Nemam rođenu tetku, ujaka niti strica i nemam rodbinu sa kojom sam bliska. Viđamo se na svadbama i sahranama. Imamo korektan odnos. Sa mlađom, tj. svojom generacijom se uredno pri svakom susretu ponovo upoznajem ili prepoznajem.
Nekad mi je jako drago što je tako. Ne moram da slušam rodbinska olajavanja, nemam onih koji zapitkuju i guraju nos i u moj život.
S druge strane, nekako sam uvek zavidela prijateljicama koje su imale tetke sa kojima su bile bliske, koje su im bile druge mame, kod kojih su uvek mogle da odu sa nekom pričom koja baš i nije bila za roditelje, a ipak je bila za starije. Takođe, danas na nekim okupljanjima kod prijatelja gde se nađe i njihova rodbina često me uhvati tuga što i ja tako veliku porodicu sa kojima ću biti tako bliska.
Kakvo je vaše rodbijanje?