ĐURĐIN
i salaši na severu Bačke
''Ђурђин (мађ. Györgyén) је насеље у општини Суботица. Према попису из 2002. било је 1746 становника...'' (Tekst ispisan ćirilicom je iz Vikipedije.)
Ulaz u Đurđin putem od Žednika.
''...Ђурђин је доскора типично салашарско насеље настало на истоименој пустари, која је припадала Суботици. До краја 19. века ту су биле групе салаша, називане по фамилијама којима су припадали, а протезале су се са обе стране долине Долац, којом отиче једна од десник притока Криваје. Ти положаји су типични за првобитне салашe сточара. Касније, током прве половине 20. века, досељавањем новог становништва или деобом домаћинстава, салаши се шире и по другим деловима пустаре. Средином пустаре је 1908. године трасирана пруга Суботица—Црвенка, а на њој је, у близини долине Долац, изграђена железничка станица Ђурђин. У то време се одвијао и процес приближавања салаша пољским путевима и раније групе салаша се све више трансформишу у салашарске шорове. Ови шорови су карактеристични по томе, што су салаши нанизани само са једне стране пута, оне окренуте ка Долцу. Најтипичнији пример је шор дуг око 5 км на јужној страни долине. Други вид трансформације је окупљање салаша у групе, као на пример у засеоку Мала Пешта на путу ка Старом Жеднику. Тако је настало и језгро села окупљањем салаша у близини железничке станице...''
''Istorijat Đurđina
Đurđin se kao naselje pominje još u XV veku u dokumentima. Nekad je zbog mnoštva ritova i pošumljenosti bio omiljeno lovište subotičkih veleposednika.
U delu naselja prema Kaponji, rođen je i čuveni subotički lovac, putopisac i svetski putnik Oskar Vojnić.
O nazivu naselja Đurđin , postoje dve varijante od kojih ni jedna nije potpuna i do kraja dokazana.
Prema prvoj verziji, naselje je dobilo ime prema jednom pretku najbrojnije porodice Dulićevih koji se zvao Đura i koji je bio neobično visokog rasta.
Druga verzija, koja je verodostojnija je da je naziv Đurđin dat prema nazivu cveća „đurđin“, koje se gajilo u svakom dvorištu i svakom salašu, a i sada se dosta gaji, i to je u stvari jedna vrsta georgine (dalije).
Deo naselja Pavlovac, nosi ime prema manastiru reda Pavlina čiji su ostaci otkriveni i delimično ispitani u blizini bivše željezničke stanice Pavlovac.
Deo naselja Mala Pešta, zbog svoje grupisanosti i za razliku od ostalih raštrkanih salaša, dobilo je ime od samih meštana i taj se izraz odomaćio...'' (Tekst ispisan latinicom je sa sajta opštine Subotica; autor Repčen Dragan.)
''Geografski položaj i veličina
Naselje Đurđin nalazi se jugozapadno od Subotice, na udaljenosti od 20 kilometara. Kroz njega je prolazila pruga Subotica – Crvenka koja je ukinuta. Ima dobru drumsku vezu sa putevima koji su izgrađeni 1965 godine u dužini od oko 8 kilometara, do naselja Mišićevo, na putu Subotica-Sombor.
Vezu sa putem E-5 i naseljem Stari Žednik uspostavljena je putem izgrađenim 1975 godine u dužini od 7,5 kilometara.
Do 1950 godine Đurđin je bio naselje salašarskog tipa, većim delom raštrkano, uz nekoliko „šorova“, salaša i tri manje skupine salaša po nazivu Mala Pešta, Pavlovac i Đurđinski salaši.
Od 1950 godine počela je intenzivnija stambena izgradnja prema urbanističkom planu, tako da naselje dobija sve više karakteristike urbane sredine sa ulicama koje se seku pod pravim uglom.
U ovom periodu izgrađeno je 350 novih kuća i stanova. Osamdesetih godina Đurđin broji oko 640 domaćinstava od kojih 290 živi na salašima...''
''Pedološki sastav
Površinsko oranični sloj čini vrlo plodni černozem debljine od 50 – 70 centimetara. Ispod njega se nalazi deblji sloj ilovače prosečne debljine do 8 metara, a zatim sloj peskovite gline i ispod njega sloj sive gline.''
Natpis na krstu je na mađarskom i hrvatskom/bunjevačkom jeziku.
''Kratak istorijat kretanja stanovništva
Pretežni deo stanovništva Đurđina ranije su sačinjavali bunjevci uz nekoliko desetina mađarskih porodica.
Nakon rata otvaranjem društvenih sektora poljoprivrede i povećanom potrebom za poljoprivrednom radnom snagom, u stvorenim organizacijama, počelo je masovnije dolaženje sezonske radne snage i to pretežno iz zapadne Bosne, iz okoline Sanskog Mosta, i zapadne Srbije, iz okoline Loznice.
Veći deo mlađih sezonaca zadržao se ovde trajno, zapošljavao se i formirao porodice.
Ovim načinom naseljavanja, nacionalna struktura se donekle izmenila, tako da 1981 godine 18% stanovništva čine stanovnici srpske nacionalnosti koji su na ovaj način doseljeni.
Organizovane kolonizacije posle rata na području Đurđina nije bilo...''
''Etnički sastav prema popisu iz 2002:
Hrvati 39%, Srbi 28%, Bunjevci 14,5%, Mađari 7%...'' (Vikipedija)
''Ово насеље је постојало током угарског периода и у време Турака. Помен о њему је из 1492. године. Некад је због мноштва ритова и пошумљености био омиљено ловиште суботичких велепоседника. Краљичина земља и данас је назив једног дела земље у ђурђинској жупи, који потврђује први писани податак о имену целог локалитета, а који је под називом Ђурђин мађарски властодржац Матија Корвин даровао својој мајци краљици Елизабети средином 15. века (1462) Такође, на Павловцу, око шест километара од данашњег насеља, постоје остаци средњовековног самостана у којем је живио и деловао ред Павлина, угашен 1598, кад су се редовници повукли на угарску територију у Острогон (Есзтергом).
У турском периоду становништво су били Срби, који су се 1598. године иселили и село је опустело. После тога оно се помиње као пустара. Прва већа и организованија колонизација буњевачког живља бележи се у 17. веку, тачније 1687. Насељени живаљ убрзо је на квалитетној црници развио своју основну животну делатност, пољопривреду. Године 1904. на Ђурђинским салашима живело је 1.898 становника (Букуров, 1983)...''
''Klima
Naselje se odlikuje umerenom kontinentalnom klimom, sa jasno izraženim godišnjim dobima. Prosečna temperatura vazduha je 21 stepen. Duvaju severni i jugoistočni vetrovi od kojih je jugoistočni češći. Padavina u proseku godišnje ima oko 500 mm tako da područje Đurđina je dosta sušno i poboljšanju zemljišta može da doprinese izgradnja akumulacija za navodnjavanje. Podzemne vode nalaze se na dubini od 10 – 12 metara. Drugi sloj je na 45 – 50 metara, i treći sloj se nalazi na dubini od 112 – 118 metara...''
Prilaz selu od Mišićeva, sela na putu Subotica-Sombor.
''Данас Ђурђин има пет кратких паралелних и три попречне улице. Центар села није компактан и формиран је у западном делу насеља. У њему су цркве, управа пољопривредног комбината и већина јавних служби, док је школа на југоисточној периферији. Село је једним споредним путем повезано са магистралним путевима Суботица—Сомбор (код Мишићева) и Суботица—Нови Сад (код Старог Жедника). Пруга је демонтирана. Гравитациони центар је удаљен 25 км...''
Rimokatolička crkva sv. Josipa.
Etnozbirka „Bunjevački salaš“ je pored rimokatoličke crkve.
''... na službi u crkvi sv. Josipa i u đurđinskoj župi nalazio se u periodu od nepunih petnaest godina danas pokojni sveštenik Lazar Ivan Krmpotić, osnivač jedinstvene izložbene postavke pod nazivom etnozbirka „Bunjevački salaš“. Ova starinska zgrada, u neposrednoj blizini crkve predstavlja tipičan salaš prvih doseljenika, toliko karakterističan za ovdašnji živalj. Uz veliku podršku svojih župljana, ali i drugih ljudi dobre volje iz Subotice i okoline, postavljena je svojevrsna autentična zavičajna izložba. Nastavljajući brigu crkve za očuvanje duhovne i kulturne baštine svog naroda, objekat je restauriran i nadograđen nekim elementima, poput kokošinjca, poljske peći i uz konstantnu dopunu izloženih eksponata – darovima iz porodičnih zbirki. Ova nesvakidašnja etnozbirka svečano je otvorena 2001. godine...'' (Izvor: National Geographic Srbija)
''Naselje
...U to vreme Đurđin je bilo urbanizovano naselje sa izgrađenom osmogodišnjom školom, zdravstvenom stanicom, veterinarskom stanicom, prodavnicama, bankom, poštom, restoranom, benziskom stanicom, pekarom, drvarom.
Godine 1973 samodoprinosom građana izgrađena je vodovodna mreža sa 350 kućnih priključaka. Stanovništvo se pretežno bavilo poljoprivredom. Od 7200 hektara na koliko se površine Đurđin rasprostire, preko 4000 se nalazilo u društvenom sektoru, a ostalo u privatnom. Ratarstvo je bilo najrazvijenije. Od ratarskih kultura najzastupljeniji je bio kukuruz, pšenica, suncokret, ječam, šećerna repa...
Stočarstvo je bilo slabije razvijeno, ali se udruživanjem poljoprivrednih proizvođača sa kooperacijom sve više stvarale tzv. mini farme na kojima se godišnje tovilo oko 13000 svinja i oko 2000 junadi. Druge vrste stoke se nisu gajile intenzivno, zastupljene su bile u manjem broju na imanjima zemljoradnika.
Glavni nosilac poljoprivredne proizvodnje u mestu je „Nova Brazda“ koja je solidno snabdevena sa mehanizacijom, tako da se radovi mogu obaviti u optimalnom roku. I kod individualnih vlasnika se nalazi dobar broj traktora i kombajna kao i priključnih mašina, mada sa velikom prosečnom staošću.
Industrijskih pogona nema u Đurđinu, a ni građevinskih. Zanatstvo je takođe nerazvijeno.
Snabdevanje meštana se obavlja preko jedne samousluge i dve prodavnice mešovite robe. U Đurđinu postoje tri kafane i jedan restoran sa automatskom kuglanom koji već duže godina nije u funkciji. Naselje ima i benzinsku pumpu koja takođe dosta godina nije u funkciji.
Saobraćaj se nakon ukidanja željezničke pruge Subotica-Crvenka, obavlja isključivo drumskim putem, gde za prevoz putnika „Subotica-trans“ održava stalne linije Đurđin-Subotica i obratno.
Zdravstvena stanica izgrađena je 1971 godine. U njoj se nalazi ambulanta opšte prakse bez stalnog lekara, zubna ambulanta takođe bez stalnog lekara prostorije za apoteku i manju laboratoriju koje uopšte ne rade.
Bista Vladimira Nazora ispred škole.
O.Š. „Vladimir Nazor“ u Đurđinu otvorena je 1962 godine i dograđena 1965 godine.
Kulturna delatnost se nekada odvijala preko Doma kulture koji je izgrađen dobrovoljnim radom meštana. Otvoren je 9 aprila 1949 godine kao prvi zadružni dom na području Srbije. U njemu se nalazi bioskopsko-pozorišna sala sa 250 sedišta, nalazila se biblioteka sa 5000 knjiga koje sada nema, disco club koji je pretvoren u prodavnicu, tzv. „televizijska sala“ sa 60 mesta i još drugi sadržaji tipa kancelarija...''
Ambulanta
''...Pravcem sever-jug kroz područje Đurđina protiče Krivaja koja nastaje od tri potočića, Bajmočkog, Kaponjskog i Pavlovačkog. Oni se stapaju u potok Krivaja i teku zajedno na jug prema Bačkoj Topoli. Melioracionim radovima produbljena su i prokopana korita ovih potočića, tako da danas teku kroz prokopane, regulisane kanale. Na ovaj način isušeno je i pretvoreno u najplodnije tlo oko 400 hektara nekadašnjih ritova i regulisan nivo podzemnih voda...''
Pogled prema selu iz zapadnog zaseoka Veseli brig na kome je tzv. Prva uprava. U dolji je reka Krivaja.
Tok reke je ove godine pročišćen te je ovo jedno od ribolovnih područja na Krivaji.
''Biljni i životinjski svet
Intenzivnom obradom zemljišta, struktura flore je svedena na kulturne biljke, i samo u užim pojasevima pored Krivaje zadržale su se autohtone vrste pretežno trava. Od visokog rastinja preovlađuje bagrem (akacija). Faunu čine vrabac, gugutka, divlji golub „grivnaš“, jarebica, prepelica, lisica, tvor, zec, hrčak, lasica i kasnije naseljene vrste divljači od kojih preovlađuje fazan i srne...''
Reka Krivaja počinje kod Tavankuta u završava se u kanalu DTD kod Turije. duga je 95 km.)
''..Naselje se nalazi na nadmorskoj visini od 112-115 metara. Područje Đurđina zahvata površinu od 72 kvadratna kilometra. Severoistočna strana područja Đurđina je izrazito ravna,dok su jugoistočna, južna i jugozapadna strana blago zatalasane i predstavljaju najisturenije tačke Telečke visoravni...''