Nikada nisam imala psa kao kućnog ljubimca i to sada želim da promenim.
Moji roditelji su imali šarplaninca (pre 15 godina) koji je stalno bio vezan u dvorištu i ja mu nisam smela prilaziti. Prvo, jer mi nije bilo dozvoljeno, a drugo, zato što sam se plašila psa koji nije bio socijalizovan... greškom, jel te mojih roditelja...
Oni nikada nisu bili neki ljubitelji životinja... Mislim, smatrali su da je psu mesto u dvorištu i na lancu, da deca ne treba da imaju kontakta sa psima i tome slično. Nikada ih nisam ni pitala, ali mislim da su tada uzeli šarplaninca isključivo kao čuvara... Bilo je to ratno vreme, svašta se dešavalo, verovato je to bio razlog kupovine psa...
Elem, tema nisu moji roditelji i njihov šarplaninac, već moja želja da imam svog psa koji bi sa mnom i sa mojim suprugom živeo u stanu...
Prošlo je tri meseca od kako sam kontaktirala odgajivačnice, zvala oglase i čitala razne teme na raznim forumima ne bi li saznala koja bi rasa meni odgovarala. Suprug i ja smo došli do istog zaključka da nam se najviše dopada samojed. Prvo sviđa nam se prelep izgled ove pasmine, ali i njihov plemenit karakter.
Odlučili smo da kupimo samojeda. Sledeće nedelje idemo u odgajivačnicu da pogledamo štence. Imamo par nedoumica i nadamo se da ćete nam pomoći vašim savetima i iskustvom.
1. Ne znamo da li je bolje da uzmemo ženku ili mužjaka. Živimo u malom stanu i možda je bolje da uzmemo ženklu, jer su ženke manje. Ali odgajivač nas je upozorio da su ženke jako nestašne u periodu teranja, pa da razmislimo o mužjaku. Interesuje me šta vi mislite...
2. Da li će se samojed moći adaptirati na život u malom stanu, tj. da li je samojedu potrebno dvorište za normalan život? Da li smo pogrešili što smo odabrali samojeda za život u stanu?