Tour de Serbia - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 48 od ukupno 48
  1. #46

    Odgovor: Tour de Serbia

    Zapadna Srbija - PODGORINA (1)
    Osečina - Pecka



    Usput, prema Osečini od Tekeriša

    ''Подгорина се налази источно од Подриња. Пружа се до река Тамнаве, Колубаре и Љига. Обухвата Ваљевску котлину и околне планине (Сувобор, Маљен, Повлен, Јабланик). Река Градац, десна притока Колубаре, одваја Лелићки крас на западу од Бачевачког краса на истоку. Центар Подгорине је Ваљево.'' (Vikipedija)


    Banja Badanja

    Predeli kroz koje vas 'vodim' nisu baš neke poznate turističke destinacije. No, u ovo vreme kada većina nas ne može da priušti velika i skupa putovanja, ovi krajevi su pogodni za jednodnevne izlete. Osečina je od Novog Sada oko 120 km.

    Pošto već imam predstavu da se u ovakvim izletima može videti lepa priroda i poneka istorijska i kulturna znamenitst nisam ni malo razočaran. A naknadno sam otkrio da da smo propustili da stignemo do još koječega, pa to ostaje za neki drugi put.

    Lepo vreme na kraju oktobra doprinelo je da i izlet bude sasvim lep.


    OSEČINA



    ''Nekada je Osečina bila odsečena od sveta, pa usmena predanja kažu da po tome dobi ime. Ko bi se uputio u Podgorinu mogao bi pod gustom gorom nabasati samo na hajduke ili divlje zveri. Danas se do naše, sada pitome varoši u Zapadnoj Srbiji može stići putevima preko Valjeva (32 km), Loznice (42 km), Ljubovije (38 km) ili Šapca (61 km). Od Beograda smo udaljeni 128 km. Kada god je u našem kraju započinjala izgradnja pruge izbio je rat. Tako smo u XX veku tri puta ostali bez nje. Valjda ćemo u XXI veku imati više sreće i sa prugom i sa ratovima.
    Oko 16000 stanovnika naše male opštine uglavnom se bavi poljoprivredom i to voćarstvom. Naše podneblje je najpovoljnije za uzgajanje šljiva i malina.

    I na kraju, odnosno na početku ovog vodiča da kažemo da Podgorinu treba posetiti zato što imamo sočno voće iz bogomdanog spoja klimatskih uslova i prirode. Ono što su nam biljke podarile vredne ruke pretvaraju u pitku šljivovicu bez koje se ne može zamisliti nijedno slavlje u Srbiji. Trudimo se da budemo ljubazni i gostoljubivi domaćini, a pored voća nadaleko hvale i naše domaće specijalitete i pečenje. Goste privlačimo i pristupačnim cenama pića i ostalih ugostiteljskih usluga.

    Slučajno (ili namerno) ostali smo bez teške industrije, pa je zato naša priroda sastavljena od 319 km voćnjaka, malinjaka, pašnjaka, njiva i šuma ostala očuvana i nezagađena. Sklad mir i bezbrižna opuštenost provincije su odlika i našeg malog mesta.

    Preostaje nam samo da uputimo poziv svima onima kojima se dopada ono što posedujemo.'' (TO Osečina)

    Samo mesto Osečina ima nešto ispod 3.000 stanovnika.


    Spomenik junacima iz Prvog srpskog ustanka u centru.

    ''Braća Nedić, Gligorije i Damnjan, su bili hajduci i učesnici Prvog srpskog ustanka.
    Junački su poginuli, boreći se sa svojih 300 hajduka u boju na Čokešini (manastir kod Šapca), 16. aprila 1804. godine.
    Ovu bitku su istoričari nazvali srpskim Termopilima.
    Centar Osečine je 2008. pretvoren u gradski trg kojim dominira spomenik Braći Nedić.'' (TO Osečina)


    Stara i nova crkva; Spomen kosturnica se vidi na kosini.

    ''Нова црква у Осечини саграђена је у периоду од 1935.године до 1940. године. Такође је посвећенаСв. Вазнесењу Господњем.'' (TO Osečina)


    ''Стара црква у Осечини подигнута је почетком XVIII века. Првобитно је била посвећена Св. Георгију, а од 1765. године Св. Вазнесењу Господњем. Турци су је више пута палили, а Срби обнављали. Била је сведок времена, срећних и несрећних догађаја, живота и смрти, страдања и уздизања. Црквена порта је била место окупљања грађана за време вашара, празника и светковина. Зидана је од камена, а покривена дрветом и представља прелаз од дрвеног према храму сазиданом од чврстог материјала. У разним ратовима страдале су старе иконе и религијски предмети као и већина документа.
    '' (TO Osečina)


    U novoj crkvi - bila je nedelja i sv. Petka.


    ''Stara crkva u Osečini je poznata i po tome što je godinama bila čuvar herojskog simbola ovog kraja – zastave braće Nedić.'' (TO Osečina)


    U staroj crkvi.


    Spomenik ratnicima 1912-18. iz opštine Osečina.


    ''Спомен костурница
    Na brdu iznad crkve 2006. godine je izgrađena spomen kosturnica borcima Prvog svetskog rata koji su izginuli u borbi na obližnjim položajima, ili umrli od epidemije tifusa koja je harala ovim krajem u zimu 1914. / 1915. godine. Osečina je bila jedan od centara lečenja obolelih. Posmrtni ostaci vojnika su premešteni iz okolnih grobova prilikom arheoloških iskopavanja koja su vršena tokom 2005. i 2006. godine.'' (TO Osečina)






    ''Prilikom uređenja parka iz centra su izmeštena dva spomenika. Spomenik borcima poginulim u Balkanskim ratovima i I svetskom ratu se sada nalazi kod crkve. Spomenik partizanskim borcima II svetskog rata se nalazi kod autobuske stanice. Prema lokalnom predanju spomenik su napravili italijanski vojnici - zarobljenici. Iz osvete su reljefu na spomeniku koji predstavlja partizana u borbenoj pozi dali lik Musolinija. Da li je Musolini decenijama krasio centar Osečine, procenite sami.'' (TO Osečina)

    Ja sam ipak uveren da je to samo neveštost vajara - i drugi detalji ukazuju na to.


    Tu je i spomenik poginulima u nedavnim sukobima, a pre svega pilotu, pukovniku Pavlović Milenku iz obližnjeg Crniljeva, koji je oboren nad Valjevom 1999.

    BRATAČIĆ - MESTO BOJA IZ PRVOG SRPSKOG USTANKA


    ''Spomenik na brdu Šarampov u selu Bratačiću je podignut 2006. godine. Posvećen je boju na Bratačiću koji je 1806. godine vođen protiv mnogo veće turske vojske pod vođstvom Hadži – bega srebreničkog. U boju su učestvovali istaknuti borci našeg kraja (Milić Kedić, Mihailo Nedić) . U trnutku kada su srpski ustanici posustajali pojavio se prota Mateja Nenadović sa jednim topom i 60 konjanika. Povratio je moral srpskih vojnika koji su održali borbene položaje. Srbi su pobedili zahvaljujući lukavstvu. Pred glavni turski napad koji je trebao započeti noću ustanici su zapalili obližnje tursko selo Petrc. Turci su se uplašili misleći da Srbi dobijaju pojačanje i povukli su vojsku prema Soko gradu. Ovaj uspeh olakšao je Srbima pobedu u boju na Mišaru.'' (TO Osečina)




    Od spomenika je lep pogled i tu smo se zadržali i pojeli izletnički ručak.




    Na obudu zatravnjenog terena oko spomenika pasao je uz ovce i ovaj 'strašni jarac'.

    ''Братачић је насеље у Србији у општини Осечина. Према попису из 2002. било је 310 становника.''

    PECKA



    Pecka slovi za varošicu iako nema veliki broj stanoivnika jer su kuće uz put formirale ušoreno naselje.

    Bio je vašar - probijali smo se kroz njega četvrt sata; nije se moglo parkirati na nekom pogodnom mestu, pa ni slika ovog mesta nemam.




    CRKVA-BRVNARA U SELU SKADAR





    ''Цркву брвнару у селу Скадру подигли су досељеници из околине Скадра на Бојани у Албанији који су селу дали садашње име. Према изворима саграђена је 1720. године, а према предању постоји још од 17. века. Посвећена је Вазнесењу Господњем. И ову цркву су Турци више пута уништавали. Од разарања је сачувано неколико старих реликвија (икона Св. Георгије убија аждаху, рад сликара Петра Николајевића Молера, икона Пресвете Богородице, кандило од ливене бронзе.) Спољашњост цркве је украшена са шест лепо декорисаних стубова и изрезбареним вратима са западне стране. Црква је обновљена 1978. године.'' (TO Osečina)

    Verovatno su i oni koji bi nam mogli pokazati unutrašnjost crkve bili na vašaru u Peckoj, pa su slike samo spolja.






    '' Скадар је насеље у Србији у општини Осечина .. Према попису из 2002. било је 736 становника.''

    Poruku je izmenio nenad.bds, 10.11.2013 u 16:22

  2. #47

    Odgovor: Tour de Serbia

    Zapadna Srbija
    RAĐEVINA (2) - OBILAZAK NEKOLIKO SPOMEN OBELEŽJA



    Ovaj deo Srbije ima veći broj mesta na kojima se možemo upoznati sa dogadjaima iz istorije. Ovom prilikom to su obeležja bitke na Mačkovom Kamenu u I svetskom ratu i dva obeležja iz II svetskog rata - u Beloj Crkvi i Stolicama.


    Spomen-kapela na Mačkovom Kamenu


    ''У току битке на Дрини септембра 1914. године вођене су тешке борбе између српске и аустроугарске војске на Мачковом камену, на врху планине Јагодње код Крупња. Српска војска је имала 800, а аустро-угарска 1200 погинулих војника. Била је то једна од најкрвавијих борби коју је водила српска војска у Првом светском рату. На најузвишенијем месту Мачковог камена, по пројекту архитекте Момира Коруновића, у времену од 1928–1932. подигнута је спомен-костурница у којој су сахрањени посмртни остаци ратника који су пали у борбама не само на Мачковом камену већ и на Липничкој глави, Разбојишту и Кошутњој стопи. Споменик, висине 8 метара, израђен је од притесаних гранитних блокова у виду капеле са звоником на чијем врху се налази крст. Капела има двокрилна, решеткаста врата, а у унутрашњости је фреско-икона Богородице са младенцем, рад сликара Живорада Настасијевића. Простор око споменика је ограђен 1936. године. На стубовима капије су две спомен-плоче са стиховима Војислава Илића Млађег, а између стубова и над вратима је натпис „Отаџбина палим херојима“. Конзерваторско-рестаураторски радови на фресци Богородице као и уређење платоа око споменика изведени су 1994. године, док су конзерваторско-рестаураторски радови на капели вршени 1994. и 2005. године.'' ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика кулутуре РС)


    Ovaj spomenik svrstan je u kulturna dobra od izuzetnog značaja.


    Unutrašnjost spomenika.

    Na prostoru oko spomenika podignuti su spomen česma, vidikovac i izletište.






    Pogled prema jugozapadu sa puta nedaleko od spomenika.

    Спомен црква у Крупњу Светог Вазнесења Господњег
    са костурницом изгинулих ратника на Мачковом камену и околини (1932. година)





    U ogradi oko crkve je spomen ploča na dr. Arčibalda Rajsa koji je proglašen za počasnog gradjanina Krupnja 1924.


    ''Црква Св. Вазнесења Господњег, саграђена је великим залагањем Одбора за подизање цркве са костурницом и спомеником - капелом на Мачковом Камену.
    Одбор је основан 1925. године. прве недеље по Видовдану на уобичајеном народном састанку, приликом вршења помена палим херојима на Мачковом камену. ..'' (Sajt Rastko.rs - Crkve Krupnja)


    ''Тадашњи министар грађевина г. Милорад Вујичић, у споразуму са иницијаторима, предложио је да се ради бољег извођења радова, оснују два одбора и то један у Крупњу а други у Београду, узгредно да се програм рада прошири.'' (Sajt Rastko.rs - Crkve Krupnja)

    Sekretar beogradskog odbora bio je dr. Arčibald Rajs.


    U zapadnnom delu crkve zidovi su obloženi spomen pločama sa imenima poginulih.


    ''...Темељ цркви са костурницом у Крупњу ударен је 22. септембра 1920. године. Освећење темеља извршио је епископ Шабачки г. Михајло. Пројекат цркве са костурницом у Крупњу и капеле на Мачковом камену израдио је члан одбора архитекта г. Момир Коруновић, док је израда ових објеката поверена г. Шими Франовићу из Црквенице. Надзорни инжињери били су г.г. Драган Стефановић из Шапца и Богдан Ивановић из Љубовије. Црква са костурницом доведена је под кров 1928 године док је споменик са костурницом на Мачковом камену подигнут 1929. године. Унутрашњи радови у цркви извршени су током 1930. 1931. и ове године. Иконостас је радио г. Живорад Настасијевић академски сликар из Београда, радове од дрвета извршио је г. Милутин Блаженковић столар из Крупња док је улазне степенице и часну трпезу радио г. Милоје С. Џагић каменорезац из Завлаке. У августу 1931. године извршен је пренос костију палих ратника. ..'' (Sajt Rastko.rs - Crkve Krupnja)

    [URL=http://img818.imageshack.us/i/lv10.jpg/][/URL
    ]

    ''На цркви постоје двоје улазних врата. са запада и севера, на којима су техником дубореза представљени крстови - плетенице. Поред западних улазних врата налази се плоча на којој је забележено, да је ову цркву последњи пут посетио Њ. В. Александар Карађорђевић 1934. године пред своју погибију.'' (Sajt Rastko.rs - Crkve Krupnja)


    Полијелеј од ратних трофеја

    ''Врло леп је полијелеј урађен од ратних трофеја - метака, бајонета, сабљи и граната. Као и два чирака, исто тако урађена од ратних трофеја, поклон Соколског друштва из Београда..

    На самом иконостасу су видљиве пукотине. Разлог томе јесте што у другом светском рату, септембра 1941. године, када је Крупањ бомбардован, црква није срушена из разлога што се авионска бомба зарила у зид олтара није експлодира. Бомба је касније демонтирана, али доласком казнене експедиције октобра 1941. године, која је Крупањ спалила до темеља и стрељала невине грађане, ова бомба је поново напуњена експлозивом и активирана. у овој експлозији, мање снаге, страдао је део олтара и костурнице.'' (Sajt Rastko.rs - Crkve Krupnja)


    Panorama iz Rađevine

    Bela Crkva


    ''Muzejski kompleks u Beloj Crkvi (posvećen događajima iz II Svetskog rata), Spomen zgrada stare škole u kojoj se nalazila bolnica u I Svetskom ratu - objekti pod zaštitom države; oba muzeja su zatvorena, postoji potreba za njihovim otvaranjem i obogaćenjem novim postavkama.'' (Sajt Krupnja)




    ''У центру насеља Бела Црква, испред старе кафане у којој је данас Музеј, Рађевска партизанска чета Ваљевског одреда НОП-а под руководством Жикице Јовановића Шпанца позвала је окупљени народ са Ивандањске светковине на устанак и испалила прве устаничке хице на жандармеријску патролу која је покушала да растера народни збор. Пошто је том приликом убијен један од жандара, 7. јули 1941. означава почетак устанка у Србији. Место догађаја, са бившом кафаном и зградом некадашње општине и непосредном околином, сачувало је амбијенталну аутентичност. Избијање устанка у Белој Цркви обележено је 1951. бистама учесника догађаја (Жикица Јовановић, Миша Пантић и Чеда Милосављевић), које је урадио вајар Стеван Боднаров, а поводом тридесетогодишњице Устанка 1971. израђен је спомен-комплекс „Симболика у камену“, који се састоји од девет антропоморфних гранитних громада са шајкачама и орнаменталним симболима, дело Богдана Богдановића. У згради бивше Недељковића кафане постављена је изложба „7. јул 1941. године,“ а у згради сеоске општине изложба „Револуционарне традиције Западне Србије 1804-1981. године“. Заштићена је и липа испод које се одржао збор. Део целине чине црква и стара школа. Црква Св. Ђорђа је изграђена у другој половини 19. века. У њеној порти се налазе: гроб Дарка Рибникара, једног од оснивача 'Политике', Партизанска гробница – споменик аутора Милуна Стамболића и надгробни и други споменици из оба светска рата. Зграда старе основне школе из друге половине 19. века леп је пример народне архитектуре. У њој се за време Првог светског рата налазила болница. Обимни конзерваторско-рестаураторки и радови на презентацији комплекса вршени су 1966. и 1977.'' ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика кулутуре РС)

    Kompleks u Beloj Crkvi je svrstan u kulturna dobra od izuzetnog značaja.






    ''Crkva Sv. Velikomučenika Georgija u Beloj Crkvi izgrađena 1889. godine na mestu stare crkve iz XV veka. U porti crkve nalazi se 30 stećaka i žrtvenik.''


    Desno je stara škola na kojoj je urušen središnji deo krova.


    Ploče na zidu stare škole.

    Stolice


    Nedaleko od Stolica na putu iz pravca Loznice.


    ''У Столицама, недалеко од Крупња, 26. септембра 1941. године одржано је војно-политичко саветовање руководећих кадрова НОП Југославије. У погледу војне организације одлучено је да се у свим подручјима Југославије пређе на формацију партизанских одреда. Усвојен је назив за борца – партизан и спољна ознака – црвена петокрака звезда. Дотадашњи Главни штаб НОПОЈ-а добио је назив Врховни штаб, а постојећи штабови ширих региона постали су главни штабови. Одлуке Саветовања представљале су темељ за даљи развој ослободилачке борбе и револуције. Један од закључака је био и да се уложе даљи напори у циљу склапања споразума са четницима Драже Михаиловића. Саветовање је одржано у згради рудника Зајаче, која је касније претворена у музеј. Изложба се у почетку састојала од реконструкције собе у којој је одржано саветовање, а од 1979. и поставком која указује на значај самог догађаја. Поред куће је 1954. постављена скулптура Партизански курир, рад вајара Стевана Боднарова. На месту старих рударских барака су 1981. године реконструисана четири павиљона од боровине, са намером да служе као изложбени простор и простор за предавања. Исте године испред куће је постављена скулптура „Тито“ Антуна Аугустинчића, а архитекта Милун Стамболић је урадио улазне капије. Током деведесетих година 20. века музејска поставка је растурена, а две скулптуре више пута бацане у провалију која се налази одмах испред спомен-куће.''
    ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика кулутуре РС)

    I spomenici u Stolicama svrstani su u kulturna dobra od izuzetnog značaja.


    Slika je stara 10 godina ali izgleda da se stanje nije značajnije popravilo.

    ''Muzejski kompleks Stolice (posvećen događajima iz II Svetskog rata i rudarstvu i metalurgiji), sa Istorijskom kućom (nepokretno kulturno dobro). Pokrenuta je inicijativa za oplemenjivanje ovog prostora (prirodno dobro koje se prostire na 32 ha površine), rekonstrukciju i pretvaranje drvenih paviljona u smeštajne kapacitete.'' (Sajt Krupnja)

    I jedan prizor nedaleko od Mačkovog Kamena...


    Naišli smo na pripreme - čuli smo da se to sprema sarma od slatkog kupusa za svatovsko veselje koje će biti kroz tri dana.

    Tu su bile i dve auto-hladnjače za pića i hranu, a privodilo se kraju postavljanje šatora sa 1.000 mesta!

    Kad imamo u vidu da su mesta kroz koja smo prolazili retko naseljena, nameće se misao da su pozvani godsti i sa poprilične udaljenosti da bi se dostigao planirani broj.

    Poruku je izmenio nenad.bds, 21.11.2013 u 01:20

  3. #48

    Odgovor: Tour de Serbia

    ZAPADNA SRBIJA
    Tršić - Tronoša - Dobri Potok


    Razlog da smestim ovaj potez u jedan prikaz je što se ova mesta nalaze na putu iz Loznice do Krupnja. Uz to, stekao sam utisak da u Zapadnj Srbiji ima znatno više turističkih i ugostiteljskih mesta koje su smeštena u objekte tradicionalne seoske gradnje i po pravilu u nazivu imaju ono 'etno'. Naravno, nisam zastao pored svake takve lokacije da razgledam i slikam jer ne bih u dogledno vreme stigao tamo gde sam namerio. No, i u ovom prikazu ima dosta od takvih objekata.

    VUKOV TRŠIĆ


    U rodnom mestu Vuka Karadžića pred Drugi svetski rat izgradjena je, prema sagledavanju stručnjaka za seosku arhitekturu i etnogiju, onakva kuća u kakvoj se rodio Vuk jer je prava Vukova kuća stradala u borbama sa Turcima.

    Kasnije je uz, tu spomen-kuću, Vukov muzej, obrazovano manje selo od objekata donetih sa drugih mesta.

    Sada Vukov Tršić predstavlja relativno veliki etno-kompleks prvenstveno obrazovne namene. Ima tu i nekoliko ugostiteljskih objekata. Na prilazu Tršiću, kada se sidje sa glavnog puta, video sam nekoliko etno-restorana, vodenica preuredjenih u ugostiteljske objekte i sl.


    Škola












    Vodenica se može videti kako melje...




    U abadžijskoj radnji.






    Sem 'Vukovog sabora' održavaju se ovde i druge manifestacije, likovna kolonija, radionice...




    MANASTIR TRONOŠA

    Vuk se pismenostio učio u manastiru Tronoša. Manastir je od Tršića udaljen desetak kilometara; stazom još manje.

    I na prilazu manastiru je veći ugostiteljski etno-objekat.


    ''U Tronoškom letopisu iz 1791. kao ktitor manastira spominje se kraljica Katalina Nemanjić, žena kralja Dragutina. Smatra se da je manastir nastao između 1276. i 1282. godine. Stradao je od Turaka krajem 15. veka kada je crkva srušena do temelja. Manastir je obnovljen je u 16. veku. Crkva posvećena Vavedenju Bogorodice podignuta je 1559. godine...''




    Na levoj slici je jedna od dve oračke sveće.

    U ovom manastiru postoji jedinstven običaj:
    ''Parohijani manastira Tronoša svake godine skupljaju priloge u čistom pčelinjem vosku i parama, kako bi napravili sveće. Nazivaju ih oračke jer ih izlivaju oni koji se bave zemljoradnjom. Sveće simbolizuju žrtvovanje parohijana i njihov suživot sa manastirom.

    ...Parohijani su izlili dve oračke sveće koje su potpuno iste, jer se koristi isti kalup. Jednu sveću izlili su meštani Zajače, Paskovca i jednog dela Tršića, a drugu žitelji Korenite i drugog dela Tršića. Zajačku oračku sveću meštani su na Veliki četvrtak nosili na ramenima šest kilometara, sve do porte manastira.

    Svaka je bila visoka 1,5 metar, donjeg prečnika od 30 centimetara i teška 50 kilograma. Pravljenje velikih oračkih sveća jedinstven je običaj, a prema narodnom verovanju, tako se prinosi žrtva za dobar rod.

    Ove sveće biće paljene narednih godinu dana i to o liturgijama, nedeljom, kao i na sve velike verske praznike.''

    Na desnoj slici je česma: ''Ispred manastira nalazi se česma koju su po legendi sagradili Jug Bogdan i devet braće Jugovića pred polazak u Kosovski boj. Ovu česmu obnovio je arhimandrit Metodije i trgovac iz Lešnice Mladen Isaković 1894. godine...'' A obnovljena je i krajem XX veka.

    Pored česme, uz rečicu Tronošu je lepo mesto na kome se okupljaju izletnici.


    CRKVA BRVNARA I ETNO KOMPLEKS DOBRI POTOK


    Crkva Sv. Uspenja presvete Bogorodice nalazi se oko kilometar severno iznad Krupnja, pored starog krupanjskog groblja, danas na granici sela Lipenovića i grada Krupnja. Mesto gde se crkva nalazi zove se Dobri Potok po selu Dobri Potok u kome se crkva nalazila po turskom popisu iz 1528. godine. Tokom vremena izbrisalo se ime Dobri Potok jer je dominiralo ime sela Lipenovića.
    Ovo je prva krupanjska crkva jer u samom Krupnju u vreme Dubrovčana postojala je katolička crkva Sv. Petra, a za vreme Turaka džamija. Jedino mesto sklonjeno zbog istorijskih prilika bilo je Dobri Potok. Tako su Krupnjani ovde sagradili crkvu, a do njega osnovali i svoje prvo groblje. (Sajt Rastko – ‘Crkve Krupnja’)




    Na ploči piše ko je dao zemljište za etno-selo, objekte...


    U blizini crkve, u sklopu kompleksa su i dve pećinske kapele. Ova je posvećena sv. Petki.


    U kapeli posvećenoj sv. Pantelejmonu je i rudarska oprema.




    Oko česme na zidu podno crkve brvnare je više spomen-ploča o junacima iz borbi sa Turcima.





    Poruku je izmenio nenad.bds, 25.12.2013 u 22:24

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Slične teme

  1. Serbia Rally
    Autor Charlie Harper u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 23.06.2011, 21:23
  2. Serbia Open 2011
    Autor Charlie Harper u forumu Spomenar
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 02.05.2011, 19:34
  3. Tour de france 2010
    Autor alpinista u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 13.08.2010, 14:44
  4. ...Battlefield - MADE IN SERBIA...
    Autor xizgubljenix u forumu Igre
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 08.08.2010, 01:20
  5. National Geographic Serbia
    Autor Invisibleman u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 11.12.2009, 21:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •