EM-tehnologija
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

  2. #2

    Odgovor: EM-tehnologija

    EM tehnologija ima široku primenu, kako u povrtarstvu, ratarstvu, stočarstvu tako i u domaćinstvu i zaštiti životne sredine.

  3. #3

    Odgovor: EM-tehnologija

    Da bi shvatili vrednost EM-tehnologije, treba reći da upotrebom EM-tehnologije dostižemo prinos 2-5 puta veći, (u zavisnosti od vrste povrća koje sejemo, ili sadimo).

  4. #4

    Odgovor: EM-tehnologija

    ISTORIJAT POJAVE I PRIMENE MINERALNIH ĐUBRIVA
    Pre više od 150 g. nemački hemičar Justus Libih otkrio je da se biljke mogu gajiti i na neutralnom zemljištu, u orsustvu humusa i organike, hraneći ih rastvorima hemijskih elemenata, čiji je zbir dobio naziv „mineralna đubriva“. To je bilo veoma značajno otkriće, koje je poslužilo pojavi i razvitku hidroponog (u staklenicima) gajenja biljaka, bez neophodnosti postojanja zemljišta. Od celokupnog otkrića Libih je zaključio da i u živoj prirodi biljke dobijaju hranu, koja je dobijena hemijskim procesima u zemljištu, i da, po mišljenju Libiha, kada nastupi trenutak, kada rezerve tih hemijskih elemenata nestanu, i onda, za gajenje kultura na tom zemljištu, treba izvana unositi u njega hemijske elemente. Pošto je sastav mineralnih đubriva, koje je predložio Libih, skoro potpuno bio isti po sastavu sa strukturom za proizvodnju eksploziva i baruta, ovom Libihovom otkriću su se veoma obradovali magnati hemijskih preduzeća (azotara). Oni su dobili priliku da prodaju ogromne količine otpadaka umesto da ih odvoze na smetlišta. Počinje ofanzivna reklama primene mineralnih đubriva, ali već ne na neutralnom zemljištu, već na njivama, koje imaju početnu prirodnu plodnost. Libihovu ideju masovno podržavaju organi vlasti zemalja, koje su takođe bile zainteresovane za popunu državne blagajne. Na taj način otpočinje uskoro masovna kampanja skoro svih zemalja za uništenje prirodne plodnosti njiva pod nazivom „agrohemijska poljoprivreda“. Justus Libih je bio „čist“ hemičar, njega nisu zanimali rezultati naučnih istraživanja specijalista drugih polja nauke i nije znao, da se u prirodi hrana biljaka ne dobija hemijskim procesima, već biološkim putem, da se u prirodi količina ove hrane ne potroši, već se stalno obvnavlja i povećava. On nije znao za Darvinova otkrića.
    Justus Libih nije očekivao tako energičan nastup od strane magnata hemijske industrije i, kada je, kako se kaže, „proces krenuo“, odlučuje da proveri reakciju zemljišta na dejstvo mineralnih đubriva. Ustanovio je da mineralna đubriva uništavaju prirodnu plodnost zemljišta, razlažu i uništavaju humus, razaraju strukturu zemljišta, uništavaju sve živo u zemljištu, čineći ga hladnim, tvrdim i mrtvim. Libih ustaje na uzbunu, kategorički negira korist od mineralnih đubriva na zemljištu njiva, koje iskonski poseduju plodnost. Ali ... bilo je kasno – hemijskim magnatima i vlastima se osladilo, dobijali su ogromnu materijalnu korist od prometa otpadaka i uradili su sve što je neophodno, da ovi zaključci i mišljenja Justusa Libiha ne dopru do zemljoradnika. Baš ova štetna za zemljoradnju agrohemija preplavila je polja celog sveta.

  5. #5

    Odgovor: EM-tehnologija

    Azotno đubrivo oštećuje zemljište

    Borba za oranice (2) Sintetičko azotno đubrivo oštećuje zemljište

    “Veštačko azotno đubrivo je dobro za očeve i loše za sinove” – holandska izreka.

    Da bi se bolje razumeli pravi razlozi degradacije zemljišta u evropskim i drugim zemljama, od velikog značaja je nedavno objavljeno istraživanje grupe naučnika sa Univerziteta Ilinoj u SAD. (6)

    U dva izveštaja objavljena u casopisu JEQ (Journal of Environmental Quality) i sa nešto širim prikazom u onlajn časopisu Grist pod naslovom - NOVO ISTRAŽIVANJE: SINTETIČKI AZOT RAZARA KARBON U ZEMLJIŠTU I POTKOPAVA ZDRAVLJE ZEMLJIŠTA - oni iznose rezultate svog istraživanja koji će imati ogroman značaj za budućnost poljoprivrede.

    Ovaj tim naučnika (Richard Mulvaney, Saeed Khan, i Tim Ellsworth) zapravo dovodi u sumnju dosadašnje verovanje da sintetički azot (u mineralnom đubrivu) povećava sadržaj karbona (ugljenika) u zemljištu i nalazi da je situacija zapravo obrnuta - da sintetički azot smanjuje količinu organske materije u zemljištu.

    Prema njihovim istraživanjima, sintetičko azotno đubrivo, korišćeno kroz duži vremenski period, ima štetan uticaj na plodnost i zdravlje zemljišta. U najkraćem – oni nalaze da sintetičko azotno đubrivo podstiče razvoj mikroba u zemljištu koji se hrane organskom materijom – čime se smanjuje sadržaj organske materije u zemljištu. Razlaganjem organske materije u zemljištu njegova sposobnost da zadrži organski azot opada; veliki deo azota onda otiče i zagađuje nadzemne vode u formi nitrata dok jedan deo odlazi u atmosferu u obliku azotnog oksida (N2O) koji je kao gas sa efektom staklene baste skoro 300 puta opasniji od ugljen-dioksida (u pogledu zarobljavanja sunčeve toplote i povećavanja globalnog zagrevanja – prim.).

    Smanjivanjem sadržaja organske materije, zemljište postaje podložno kompaktizaciji (stvrdnjavanju) čime se ograničava rast korena biljaka, dok samo zemljište ima sve manju sposobnost da zadrži vodu u svom sastavu i postaje zavisno od irigacije; u isto vreme takvo zemljište postaje ranjivo na padavine (oticanje vode preko polja) i podložno eroziji
    Autori studije navode da njihovo otkriće zapravo nije novo i da su i drugi istrazivači otkrili da sintetički azot ima štetno dejstvo na zdravlje zemljišta. Grist navodi citat iz knjige čuvenog britanskog agronoma Albert-a Howard-a - The Soil and Health, iz 1947 – u kome on navodi da korišćenje veštačkog đubriva, posebno sintetičkog azota, nanosi neizrecivu štetu: “Prisustvo dodatnog kombinovanog azota u formi koja je laka za asimilovanje, stimuliše rast plesni i drugih organizama koji u potrazi za organskom materijom potrebnom za energiju i za izgradnju mikrobialnog tkiva, prvo koriste humus pa onda otpornu organsku materiju, što cementira čestice zemljišta.”

    Ovaj zaključak već dugo kruži u redovima organskih farmera. U stručnom eseju koji je objavljen u antologiji radova ‘Fatal Harvest Reader’ iz 2002-ge godine, organski farmer Jason McKenney kaže:

    “Veštačko đubrivo počinje razaranje biodiverziteta zemljišta sa umanjivanjem uloge bakterija koje vezuju azot i povećanjem uloge svega što se hrani azotom. Ovi organizmi onda ubrzavaju dekompoziciju organske materije i humusa. Kako opada količina organske materije menja se fizička struktura zemljišta. Sa manje pora i manje sunđerastog kvaliteta zemljište postaje manje efikasno u zadržavanju vode i vazduha. Potrebno je više navodnjavanja. Voda otiče kroz zemljište povlačeći sa sobom hranljive materije koje više nemaju efektivnu podlogu za koju bi se držale. Sa manje raspolozivog kiseonika usporava se rast mikrobiologije zemlje i složeni ekosistem biološke razmene se urušava.
    Razultati istraživanja o zadržavanju azota u zemljištu na eksperimentalnim poljima, do kojih su došli ovi istrazivači, poklapaju se sa rezultatima iz prakse: umesto da se količina azota u zemljištu sve vise povećava dodavanjem sintetičkog azota – sadržaj azota u zemljištu opada. Jedini zaključak po njima je da gubitak organske materije u zemljištu dovodi do opadanja sposobnosti zemljišta da zadrži azot, pa zemljišta tokom vremena traži sve veće i veće dodatne količine sintetičkog azota (da nebi došlo do opadanja prinosa – prim.).

    Iako su ovakvi razultati bili česti u naučnim istraživanjima oni su retko bili priznati, kaže ova grupa naučnika, verovatno zato što je praksa korišćenja mineralnog azotnog đubriva bila više usmerena ka sticanju kratkoročne ekonomske dobiti, a manje ka obezbeđivanju održivosti zdravog poljoprivrednog zemljišta.

    Reference:

    6. New research: synthetic nitrogen destroys soil carbon, undermines soil health

    Ratko Karolić

  6. #6

    Odgovor: EM-tehnologija

    ŠTA JE TO HUMUS I ZBOG ČEGA JE BAŠ ON GARANT PLODNOSTI ZEMLJIŠTA

    Vrlo veliki broj poljoprivrednika misli da je humus, kompost ili trulež. Znajući, pritom, da je humus garant plodnosti zemlje, zemljoradnici nastoje da unesu u zemljište što je moguće više komposta ili stajnjaka, a mnogi uz to dodaju još i mineralno „gnojivo“ (navodnici su upotrebljeni zato što je mineralna hemija otrov za zemlju i uništitelj humusa). Ni kompost ni stajnjak nisu humus. U njima se sadrži humus u relativno malim količinama. A uz primenu mineralnih „đubriva“, i ta neznatna količina humusa u kompostu ili stajnjaku se neutrališe. Na taj način količina humusa u zemljištu, uz istovremenu primenu komposta, stajnjaka i mineralnih „đubriva“ praktično se ne povećava.

    Međutim, baš humus je garancija plodnosti zemlje. Prema tome taj brižni zemljoradnik mora da zna šta je to humus i kako se povećava njegov procenat u zemlji.

    „Pedologija“ (nauka o zemljištu) objašnjava da se humusom nazivaju - nerastvorljivi ostaci biljaka i živih organizama. Analogne ovome su, naprimer, iskopine kostiju dinosaurusa ili praistorijskog čoveka. Ovi ostaci nemaju nikakve hranljive sastojke za biljke, već su granulisana masa raznih po veličini čestica, čiji sastav je oko 50% praznina. Pa, zapitaćete se, kako humus može biti garancija plodnosti zemlje, ako je totalno neutralan, a uz to je 50% praznina? Stvar je u tome što čestice humusa imaju po površini električni naboj, koji ima privlačnu snagu ka subjektu, jer ima suprotan naboj. Ti subjekti u zemlji su vodeni rastvori zemljišnih minerala i produkti razlaganja komposta (organike). Ti rastvori se vežu za površinu humusne granule i obrazuju oko nje tananu opnu. Ukoliko su humusne čestice vrlo sitne, a njihov broj dovoljno velik, onda je i njihova ukupna površina dovoljno velika i na njoj se sakupi mnogo vodenih mineralnih rastvora u opni. Nauka je dokazala da humus skuplja na površini svojih čestica vlage koja 6-7 puta premašuje njegovu težinu. Rastvor, skupljen na površini čestica humusa, koji veže koheziona sila električnog naboja, ne odlazi pod dejstvom zemljine teže u niže slojeve zemljišta, već ostaje u zoni korenja biljaka. Pod dejstvom sile teže ti rastvori ne odlaze zemljišnim kapilarima ni na površinu, gde bi vlaga isparila u atmosferu, a mineralne soli stvorile čvrst sloj na površini zemljišta. Na taj način, humus je skupljač i čuvar rastvora zemljišnih hemijskih elemenata, koji su hrana za biljke. Baš ove karakteristike humus i čine garantom plodnosti zemljišta. Čestice mineralnog grunta nemaju električno svojstvo na svojoj površini da zadrže na sebi zemljišne vodene rastvore. Na podlogama koje nemaju humusa ili ga imaju sasvim malo, vodeni mineralni rastvori slobodno odlaze iz sloja korenja u podzemne vode ili kapilarima zemljišta slobodno odlaze na površinu, uskrativši ih korenju biljaka. Plodnost takvih zemljišta je veoma mala, prinos na njima je veoma nizak.
    Poruku je izmenio Cecara, 03.07.2012 u 22:09 Razlog: veličina slova

  7. #7

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •