Branislav Crnčević
Prikaz rezultata 1 do 9 od ukupno 9
  1. #1

    Branislav Crnčević

    Branislav „Brana“ Crnčević (Kovačica, 8. februar 1933. — Beograd, 14. april 2011.) je bio srpski književnik, aforističar, novinar, scenarista i političar.

    Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju karijeru je započeo kao službenik predstavništva zrenjaninske pivare u Novom Sadu. Zatim je usledila novinarsko-urednička faza u listovima „Jež“ i „Duga“, kao i u listu za decu „Mali jež“. Takođe je objavljivao kolumne u raznim listovima i časopisima, među kojima su „NIN“ i „Politika“. U međuvremenu, objavio je svoju prvu knjigu za decu Bosonogi i nebo, a nešto kasnije i prvu zbirku aforizama Piši kao što ćutiš. Na književnu scenu je stupio pod pseudonimom Vinon Rumski i Branislav BIP. Tokom svoje duge karijere pisao je literaturu za decu, romane, aforizme, priče, televizijske drame, pesme... Dobitnik je nagrade „Zmajevih dečjih igara“ za stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, 1987. godine, te nagrada Zlatni beočug za životno delo (Beograd, 2010), Zlatni ključić grada Smedereva za književnost za decu, Zlatni krst Cara Lazara za pesništvo (Gračanica, 2010), Majstorsko pismo Književne zajednice „Borisav Stanković“ (Vranje, 2011).

    Crnčevićeva dela su osećajna, jednostavna i bajkovita, što ga preporučuje kako deci, tako i odraslim čitaocima. Za građu svojih dela, on uzima stvarne, razigrane, ali i tužne slike života. Književnoj temi pristupa anegdotski sa stanovišta humora i fine ironije. Aforizmi koje je objavljivao uglavnom su na temu karaktera Srba i problema male države.

    Pored njegove književne karijere ističe se i Crnčevićevo političko angažovanje, pa ga tako mnogi danas pamte kao dobrog prijatelja bivšeg predsednika Slobodana Miloševića. 1990. godine izabran je za predsednika Matice iseljenika Srbije. Bio je član SDS-a, i zagovornik nevinosti Radovana Karadžića pred Haškim Tribunalom. Po odlasku Vojislava Šešelja u Hag učlanjuje se u SRS, ali nakon cepanja te stranke na dve političke opcije odlazi za Tomislavom Nikolićem u SNS. Brana Crnčević je član Senata Republike Srpske od 1996. godine i dobitnik Ordena Njegoša prvog reda.

    Preminuo je 14. aprila 2011. godine u Beogradu, posle duge i teške bolesti.[1] Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

    Bibliografija

    1963. Bosonogi i nebo
    1963. Cipelice od krokodilske kože
    1963. Njen prvi čaj
    1965. Devojka sa tri oca
    1965. Kafanica, sudnica, ludnica (izvođeno i kao predstava u Ateljeu 212)
    1965. Piši kao što ćutiš
    1968. Dunavo
    1967 – 1971 Zanati
    1971. Kapetan i lula
    1971, 1981, 1989, 2006. Dnevnik jednog...
    1978. Peta strana sveta
    1982. Sibiri
    1982. Emigrant i igra
    1984. Mrav dobra srca
    1985. Snovi bez tumačenja
    1990, 2006. Srpska posla
    1992, 2006. Srpska i hrvatska posla
    1994. Glasnik
    1997. Crni đavo, crveni rep I-II 2001. III
    2001. Pesme
    2003. Zaštitnica umetnosti i druge pripovetke
    2005. Zemlja nadimaka
    2006. Knjiga zadušnica
    2006. Obećani svet
    2007. Sedam mokrih majica i drugi zapisi
    2008. Ima da nas nema
    2009. Čuvari pepela
    2010. Šta ima
    2011. Crni đavo, crveni rep I-II
    2011. Zaštitnica umetnosti i druge pripovetke
    2012. Trosobna samica / Trёhkomnatnaя odinočka, drama


    Izvor: Branislav Crnčević — Википедија
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #2

    Odgovor: Branislav Crnčević

    Kad bi meni dali

    Kad bi meni dali jedan dan,
    ja ga ne bih potrošio sam.
    Pola dana ja bih dao nekom
    ko je dobar, a slučajno sam.

    Igrali bi, pričali bi nešto.
    Trčali bi, skakali bi vešto
    ja i dobar, a slučajno sam.

    Kad bi meni dali kišobran,
    ja ga ne bih potrošio sam.
    Pola mesta ja bih dao nekom
    ko je dobar, a slučajno sam.

    Kišilo bi, dok mi koračamo,
    pola tamo, a pola ovamo.
    Stavili bi dan pod kišobran
    ja i dobar, a slučajno sam.

    Kad bi meni dali jedan dan,
    ja ga ne bih potrošio sam.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  3. #3

    Odgovor: Branislav Crnčević

    Daljine

    Daljine sveta, kako ste daleko!
    Ovde da me nema, tamo da sam neko!

    Sve što je važno, tamo će se zbiti,
    svi će tamo biti, mi nećemo biti.

    Ja daljine hoću, daljina sam gladan,
    a svoj život trošim u nevažnom, sada.

    Hteo bih daleko, najdalje, u plavo,
    s ovim istim srcem, s ovom istom glavom.

    Ne može se tamo, jer neima vođe
    za kojim najdalje može da se pođe.

    Daljine sveta bez života moga,
    kako je strašno to što nema Boga!
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  4. #4

    Odgovor: Branislav Crnčević

    Prvo kuče

    Sećam se, kao da beše juče,
    Kad sam dobio prvo kuče.

    O, to je bilo lepo doba,
    Na zvezde lajali smo oba.

    To kuče još u meni traje
    Ponekad čujem, tiho laje.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  5. #5

    Odgovor: Branislav Crnčević

    Krik

    U pesme skriven ko u šume,
    u lišću reči i travi duše,
    ja čekam da i zver razume
    u mome grlu krik ugušen.

    Kricima mrtvim zvona zvone,
    mozak, ko nebo, naoblačen.
    Suze mi kao zveri gone
    a nemam kome da ih plačem.

    I čujem svoje krike nove,
    probijaju se kroz sve straže.
    Dobro je što ih u grlu love
    jer nemam kome krik da kažem.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  6. #6

    Odgovor: Branislav Crnčević

    Ljutito meče

    Mesec obuko čizmice žute,
    oblaci obukli plave kapute
    pa cele noći nebom jezde.

    Dole, u šumi, jedno meče
    zamišljeno, već treće veče,
    gleda u zvezde.

    Meče se ljuti već treći dan
    što ga teraju u zimski san
    i zamišljeno stalno ćuti.
    Tata se ljuti, mama se ljuti
    i svi mu vele:
    Otkad postoje med i pčele,
    otkad postoje sunce i veče
    nismo videli takvo meče.

    "Šta ćeš da radiš", mama ga pita,
    "kad lišće sasvim, sasvim požuti
    i sneg napada iznad rita?"
    A meče, ćuti.

    "Šta ćeš da radiš", baka mu veli,
    "kad svet od snega sasvim pobeli?"

    Tata se ljuti, mama se ljuti,
    a meče ćuti.
    Odjednom, meče ljutito reklo,
    šta ga je peklo:

    "Neću da spavam, neću, i tačka.
    Zašto ne spavaju zec i mačka?
    I ptica iznad naših glava
    zašto ne spava?"

    A onda tiho, tiho reče:
    "Baš mi je krivo što sam meče."

    Sad mama ćuti i tata ćuti
    i svi su strašno zabrinuti.
    Meče se ljuti:

    "Uzeću", kaže, "trotinet,
    idem međ decu, među svet.
    Neću da spavam. Neću, i tačka.
    Što ne spavaju zec i mačka?"

    Mesec obuko čizmice žute,
    oblaci obukli plave kapute
    pa cele noći nebom jezde.
    A jedno meče već treće veče
    neće da spava.
    Gleda u zvezde.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  7. #7

    Odgovor: Branislav Crnčević

    ***

    Imam neke drugove
    Poznate po tome
    Što preziru Cigane
    A poštuju Rome

    Nekad bejah Ciganin
    A sada sam Rom
    Kakva divna promena
    u životu mom.

    U pomoć nam stižu
    veseli saborci,
    Nekad behu Srbi,
    Sad su Crnogorci.

    Kakva divna promena
    U životu mom
    Ja sam Srbin-Ciganin
    Crnogorac-Rom
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  8. #8

    Odgovor: Branislav Crnčević

    ***

    Obrezanom, il' crvenom kitom
    Silovana istorija jeca
    Povezuje Murata sa Titom
    Mi smo tursko boljševička deca!

    Brana Crnčević, 1968. g.


    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  9. #9

    Odgovor: Branislav Crnčević

    Brana o Brani. Crnčević o Petroviću.



    Dokaz se pojačava kroz delo i sudbinu Brane Petrovića. Sličnoga mišljenja, odnosno intuitivnog osećanja je i Crnčević, koji i dalje uporno tvrdi da su samo glasine da je Pesnik preminuo. "Laže žuta štampa potpomognuta crnom televizijom i brbljivim radijom".

    Vrat mu je bio jak i kratak. Danas pomišljam da su ga u prethodnim životima, zbog pesama i pića, nemilosrdni vladari često sekli mačem i vešali, skraćujući njegov vrat, a on se ponovo rađao sa glavom lava koji ume da peva, rugajući se onima koji su mu skratili vrat. Branine maljave grudi jedva su trpele košulju a njegova košulja nije podnosila omiljeni ular civilizacije, kravatu. To će ga docnije koštati! Gde ćeš bez kravate, tako go, među svet koji drži čvor pod grlom ne bi li se razlikovao od razdrljenih?—

    Brana je bio prenaseljen pesmama kojima je dozvoljavao sopstveni život. Njegove su se pesme napijale sa nepoznatima, ženile se i udavale, osvojile su bezbroj pari ušiju i uznemirile ne jedno srce.

    Dakako, Brana Petrović nikada nije primljen u SANU. Da je "organizovao" sebe i svoju poeziju, verovatno bi se odmah obreo među važnim akademicima. A i šta bi mu značilo da bude akademik? Zar nije najbolje od sebe ostavljao u "Šumatovcu", na "Kolarcu", "Pod lipom"...? Dok je tako moglo... Jer, kako je narod srpski sve više gubio uvo za poeziju i pesnike, tako je i Brana sve više bivao prinuđen da se okrene nečemu što donosi relativno sigurne i redovne prihode, ma koliko oni bili mali i Pesnika nedostojni. Šta je moglo Njemu da znači zaposlenje u "Prosveti", na mestu urednika poezije, osim mučnog gubljenja vremena i sebe? Pa je tako za kafanskim stolom umeo da u trenu improvizuje:

    Ja sam ti se brale razboleo
    Od bolesti teške mrzovolje
    Lakše bi mi bilo da me kolju
    Ja ne umem pesmu da prikoljem.

    Brani lišenom slobode nije mnogo pomoglo ni to što je radio kao kolumnista u NIN-u. Prozni novinski tekst — zar je to kompenzacija za slobodu Persnika? Može li robija, ma koliko bila kinđurena, biti što i sloboda neslućena za obične smrtnike? Naravno da ne može.—
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Slične teme

  1. Branislav Petrović
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 36
    Poslednja poruka: 02.02.2014, 17:59
  2. Crna Gora
    Autor Kunic u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 06.08.2010, 01:55
  3. Branislav Nušić
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.06.2009, 14:06
  4. Branislav Petronijević
    Autor memento u forumu Filozofi
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.03.2009, 10:06
  5. Crna haljina
    Autor Ljiljaa u forumu Spomenar
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 28.06.2007, 22:14

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •