Obozavam moju mlogobrojnu rodbinu
posebno şto su 2000 km udaljeni od mene
Obozavam moju mlogobrojnu rodbinu
posebno şto su 2000 km udaljeni od mene
Ko je za jednu voznjicu
I otac i majka su jedinci, ali imaju bratju i sestre od stricheva i tetki...
U principu se ti kontakti odrzavaju, mada ja lichno odrzavam bliske kontakte samo sa onima koji su mi zaista bliski i dragi, a ove ostale isposhtujem kad ih zateknem u kutji.
Naravno, svako vetje slavlje je povod za okupljanje...
Ne diram ih i ne dozvoljavam da mi se u bilo shta meshaju.
Pojedini me ne vole zbog toga, ali ja ne marim mnogo
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
hm...
iako postoje chlanovi familije koji me nerviraju, ipak su tu i oni drugi, koje mnogo volim...
iako nemam rodjene ni tetke ni stricheve, odrzavam kontakte sa malo "daljim" rodom...
recimo da je kod mene "okupljalishte".....
narochito decu okupljam.... tu leti bude gomila dece u dvorishtu... a kako je kod mene potpuna demokratija, onda i ne chudi shto vole da dolaze ...
vodim rachuna kad je kome rodjendan, chestitam slave, preslave, praznike...
iskreno, meni je jako bitno odrzavanje tih kontakata, pa chak i sa onima koji umeju povremeno da me izbace iz koloseka....
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
Konačno neko ko ima slične probleme kao ja. Naime, moj otac ima dva brata i jednu sestru, a moja majka sedam sestara i tri brata (ne lažem, živa istina). Normalno, oni imaju svoju decu, pa čak i ta deca imaju svoju decu. Sve u svemu, ja imam oko 40 braće i sestara od stričeva, tetaka i ujaka, a njihovoj deci ne znam broj.
Ranije mi je najveći problem bio kada mi dođe tetka sa majčine strane, ili neki brat ili sestra, i pita me da li znam kako se zove. Odgovor je uglavnom bio da nemam pojma. Sada sam napredovao po tom pitanju (znam kako se zovu sve tetke, i večina braća i sestara) ali ima joč mnogo da se uči. Najveći problem što smo raštrkani po celoj Srbiji pa se retko viđamo i osećamo se otuđeno.
Moja rodbina je super, niko ne olajava druge, svi su uvek radi za šalu i zezanje, pa čak i da pomognu.
Na kraju, ako je familija najveće blago, onda sam ja veoma bogat čovek.
tempo zivota otupio rodbinu , vidjamo se samo po saranama , ma dish bolje od toga , i to ti je puno . ( svak je kovach svoje sretje ) sta da im ja radim ?
It's my life !
Ljepo je da se druzis sa rodbinom no prezafatenosta i nemastija su naterali ljudi da se odalecuju edni od drugi.
Sa tatine '' strane '' sam imala strica i dve tetke. Mnogo braće i sestara - još ja kao najmlađa . Mažena i pažena ...
Sa mamine '' strane '' nemam rođenih - najrođenijih, ali sa daljim ujakom ( ali opet najbliži rod ) , imam sjajan kontakt kao i sa sestrama od ujaka. ( rodbinske veze mi '' idu od ruke '' ) ...
Sa svima održavam i na neki način, negujem i gajim rodinske veze - makar i telefonski, ako smo već sprečeni da se vidimo.
Ne dozvoljavam nikome da mi se meša u brak i način života koji vodim. Isto tako - ne petljam se, niti čačkam po nečijim životima.
Možda ova priča deluje nekako '' hladno '' , ali mislim da je tako najbolje, jer kada se vidimo - niko nije rođeniji od nas, sretniji zbog susreta, sa mnogo priče i onog prijatnog osećaja , kada si blizu onih uz koje si odrastao... Porastao ...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Davnih dana sedim kod drugarice, tek stigla, još ni kafu nisam popila tek je zove otac (rodom Crnogorac) sa posla. I stiže naredba: Iz ovih stopa da ideš na autobusku stanicu i da dočekaš brata od strica.-Kakvog brata, kog strica?-Pa, tog i tog.-A kakav je to meni stric?-Vidi, ti si Milena, Jovanova, Petrova, Mikina, Pantina,..., Jankova, Markova, e a njegova rođena sestra tom tvom bratu dođe isto što i Marko tebi.
E, tada sam umirala od smeha, a juče mi više i nije bilo smešno.
Otišla da zapalim cigaretu negde pred kraj radnog vremena, kad dolazi kolega po mene. Traži me neka žene, u kancelariji je, neće da se predstavi. I vratim se ja u kancelariju, stvarno me žena čeka. Sva razdragana, prilazi mi, pruža ruku, izgovara ime (koje naravno nisam upamtila) i daje objašnjenje: "Inače, sem što smo koleginice (naime, žena radi u organizacionom delu 350km od Novog Sada) , ti si mi zaova". Jel, lepo, a odakle Vam to (šta ću fino čeljade, pa perisram i zaovama). Te ona meni tu počne da objašnjava: kaže mi ime muža koje mi ništa ne znači, te onda ime svekrve koje mi isto ništa ne znači, pa ime svekrvine majke, ni to mi ništa ne znači,... Ona počne da mi ređa po nekim bočnim stranama, te posle pet minuta nabode ime koje mi je bilo poznato. E, tu ja već onako, bez dlake na jeziku, rekoh: Lepo, a došli ste mi u svojstvu koleginice ili snaje? Kaže, snaje, svekrva mi neće oprostiti ako te ne obiđem. (Neće joj oprostiti, a ja je u životu ne videh?) Aha, a jel mi onda tetka pratila tri kile slatkog, dve kile kajmaka i sve ostalo što sledi? E, tu je već bila zatečena, pa onako mucajući odgovori da će preneti svekrvi i kad bude dolazila na naredni sastanak sigurno će doneti. E, onda ide hvalospev o familiji (jadna, nije baš bila obaveštena da sa nekima i nisam baš mnogo miroljubiva), pa mi izređa ko me sve prosto obožava (a nije me video 20 godina) i kome sam sve ponos i dika. E, naposletku je došla do poente upoznavanja. Naravno, trebam joj. Zbog posla.
E, kad sam je ispratila prvo sam se uhvatila za telefon da nazovem oca i da se izderem (malo) što sam nekako stigla u trač petog kolena o slavama, svadbama i sahranama. I počela sam tako, a onda sam sa druge strane čula smeh. Kaže, vidiš, ja sam tu moju sestru zadnji put video pre nekih 25 godina, njenog sina još kad sam studirao i tad je on imao nekih pet, i nemam pojma kako je došla do informacija o tebi.
Eto, sad čekam ono slatko, i kajmak, i neki pleteni pončo,...
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Ovaj prethodni post me je jako nasmejao I ja imam dosta te rodbine drugo, treće, x-to koleno jer je deda opravio sedmoro dece, a i on je imao nekih braća tu i tamo. Nešto se baš ne družimo previše mada smo stvarno brojni i šaroliki, pa ima svega. Imam par sestara i braća koje su mi drage i s kojima redovno održavam kontakt, a one tetke strine tračare baš ne gotivim. Oni imaju svoj kružok za te teme ko je kome nekad, šta kako i zašto. U to ja ne da ne bi da se uključujem nego ne bi shvatila čak ni da 'oću Pošto nemam rođenu braću ni sestre drago mi je što imam njih.
Moj tata je imao deset tetaka i ujaka (sestre i braća njegove majke), svi oni po troje dece, u proseku, oni, takođe, u proseku po troje, pa oni....... Uglavnom, nedavno sam uradila rodoslov moje familije po ocu i konstatovala da trenutno živih očevih rođaka ima ukupno 170. Bliskih je oko 80. Kako ostvariti druženje sa svima njima? Ja bih to volela, ali nije baš izvodljivo. Družim se sa njih dvadesetak, a i njihovi kontakti nisu širi. Kad je velika familija, nije lako biti u vezi sa svima.
Uvek se odaberu neke "srodne duše", a sa onima drugima se viđamo na sahranama i opelima. Tako je to.
Imam veliku rodbinu.
Jedni su u Zagrebu, drugi u Srbiji a treći su u Americi. I, nećete vjerovati, najnormalniji su ovi u Srbiji i sa njima imamo najbolji odnos. Zašto?
U Zagrebu imam ujaka, ujnu i dva bratića i svi odreda su završili fakultete i tako se i ponašaju. Nisu oni loši gledaju ali na pare samo. Ne viđamo se nešto često iako smo si najbliži. Nekako ne osjećamo potrebu očito za tim druženjem.
U Americi su malo bolji. U biti, puno su bolji. Tamo je mamina sestrična i bratić sa svojim familijama i sveukupno 4 bratića (čovječe, sami bratići oko nas). Kada sam bila sa sekom tamo na turniru, ugostili su nas fenomenalno. Od tada se čujemo bar jednom godišnje a i zaredala su se njihova gostovanja tu u Hrvatskoj. Otvoreni su i dragi ali po nekim pitanjima... Čudno, čovjek bi pomislio da nisu toliko konzervativni kakvi u biti jesu. Ali, prihvatili smo ih takve.
A sada ovi totalno spaljeni. Mamina sestrična i njezino dvoje djece, bratić i sestrična.. Koja spaljevina su oni, pogotovo moja tetka. Nema joj ravne! Ona dođe kada može. Sestrična radi malo u Novom Sadu, malo preko bare a bratić... Ma nemam pojma. Jedino za njega ne znam točno kaj dela.
Vrlo rado bih da posjeti ovih iz Srbije budu malo učestali ali financije toliko ne dozvoljavaju. Ali kada se nađemo, to je tada takav party za popizdit
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
moja je mama mrzela tatinu mamu
a tatin je zet flertovo s mojom mamom
tatina starija sestra ima cherku malo stariju od mene
i sina malo mladjeg
koji su se bolje provodili u beogradu neg ja
jer im moj tata nije bio tata
tatina mladja sestra ima troje dece
od kojih je najmladje sluchajno zacheto kad su ovi stariji bili u srednjoj shkoli
njega nisam videla od kad je beba bio
mama nije volela tatinu familiju al je mnogo volela svoju
tamo su svi super.
nije da nije,
al tako je to kad ljude posmatrash kroz tudje ochi.
kad ti neko boji svet
kad drugi odredjuje ko je dobar a ko ne
ko je lud a ko ne
koga treba voleti a koga ne
ne volim rodbinu. ne volim nametnute ljude.
& underpaid......
pa ja koliko sam bliska s mojom 'rodbinom' i koliko ih poznajem govori i to da se zamalo smuvah sa sinom ochevog brata (moj otac nema rodjenog brata, pa oni daljnji brat) od strica...
kad je chuo kako se prezivam i chija sam, doshlo mu je bilo da udara glavom o zid..mada je govorio da mu chudno bijashe da nadje neku avetnulju manitu odrtu ka' on...i ispostavi se da smo ista krv...
ja persiram sve one koje nikad nijesam viđela, a blizu smo..kako moja majka ima samo brata i polubrata (njih poznajem ), ovo ostalo sam uglavnom viđela jednom (na ujakovoj svadbi) ili nijednom..e, ja ne mogu babinom rođaku iz Bosne rec 'Ti' nikako. a ne znam ni kako se zove (imala je 6-oro rođene braće, pa njihovi potomci)..no uglavnom na 'Vi'...
inače, jako mi je drago i milo kad čujem da su neke porodice očuvale tradiciju okupljanja, druženja, upoznavanja đece sa rođacima, posjećivanja i slično...
ja pamtim kao dijete okupljanja kod kuće u Baru, a onda kako krenu rat, krize, nemaština, nekako svako svojim putem..Mada su nas neke bolne situacije opet okupile, pa se sad i učestalije zovemo i gledamo...bar ovo što je u Crnoj Gori...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Kod rodbine smo svi nekako u pat poziciji... i kad ih ne volimo, nije u redu da im kažemo
Tako i ja imam mnogobrojnu "rodbinu" kojekude, za većinu ne znam čak ni po kom osnovu su mi rod, ali obilazimo se koliko je to moguće. Porodična istorija s mamine strane je takva da je iznedrila različite persone, naročito po karakteru, ali i po imovinskom stanju, tako da imam priliku (često i nesreću) da u njima vidim ceo svet. Ima tu svega, i zavađenih i klanovima spojenih, i mentalno poremećenih i nadprosečno inteligentnih, i poštenih i prevaranata, i skorojevića.... Očeva rodbina je tragedijama pokošena i desetkovana, s onim malobrojnim preostalim članovima "loze" sam u povremenom kontaktu, tek da se ne zaboravimo...
Svet u malom, ponekad je s njima zabavno, ponekad monotono, ponekad i opasno... u svakom slučaju interesantno.