Kastanedin Don Huan
U meni se bore genije i ludak.Ako ostanem u Srbiji jos koju godinu,nije tesko pogoditi koji ce od njih dvojice pobediti.
Lukresija iz Ljosinog romana "Don Rigobertove beleznice".
Neverovatan lik, u životu teško da je moguć i ostvariv sa svim njenim osobinama, sklonostima, razmišljanjima, a naročito postupcima... No, kroz nju se tako jasno reflektuju osione muške fantazije, da je to čini strašno poželjnom, ali nedosezivom, i u suštini baš nemogućom.
Ne sviđa mi se kraj, roman se trilerski morao kako-tako završiti, ali sve dotle Lukresija predstavlja niz impresija za kojim je zanimljivo tragati i u životu. Ne baš u svim segmentima, ali ima toga zanimljivog...
Kad sam kod Ljose, volim oba lika iz romana "Tetka Hulija i piskaralo".
U dramskom tekstu "Lepe oči, ružne slike" izdvojila bih fenomenalan lik Eduarda Saneljia...
Eto, volim Ljosu u stvari...
Vrag odneo šnalu...
Grigorije Melehov..... i pored svega
Живима по заслузи, мртвима по обичају
postoji sijaset knjizevnih likova koje mogu podvesti pod kategoriju omiljenih,ali kako godine prolaze,tacnije dani,pa cak i sati jer se u fazi u kojoj sam oseca promena i sazrevanje cak i u ovim manjim,vremenskim razmacima,mogu reci kako je mesin dervis,lik pod imenom Nurudin jedan od onih likova koji su mi zaista omiljeni.Nurudin koji u svom imenu nosi rec svetlost obadsjava citav jedan svet nedoumica u meni i skrece mi paznju na ono vazno,na ono sto ne smem izgubiti,sto je steceno iskustvom,doduse gorkom,ali kada bi bilo veselo i radosno ono ne bi imalo na mene onaj uticaj koji imaju upravo navedena iskustva.Sejh tekije mevlevijskog reda,Nurudin iz jednog romana koji prevazilazi granice istog,pa cak i sve oistale granice stapajuci se sa ljudskim,sa svim onim sto moze jedan covek osetiti i znati kroz to osecanje zivi u meni kroz mene i svakog dana potvrdjuje one istine sacuvane pre mene,pre svih nas ovde,sada zivih.
Nurudin iz dervisa i smrti najslicniji je mom dozivljaju sveta i stoga jedan od omiljenih mi likova.Svako moze naci neku slicnost sa njim,dovoljno je da procita ovu knjigu i dozvoli njenoj snazi da ga ponese tamogde sam ne bi smeo da potrazi saznanje.
od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota
Volim i Volterovog Kandida. Dosta sam na njega ličio kao mladić i verujem da u tome uopšte nisam bio usamljen. Međutim, život nas tera da se prilagođavamo i Kandid je vrlo brzu umro u meni, bar u onom svom najnevinijem i najprostodušnijem obliku, ali mi je ostao u sećanju kao jedan dosta prihvatljiv obrazac kakvi bi kjudi mogli i trebali biti...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Merso iz knjige Stranac ,mnogi kazu da sam poput njega,a i ja sam se iskreno tu malo pronasla.
Sokrat u skoro svakom Platonovom dijalogu
Mali Hans Frojd,jedan mali anksiozni decacic.
Nehljudov iz "Vaskrsenja", omiljeni mi je lik, kao i njegov autor.
Ana Nedićeva, Isidore Sekulić iz knjige "Đakon Bogorodičine crkve"
je jedna od njih..a ima ih više
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.