Kažiprst je poseban zato što ima veći broj receptora od drugih prstiju, koji mozgu šalju dragocene podatke...

Kažiprst je prst postanja, spona između Boga i Adama, kako ga je Mikelanđelo prikazao na čuvenoj fresci u Sikstinskoj kapeli. Danas je, međutim, izgubio božansku auru i služi prevashodno da kliknemo mišem, pozovemo lift, pokažemo proizvod u vitrini, zatražimo tišinu ili protrljamo oko.

Prema podacima s engleskog univerziteta Kembridž, lični uspeh nije zapisan u zvezdama, već u dimenzijama ovog prsta. Istraživanje sprovedeno među brokerima na londonskoj berzi pokazalo je da najviše novca zarađuju oni čiji je kažiprst duži od domalog prsta.

Kažiprst je poseban zato što ima veći broj receptora od drugih prstiju. Da nije toliko osetljiv, ne bismo mogli da obavljamo radnje kao što je krpljenje čarapa ili odvrtanje nečega, ili vađenje trna. Fini zahvati obavljaju se pomoću takozvane Miki Maus šake (poznati junak Volta Diznija ima svega četiri prsta). Za držanje šoljice čaja ili čaše vina dovoljna su nam četiri prsta, dok mali nekako "smeta". Receptori smešteni u kažiprstu šalju mozgu dragocene podatke o tome kojom jačinom treba pritisnuti dugme ili zategnuto pertlu ili uhvatiti kvaku. Kao da šaka ima zasebnu svest, a kažiprst je njen mozak, piše "Zabavnik".

Kao i mali prst, kažiprst ima dva spoljna tendona (vlaknasto tkivo koje povezuje kost i mišić) umesto samo jednog, a to je anatomska osobenost svojstvena samo ovim prstima. Drugi tendon nalik je rezervnom mehanizmu koji "skrajnutom" prstu pruža veću samostalnost, a, kada je to potrebno, drugi prsti mogu da se oslone na dodatni tendon. Kažiprst je kao rezervna guma koju vadimo kada s ostalim prstima nešto nije u redu.

To je pomalo nelogično, ali ako posmatramo funkcionalnost prstiju, kažiprst je najlakše zameniti. On jeste vrlo poseban, ali je istovremeno i prvi prst koji bismo mogli da žrtvujemo. Iako bismo najlakše podneli njegov gubitak, kada je ceo i pokretan, kažiprst najviše koristimo. Zapravo, koristimo ga toliko da u slučaju njegovog gubitka, smesta moramo da mu nađemo zamenu. To je jedna od protivrečnosti ljudskog tela, a može da se dokaže jednostavnim ogledom.

Ako na vrh kažiprsta stavimo flaster, on postaje "slep", odnosno gubi poslovičnu osetljivost. Ukoliko nastavimo da obavljamo svakodnevne poslove, kao što je vožnja automobila ili rad za računarom, nakon nekoliko sati izuzećemo kažiprst iz svih tih radnji, a srednji prst zauzeće njegovo mesto.

Ipak, lakše je živeti bez kažiprsta nego bez palca. U slučaju teških povreda, kažiprst može da se "pretvori" u palac tako što će se tendoni presaditi s jednog prsta na drugi. Ovaj hirurški zahvat naziva se policizacija ("opalčavanje") i može da se izvede samo sa kažiprstom zato što je on najbliži palcu. Posle toga neophodno je "ubediti" mozak da prihvati novonastalu situaciju. Postupak prilagođavanja zahteva dosta vremena, ali je srećom moždana kora sposobna da se privikne na nove uslove.