Ja to onako... - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 27 od ukupno 27
  1. #16

    Odgovor: Ja to onako...

    Jednom sam čitala reportažu koja će, čini mi se ostati zauvek u mojoj glavi. Govorila je o nekom masovnom ubici koji je osuđen na smrt i trenutku kada mu je majka došla u posetu. Bio je to opasan čovek i napadao je svakoga ko bi ušao u ćeliju. Majka je želela unutra da ga poslednji put pomiluje po kosi i poljubi, ali je nisu pustili. Samo su otvorili prozorče kroz koje su mu doturali hranu. Pošto ga je gledala nekoliko minuta zamolila ga je da joj pruži ruku napolje. Ljubila je i trljala sebi o lice, bez ijedne suze, i svi čuvari su gledali ruku zveri, samo je ona videla ruku svog sina, ruku voljenog bića.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  2. #17

    Odgovor: Ja to onako...

    Stacy Schiff, autorka biografije Vera (Mrs. Vera Nabokov) napisala je;
    sudeći prema popisu stvari koje Nabokov nikada nije naučio obavljati su - kucati na pisaćoj mašini, voziti auto, govoriti nemački jezik, pronaći izgubljenu stvar, sklopiti kišobran, odgovoriti na telefonski poziv, razrezati spojene stranice u knjizi, posvetiti nešto vremena filistrima - lako je zaključiti na šta je Mrs. Vera Nabokov potrošila svoj život.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  3. #18

    Odgovor: Ja to onako...

    Nekoliko primera kako su lečili mamurluk..

    Entoni Bardžis

    Kultni engleski književnik i pisac Paklene pomorandže borio se protiv mamurluka uz pomoć koktela koji je sam smislio, a čiji su sastojci bili viski, rum, džin, porto i brendi, malo piva i na kraju – šampanjac. Ovaj koktel bacao ga u stanje ushićenja, a nakon toga je retko bio mamuran ili imao posledice.
    Ime: bardzis.jpg Pregleda: 146 Veličina: 8.2 KB



    Vilijam Fokner

    Pisac "Buke i besa" imao je običaj da se provodi do zore uz velike količine alkohola, nakon što završi delo. On je, navodno, svoj mamurluk lečio – pisanjem. I sve u krug. Nemilice se bacao na posao u kakvom god stanju bio, podbulog i crvenog lica, u bolovima...Kada bi se bavio na posao, zaboravljao je na sve.


    Ime: fokner.jpg Pregleda: 184 Veličina: 36.0 KB



    V. K. Filds



    Ovaj američki glumac i komičar je smatrao da se mamurluk može pobediti ako ujutru popijete još jedno piće, još jače od onoga što ste pili prethodne noći. U filmu The Bank Dick dao je još neke predloge kako izlečiti mamurluk: teleći kotlet sa sosom od paradajza, čokoladni ekler za dezert, jaja sa malo ricinusovog ulja, mađarski gulaš i pitu sa filom od kokosa. Voleo je da popije i martini posle burne noći.



    Ime: filds.jpg Pregleda: 158 Veličina: 7.0 KB




    Ernest Hemingvej


    Slavni Hemingvej imao je svoje specijalne lekove za mamurluk, a glavni sastojak je bio - alkohol! Jedan je bio kombinacija piva i soka od paradajza. Drugi se zvao po njegovoj priči Smrt u podne sadržao je absint i šampanjac. Važno je bilo tačno odrediti meru, a trebalo ih je ispijati polako. Recept za treći koktel izgledao je ovako: lomljeni led, malo Angostura bitera, đus i izrendana kora lajma, i mnogo, mnooogo džina.

    Ime: hem.jpg Pregleda: 114 Veličina: 9.0 KB
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  4. #19

    Odgovor: Ja to onako...

    Jedan od mojih omiljenijih psihoanalitičara koji je malo poznat jer se, zaboga usprotivio i otrgnuo od Frojda. Svima je dobro poznato kako su prolazili oni koji se Froju nisu divili ili su se u nekom svom sazrevanju kao psihoanalitičari, suprotstavili ili uveli neke novine. Tako je i prošao i Vilhelm Rajh. Za one koji nisu čuli za njega mogu ovde pročitati Wilhelm Reich - Wikipedia, slobodna enciklopedija - Википедија, слободна енциклопедија.
    Njegov rad je osporavan. Njegove knjige zabranjene i spaljivane. Ukupno je spaljeno 6tona njegovih dela. Otvoreno je govorio i pisao o seksualnoj energiji i bio je protivnik nacizma. Zagovarao je tezu o samo-lečenju, o energiji koja nije istražena, o besplatnoj energiji. Osnovao je institut ORGON gde su se obavljali raznovrsni eksperimenti. Termin ORGON je neologizam i izveden je od dve reči, "orgazam" i "organizam". Orgon je po Rajhu kosmička energija koja je opšte prisutna, ona je dokazana i vizuelno i toplotno. Ume biti i plave i sivo-plave boje. Sadrži tri vrste zračenja, plavo-sive magličaste oblačke, ljubičasto-tamno plave tačke koje se šire i postaju bele, vrlo brze tačke. Recimo polarna svetlost je Orgon koji je vidljiv golim okom. Živi organizmi u svojim čelijama imaju orgone. Kada je orgon u živim organizmima, to nazivamo bioenergija. Takođe se može izmeriti instrumentima to organotičko polje. Rajhu su se svi smejali kada je tvrdio da ako par vodi ljubav na plaži u potpunom mraku, oko njih se može videti plavičasta aura,tj. orgonotičko polje. To je eksperimentom i dokazao. Naravno, osporili su ga. Osuđen je zbog bizarne stvari; jer je prenosio svoje knjige, spise iz države u državu. Zabranjen je bio i u Americi, gde mu je i uhapšen jer je po dolasku prijavio svoj patent "akumulator orgona".Takođe je naloženo da se svi akumulatori unište. Danas se oni koriste za rad automobila na vodu! Umro je u zatvoru pre presude od srčanog udara. U zatvoru je proveo 8 meseci.

    Orgonski top
    Svako ko se imalo razume u matematiku i spretan je sa rukama, može ga napraviti. Orgonski top je sprava koja čisti sve loše DOR energije i pretvara ih u orgonsku energiju. DOR energije su razni odašiljači za mobilne uređaje, tv-e, razne antene, kablovi, smog i sl. Postavljaju se u vertikalnom položaju i mogu očistiti područje do 70km. Takođe je čistač i neba ako volite da posmatrate zvezde.




    Ime: knjiga.jpg Pregleda: 352 Veličina: 10.2 KBIme: knjiga2.jpg Pregleda: 228 Veličina: 28.8 KBIme: knjiga3.jpg Pregleda: 454 Veličina: 70.6 KBIme: knjiga4.jpg Pregleda: 320 Veličina: 67.3 KB





    Priložene slike Priložene slike  
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  5. #20

    Odgovor: Ja to onako...

    Slično i Makavejev prošao...


  6. #21

    Odgovor: Ja to onako...

    Citat nenad.bds kaže: Pogledaj poruku
    Slično i Makavejev prošao...
    Ah, Dušani Misterije organizma, moj omiljeni film! Svakako da jeste, naročito zbog zabrane filma i konstantnih pobuna protiv sistema crvene buržoazije. Međutim, za razliku od Rajha, on je dobio priznanje i pravo na život i rad!
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  7. #22

    Odgovor: Ja to onako...

    Ljubav kneza Mihaila


    Knez Mihajlo Obrenović je bio otmen čovek i galantan kavaljer, govorio francuski i nemački jezik uz vladarsku titulu je bio veoma omiljen u ženskom drustvu. O ljubavnom životu kneza Mihajla ostale su mnoge istinite i neistinite priče. Uprkos moći i uticaju iskazivanje emocija koje nisu društveno prihvatljive u patrijahalnoj Srbiji, pa čak i samo pisanje o njima oduvek je predstavljalo tabu temu. Titula nikada i nikoga nije oslobodila slabosti pa ni kneza Mihajla bez obzira na moć i uticaj koji je posedovao ćudljiva slabost prema ženama je bojila njegov život.
    Za vreme jednog od svojih boravaka u Rogaskoj Slatini knez je upoznao šesnaestogodišnju kćer tamošnjeg veterinara, Mariju Berghauz. Poznanstvo je preraslo u intimnu vezu iz koje Marija rađa dečaka koji je kršten u katoličkoj veri svoje majke. Dete je na krštenju dobilo ime Viljem. Viljem se razvio u lepog mladića sklonog poeziji i sanjarenju ali i dobrog jahača i mačevaoca.
    Knez je imao nameru bar u tom momentu, pošto u braku sa knjeginjom Julijom nije imao dece da ovog svog sina ozakoni a možda i imenuje svojim naslednikom. Ali, Katarinom Konstantinović iako je ona bila njegova bliska rođaka, sestričina u drugom kolenu je bila fatum za kneza.
    Uprkos jasnom neodobravanju svoju ljubav knez Mihajlo pred nebom ozvaničava tajnom veridbom dan uoči atentata. Katarina je pokušala naslonivši se na kneza da ga zaštiti biva ranjena a knez sa tri hica ubijen. Poslednje reči kneza u parku na Košutnjaku su bile: "Dakle, istina je." Knez ih je govorio na francuskom jeziku jer su dame do njega znale francuski. Tom prilikom francuske novine objavile su tužnu vest: "Umro je balkanski Hamlet"! Svi zaverenici su izvedeni na saslušanje istog dana i streljani u ponoć na Karaburmi.

    Katarini Konstantinović knez je posvetio pesmu Što se bore misli moje, koja je postala evergrin starogradske muzike.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  8. #23

    Odgovor: Ja to onako...

    EMOCIJE
    Čemu nam služe...
    Šta su emocije...



    Za nas je emocija uvek „reakcija“ bića na neki događaj. Kako biće može reagovati na događaje u svetu na različite načine, pojam „emocija“ uvek ima značenje jedne kvalitativne lične reakcije bića na životnu situaciju.
    Subjekt koji emocionalno reaguje na određeni događaj ili situaciju ne samo da uspostavlja neposredan odnos prema tom događaju, nego, istovremeno, uspostavlja odnos prema svojoj reakciji na taj događaj. U emocionalnoj reakciji se sliva percepcija određenog događaja s percepcijom vlastite reakcije na taj događaj. Zbog toga se taj događaj ne samo primećuje, nego se i oseća.
    Nakon što smo emocije locirali u interakciji bića i sveta, jasno je da se emocije ne mogu objasniti samo ovom interakcijom, a da se ne objasni čitav kompleksni mehanizam koji omogućuje emociju. Reč je o nizu mentalnih operacija koje prethode nastanku osećaja kao i onim operacijama koje su pokrenute samim osećajem.
    Drugo uverenje je da bića uvek teže uspostaviti sklad između spoljašnjeg i svog unutrašnjeg sveta. Osećaji se uvek javljaju u situaciji u kojoj osoba procenjuje da je došlo do značajne promene u odnosu između njega i sveta. Emocija je rezultat ove promene ali je, istovremeno, i težnja da se uspostavi novi sklad između bića i sveta.
    Dakle mi vidimo emocije kao pojave čija je funkcija po svojoj suštini uvek adaptivna. Polazeći od toga da je svrha pojavljivanja neke emocije u težnji da se obnovi poremećeni odnos između bića i sveta, došli smo do zaključka koji je potpuno suprotan dominantnom uverenju da su osećaji iracionalni i haotični, a to je da su emocije uvek logične. Logiku emocije ne treba tražiti u opšte prihvaćenom „zdravom razumu“ koji vredi za većinu ljudi u nekoj kulturi, već u onim kriterijima na osnovu kojih osoba procenjuje situaciju u kojoj oseća određeni osećaj. Možemo podvući crtu između tela i psihe - što su refleksi za telo, to su emocije za psihu.


    Jedan od načina razumevanja emocija-poruka koju šalju

    Ako je emocija ljutnja, obično se njom poručuje da se promeni ponašanje, a očekivana reakcija je osećaj krivice i izvinjenje. Emocija straha poručuje da je u pitanju ugrožavanje koje je jače od osobe, a očekivana reakcija je zaštita.
    Zadovoljstvo poručuje da je neka želja ispunjena i očekivana reakcija je takođe zadovoljstvo.
    Osećaj prezira poručuje- Ti ne vrediš dovoljno, u želji da izazove poniznost.
    Mržnja poručuje-Ti si zao jer ti mene mrziš, u želji da izazove strah.
    Zavist -Ti misliš da si bolji od mene! Potvrda čovekove vrednosti
    Zabrinutost Ja sam odgovoran! Pomoć i podela odgovornosti je očekivana reakcija
    Dosada -Mene zanimaju druge stvari! Promena aktivnosti je očekivana reakcija
    Ravnodušnost -Meni je to nevažno! Prekid odnosa
    Stid -Znam da vi mislite da ja nisam OK, vrednosti je očekivana reakcija
    Krivica poručuje -Ja sam dobar i osuđujem svoje loše ponašanje, očekivana reakcija je oproštaj
    Ljubav poručuje -Ti si vredno ljudsko biće i ja te želim u svom intimnom svetu, očekivana reakcija uzvraćanje ljubavi
    Ljubomora poručuje -Bojim se da ćeš otići s drugim, očekivana reakcija je potvrda ljubavi

    Mogu li ljudi biti neemocionalni?
    Neki ljudi spolja izgledaju mirni ili ravnodušni u situacijama u kojima su drugi očigledno emocionalno napeti. Jesu li ovi prvi bez osećaja? Mogu li ljudi biti neemocionalni? Neki ljudi imaju ozbiljne poteškoće u izražavanju svojih emocija i razumijevanju tuđih emocija. Krajnost ovakvog stanja je aleksitimija(što dolazi od grčkog za “nedostatak emocije”). Ljudi koji pate od aleksitimije retko plaču i drugi ih često doživljavaju nezanimljivima i hladnima. Sopstveni osećaji su im neugodni i nisu u stanju razlikovati svoje različite emocije. Često nemaju uopše pojma niti shvataju kako se ljudi oko njih osećaju. Znači li to da nemogućnost izražavanja i čitanja tuđih emocija znači da ljudi koji pate od aleksitimije imaju loš radni učinak? Ne,ali, ljudi kojima nedostaje emocija trebaju biti na poslovima koji zahtevaju malo emocionalnog rada. Ovi ljudi se ne uklapaju dobro s položajima prodavača ili menadžera, ali mogu imati visok radni učinak, na primer, pišući programski kod ili radeći bilo šta što je ograničeno isključivo na računarsku komunikaciju.


    Pol i emocije

    Pretpostavlja se da su žene više “u dodiru” sa svojim osećajima nego muškarci – da reaguju više emocionalno i da bolje tumače tuđe emocije. Postoji li ikakve istine u ovim pretpostavkama?
    Dokazi zaista potvrđuju razlike muškaraca i žena kad govorimo o emocionalnim reakcijama i sposobnosti čitanja drugih. U poređenju polova, žene pokazuju veće emocionalno izražavanje od muškaraca, jače doživljavaju emocije; i češće iskazuju i pozitivne i negativne emocije, osim besa. U suprotnosti s muškarcima, žene takođe kažu da im je lakše izražavati emocije nego muškarcima. Žene bolje čitaju neverbalne i paralingvističke znakove nego muškarci. Šta objašnjava ove razlike? Predložena su tri moguća odgovora. Jedno objašnjenje su različiti načini kako su se muškarci i žene socijalizovali. Muškarci su učeni da budu čvrsti i hrabri; a pokazivanje emocija je nedosledno s ovom slikom. S druge strane, žene su učene da se ponašaju kao brižne i saosećajnije.. Ovo može biti odgovorno za percepciju da su žene toplije i prijateljski naklonjenije od muškaraca. Na primer, očekuje se da žene više izražavaju pozitivne emocije na poslu (pokazane osmehivanjem) nego muškarci, a to i čine. Drugo objašnjenje je da žene možda
    imaju urođenije sposobnosti čitanja tuđih i iskazivanja svojih emocija nego muškarci. Treće, žene možda imaju veću potrebu za društvenom prihvaćenošću i, stoga, veću sklonost pokazivanja pozitivnih emocija kao što je sreća.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  9. #24

    Odgovor: Ja to onako...

    Asertivne tehnike
    Termini "asertivnost" i "asertivno ponašanje" postaju na našim prostorima deo svakodnevnog jezika. Reči su anglosaksonskog porekla (eng. assertive i assertive behaviour) u značenjima pouzdanog, odgovornog i samopotvrdnog ponašanja ličnosti kada su ugrožena njena legalna prava.
    Asertivnost je sposobnost da se iskreno izraze mišljenje, osećanja, stavovi i prava, bez anksioznosti, na način koji neće ugroziti tuđa prava.
    Asertivno ponašanje se nalazi na pola puta između agresivnog ponašanja i bežanja iz specifične situacije. Međutim, nije lako biti asertivan. Čovek najmanju dozu asertivnog ponašanja iskazuje baš u situacijama kada je takvo ponašanje neophodno. Paradoksalno. Mnogi smatraju da je lakše biti asertivan u nekim siutacijiama, nego u drugim. Ovo ima smisla. Puno je lakše biti staložen u prisustvu stranaca, nego u prisustvu nekoga koga volimo i ko se može naljutiti ako iskreno ispoljimo osećanja. Ali, što nam je važniji odnos sa nekom osobom - toliko je bitnije biti asertivan. Asertivno ponašanje doprinosi da se poveća poštovanje drugih prema nama... Drugi nas opažaju kao osobe koje poštuju sebe, koje su vredne pažnje, koje su privlačnije.


    Odakle potiče neasertivno ponašanje?
    Mnogi od nas smatraju da je potrebno uvek zadovoljiti i/ili popustati drugima, da nije lepo razmišljati o svojim potrebama iznad potreba drugih, ili da ne treba 'talasati' - da ako neko kaže ili uradi nešto što se nama ne sviđa, treba samo prećutati i držati se podalje od te osobe u budućnosti.



    Asertivne tehnike
    Tehnika otvaranja (eng. self disclosure)
    Ako su sagovornici dve bliske i ravnopravne osobe, koristeći tehniku otvaranja oni slobodno, bez straha od posledica, izražavaju kako pozitivna tako i negativna osećanja u odnosu na doživljavanje neke problematične situacije. Na taj način, osoba uči da slobodno govori o sopstvenim željama, strahovima, slabostima, vrlinama, maštanjima i priželjkivanjima, bez straha da će je sagovornik loše proceniti. Izrazi koje koristimo pri upotrebi ove tehnike su: "Čini me nervoznim/om)", "Povređuje me", "Ne dopada mi se", "Uznemirava me", "Plaši me"...to i to.
    Ova tehnika je pogodna za razrešavanje sukoba između supružnika, ljubavnih partnera i prijatelja.


    Tehnika zamagljivanja (eng. fogging)
    Osoba uči da prihvati deo istine u manipulativnoj kritici upućenoj na njen račun, ali da u pogledu procene situacije ostane sopstveni sudija.
    Rečenica u okviru tehnike zamagljivanjem se sastoji iz dva dela. Prvi deo rečenice je 'diplomatskog karaktera' jer se sagovorniku priznaje pravo da ima pravo na sopstvenu istinu. U drugom delu rečeničnog dijaloga, međutim, osoba realno brani svoje legalno pravo.
    Tehnika vracanja lopte (eng. negative inquiry)
    Primenom tehnike vraćanja lopte osoba se uči da se uspešno nosi sa manipulativnom kritikom.
    Umesto automatizovanih reakcija (kontranapad ili bekstvo), koje se javljaju u najvećem broju slučajeva, osoba treba da upitnim rečenicama prinudi kritičara da jasno i precizno otkrije šta je zapravo pravi predmet njegove kritike. Suočavanjem argumenata sa kritičarem, osoba, s jedne strane, ublažava svoj iracionalni strah od kritike i, s druge strane, prekida kritičke primedbe druge strane u sukobu, jer je ova prinuđena da se konkretno izjasni u čemu se kritika sastoji.

    Tehnika tajm auta (eng. time out)
    Ova tehnika je pogodna u rukovanju problemima koji se često javljaju između roditelja i male dece. Analogno sa tajm autom u košarci, osoba u nekom dijaloškom sukobu privremeno "prekida igru", bez upuštanja u raspravu. Princip "nema igre" odnosi se samo na dijalog u kome se otkriva da sagovornik ispoIjava nerealne zahteve. Inače, "ima igre" u svim drugim situacijama u kojima dijalog teče normalno.


    Tehnika priznavanja greške (eng. negative assertion)
    Kod tehnike priznavanja greške osoba se suočava sa strahom od odbacivanja i nesavršenosti. Priznavanje greške u ravnopravnim i emocionalnim odnosima može biti znak zrelosti ličnosti, ali ishitreno prihvatanje krivice u nekim profesionalnim relacijama nije mudra odluka. Postoje situacije u kojima neko treći treba da donese odluku o krivici.

    Tehnika kompromisa (eng. workable compromise)
    U slučajevima kada se stavovi osoba u dijalogu razlikuju, konfliktnu situaciju, kako u emocionalnim, tako i u poluprofesionalnim i profesionalnim odnosima, moguće je, ponekad, rešiti jedino kompromisom.


    Tehnika pokvarene ploče (eng. broken record)
    U odbrani svojih prava osoba treba uporno, dosledno, bez objašnjenja i produbljivanja problema da zahteva da joj druga osoba omogući ostvarenje tog prava.
    Uporan, dosledan i monoton zahtev sagovornika dovodi do ludila. Zato se preporučuje uzdržavanje od upotrebe ove tehnike u emocionalno ravnopravnim odnosima. Njena primena može kod partnera ili partnerke izazvati bes i mučninu.
    Korišćenje tehnike pokvarene ploče nije preporučljivo i u slučajevima kada na "pokvarenu ploču" osobe koja brani neko svoje pravo sagovornik reaguje emitovanjem sopstvene "pokvarene ploče".


    Tehnika ponovljenog asertivnog odgovora (eng. repeated assertion)
    Tehnikom ponavljanja asertivnog odgovora osoba teži da uvaži činjenice koje ističe sagovornik, ali uporno brani sopstveno pravo. Prilikom korišćenja ove tehnike dopušta se osobi da, ako je to potrebno, u kratkim crtama opiše svoju poziciju u vezi sa osnovnim problemom.
    Tehnika se bez posledica može primenjivati u sukobu ravnopravnih, emocionalno vezanih osoba. Osobu koja je primenjuje u cilju odbrane ugroženih prava sagovornik ne mora doživljavati kao agresivnu, nametljivu i dosadnu.


    Tehnika paradoksalnog odgovora (eng. paradoxical statements)
    Neki autori oprezno preporučuju da osoba na agresivne primedbe, zluradosti i opaske sagovornika, koristi paradoksalni odgovor u želji da se nekorektnost u komunikaciji vrati agresoru poput bumeranga. Međutim, reakcije tog tipa na agresiju sagovornika, na tankoj su granici između asertivnog i agresivnog ponašanja. Korišćenje ove tehnike zahteva od osobe koja je izložena verbalnoj agresiji suptilnost u jezičkom izražavanju i fino prepoznavanje nijansi u komunikaciji.


    Treba da komuniciramo, i to asertivno - izraziti svoje ideje, želje, potrebe. Ne treba čekati da drugi pročitaju naše misli. To se neće desiti .
    Ovca
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  10. #25

    Odgovor: Ja to onako...

    Ono čega se uvek setim kad neko pomene Pekića, ili mu se vratim (kao sada) je sledeće; vidim njega u poseti Kišu, koji je već tada bio na samrti, i svaki put se pitam kakva se istina krije iza tog razgovora. Ko je postavio pitanje, a ko je odgovorio. Za njihov poslednji susret vezana je anegdota (za koju se ne zna prava istina jer Pekić nije želeo da odgovara na ovo pitanje). Bez obzira što smo ostali uskraćeni za istinu, meni se njegov gest dopao . Dakle, scena je sledeća, razgovaraju njih dvojica, Kiš je tada bio jako loše, par dana nakon tog susreta je umro...Verzija kaže, Pekić: Zašto život nikada nije onakav kakvog smo planirali da bude? Kiš: Vrlo je moguće da je baš to život. Potom je Pekić Kišu postavio pitanje : Boli li te nešto?, na šta je Kiš odgovorio : Boli me život. To je bilo poslednje što je Kiš progovorio, da ga boli život...
    Eh, to je onaj sadržaj koji mene okrzne! Kao molitva, kao ono što umiri, prigrli i kaže da je život takav kakav je i da boli, boli, uhh, boli. I da je lep i divan u svom tom nesavršenstvu .
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  11. #26

    Odgovor: Ja to onako...

    Citat elektricna ovca kaže: Pogledaj poruku
    Ono čega se uvek setim kad neko pomene Pekića, ili mu se vratim (kao sada) je sledeće; vidim njega u poseti Kišu, koji je već tada bio na samrti, i svaki put se pitam kakva se istina krije iza tog razgovora. Ko je postavio pitanje, a ko je odgovorio. Za njihov poslednji susret vezana je anegdota (za koju se ne zna prava istina jer Pekić nije želeo da odgovara na ovo pitanje). Bez obzira što smo ostali uskraćeni za istinu, meni se njegov gest dopao . Dakle, scena je sledeća, razgovaraju njih dvojica, Kiš je tada bio jako loše, par dana nakon tog susreta je umro...Verzija kaže, Pekić: Zašto život nikada nije onakav kakvog smo planirali da bude? Kiš: Vrlo je moguće da je baš to život. Potom je Pekić Kišu postavio pitanje : Boli li te nešto?, na šta je Kiš odgovorio : Boli me život. To je bilo poslednje što je Kiš progovorio, da ga boli život...
    Eh, to je onaj sadržaj koji mene okrzne! Kao molitva, kao ono što umiri, prigrli i kaže da je život takav kakav je i da boli, boli, uhh, boli. I da je lep i divan u svom tom nesavršenstvu .
    Ne bih ovaj dijalog nazvao anegdotom.
    Pre bih ga nazvao triptih o bivstvovanju ...nestajanju ..i opstajanju ( trajanju )

    Jedne godine u mojoj se kuci slavio Sv, Jovan,
    kao i svake godine... i te noci sam trebao da spavam u srednjoj sobi do ulice.
    Ne znam zasto ali te noci nisam oka sklopio.
    Bilo je to davno i bio sam klinac ali se te noci secam i dan danas.
    Moja ulica je nekada bila u centru grada a sada je ulica kroz koju putnici izlaze i kroz koju ulaze u moj mali grad.
    I celu tu noc sam brojao automobile koji izlaze i koji ulaze i grad.
    Po zvuku ....po senkama farova na zidu sobe sam znao koji u kojem pravcu ide.

    Vise ih je izaslo iz grada nego sto ih je uslo.

    Ovaj post me potaknuo (ne znam zasto ) da se opet setim te noci.
    Sta bi bilo da je bilo drugacije.?
    Sta bi Bilo da je bila neka druga noc.?

    Verovatno nista.

    Nije vazno ko u kojem pravcu ide ....nije vazno ko u kojoj sobi provede besanu noc .
    Putovanje... i noc u sobi , prospavanoj ili neprospavanoj , su ista svar.

    Mora da je tako.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  12. #27

    Odgovor: Ja to onako...

    Volim znakove pored puta, ali ne i Andrića preterano...

    Ispijajući jutarnju kafu, setih se Milorada Pavlovića Krpe 27. mart 1941. ni zbog čega drugog, nego zbog Đordana Bruna Giordano Bruno - Wikipedia, the free encyclopedia kojeg iščitavam i proučavam dugo.
    Setih se i Ksenije Atanasijević Ksenija Atanasijević - Wikipedia, slobodna enciklopedija - Википедија, слободна енциклопедија.
    I Krpa i Ksenija delili su sličnu sudbinu kao i Bruno. Naravno, spaljeni nisu, ali bili su progonjeni svako na svoj način.

    Poznato je da je čika Krpa, kako su ga zvali često putovao jer je, u to vreme bio tutor princa Pavla. Sa jednog takvog putovanja ostavio nam je predivne Napuljske šetnje da i danas, nakon više od stotinu godina možemo osetiti miris tog grada. U toj priči uporedio je napuljski zaliv sa norveškim, tvrdeći da je svaki treći čovek u Napulju ili lopov, ili kaluđer ili lazaron! Kako bilo da bilo, čika Krpa se vozio kroz Pozilipsku pećinu, gde mnogi tvrde da se nalazi Vergilijev grob!!!
    Boraveći u Napulju redovno je slao članke o Pavlu kralju Petru.
    Bio je student u Jeni, Berlinu i Lajpcigu, profesor na beogradskom univerzitetu, mnogo puta osuđivan (kao i Bruno), otpuštan zbog britkih članaka koje je pisao...Boravio je i u požarevačkom zatvoru, nakon što je bio profesor beogradske realke...Eh. I sad, zašto sam se setila Krpe i Bruna? Nit postoji u Napuljskim šetnjama. U njima je opisivao dvorac dona Ane, dvorac sirena na kojima su se sprovodile bahanalije. Dvorcem je, pored Ane, upravljao i Đovani Bernardino. On je toliko bio zaluđen Brunom, da je ceo imetak spiskao, sve rasprodao, povukao se i bavio proučavanjem tajnih nauka i tajne života. Umro je negde krajem XVI veka, u Nemačkoj, od gladi...O kome je u stvari pisao čika Krpa? I dona Ana je nesrećno skončala...
    Što se Ksenije Atanasijević tiče, priča je manje-više slična. Prva žena profesor Beogradskog univerziteta. Nemoguće! Neprijatelji nisu mogli odoleti. Provokativno se bavila izučavanjem Brunovih matematičkih teorija. Dosta vremena provela je na putovanjima .I uspelo joj je! Čak je i jedan od tadašnjih umova rekao za nju da "ima muda". To je bio, glavom i bradom, Milutin Milanković. Morali su nekako da je ućutkaju , kao i Bruna, kao i čika Krpu, i sad isplivao je skandal, ljubav sa oženjenim muškarcem! Sledilo je otpuštanje sa posla. Kakve sad to veze ima sa njenim radom i njenom filozofijom? Pa i nema, ali ima sa konačnim udarcem i učitkivanjem. Prvo skandal, posle optužena za plagijat i konačno, pročitah od moje prijateljice da su joj i kosti, na Novom groblju, pre nekoliko godina prekopali. Hermetička tradicija svih sudbina ljudi koji su se usudili da prkose većini i krenu drugom stranom.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •