu obalu a na obali je bila železnička pruga na kojoj su bile lokomotive koje su vukle brodove kroz brzu vodu kanala. Ostalo mi je u sećanju kako Dunav (tu nije bio tesnac) penuša preko stena u vodi. (U enciklopedi sam našao da je Dunav u klisuri imao pad od 30 m. a prosečna brzina vode je bila do 3 m. u sekundi - skoro 11 km. na sat.)

    Bilo je to pre 51-nu godinu. Nije da je sećanje baš najsvežije, ali neke slike su ostale duboko urezane.



    U više kasnijih prolazaka kroz te predele podsvesno sam očekivao da naiđem na mesto u kome smo bili pristali i izišli da ga malo razgledamo. Ali, na sliku koja mi je ostala urezana u pamćenju nisam naišao. Shvatio sam da sliku koju pamtim više ne mogu videti. Ostala je po vodom novog jezera. I kuće koje se sad vidjaju uglavnom su iz istog vremena - iz vremena preseljenja naselja na nove lokacije.


    Trežeći na internetu nešto više o locovima, naišao sam na interesantan tekst koji prilažem:


    ''Najčuvenije zanimanje u Kladovu je bilo loc.
    Locovi su bili “piloti” na brodovima koji su prolazili kroz Đerdap. Osiguravajuće kompanije nisu priznavale štetu na brodovima koji nisu imali loca. Bilo ih je dvadeset devet i ljubomorno su čuvali znanje o Đerdapu. Ono se prenosilo od oca na sina.
    Kladovo je oduvek imalo izuzetan strategijski značaj, zajedno sa ostrvom Ada Kala, zbog Đerdapa.
    Tu su imali svoje agenture i Gestapo i Intelidžen servis.
    Intelidžen servis je imao u Đerdapskoj rečnoj upravi svoje ljude.
    Pripremao ih je da spreče plovidbu nemačkih brodova kroz Đerdap i Sipski kanal.
    Ovde je Drugi svetski rat počeo 5. aprila četrdeset prve. A ne bombardovanjem Beograda.
    Započela ga je elitna jedinica nemačke vojske Branderburg napadom na Sipski kanal iz Turn Severina koji se nalazi preko puta Kladova.
    (U Turn Severinu je, inače, rođen i Aleksandar Ler koji je vodio napad na Beograd kao i Lotar Randelić, komandant napada na Drvar).
    Dvadeset šest boraca vojnika kraljevske vojske je te noći stradalo.
    Ispred jedinica nemačke vojske bila je postavljena železnička kompozicija. Oni su ušli u čamce i krenuli na Sipski kanal. Naišli su na otpor koji nije bio naročito jak zato što i sa jugoslovenske strane nisu stvari rađene kako treba.
    Tadašnji gradonačelnik Kladova, “beli” Rus Leonid Čudnovski, organizovao je zabavu za sve oficire u tadašnjoj kafani “Dubrovnik” a niže oficire su pozvali na jednu svadbu. Cilj svih tih poziva je bio da se vojska ostavi bez komandnog kadra.
    Ipak je stradalo, u takvim uslovima, negde oko pedesetak nemačkih vojnika, ali je stradalo i dvadeset šest pripadnika tadašnje jugoslovenske vojske. Čast jugoslovenskih oficira spasio je Josip Grgić, komandant đerdapskog sektora, koji je sa brodom i dve barže u kojima je bio beton ušao u Sipski kanal. On i Boško Jugović, jedan od tih dunavskih locova, uveli su brod i dve barže sa betonom u kanal, minirali ih i potopili da bi onemogućili dalju upotrebu kanala.''



    Pre polaska u planu je bilo da se kroz klisuru prodje jednom. Dva puta smo plan menjali da bi ponovo prošli. Nije nam žao što smo nešto od planiranih mesta zbog toga izostavili. Nadam se - privremeno.
    Poruku je izmenio yige_gui, 30.01.2015 u 19:45

  12. #12

    Odgovor: Tour de Serbia

    Istočna Srbija - ĐERDAPSKE TVRĐAVE


    Golubački grad

    Predstavlja izuzetnu zaostavštinu vojne građavine srednjeg veka. Lociranje na desnoj obali Dunava, oko 5 km istočno od istomene varošice. U istoriskim arhivama ovu tvrđavu prvi spominju Mađari 1337. god. Tokom burne istorije srednjeg veka njom su naizmenično vladari Srbi, Mađari i Turci. Među znamenitim istoriskim ličnostima koji su je osvajali bili su srpski knez Lazar, Bajazit Prvi, despot Stefan Lazarević, despot Đurađ Branković i mnogi drugi. Posle silnih ratova i bojeva tvrđava i njeno predgrađe je definitivno bilo potpuno napušteno i opustešeno posle 1867. godine. Današnja varošica Golubac razvila se tek na 5 km od napuštenog grada-tvrđave.





    U gornnjem delu Đerdapa put povremeno ide trasom kojom je išao i pre stvaranja jezera. Ima i delova usečenih u stenu. Može se pretpostaviti da je to delimično ista trasa koju su postavili Rimljani za vreme Trajana kad je kroz klisuru izgrađen put. U središnjem i donjem delu Đerdapa stari put se ne vidi sa sadašnjeg jer je tu nivo jezera znatno više potpopio raniju obalu.


    Sišli smo s puta jer smo uočili da je to lep pogled za naš Open Air Fast Food ručak.


    Diana (Kladovo)


    Diana je rimsko utvrđenje iz 101. godine, locirano na visokoj steni u neposrednoj blizini HE Đerdap i Karataša.


    Ovo utvrđenje predstavlja najveće i najznačajnije utvrđenje na gornjomezijskoj granici nekadašnjeg Rimskog carstva. Prokopavanjem Sipskog kanala, utvrđenje dobija mnogo veći strateški značaj i uspešno čuva granicu prevelike imperije. Diana se kao utvrđeni objekat koristila sve do VI veka. Izgled kastruma odgovara pravougaonom obliku, dimenzija 100 sa 200 m. Bedemi sa uvučenim kulama svedoče o njenoj ulozi tokom burne istorije. Pored svoje vojne funkcije, utvrđenje je predstavljalo i važan ekonomski i svetilišni centar tadašnjeg dela Rimskog carstva. Tokom V veka, Dianu razaraju Huni, ali je nešto kasnije obnavlja car Justinijan.


    Tvrđava Diana za sada nije neka značajnija turistička atrakcija, iako to može biti i u sadašnjem stanju, a svakako je veliki turistički potencijal. Sem table ispred tvrđave, nema drugih znakova da je to turistička lokacija.

    U blizini tvrđave smo naišli na čuvara od koga smo čuli da preko leta studenti dolaze na dalja istraživanja lokaliteta. Upozorio nas je da budemo oprezni jer u ruševinama ima mnogo zmija. Nekoliko dana ranije pokošen je visoki korov u tvrđavi i oko nje, tako da je to bila pogodnost, pa smo se ipak malo opuštenije prošetali kroz tvrđavu.




    U okolini hidroelektrane nije dozvoljeno fotografisanje, ali smo to odavde učinili.


    Fetislam (Kladovo)



    FEHT-UL-ISLAM ili kapiju mira podigli su je Turci posle osvajanja i ovih krajeva srednjevekovne Srbije. Utvrđenje čine dve zasebne celine, Mali i Veliki grad, koje su ne samo izgrađene u različitim razdobljima već su se razlikovale po koncepciji gradnje i fortifikacionim odlikama. Mali grad, najpre je izgrađen radi okupljanja vojske za napad i osvajanje grada. Godina izgradnje Malog grada smatra se 1524. godina, s obzirom na to da se u ugarskim izvorima, bez navodjenja imena, govori o izgradnji utvrđenja preko puta Severina. Na osnovu očuvanih ostataka Malog grada, može se zaključiti da je on imao sve odlike artiljerijske baze: bio je pravouganog oblika (90x30m), bio je zaštićen bedemom sa kružnim kulama na uglovima i puškarnicama u zidu. Ispod bedema, osim sa dunavske strane, protezao se rov preko koga se na dva mesta pokretnim mostovima stupalo u tvrđavu. U bedemu je postojala i treća kapija, koja se nalazila u blizini Dunava, a služila je da posada, u slučaju opasnosti skrivenim putem dođe do plovila i napusti tvrđavu.

    Veliki grad, kao deo celine fetislamskog utvrđenja, Turci su kasnije izgradili. Njegovoj izgradnji se pristupilo u periodu kada je Turska, iscrpljena dugotrajnim ratovima, bila primorana da posveti paznju odbrani ranije osvojenih teritorija. Iznad kapija koje su vodile u utvrđenje bile su postavljene mermerne ploče s natpisima, koje su veličale sultana Mahmuda II.



    Tvrđava je očigledno, u ne tako dalekoj prošlosti znala i za bolje dane. Iza kapije su park, restoran, sportski objekti ... Veći deo smo zatekli u korovu. Istina, u parku je bilo u toku košenje trave. Možda je problem u tome da tako velki objekat prevazilazi mogućnosti relativno malog grada kao što je Kladovo. Za razvoj turizma u tom delu Srbije Fetislam je svakako značajan potencijal.


    U ovom putovanju navratili smo samo u ove tri tvrdjave. Đerdap, kao izuzetan strateški prostor od Antike pa naovamo, obiluje baštinom a tek manji deo je prilagodjen turizmu.
    Poruku je izmenio yige_gui, 30.01.2015 u 19:50

  13. #13

    Odgovor: Tour de Serbia

    Citat nenad.bds kaže: Pogledaj poruku
    Istočna Srbija - ĐERDAPSKE KLISURE



    Na rumunskoj obali na najužem mestu sagradjena je (po izgledeu ne davno) crkva. Kad smo zastali da uživamo i slikamo, doživeli smo nešto neobično i nesvakodnevno: iz crkve je dopiralo tiho ali razgovteno pojanje. Klisura je poslužila kao svojevrsni pojačivač zvukova. Sigurno su to imali u vidu prilkom stvaranja ovakve atrakcije. Pojanje se čuje (kad se koncentrišete na zvuke) na celom prostoru Velikog Kazana (nisam siguran da sam bez greške odredio lokaciju).
    U pitanju je crkva koju je sagradio rumunski doktor koji je tu preplivao Dunav bezeci od komunistickog rezima Causeskua koji danas zivi i radi mislim u Americi...

    U blizini crkve, na rumunskoj strani, u steni je isklesan veliki lik. Mislim da je to lik Georgi Georgiu Deža - predsednika Rumunije u vreme izgradnje Đerdapske elektrane.[/CENTER]
    To je u stvari spomenik isklesan u cast kralju Decebalus-u, tracanskom kralju u vreme Trajana, koji je pruzao otpor rimskom vladaru...
    Back in red!

  14. #14

    Odgovor: Tour de Serbia

    Zahvaljujem Malenom na dopuni i razjašnjenju - ispravci u postu 'Đerdapske klisure'.

    Što se mene tiče, takva razjašnjenja, dopune, ispravke i nadovezivanja na ono što je u temi je dobrodošlo, jer nema uvek 'pod rukom' dovoljno pravih ili potpunijih podataka.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.06.2008 u 15:42

  15. #15

    Odgovor: Tour de Serbia

    Istočna Srbija - VIMINACIJUM

    Iako Viminacijum nije u užem smislu geografski u Istočnoj Srbiji, ipak ga stavljam pod ovaj 'tour' jer ga ne treba propustiti kad se u Istočnu Srbije krene od severa - preko Požarevca.


    '' VIMINACIJUM – TURISTIČKA ATRAKCIJA

    Opljačkan i uništen sredinom V veka, Viminacijum je ostao zaboravljen pod zemljom kao Pompeji, koji su 79. godine nestali pod naletom lave iz Vezuva. Ta analogija, ali i činjenica da ostaci rimskog grada i vojnog logora predstavljaju svetski dragulj, razlog su što je Viminacijum dobio naziv balkanski Pompeji.



    Tri natkrivena dela Viminacijuma su prilagođena za posetioce. Putokaz na prilazu kupolama i brojevima označava nalazišta - krenite prvo do onoga sa brojem 1 jer se tamo kupuju ulaznice i odatle polaze grupe sa vodičem - kustosom. U suprotnom, vozićete se dobar kilometar bespotrebno (kao mi jer smo skrenuli ka najbližoj kupoli, pa se morali vraćati).

    Svi nekadašnji legijski logori i rimski gradovi danas se nalaze ispod savremenih aglomeracija: Londinium se nalazi ispod današnjeg Londona, Novaesium ispod Nojsa, Castra Regina ispod Regensburga, Mogontiacum ispod Majnca, Mediolanum ispod Milana, Emona ispod Ljubljane, Aquincum ispod Budimpešte, Singidunum ispod Beograda, što otežava istraživanja.


    Ono što Viminacijum izdvaja od drugih arheoloških lokaliteta i daje mu posebnu važnost, jeste izuzetno bogatstvo koje se krije već u površinskom, oraničnom sloju. Zahvaljujući tome, u poslednjih 25 godina istraženo je preko 13. 500 grobova i u depoe Muzeja smešteno više od 40.000 predmeta.



    Na galeriji za posetioce, u levom uglu, je grupa od stotinak djaka kojoj kustoskinja prikazuje detalje iz nalazišta i objašnjava organizaciju života u gradu. To se još uvek radi 'manuelno' - stavljanjem panoa sa slikama na stalak.

    Medjutim, pogled na Viminacijum, uprkos tome što predstavlja izuzetan, u svetskim razmerama neponovljiv lokalitet, ne može a da nas ne podseti na žalosnu istinu da bogatstvo, čija se vrednost ne može ni približno proceniti, odlazi i obogaćuje muzeje drugih zemalja i privatne zbirke.



    Zajedničkim naporima opštine Požarevac i Republike Srbije, uz pomoć privrede, ali i saradnjom sa kolegama iz inostranstva, Viminacijum može postati značajan turistički lokalitet i izvor prihoda za ceo kraj.

    Viminacijum se danas nalazi na prostoru napredovanja površinskog kopa »Drmno«. Imajući u vidu važnost energenata za razvoj zemlje, traže se rešenja da prostor Viminacijuma ipak bude sačuvan u što većem obimu i, kao izuzetno dragoceno svedočanstvo, ostavljen budućim pokoljenjima. Projekcijom površinskog kopa »Drmno« do 2040. godine neće biti ugrožena zona rimskog grada i vojnog logora. Medjutim, Viminacijum se prostire na preko 450 hektara površine, i gradski areali su neposredno ugroženi napredovanjem kopa.



    Na tom prostoru nalaze se izuzetni objekti kao što su akvadukt u dužini od blizu 10 km, kasnoantičke bazilike, poljoprivredna imanja rimskih vojnika-veterana, vile rustike, rimski putevi koji su povezivali Viminacijum sa susednim gradovima. Neki od ovih objekata su detektovani metodama daljinske detekcije i analizama aviosnimaka, georadarskim i magnetometrijskim istraživanjima, a pojedini su i arheološki istraženi. Deo akvadukta, delimično arheološki istražen, morao je da bude premešten, jer se nalazio na frontu prostiranja površinskog kopa »Drmno«. Radom bagera uništeni su delovi akvadukta, što je zahtevalo njegovo hitno spašavanje. Izmešteni deo postavljen je na mesto ranije uništenog dela akvadukta, čiji se prvobitni pravac prostiranja mogao utvrditi. Ovaj objekat predstavlja svetsku atrakciju i zahteva hitnu konzervaciju, pokrivanje i prezentaciju. Zbog nedostatka sredstava ozbiljno je ugrožen i istraženi deo akvadukta. U narednom periodu su na udaru napredovanja kopa i drugi važni rimski objekti. Neposredno pred linijom kopa nalazi se veoma važna rimska bazilika iz IV veka, koja se hitnim izmeštanjem, konzervacijom i prezentacijom mora sačuvati.



    Po Zakonu o kulturnim dobrima Republike Srbije, investitor, u ovom slučaju Elektoprivreda Srbije – Javno preduzeće površinski kopovi »Kostolac«, jeste dužan da na ugroženim prostorima arheološkog nalazišta omogući prethodna arheološka ispitivanja i istraživanja, premeštanje objekata, konzervaciju, restauraciju, prezentaciju i publikovanje.

    ... Treba podsetiti da je Viminacijum stavljen pod zaštitu države još 1949. godine, kao spomenik kulture - arheološko nalazište. Godine 1979, Skupština Srbije proglasila je Viminacijum izuzetnim kulturnim dobrom.

    Arheologija može, treba i mora da bude profitabilna. Istražene arheološke objekte treba zaštititi, konzervirati, pokriti i prezentirati u turističke svrhe. Mnoge činjenice govore u prilog tome da Viminacijum, kao jedan od najbogatijih arheoloških lokaliteta iz rimskog perioda, može postati zanimljiva turistička destinacija. ...

    ... Viminacijum se nalazi na rukavcu Dunava, na svega 3 km od glavnog plovnog toka i predstavlja atraktivnu lokaciju za tipične posetioce sa Zapada - turiste u godinama, uglavnom akademski obrazovane. ...


    Dokaz da 'behaton' nisu izmislili novosadski gradski oci. Možda će biti upamćeni po tome što što je njime prekrivena (ili prikrivena dobra zarada).

    ..... I neka se priča o prošlosti, ali i budućnosti Viminacijuma, kao što je i otpočela, završi rečima Flavija Gracijana: Možda je boravak u ovom gradu dobro znamenje.''

    Bogatstvo Viminacijuma sastavljeno od sitnijih artefakata (ljudskih ruku dela) nalazi su u požarevačkom muzeju. I mi smo napravili grešku posećujući Viminacijum usput. Zbog toga smo izostavili Narodni muzej u Požarevcu. Za jednodnevni lep i sadržajan izlet Požarevac sa okolinom je vredna tura.

    Već na Autoputu kreću obaveštenja da se približavate Viminacijumu. Do njega se dolazi skretanjem sa puta Požarevac - Kladovo preko Kostolca ili Drmna.
    Poruku je izmenio yige_gui, 30.01.2015 u 19:52

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Serbia Rally
    Autor Charlie Harper u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 23.06.2011, 21:23
  2. Serbia Open 2011
    Autor Charlie Harper u forumu Spomenar
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 02.05.2011, 19:34
  3. Tour de france 2010
    Autor alpinista u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 13.08.2010, 14:44
  4. ...Battlefield - MADE IN SERBIA...
    Autor xizgubljenix u forumu Igre
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 08.08.2010, 01:20
  5. National Geographic Serbia
    Autor Invisibleman u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 11.12.2009, 21:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •