Najveći Srpski naučnici i pronalazači
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 55
  1. #1

    Najveći Srpski naučnici i pronalazači

    Mihajlo Pupin






    Mihajlo Pupin je rođen 9. oktobra 1854. g. u Idvoru u zemljoradničkoj porodici kao jedno od desetoro dece (petoro muške i petoro ženske) oca Konstantina (Koste) i majke Olimpijade.

    Školovanje je započeo u Srpskoj crkvenoj osnovnoj školi u Idvoru, a zatim u Nemačkoj osnovnoj školi u obližnjem Perlezu. Nakon toga je pohađao Građansku školu i Realnu gimnaziju (srednju školu) u Pančevu, u kojoj je završio peti razred u leto 1872. godine. kao odličan učenik, dobio je već 1871. stipendiju u Pančevu.
    U jesen 1872. pošao je na dalje školovanje u Prag. Osnovni razlozi za to su učešće u sukobima Omladine srpske sa njemačkim vlastima i želja majke, učitelja prote V. Živkovića i učitelja fizike i matematike Simona Kosa, da kao darovit učenik nastavi dalje školovanje. Po završetku školovanja 1883. godine diplomirao je na niverzitetu
    Bachelor of Arts, a samo dan pre primio je američko državljanstvo.Dobio je stipendiju kao odličan učenik, za studije matematike i fizike,u Kembridžu u Velikoj Britaniji (1883-1885), a zatim u Berlinu (1885-1889), gde je doktorirao iz oblasti fizičke hemije, sa temom: “Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji”.

    Svoju karijeru i naučnu djelatnost započeo je kao nastavnik fizičke matematike u odeljenju za elektrotehniku, na Kolumbija univerzitetu u Njujorku 1889. Godine gde je kao profesor radio punih četrdeset godina.




    Pupin je pored naučne djelatnosti, izumio mnogo pronalazaka, od kojih je patentirao 24. Za svoj sveobuhvatni rad dobio je mnoge nagrade i priznanja.
    Pupin je bio i uspešan pisac. Za svoje autobiografsko delo “Sa pašnjaka
    do naučenjaka” (“From Immigrant to Inventor”), objavljeno 1923. godine, godinu dana kasnije 1924. godine dobio je Pulicerovu nagradu.Pupin je prvi diplomata Srbije u SAD postavljen je za počasnog konzula 1912. godine i ovu duznost je obavljao sve do 1920. godine.Pupin je bio oženjen Amerikankom Sarom Katarinom Džekson iz Njujorka. Imao je sa njom ćerku Varvaru, udatu Smit. Umro je 12. marta 1935. u Njujorku i sahranjen na groblju Vudlaun u Bronksu.


    izvor:beautifulserbia.info

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  2. #2

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači

    Selo Idvor, Mihajlo Pupin




    Idvor je Banatsko selo koje je smešteno na oko 13 kilometara od čuvene Kovačice. Idvor je poznatiji kao rodno mesto velikog srpskog naučnika –fizičara svetskog glasa Mihajla Pupina (1854-1935).
    Prvi put se pominje još u XVII veku za vreme vladavine turaka na ovim prostorima. Godine 1660. kaluđeri Pećke patrijaršije sakupljajući dobrovoljni prilog dolaze i do Idvora. Tada unose ime ovog banatskog naselja u spisak donatora, a kasnije i u svoju zahvalnicu.

    Nakon povlačenja Turaka 1717. godine, Idvor je pripadao tadašnjem Pančevačkom okrugu i brojao je svega nekoliko kuća. 1732. i 1736. Godinepoharala ga je kua te se broj stanovnika višestruko smanjio, a preostalo malobrojno stanovništvo izmestilo je selo nešto južnije, na povoljniji položaj.

    Kasnije je Idvor, prvenstveno zahvaljujući doseljenicima dobio karakterističan austrougarski karakter i graditeljski stil sa karakterističnim Banatskim kućama, šorovima i crkvom u sred sela

    izvor:beautifulserbia.info

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  3. #3

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači


    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  4. #4

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači




    BIOGRAFIJA


    Mihajlo Pupin je rodjen 9. oktobra 1854. u selu Idvor, opstina Kovacica, u Banatu. Otac Konstantin (Kosta) i majka Olimpijada, zemljoradnici srednjeg poseda imali su desetoro dece, 5 muskih i 5 zenskih.

    Prvo je ucio u Srpskoj veroispovednoj osnovnoj skoli u Idvoru, a zatim u Nemackoj osnovnoj skoli u Perlezu. Posle toga je presao u Gradjansku skolu i Realku (srednju skolu) u Pancevu, u kojoj je zavrsio V razred u leto 1872. godine. Kao odlican ucenik, dobio je vec 1871. stipendiju u Pancevu.

    U jesen 1872. posao je na skolovanje u Prag, u Cesku. Osnovni razlozi za to su ucesce u sukobima Omladine srpske sa nemackim vlastima i zelja okoline (majke, ucitelja prote V. Zivkovica i ucitelja fizike i matematike Simona Kosa) da kao darovit ucenik nastavi dalje skolovanje.

    U Pragu, Pupin je nastavio sesti razred i prvi semestar sedmog razreda realke. Primio je stipendiju iz Panceva, ali nedovoljnu i neurednu. Ucio je vrlo neuredno zbog ucesca u sukobima ceske i nemacke omladine i tugovanja za zavicajem. Stoga 1874. odlazi u SAD, preko Hamburga, u svojoj 20-toj godini.

    Pupin je prvih pet godina po dolasku u SAD imao vrlo teske uslove zivota. Radio je kao fizicki radnik, prvo na poljskim, nosackim i slicnim poslovima, a zatim u jednoj fabrici dvopeka u Njujorku, posecujuci Kuperovu vecernju skolu. Kad je postao pomocni sluzbenik, konkurisao je i polozio prijemni ispit na Kolumbija-koledzu u Njujorku u jesen 1879. Odmah se istakao kao primeran ucenik. Oslobodjen je placanja skolarine, a vec na kraju prve godine dobio je dve novcane nagrade (iz grckog i matematike). Uglavnom se izdrzavao prihodima od poducavanja slabijih ucenika i fizickog rada.

    Po zavrsetku skolovanja 1883. godine primio je diplomu prvog akademskog stepena Bachelor of Arts, a dan pre toga primio je americko drzavljanstvo. Dobio je odmah stipendiju, kao odlican ucenik, za studije matematike i fizike u Kembridzu u Velikoj Britaniji (1883-1885), a zatim u Berlinu (1885-1889), gde je polozio doktorat iz oblasti fizicke hemije, sa temom: "Osmoticki pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji".

    Svoju nastavnicku karijeru i naucnu delatnost zapoceo je kao nastavnik fizicke matematike u odeljenju za elektrotehniku na Kolumbija univerzitetu u Njujorku 1889. godine. Pupin je punih cetrdeset godina bio nastavnik i profesor Kolumbija univerziteta, od 1889. do 1929. godine. Redovni profesor je od 1901. godine, odnosno od svoje 43. godine zivota.

    Pupin je pored naucne delatnosti, smislio mnogo pronalazaka, od kojih je patentirao 24. Za svoj sveobuhvatni rad dobio je mnoge nagrade i priznanja.

    U sukobu pristasa jednosmerne i naizmenicne struje bio je uz Teslu.

    Pupin je bio i uspesan pisac. Za svoje autobiografsko delo "Sa pasnjaka do naucenjaka" (naslov u originalu: "From Immigrant to Inventor"), objavljeno 1923. godine, godinu dana kasnije 1924. godine dobio je Pulicerovu nagradu.

    Nikada nije zaboravio i nije se odrekao starog zavicaja i pomagao je i Idvor i Srbiju i Jugoslaviju na sve moguce nacine.

    Pupin je bio ozenjen Amerikankom Sarom Katarinom Dzekson iz Njujorka. Imao je sa njom cerku Varvaru, udatu Smit.





    Umro je 12. marta 1935. u Njujorku i sahranjen na groblju Vudlaun u Bronksu.

    izvor:znanje.org

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  5. #5

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači





    NAUČNA DELATNOST


    Svoje akademsko obrazovanje stekao je na Kolumbija koledzu u Njujorku, a svoje strucno obrazovanje na univerzitetima u Kembridzu, Engleska, i Berlinu, Nemacka. U Berlinu je ucio kod cuvenog naucnika Helmholca.

    Svoju doktorsku titulu odbranio je na Univerzitetu u Berlinu, a potom se 1889. godine vraca na Kolumbija Univerzitet, gde radi kao profesor teoretske elektrotehnike.

    Na Kolumbija univerzitetu bio je profesor od 1892. gde je predavao matematicku fiziku.

    Njegova najranija interesovanja, jos iz vremena dok je bio student u Berlinu, vezana su za fizicku hemiju i njegova doktorska disertacija, pod nazivom "Osmotski pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji" odnosi se upravo na ovu granu.

    Njegov polozaj profesora teorijske elektrotehnike postepeno je usmerio njegovo interesovanje na proucavanje elektromagnetskih fenomena. Elektricna rezonanca, kao predmet izucavanja, privukla je njegovu paznju u periodu izmedju 1892. i rezultirala u pronalasku elektricnog strujnog kola, koje se danas univerzalno koristi u svim radio-vezama. Patent elektricnog kola je prodao kompaniji Markoni. U isto vreme kompanija Markoni primenila je njegov pronalazak za ispravljanje visokofrekventnih elektricnih talasa. Ovaj pronalazak smatra se osnovom ispravljanja visokofrekventnih talasa koje se danas univerzalno primenjuje u radiofoniji.

    U aprilu 1896. godine otkrio je sekundarnu rentgensku radijaciju i on je danas poznat upravo po tom pronalasku. Imajuci u vidu da se sekundarna rentgenska radijacija univerzalno primenjuje u proucavanju spektra x-zraka, razumljivo je da Pupinovo otkrice predstavlja veoma vazan doprinos elektronskoj fizici.

    U februaru 1896. otkrio je brzu metodu rentgenskog snimanja, koja se sastoji u tome sto se izmedju objekta koji se snima i fotografske ploce, umece fluorescentni ekran. Ovo je skratilo vreme ekspozicije (razvijanje snimka) sa trajanja od oko jednog casa na svega nekoliko sekundi. Ovaj metod rentgenskog snimanja, koji je Pupin pronasao, i sada se univerzalno koristi i primenjuje.

    Iz razloga koji ne moraju ovde da budu spomenuti, Pupin je bio primoran da prekine rad na x-zracima i tada se opredelio za teorijsko proucavanje telegrafskog i telefonskog prenosa putem zica, posebno preko telefonskih kablova. Prenosenje putem telefonskih kablova predstavljalo je veoma veliki problem pre trideset godina zbog toga sto su americki gradovi postavili zahtev da se sve telefonske veze na podrucju grada smeste pod zemlju. Pupin je potpuno resio ovaj problem, dokazujuci matematicki i eksperimentalno da kad se induktorski kalemovi postave u kabl na odredjenim razmacima, cine kabl jednakim sa nadzemnim provodnicima visoke indukcije, sto istovremeno umanjuje i krivljenje i opadanje. S tim u vezi, Pupin je dosao do novog oblika induktorskih kalemova, bez kojih bi teoretski rezultati imali vrlo malu prakticnu vrednost, zato sto bi, inace, kalemovi koji pripadaju razlicitim telefonskim kruznim linijama imali uzajamno indukovanje, a ovo bi prouzrokovalo ukrstanje razgovora. Induktorski kalemovi nemaju spoljno magnetsko polje i tako nemaju ni zajednicko indukovanje sa spoljasnjim okruzenjem. Western Kompanija iz Njujorka i Siemens-Halske iz Berlina su usavrsile ovu vrstu telefonskog kabla, sto je predstavljalo revolucionarni korak u telefonskim komunikacijama.

    Pre cetrnaest godina Americka telefonska i telegrafska kompanija je postavila telefonsku vezu izmedju Bostona, Njujorka i Vasingtona. Preko ovakvog telefonskog kabla, uspostavljena je tada najduza telefonska veza na svetu. Kabl je bio dug 500 milja ili 800 kilometara. Danas se ova razdaljina uvecala uvodjenjem bezvazdusnih provodnika. Ali moramo da napomenemo da bez uvodjenja induktorskih kalemova, prema Pupinovoj teoriji, bezvazdusni provodnici ne bi mogli sami da omoguce telefonske komunikacije. Kalemovi iskljucuju krivljenje, ne samo prouzrokovano nejednakom redukcijom amplitude razlicitih frekvencija, vec i razlicitim brzinama rasprostiranja razlicitih frekvencija.

    U usavrsavanju induktorskih kalemova za poslednjih dvadeset pet godina, Pupin je saradjivao sa Western Electric Company i Siemens-Halske u Berlinu.

    Za vreme rata, Pupin i njegovi saradnici su se bavili istrazivanjem ciji je cilj bio razvoj sistema za otkrivanje podmornica i sistem telefonskih komunikacija u vazdusnom saobracaju. Ovaj rad mu je doneo priznanje, sto se vidi iz pisma na 386. strani Pupinove biografije, pod nazivom "Sa pasnjaka do naucenjaka". Ova autobiografija na izvestan nacin nabraja Pupinove pronalaske, koje je ukratko opisao autor u predgovoru; tacnost nije nikada proveravana.

    Ovde bi takodje trebalo pomenuti da je Pupin u svom eseju iz 1899. godine, pod naslovom "Prenosenje kroz neprovucene provodnike", dao prvi matematicki pristup elektricnog prenosenja preko tzv. umetnih vodova. I ova teorija predstavlja pronalazak modernih elektricnih filtera koji se mnogo koriste u telefonskim, telegrafskim i radio-komunikacijama.

    Tokom poslednjih sest godina, Pupin je proucavao, kako teoretski, tako i eksperimentalno, elektricno prenosenje putem kablova koji idu ispod mora, i uspeo da prosiri lord Kelvinov matematicki pristup ovom predmetu. Rezultat ovog proucavanja je novi tip umetnih provoda koji treeba da se koriste u dvostrukom radu kablova ispod mora. Teorija i eksperimentalni rezultati jos nisu objavljeni, ali ce biti objavljeni u najskorijoj buducnosti. Prva najava poslata je Izdavackom odboru koji je odrzao sednicu u mestu Komo, u Italiji, septembra 1927. godine povodom Voltine komemoracije.

    U sukobu pristalica jednosmerne i naizmenicne struje, bio je na strani Tesle, Vestinghausa i drugih.

    izvor:znanje.org

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  6. #6

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači





    PATENTI I PRONALASCI



    Pupin je patentirao ukupno 24 svoja pronalaska. Prvi 1894. godine, a poslednji 1923. godine. Pronalasci su mu, uglavnom, iz oblasti telefonije, telegrafije i radiotehnike. Svetsku slavu je dobio pronalaskom postupka pupinizacije, koji je omogucio prenos pisanog ili govornog signala na vrlo velike daljine, sto pre Pupinovog pronalaska nije bilo moguce. Sam postupak nazvan je po Pupinu.

    Spisak Pupinovih patenata objavljenih u S.A.D.

    1. Br. 519 346
    Apparatus for telegraphic or telephonic transmission
    (Aparat za telegrafske i telefonske prenose)
    Objavljen 8.V 1894.

    2. Br. 519 347
    Transformer for telegraphic, telephonic or other electrical systems
    (Transformator za telegrafske, telefonske ili druge elektricne sisteme)
    Objavljen 8. V 1894.

    3. Br. 640 515
    Art of distributing electrical energy by alternating currents
    (Tehnika razvodjenja elektricne energije pomocu naizmenicnih struja)
    Objavljen 2. I 1900.

    4. Br. 640 516
    Electrical transmission by resonance circuits
    (Elektricni prenos pomocu rezonantnih strujnih kola)
    Objavljen 2. I 1900.

    5. Br. 652 230
    Art of reducing attenuation of electrical waves and apparatus therefore
    (Tehnika smanjenja slabljenja elektricnih talasa i aparati za to)
    Objavljen 19. VI 1900.

    6. Br. 652 231
    Metohod of reducing attenuation of electrical waves and apparatus therefore
    (Metod smanjenja slabljenja elektricnih talasa i aparati za to)
    Objavljen 19. VI 1900.

    7. Br. 697 660
    Winding-machine
    (Masina za namotavanje)
    Objavljen 15. IV 1902.

    8. Br. 707 007
    Multiple telegraphy
    (Visestruka telegrafija)
    Objavljen 12. VIII 1902.

    9. Br. 707 008
    Multiple telegraphy
    (Visestruka telegrafija)
    Objavljen 12. VIII 1902.

    10. Br. 713 044
    Producing asymmetrical currents from symmetrical alternating electromotive process
    (Proizvodjenje asimetricnih struja pomocu simetricnog elektromotornog procesa)
    Objavljen 4.XI 1902.

    11. Br. 768 301
    Wireless electrical signalling
    (Bezicno prenosenje elektricnih signala)
    Objavljen 23. VIII 1904.

    12. Br. 761 995
    Apparatus for reducing attenuation of electric waves
    (Aparat za smanjenje slabljenja elektricnih talasa)
    Objavljen 7. VI 1904.

    13. Br. 1.334 165
    Electric wave transmission
    (Prenosenje elektricnih talasa)
    Objavljen 16. III 1920.

    14. Br. 1.336 378
    Antenna with distributed positive resistance
    (Antena sa raspodeljenim pozitivnim otporom)
    Objavljen 6.IV 1920.

    15. Br. 1.388 877
    Sound generator
    (Zvucni generator)
    Objavljen 3. XII 1921.

    16. Br. 1.388 441
    Multiple antenna for electrical wave transmission
    (Visestruka antena za prenosenje elektricnih talasa)
    Objavljen 23. XII 1921.

    17. Br. 1.415 845
    Selective opposing impedance to received electrical oscillation
    (Selektivna impedancija koja se suprostavlja primljenim elektricnim oscilacijama)
    Objavljen 9. V 1922.

    18. Br. 1.416 061
    Radio receiving system having high selectivity
    (Radioprijemni sistem visoke selektivnosti)
    Objavljen 10. V 1922.

    19. Br. 1.456 909
    Wave conductor
    (Talasni provodnik)
    Objavljen 29. V 1922.

    20. Br. 1.452 833
    Selective amplifying apparatus
    (Aparat za selektivno pojacavanje)
    Objavljen 24. IV 1923.

    21. Br. 1.446 769
    Aperiodic pilot conductor
    (Aperiodicni pilotni provodnik)
    Objavljen 23. II 1923.

    22. Br. 1.488 514
    Selective amplifying apparatus
    (Selektivni aparat za pojacavanje)
    Objavljen 1. IV 1923.

    23. Br. 1.494 803
    Electrical tuning
    (Elektricno podesavanje)
    Objavljen 29. V 1923.

    24. Br. 1.503 875
    Tone producing radio receiver
    (Radiofonski prijemnik)
    Objavljen 29. IV 1923.

    izvor:znanje.org

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  7. #7

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači




    PRIZNANJA



    Pupinov rad je priznat od strane mnogobrojnih univerziteta, koji su mu dodelili pocasne diplome. On je posedovao sesnaest takvih diploma.

    Dodeljeno mu je:

    • The Elliot Cresson Medal of the Franklin Institute (1902)
    • The Hobort Prize of the French Academy (1916)
    • The Edison Medal of the American Institute of Electrical engineers (1920)
    • The Medal of Honor of the Radio Institute of America
    • The Gold Medal of the American Institute of Social Sciences
    • The Washington Award of the Western Society of Engineers (192

    Bio je predsednik:

    • The Radio Institute of America
    • The New York Academy of Sciences
    • The American Institute of Electrical Engineers
    • The American Association for the Advancement of Science

    Bio je clan mnogih akademija i naucnih drustava. Bio je pocasni doktor mnogih univerziteta u svetu. Proglasen je za pocasnog doktora Beogradskog univerziteta i Zagrebackog univerziteta.


    izvor:znanje.org

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  8. #8

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači





    ODNOS PREMA ZAVIČAJU


    U citavom svom zivotu Pupin je zadrzao neposredni odnos prema fizickom radu, obicnim ljudima i starom zavicaju. On se za vreme skolskih odmora aktivno bavio poljoprivrednim poslovima, sto je cinio i kasnije povremeno kao naucnik, na svojoj farmi u Norfolku, oko 200 km od Njujorka, na kome je zaposlio nase iseljenike i sa njima radio i vodio razgovore. Tu ljubav prema selu i poljoprivredi izrazavao je i na veoma racionalan nacin - stalno insistirajuci na strucnom osposobljavanju omladine u starom zavicaju radi unapredjenja poljoprivredne proizvodnje. U tu svrhu je podigao Narodni dom i osnovao fond u Idvoru.

    Druga karakteristicna delatnost Pupina bila je usmerena na okupljanje srpskih i drugih jugoslovenskih iseljenika u Americi radi pruzanja uzajamne pomoci, odrzavanja etno-kulturnog nasledja i veza sa starim zavicajem. On je jedan od osnivaca jedne od najstarijih srpskih iseljenickih organizacija - "Savez zajednickih Srba - Sloga" (1909), a pri njenom udruzivanju sa druge tri u Srpski narodni savez (Serbian national fondation) bio je jedan od osnivaca i dugogodisnji predsednik (1909-1926).

    On je i licno negovao, cenio i isticao kulturno nasledje i druge vrline ljudi svoga zavicaja. U svojoj kuci je imao biblioteku sa delima Vuka, Zmaja, Njegosa i drugih i slike Urosa Predica i Paje Jovanovica.

    Pupin je narocito mnogo doprineo pravilnom obavestavanju iseljenicke i najsire americke javnosti u doba balkanskih ratova i prvog svetskog rata o naporima i stradanjima Srbije i Crne Gore i u organizovanju podrske i pomoci Srbiji, Crnoj Gori i Jugoslovenskom odboru. Davao je i velike licne priloge Crvenom krstu, izbeglicama i mnogim drugim fondovima.

    On je prvi diplomata Srbije u S.A.D. - postavljen je za pocasnog konzula 1912. i obavljao ovu duznost sve do 1920. godine. Obavljajuci ovu duznost, on je vrlo mnogo doprineo uspostavljanju medjudrzavnih i sirih drustvenih odnosa izmedju Srbije i kasnije Jugoslavije i S.A.D.

    Posebno je veliki i znacajan njegov doprinos u stvaranju Jugoslavije kao zajednicke drzave Juznih Slovena i uspostavljanju njenih granica. On je boravio dva meseca u Parizu u vreme pregovora o miru (aprila - maja 1919.), na poziv vlade Drzave S.H.S. Veoma je mnogo koristio svoje licno poznanstvo sa Vudro Vilsonom, predsednikom S.A.D. (bili su skolski drugovi). U vrlo teskoj situaciji po granice Jugoslavije on je licno uputio memorandum 19. IV 1919. predsedniku S.A.D., na osnovu dobijenih podataka o istorijskim i etnickim karakteristikama granicnih podrucja Dalmacije, Slovenije, Istre, Banata, Medjumurja, Baranje i Makedonije sto je doprinelo da Vilson da izjavu svega tri dana kasnije o nepriznavanju Londonskog ugovora saveznika sa Italijom.

    Sa starim zavicajem je odrzavao brojne i raznovrsne veze. Dolazio je u posetu sest puta (1883., 1884., 1886., 1902., 1919., 1921.). Dopisivao se sa mnogim prijateljima i poznanicima; interesovao se o zbivanjima. Osnovao je poseban "Fond Mihaila Pupina" od svoje imovine u Jugoslaviji, dodelivsi ga "Privredniku" za skolovanje omladine i za nagrade, "za vanredne uspehe u poljoprivredi", kao i Idvoru za nagradjivanje ucenika i pomoc crkvenoj opstini. Posebnu svrhu namenio je sagradjenom Domu u Idvoru, za citaonicu i skolovanje omladine za poljoprivredu i za elektrifikaciju i podizanje vodovoda u Idvoru.

    On je posebno gajio ljubav i prema Makedoniji i Ohridu, dajuci zvona kao poklone crkvama, osnivajuci fond za pomoc sirotinje i sl. Jos 1913. godine osniva "Fond Olimpijade Pupin" pri S.A.N.U. za pomaganje skolovanja siromasne dece u Staroj Srbiji i Makedoniji. Stoga je jos 30-tih godina jedna ulica u Ohridu dobila njegovo ime.

    Takodje, o svojoj pomoci Sloveniji da dobije Bled i Triglav u svoj sastav on pise 1934.:

    "Da nije bilo Ribarsa i drugih slovenackih delegata u Parizu ni Slovenci ne bi nikad doznali da sam im ja u poslednjem casu izbavio Bled i bledski trougao sa Triglavom i ja danas ne bih bio pocasni gradjanin Bleda".
    U znak priznanja i zahvalnosti za njegovu naucnu i rodoljubivu delatnost, u Jugoslaviji ime Mihaila Pupina nose: jedan veliki institut u Beogradu (preko 300 istrazivaca), jedna fabrika iz oblasti elektronike i vise skola, a i ulice u mnogim mestima.

    izvor:znanje.org

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  9. #9

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači

    MILUTIN MILANKOVIĆ




    MILUTIN MILANKOVIĆ

    Milutin Milanković (28. maj 1879 — 12. decembar 195 je bio srpski inženjer, geofizičar, klimatolog i astronom. Osnivač je katedre za nebesku mehaniku na Beogradskom univerzitetu i svetski uvažavan naučnik, poznat po teoriji ledenih doba, koja povezuje varijacije zemljine orbite i dugoročne klimatske promene. Ova teorija je poznata pod imenom Milankovićevi ciklusi.

    Početak

    Milanković je rođen u srpskoj porodici 28. maja 1879. godine u Dalju, blizu Osijeka (tada Austrougarska, danas Hrvatska). Pohađao je Bečki tehnološki institut, gde je diplomirao građevinu 1902. i stekao doktorat iz tehničkih nauka 1904, čime je postao prvi srpski doktor tehničkih nauka. Kasnije je radio u tada čuvenoj firmi Adolfa Barona Pitela Betonbau-Unternehmung u Beču.

    Gradio je brane, mostove, vijadukte, akvadukte i druge građevine od ojačanog betona, u tadašnjoj Austrougarskoj. Milanković je nastavio da se bavi građevinom u Beču, do jeseni 1909, kada mu je ponuđena katedra primenjene matematike na Beogradskom univerzitetu, (racionalna mehanika, nebeska mehanika, teorijska fizika). Godina 1909. označava prekretnicu u njegovom životu. Mada je nastavio da se bavi istraživanjem raznih problema u vezi sa primenom ojačanog betona, odlučio je da se skoncentriše na fundamentalna istraživanja.

    Život i naučni rad

    Tek što se Milanković doselio u Beograd, usledili su burni događaji: Balkanski ratovi, a zatim i Prvi svetski rat. Kada je 1914. izbio rat (tek što se oženio), Austrougarska vojska je internirala Milankovića u Nežider, a kasnije u Budimpeštu, gde mu je bilo dozvoljeno da radi u biblioteci Mađarske akademije nauka. Već 1912, njegova interesovanja su se usmerila ka proučavanju solarne klime i planetarnim temperaturama. Dok je bio interniran u Budimpešti,Milutin Milanković je posvetio svoje vreme radu na ovom polju, i do kraja rata je završio monografiju o ovom problemu, koja je objavljena 1920, u izdanju Srpske kraljevske akademije u Parizu, pod naslovom Théorie mathématique des phénomènes thermiques produits par la radiation solaire (Matematička teorija termičkih fenomena uzrokovanih sunčevim zračenjima). Rezultati ovog rada su mu doneli značajnu reputaciju u naučnom svetu, mahom zbog njegove krive insolacije na zemljinoj površini. Ova solarna kriva nije potpuno prihvaćena sve do 1924. kada je meteorolog iklimatolog Vladimir Kepen (Wladimir Köppen) sa svojim zetom, Alfredom Vegenerom (Alfred Wegener), predstavio krivu u svom radu, pod naslovom Climates of the geological past. Posle ovih prvih priznanja, Milanković je 1927. pozvan da sarađuje u dve važne publikacije: prva je bila priručnik iz klimatologije (Handbuch der Klimatologie), a druga je bila priručnik iz geofizike (Guttenberg's Handbuch der Geophysik). Za nju je napisao uvod Mathematische Klimalehre und astronomische Theorie der Klimaschwankungen (Matematička nauka klimata i astronomska teorija varijacija klimata), objavljen 1930. na nemačkom, a 1939. preveden na ruski. Ovde je teorija planetarnih klimata dalje razvijena sa posebnim podacima o Zemlji.

    Za drugu knjigu, Milanković je napisao četiri odeljka razvijajući i formulišući svoje teorije: teoriju sekularnih pokreta zemljinih polova i teoriju glacijalnih perioda (Milankovićevi ciklusi), koja je izrađena na ranijem radu Džejmsa Krola (James Croll). Milanković je uspeo da unapredi Krolov rad delom zahvaljujući poboljšanim računanjima zemljine orbite, koje je 1904. objavio Ludvig Pilgim (Ludwig Pilgim). Svestan da je njegova teorija solarnog zračenja uspešno kompletirana, i da su papiri koji se bave ovom teorijom razbacani u više radova, Milanković je odlučio da ih sakupi i objavi pod jednim naslovom.

    Pred sam početak rata u Jugoslaviji, 1941. je završeno štampanje obimnog i najznačajnijeg dela Kanon der Erdbestrahlung und seine Anwendung auf das Eiszeitenproblem (Kanon osunčavanja zemlje i njegova primena na problem ledenih doba), na 626 strana, objavljenog u izdanjima Srpske kraljevske akademije. Ovo delo je prevedeno na engleski 1969. od strane izraelskog Programa za naučne prevode, pod naslovom Canon of Insolation of the Ice-Age Problem.

    Kritike Milankovićeve teorije ledenih doba počele su 1950ih godina. Kritike su potekle uglavnom od meteorologa koji su tvrdili da su insolacione promene zbog promena u Zemljinoj orbiti isuviše male da značajnije izmene klimatski sistem. Ipak, kasnih 60-ih i 70-ih, istraživanja sedimenata duboko u morima su dovela do široke potvrde Milankovićevih stavova, jer je otkrivena periodičnost (100.000 godina), koja se blisko poklapala sa orbitalnim periodom (videti Ledeno doba za više podataka). Naučni genije Milutina Milankovića dobio je nesumnjivo međunarodno prizanje 10. decembra 1976. godine kada su u časopisu „Nauka“ (J.D Hays, John Imbrie, and N.J. Shackleton, „Variations in the Earth's Orbit: Pacemaker of the Ice Ages“, Science, 194, no. 4270 (1976), 1121-1132.) objavljeni konačni rezultati opsežnog petogodišnjeg projekta čiji je predmet bio da da odgovor na pitanje jesu li Milankovićevi proračuni bili tačni. Tada je utvrđeno da su varijacije Zemljine orbite indikacije ledenih doba.

    Milankovićevi radovi tada su postali predmet intenzivnog izučavanja timova stručnjaka, budući da je njegov rad duboko zadirao u probleme ne jedne već više naučnih disciplina.



    Milankovićeva istraživanja imaju veliki uticaj na geologiju. Godine 1988. u Peruđi (Italija) organizovan je naučni skup pod nazivom „Ciklo-stratigrafija“. Na njemu je zvanično promovisana nova istraživačka metoda koja u osnovi ima Milankovićeve cikluse osunčavanja, a koja u ritmičkim smenama slojeva stena detektuje hladnije i toplije cikluse kroz koje je prošla naša planeta.

    Kao dodatak naučnom radu, Milanković je uvek pokazivao veliko interesovanje za istorijski razvoj nauke. Napisao je knjigu o istoriji astronomije, kao i dveknjige za širu čitalačku publiku: prva - Kroz vasionu i vekove govorila je o razvoju astronomije, a druga, nazvana Kroz carstvo nauka, se bavila razvojem nauka.

    Milutin Milanković je u svom bogatom stvaralačkom životu uradio i predložio, između ostalog, reformu gregorijanskog i julijanskog kalendara, koja je vodila izgradnji jedinstvenog, do sada najpreciznijeg kalendara (Milankovićev kalendar) i koja je prihvaćena na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine. Milanković je detaljno pisao o ovom svom pokušaju u izveštaju Srpskoj kraljevskoj akademiji po povratku sa Kongresa, u svojim memoarima i u „Kanonu osunčavanja“, napominjući da mu nije jasno zašto reforma, koja je jednoglasno usvojena 30. maja 1923. godine u Carigradu, i pored svih svojih prednosti, kasnije nije primenjena.

    Milanković je objavio i autobiografiju iz tri dela: Uspomene, doživljaji i saznanja.Njegov sin, Vasko Milanković je napisao biografsko delo: Moj otac, Milutin Milanković.

    Godine 1920. izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a za redovnog člana 1924. Za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1925, bio je član Nemačke akademije Naturalista „Leopoldine“ u Haleu, kao i član mnogih naučnih društava kako u Jugoslaviji, tako i u inostranstvu.

    Kada su nemačke okupacione vlasti u Drugom svetskom ratu 1941. godine tražile od profesora Beogradskog univerziteta da potpišu Apel srpskom narodu (i podrže okupaciju zemlje), Milutin Milanković je jedan od nekolicine profesora koji je odbio da to učini.

    Po završetku Drugog svetskog rata i komunističke revolucije Sud časti Beogradskog univerziteta je procenjujući podobnost Milutina Milankovića, za novi poredak, doneo sledeću karakteristiku u kojoj se priznaje da se Milanković istakao kao odličan stručnjak i naučnik koji se bavi astronomijom i nebeskom mehanikom, ali je „vrlo star i o nekom njegovom ličnom razvoju nema ni govora“. Doduše, i on je dobar pedagog, ali „predavanja
    jedva otaljava“. „Po političkoj orijentaciji pripada poznatoj matematičkoj kliki... Marksizam-lenjinizam uopšte ne poznaje niti pokazuje ikakav interes. Smatramo da je naš politički neprijatelj i da će kao takav umreti. Može se iskoristiti kao nastavnik i naučnik“ (1. jul1950).

    Milutin Milanković najcitiraniji srpski naučnik (svih vremena) u svetu.

    Novije potvrde

    Veličina „Milankovićevog efekta“ zavisi od razlike između najvećeg i najmanjeg rastojanja Zemlje od Sunca.
    Godine 1999. pokazano je da varijacija izotopskog sastava kiseonika u sedimentima na dnu okeana zaista sledi Milankovićeva predviđanja (Rial JA., Pacemaking the ice ages by frequency modulation of Earth's orbital eccentricity, Science, vol. 285,p. 564, 23 July 1999); u istoj svesci na stranama 503-504 objavljen je netehnički' komentar (Why the Ice Ages Don't Keep Time, Richard A. Kerr).

    Postoje i drugi noviji radovi koji ukazuju na ispravnost originalne Milankovićeve teorije: (Science, 11 June 2004, p. 1609).

    Nazivi


    Milanković - krater na daljoj strani Meseca 34 kilometra u prečniku na +22° latitude, -145° longitude.
    Milanković - krater prečnika 118 km na Marsu na 54.4N, 213.3E
    1605 Milanković - asteroid koji je otkrio srpski astronom Petar Đurković.


    Bibliografija


    Osobina kretanja u jednom specijaliziranom problemu triju tela, Beograd (1909)
    O kinematičkoj simetriji i njenoj primeni na kvalitativna rešenja problema dinamike,Beograd (1911)
    O opštim integralima problema n tela, Beograd (1911)
    O teoriji Mišelsonova eksperimenta, Zagreb (1912)
    Prilog teoriji matematske klime, Beograd (1912)
    O rasporedu sunčeve radijacije na površini zemlje, Beograd (1913)
    O pitanju astronomskih teorija ledenih doba, Zagreb (1914)
    Ispitivanje o klimi planeta Marsa, Zagreb (1916)
    Reforma Julijanskog kalendara, Beograd (1923)
    Kalorična godišnja doba i njihova primena u paleoklimatskom problemu, Beograd (1923)
    Ispitivanja o termičkoj konstituciji planetskih atmosfera, Beograd (1926)
    Kroz vasionu i vekove : pisma jednog astronoma, Novi Sad (192
    O oscilacijama temperature u raznim slojevima Zemljine atmosfere, Beograd (1929)
    Nebeska mehanika, Beograd (1935)
    O upotrebi vektorskih elemenata u računu planetskih poremećaja, Beograd (1939)
    Kroz vasionu i vekove : jedna astronomija za svakoga, Beograd (1944)
    Isak Njutn i Njutnova Principija, Beograd (1946)
    Mika Alas : beleške o životu velikog matematičara Mihaila Petrovića : ilustrovano sa 4 fotografije, Beograd (1946)
    Osnovi nebeske mehanike, Beograd (1947)
    Osnivači prirodnih nauka : Pitagora, Demokritos, Aristoteles, Arhimedes, Beograd (1947)
    Istorija astronomske nauke od njenih prvih početaka do 1727, Beograd (194
    Astronomska teorija klimatskih promena i njena primena u geofizici, Beograd (194
    Kroz carstvo nauka : slike iz života velikih naučnika, Beograd (1950)
    Uspomene, doživljaji i saznanja iz godina 1909. do 1944., Beograd (1952)
    Dvadeset dva veka hemije, Kragujevac (1953)
    O Ptolemajevu izračunavanju broja Pi. Beograd (1953)
    Nauka i tehnika tokom vekova, Sarajevo (1955)
    Tehnika u toku davnih vekova, Beograd (1955)
    Vavilonski toranj moderne tehnike, Beograd (1955)
    Uspomene, doživljaji i saznanja posle 1944. godine, Beograd (1957)

    Izabrana dela


    Izabrana dela Milutina Milankovića su izašla u 8 tomova.

    Tom 1: Kanon osunčavanja zemlje i njegova primena na problem ledenih doba 1
    Tom 2: Kanon osunčavanja zemlje i njegova primena na problem ledenih doba 2
    Tom 3: Nebeska mehanika, Istorija astronomske nauke
    Tom 4: Kroz vasionu i vekove, Kroz carstvo nauka
    Tom 5: Spisi iz istorije nauke
    Tom 6: Članci, govori, prepiska
    Tom 7: Uspomene, doživljaji i saznanja
    Tom 8: Kanon osunčavanja zemlje i njegova primena na problem ledenih doba (prevod na engleski)


    izvor:sr.wikipedia



    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  10. #10

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači



    PUPINOV KAKEM


    Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije


    Tehnički princip

    Otpornost niskofrekventnih vodova, kao što su
    oni u telefonskim mrežama, može se smanjiti povećanjem induktivnosti.
    Pupinovi kalemovi vrše ovu kompenzaciju,
    koja se projektuje tako da uneta induktivnost odgovara
    akumuliranoj kapacitivnosti voda (XL = XC). Kalemovi se postavljaju na
    svakih 1000-1700 m voda, sa induktivnošću od 80/50 mH.



    Sa stanovišta informatičke teorije,
    pupinizacija omogućava prenos signala bez izobličenja, t. j. ispunjava Hevisajdov uslov.




    Ovaj princip se uglavnom koristi samo kod uparenih dalekovoda, ali
    u SAD se primenjuje i u lokalnim mrežama jer poboljšava frekventne osobine
    mreže. Pupinovi kalemovi se još koriste u mobilnim radio antenama
    (kao protivteža kapacitivnosti antene) i u visokonaponskim dalekovodima.


    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  11. #11

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači

    Pupin je objavio oko 70 tehničkih članaka i izveštaja i 34 patenta.



    Patenti objavljeni u Americi




    Broj patenta


    Naziv patenta



    Datum
    objavljivanja


    519.346
    Aparat za telegrafske i telefonske prenose
    Apparatus for telegraphic or telephonic transmission
    8. maj
    1894.

    519.347
    Transformator za telegrafske, telefonske ili druge
    električne sisteme

    Transformer for telegraphic, telephonic or other
    electrical systems

    8. maj
    1894.

    640.515
    Tehnika razvođenja električne energije pomoću naizmeničnih
    struja

    Art of distributing electrical energy by alternating
    currents

    2. januar 1900.
    640.516
    Električni prenos pomoću rezonantnih strujnih kola
    Electrical transmission by resonance circuits
    2. januar 1900.
    652.230
    Tehnika smanjenja slabljenja električnih talasa i aparati
    za to

    Art of reducing attenuation of electrical waves and
    apparatus therefore

    19. jun
    1900.

    652.231
    Metod smanjenja slabljenja električnih talasa i aparati za
    to

    Method of reducing attenuation of electrical waves and
    apparatus therefore

    19. jun
    1900.

    697.660
    Mašina za namotavanje
    Winding-machine
    15. april 1902.
    707.007
    Višestruka telegrafija
    Multiple telegraphy
    12. avgust 1902.
    707.008
    Višestruka telegrafija
    Multiple telegraphy
    12. avgust 1902.
    713.044
    Proizvođenje asimetričnih struja pomoću simetričnog
    elektromotornog procesa

    Producing asymmetrical currents from symmetrical
    alternating electromotive process

    4. novembar 1902.
    768.301
    Bežično prenošenje električnih signala
    Wireless electrical signalling
    23. avgust 1904.
    761.995
    Aparat za smanjenje slabljenja električnih talasa
    Apparatus for reducing attenuation of electric waves
    7. jun
    1904.

    1.334.165
    Prenošenje električnih talasa
    Electric wave transmission
    16. mart 1920.
    1.336.378
    Antena sa raspodeljenim pozitivnim otporom
    Antenna with distributed positive resistance
    6. april 1920.
    1.388.877
    Zvučni generator
    Sound generator
    3. decembar 1921.
    1.388.441
    Višestruka antena za prenošenje električnih talasa
    Multiple antenna for electrical wave transmission
    23. decembar 1921.
    1.415.845
    Selektivna impedancija koja se suprotstavlja primljenim
    električnim oscilacijama

    Selective opposing impedance to received electrical
    oscillation

    9. maj
    1922.

    1.416.061
    Radioprijemni sistem visoke selektivnosti
    Radio receiving system having high selectivity
    10. maj
    1922.

    1.456.909
    Talasni provodnik
    Wave conductor
    29. maj
    1922.

    1.452.833
    Aparat za selektivno pojačavanje
    Selective amplifying apparatus
    24. april 1923.
    1.446.769
    Aperiodični pilotni provodnik
    Aperiodic pilot conductor
    23. februar 1923.
    1.488.514
    Selektivni aparat za pojačavanje
    Selective amplifying apparatus
    1. april 1923.
    1.494.803
    Električno podešavanje
    Electrical tuning
    29. maj
    1923.

    1.503.875
    Radiofonski prijemnik
    Tone producing radio receiver
    29. april 1923.

    Književna delatnost

    Pored patenata objavio je više desetina naučnih rasprava i 1923. godine svoju autobiografiju na engleskom jeziku From Immigrant to Inventor za koju je 1924. godine dobio Pulicerovu nagradu. Na srpskom jeziku
    objavljena je prvi put 1929. godine i to pod naslovom Sa pašnjaka do naučenjaka. Pored ove knjige objavio je još dve:


    • Nova reformacija: od fizičke do duhovne stvarnosti ( The New Reformation : from physical to spiritual realities; 1927)
    • Romansa o mašini ( Romance of the Machine; 1930)


    Ostali radovi koje je samostalno objavio:


    • Thermodynamics of reversible cycles in gases and saturated vapors: Full synopsis of a ten weeks undergraduate course of lectures (1902)



    Serbian orthodox church, (South Slav, monuments) (1918

    Doprinos određivanju granica Kraljevine SHS

    Godine 1912, Kraljevina Srbija imenovala je Pupina započasnog konzula u SAD. Ovu dužnost je obavljao sve do 1920. godine. Sa te pozicije on je mnogo doprineo uspostavljanju međudržavnih i širih društvenih odnosa između Kraljevine Srbije, a kasnije Kraljevine Jugoslavije i SAD.

    Pupin je po završetku Prvog svetskog rata kao tada već poznati i priznati naučnik ali i politički uticajna figura u Americi uticao na konačne odluke Pariske mirovne konferencije kada se odlučivalo o određivanju granica buduće Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

    Pupin je boravio dva meseca u Parizu u vreme pregovora o miru (april — maj 1919), na poziv vlade Kraljevine SHS.


    Moje rodno mesto je Idvor, a ova činjenica kazuje vrlo malo jer se Idvor ne može naći ni na jednoj zemljopisnoj karti. To je malo selo koje se nalazi u blizini glavnog puta u Banatu,koji je tada pripadao Austrougarskoj, a sada je važan deo Kraljevine Srba,
    Hrvata i Slovenaca. Ovu pokrajinu su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.godine tražili Rumuni, ali njihov zahtev bio je uzaludan. Oni nisu mogli
    pobiti činjenicu da je stanovništvo Banata srpsko, naročito u onom kraju u kome se nalazi Idvor. Predsednik Vilson i g. Lansing poznavali su me lično i
    kada su od jugoslovenskih delegata doznali da sam rodom iz Banata, rumunskirazlozi izgubili su mnogo od svoje ubedljivosti.





    Po Londonskom ugovoru iz 1915. godine bilo je predviđeno da Italiji
    nakon rata pripadne Dalmacija. Nakon tajnog Londonskog ugovora Francuska, Engleska i Rusija zatražile su od Srbije da nakon rata načini teritorijalne ustupke Rumuniji i Bugarskoj. Tako je Rumuniji po tome trebao pripasti Banat, a Bugarskoj deo Makedonije do Skoplja.



    U vrlo teškoj situaciji na pregovorima po pitanju granica Jugoslavije Pupin je lično uputio Memorandum 19. marta 1919. predsedniku SAD, Vudrou Vilsonu, koji je na osnovu podataka dobijenih od Pupina o istorijskim i etničkim karakteristikama graničnih područja Dalmacije, Slovenije, Istre, Banata, Međimurja, Baranje i Makedonije svega tri dana kasnije dao izjavu o
    nepriznavanju Londonskog ugovora potpisanog između saveznika sa Italijom.



    Zadužbine Mihajla Pupina




    Mihajlo Pupin, oko 1890. godine



    Pupin je 1914. oformio „Fond Pijade Aleksić-Pupin“ pri SANU, u znak zahvalnosti majci Olimpijadi na podršci koju mu je tokom života pružala. Sredstva fonda su se koristila za pomaganje školovanja u staroj Srbiji i Makedoniji, a stipendije su dodeljivane jednom godišnje na praznik Sveti Sava. U znak zahvalnosti još 1930-ih godina jedna ulica u Ohridu
    dobila je ime Mihajlo Pupin.


    Osnovao je poseban „Fond Mihajla Pupina“ od svoje imovine u Kraljevini Jugoslaviji, koji je dodelio „Privredniku“ za školovanje omladine i za
    nagrade za „vanredne uspehe u poljoprivredi“, kao i Idvoru za nagrađivanje učenika i pomoć crkvenoj opštini.


    Zahvaljujući Pupinovim donacijama, Dom u Idvoru je dobio čitaonicu, stipendiralo se školovanje omladine za poljoprivredu i finansirala se elektrifikacija i izgradnja vodovoda u Idvoru.

    Osnovao je zadužbinu pri Narodno–istorijsko-umetničkom muzeju u Beogradu. Fondovi Zadužbine koristili su se za kupovinu srpskih umetničkih dela za muzej i izdavanje publikacija „srpskih starina“. U imovinu Zadužbine, Pupin je uložio milion dinara.

    U Americi je 1909. osnovao jednu od najstarijih srpskih iseljeničkih organizacija — Savez zajedničkih Srba - Sloga — koja je imala za cilj okupljanje Srba u dijaspori i pružanje uzajamne pomoći, kao i očuvanje i negovanje etničkih vrednosti i kulturnog nasleđa. Ova organizacija se potom udružila sa još tri druge iseljeničke organizacije u Srpski narodni savez (engl. Serbian national fondation), a Pupin je bio jedan od njenih osnivača i dugogodišnji predsednik (19091926).

    Organizovao je i Kolo srpskih sestara, koje su sakupljale pomoć za Srpski crveni krst, a pomagao je i okupljanje dobrovoljaca 1914. godine za ratne operacije u domovini preko srpske patriotske organizacije Srpska
    narodna odbrana (engl. Serbian National Defense) koju je predvodio i
    koju je takođe on osnovao. Kasnije je ovu organizaciju tokom Drugog svetskog rata ponovo aktivirao Jovan Dučić sa istim zadatkom+.
    Ličnim sredstvima garantovao je isporuke hrane Srbiji, a bio je i na čelu
    Komiteta za pomoć žrtvama rata.


    Pupin je takođe bio aktivan u osnivanju Srpskog društva za pomoć deci koje je nabavljalo lekove i odeću i nalazilo domove za ratnu siročad.


    Počasti

    Mihajlo Pupin je bio:

    • Predsednik Instituta radio inženjera 1917, SAD
    • Predsednik Američkog instituta inženjera elektrotehnike 1925-1926.
    • Predsednik Američkog društva za unapređenje nauke
    • Predsednik Njujorške akademije nauka
    • Član Francuske akademije nauka
    • Član Srpske akademije nauka


    Titule:

    • Doktor nauka, Kolumbija Univerzitet (1904)
    • Počasni doktor nauka, Džons Hopkins Univerzitet (1915)
    • Doktor nauka Prinston Univerzitet (1924)
    • Počasni doktor nauka, Njujork Univerzitet (1924)
    • Počasni doktor nauka, Mulenberg Koledž (1924)
    • Doktor inženjerstva, Škola primenjenih nauka (1925)
    • Doktor nauka, Džordž Vašington Univerzitet (1925)
    • Doktor nauka Union Koledž (1925)
    • Počasni doktor nauka, Marijeta Koledž (1926)
    • Počasni doktor nauka, Univerzitet Kalifornija (1926)
    • Doktor nauka, Rudžers Univerzitet (1926)
    • Počasni doktor nauka, Delaver Univerzitet (1926)
    • Počasni doktor nauka, Kenjon Koledž (1926)
    • Doktor nauka, Braun Univerzitet (1927)
    • Doktor nauka, Ročester Univerzitet (1927)
    • Počasni doktor nauka, Midlburi Koledž (192
    • Doktor nauka, Univerzitet u Beogradu (1929)


    Doktor nauka, Univerzitet

    Bio je počasnik građanin Zrenjanina od 1921. godine.


    • Medalja Eliot Kreson instituta Frenklin 1902.
    • Herbertova nagrada Francuske akademije 1916.
    • Edisonova medalja američkog instituta inženjera elektrotehnike 1919.
    • Počasna medalja američkog Radio instituta 1924.
    • Počasna medalja instituta društvenih nauka 1924.
    • Nagrada Džordža Vošingtona zapadnog udruženja inženjera 1928.
    • Beli orao Prvog Reda, Kraljevina Jugoslavija 1929
    • Beli lav Prvog Reda, najviše odlikovanje za strance Čehoslovačke Republike 1929.
    • Medalja Džona Frica
    • četiri američka nacionalna udruženja inženjera elektrotehnike 1931.


    U Beogradu je 1946. godine osnovan Institut Mihajlo Pupin.

    Jedan manji krater na Mesecu, u Pupinovu čast, nazvan je njegovim imenom.

    Fizičke laboratorije Univerziteta Kolumbija još uvek nose njegovo
    ime. Godine 1927. na Univerzitetu Kolumbija, Njujork sagrađena je zgrada Odseka za fiziku pod imenom Pupinova laboratorija. U ovoj zgradi, još za života Pupina, 1931. godine Harold C. Ureu je otkrio teški vodonik, što je bilo prvo veliko otkriće u Pupinovoj laboratoriji. Tu je otpočela i izgradnja prve nuklearne baterije. Ureu je dobio Nobelovu nagradu 1934. godine. Od velikih
    imena nauke Pupinovi studenti su bili Miliken, Langmur, Armstrong i Tornbridž.
    Prva dvojica su dobitnici Nobelove nagrade.


    Snimljen je i film o Mihajlu Pupinu prema njegovom autobiografskom
    delu u saradnji sa Kolumbija Univerzitetom.


    Posebno priznanje





    Srebrnjak sa likom Mihajla Pupina iskovan povodom 125 godina
    od njegovog rođenja.



    U Americi je 1958. godine ustanovljeno odličje Medalja Mihajla Pupina koja se dodeljuje svake godine za posebne zasluge, za doprinos nacionalnim interesima Amerike. Na listi nosilaca ovog priznanja nalazi se i Edgar Huver (1961) nekadašnji direktor američkog Federalnog istražnog biroa (FBI).

    Literatura

    • S. Bokšan, Mihajlo Pupin i njegovo delo, Naučna izdanja Matice srpske, Novi Sad, 1951.
    • S. Gvozdenović, Čikago, Amerika i Vidovdan, Savez Srba u Rumuniji-Srpska Narodna Odbrana,Temišvar-Čikago, 2003.
    • J. Nikolić, Feljton Večernjih novosti, galerija srpskih dobrotvora, 2004.
    • P. Radosavljević, Idvorski za sva vremena, NIN, Br. 2828, 2005.
    • R. Smiljanić, Mihajlo Pupin-Srbin za ceo svet, Edicija – Srbi za ceo svet, Nova Evropa, Beograd, 2005.
    • Savo B. Jović, Hristov svetosavac Mihajlo Pupin, Izdavačka ustanova Sv. arh. sinoda, Beograd, 2004.


    Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  12. #12

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači



    Pupin je objavio oko 70 tehničkih članaka i izveštaja i 34 patenta.



    Patenti objavljeni u Americi




    Broj patenta


    Naziv patenta



    Datum
    objavljivanja


    519.346
    Aparat za telegrafske i telefonske prenose
    Apparatus for telegraphic or telephonic transmission
    8. maj
    1894.

    519.347
    Transformator za telegrafske, telefonske ili druge
    električne sisteme

    Transformer for telegraphic, telephonic or other
    electrical systems

    8. maj
    1894.

    640.515
    Tehnika razvođenja električne energije pomoću naizmeničnih
    struja

    Art of distributing electrical energy by alternating
    currents

    2. januar 1900.
    640.516
    Električni prenos pomoću rezonantnih strujnih kola
    Electrical transmission by resonance circuits
    2. januar 1900.
    652.230
    Tehnika smanjenja slabljenja električnih talasa i aparati
    za to

    Art of reducing attenuation of electrical waves and
    apparatus therefore

    19. jun
    1900.

    652.231
    Metod smanjenja slabljenja električnih talasa i aparati za
    to

    Method of reducing attenuation of electrical waves and
    apparatus therefore

    19. jun
    1900.

    697.660
    Mašina za namotavanje
    Winding-machine
    15. april 1902.
    707.007
    Višestruka telegrafija
    Multiple telegraphy
    12. avgust 1902.
    707.008
    Višestruka telegrafija
    Multiple telegraphy
    12. avgust 1902.
    713.044
    Proizvođenje asimetričnih struja pomoću simetričnog
    elektromotornog procesa

    Producing asymmetrical currents from symmetrical
    alternating electromotive process

    4. novembar 1902.
    768.301
    Bežično prenošenje električnih signala
    Wireless electrical signalling
    23. avgust 1904.
    761.995
    Aparat za smanjenje slabljenja električnih talasa
    Apparatus for reducing attenuation of electric waves
    7. jun
    1904.

    1.334.165
    Prenošenje električnih talasa
    Electric wave transmission
    16. mart 1920.
    1.336.378
    Antena sa raspodeljenim pozitivnim otporom
    Antenna with distributed positive resistance
    6. april 1920.
    1.388.877
    Zvučni generator
    Sound generator
    3. decembar 1921.
    1.388.441
    Višestruka antena za prenošenje električnih talasa
    Multiple antenna for electrical wave transmission
    23. decembar 1921.
    1.415.845
    Selektivna impedancija koja se suprotstavlja primljenim
    električnim oscilacijama

    Selective opposing impedance to received electrical
    oscillation

    9. maj
    1922.

    1.416.061
    Radioprijemni sistem visoke selektivnosti
    Radio receiving system having high selectivity
    10. maj
    1922.

    1.456.909
    Talasni provodnik
    Wave conductor
    29. maj
    1922.

    1.452.833
    Aparat za selektivno pojačavanje
    Selective amplifying apparatus
    24. april 1923.
    1.446.769
    Aperiodični pilotni provodnik
    Aperiodic pilot conductor
    23. februar 1923.
    1.488.514
    Selektivni aparat za pojačavanje
    Selective amplifying apparatus
    1. april 1923.
    1.494.803
    Električno podešavanje
    Electrical tuning
    29. maj
    1923.

    1.503.875
    Radiofonski prijemnik
    Tone producing radio receiver
    29. april 1923.


    Književna delatnost


    Pored patenata objavio je više desetina naučnih rasprava i 1923. godine svoju autobiografiju na engleskom jeziku From Immigrant to Inventor za koju je 1924. godine dobio Pulicerovu nagradu. Na srpskom jeziku
    objavljena je prvi put 1929. godine i to pod naslovom Sa pašnjaka do naučenjaka. Pored ove knjige objavio je još dve:


    • Nova reformacija: od fizičke do duhovne stvarnosti ( The New Reformation : from physical to spiritual realities; 1927)
    • Romansa o mašini ( Romance of the Machine; 1930)


    Ostali radovi koje je samostalno objavio:


    • Thermodynamics of reversible cycles in gases and saturated vapors: Full synopsis of a ten weeks undergraduate course of lectures (1902)



    Serbian orthodox church, (South Slav, monuments) (1918

    Doprinos određivanju granica Kraljevine SHS

    Godine 1912, Kraljevina Srbija imenovala je Pupina započasnog konzula u SAD. Ovu dužnost je obavljao sve do 1920. godine. Sa te pozicije on je mnogo doprineo uspostavljanju međudržavnih i širih društvenih odnosa između Kraljevine Srbije, a kasnije Kraljevine Jugoslavije i SAD.

    Pupin je po završetku Prvog svetskog rata kao tada već poznati i priznati naučnik ali i politički uticajna figura u Americi uticao na konačne odluke Pariske mirovne konferencije kada se odlučivalo o određivanju granica buduće Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

    Pupin je boravio dva meseca u Parizu u vreme pregovora o miru (april — maj 1919), na poziv vlade Kraljevine SHS.


    Moje rodno mesto je Idvor, a ova činjenica kazuje vrlo malo jer se Idvor ne može naći ni na jednoj zemljopisnoj karti. To je malo selo koje se nalazi u blizini glavnog puta u Banatu,koji je tada pripadao Austrougarskoj, a sada je važan deo Kraljevine Srba,
    Hrvata i Slovenaca. Ovu pokrajinu su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.godine tražili Rumuni, ali njihov zahtev bio je uzaludan. Oni nisu mogli
    pobiti činjenicu da je stanovništvo Banata srpsko, naročito u onom kraju u kome se nalazi Idvor. Predsednik Vilson i g. Lansing poznavali su me lično i
    kada su od jugoslovenskih delegata doznali da sam rodom iz Banata, rumunskirazlozi izgubili su mnogo od svoje ubedljivosti.





    Po Londonskom ugovoru iz 1915. godine bilo je predviđeno da Italiji
    nakon rata pripadne Dalmacija. Nakon tajnog Londonskog ugovora Francuska, Engleska i Rusija zatražile su od Srbije da nakon rata načini teritorijalne ustupke Rumuniji i Bugarskoj. Tako je Rumuniji po tome trebao pripasti Banat, a Bugarskoj deo Makedonije do Skoplja.



    U vrlo teškoj situaciji na pregovorima po pitanju granica Jugoslavije Pupin je lično uputio Memorandum 19. marta 1919. predsedniku SAD, Vudrou Vilsonu, koji je na osnovu podataka dobijenih od Pupina o istorijskim i etničkim karakteristikama graničnih područja Dalmacije, Slovenije, Istre, Banata, Međimurja, Baranje i Makedonije svega tri dana kasnije dao izjavu o
    nepriznavanju Londonskog ugovora potpisanog između saveznika sa Italijom.



    Zadužbine Mihajla Pupina




    Mihajlo Pupin, oko 1890. godine



    Pupin je 1914. oformio „Fond Pijade Aleksić-Pupin“ pri SANU, u znak zahvalnosti majci Olimpijadi na podršci koju mu je tokom života pružala. Sredstva fonda su se koristila za pomaganje školovanja u staroj Srbiji i Makedoniji, a stipendije su dodeljivane jednom godišnje na praznik Sveti Sava. U znak zahvalnosti još 1930-ih godina jedna ulica u Ohridu
    dobila je ime Mihajlo Pupin.


    Osnovao je poseban „Fond Mihajla Pupina“ od svoje imovine u Kraljevini Jugoslaviji, koji je dodelio „Privredniku“ za školovanje omladine i za
    nagrade za „vanredne uspehe u poljoprivredi“, kao i Idvoru za nagrađivanje učenika i pomoć crkvenoj opštini.


    Zahvaljujući Pupinovim donacijama, Dom u Idvoru je dobio čitaonicu, stipendiralo se školovanje omladine za poljoprivredu i finansirala se elektrifikacija i izgradnja vodovoda u Idvoru.

    Osnovao je zadužbinu pri Narodno–istorijsko-umetničkom muzeju u Beogradu. Fondovi Zadužbine koristili su se za kupovinu srpskih umetničkih dela za muzej i izdavanje publikacija „srpskih starina“. U imovinu Zadužbine, Pupin je uložio milion dinara.

    U Americi je 1909. osnovao jednu od najstarijih srpskih iseljeničkih organizacija — Savez zajedničkih Srba - Sloga — koja je imala za cilj okupljanje Srba u dijaspori i pružanje uzajamne pomoći, kao i očuvanje i negovanje etničkih vrednosti i kulturnog nasleđa. Ova organizacija se potom udružila sa još tri druge iseljeničke organizacije u Srpski narodni savez (engl. Serbian national fondation), a Pupin je bio jedan od njenih osnivača i dugogodišnji predsednik (19091926).

    Organizovao je i Kolo srpskih sestara, koje su sakupljale pomoć za Srpski crveni krst, a pomagao je i okupljanje dobrovoljaca 1914. godine za ratne operacije u domovini preko srpske patriotske organizacije Srpska
    narodna odbrana (engl. Serbian National Defense) koju je predvodio i
    koju je takođe on osnovao. Kasnije je ovu organizaciju tokom Drugog svetskog rata ponovo aktivirao Jovan Dučić sa istim zadatkom+.
    Ličnim sredstvima garantovao je isporuke hrane Srbiji, a bio je i na čelu
    Komiteta za pomoć žrtvama rata.


    Pupin je takođe bio aktivan u osnivanju Srpskog društva za pomoć deci koje je nabavljalo lekove i odeću i nalazilo domove za ratnu siročad.


    Počasti

    Mihajlo Pupin je bio:

    • Predsednik Instituta radio inženjera 1917, SAD
    • Predsednik Američkog instituta inženjera elektrotehnike 1925-1926.
    • Predsednik Američkog društva za unapređenje nauke
    • Predsednik Njujorške akademije nauka
    • Član Francuske akademije nauka
    • Član Srpske akademije nauka


    Titule:

    • Doktor nauka, Kolumbija Univerzitet (1904)
    • Počasni doktor nauka, Džons Hopkins Univerzitet (1915)
    • Doktor nauka Prinston Univerzitet (1924)
    • Počasni doktor nauka, Njujork Univerzitet (1924)
    • Počasni doktor nauka, Mulenberg Koledž (1924)
    • Doktor inženjerstva, Škola primenjenih nauka (1925)
    • Doktor nauka, Džordž Vašington Univerzitet (1925)
    • Doktor nauka Union Koledž (1925)
    • Počasni doktor nauka, Marijeta Koledž (1926)
    • Počasni doktor nauka, Univerzitet Kalifornija (1926)
    • Doktor nauka, Rudžers Univerzitet (1926)
    • Počasni doktor nauka, Delaver Univerzitet (1926)
    • Počasni doktor nauka, Kenjon Koledž (1926)
    • Doktor nauka, Braun Univerzitet (1927)
    • Doktor nauka, Ročester Univerzitet (1927)
    • Počasni doktor nauka, Midlburi Koledž (192
    • Doktor nauka, Univerzitet u Beogradu (1929)


    Doktor nauka, Univerzitet

    Bio je počasnik građanin Zrenjanina od 1921. godine.


    • Medalja Eliot Kreson instituta Frenklin 1902.
    • Herbertova nagrada Francuske akademije 1916.
    • Edisonova medalja američkog instituta inženjera elektrotehnike 1919.
    • Počasna medalja američkog Radio instituta 1924.
    • Počasna medalja instituta društvenih nauka 1924.
    • Nagrada Džordža Vošingtona zapadnog udruženja inženjera 1928.
    • Beli orao Prvog Reda, Kraljevina Jugoslavija 1929
    • Beli lav Prvog Reda, najviše odlikovanje za strance Čehoslovačke Republike 1929.
    • Medalja Džona Frica
    • četiri američka nacionalna udruženja inženjera elektrotehnike 1931.


    U Beogradu je 1946. godine osnovan Institut Mihajlo Pupin.

    Jedan manji krater na Mesecu, u Pupinovu čast, nazvan je njegovim imenom.

    Fizičke laboratorije Univerziteta Kolumbija još uvek nose njegovo
    ime. Godine 1927. na Univerzitetu Kolumbija, Njujork sagrađena je zgrada Odseka za fiziku pod imenom Pupinova laboratorija. U ovoj zgradi, još za života Pupina, 1931. godine Harold C. Ureu je otkrio teški vodonik, što je bilo prvo veliko otkriće u Pupinovoj laboratoriji. Tu je otpočela i izgradnja prve nuklearne baterije. Ureu je dobio Nobelovu nagradu 1934. godine. Od velikih
    imena nauke Pupinovi studenti su bili Miliken, Langmur, Armstrong i Tornbridž.
    Prva dvojica su dobitnici Nobelove nagrade.


    Snimljen je i film o Mihajlu Pupinu prema njegovom autobiografskom
    delu u saradnji sa Kolumbija Univerzitetom.


    Posebno priznanje






    Srebrnjak sa likom Mihajla Pupina iskovan povodom 125 godina
    od njegovog rođenja.


    U Americi je 1958. godine ustanovljeno odličje Medalja Mihajla Pupina koja se dodeljuje svake godine za posebne zasluge, za doprinos nacionalnim interesima Amerike. Na listi nosilaca ovog priznanja nalazi se i Edgar Huver (1961) nekadašnji direktor američkog Federalnog istražnog biroa (FBI).

    Literatura

    • S. Bokšan, Mihajlo Pupin i njegovo delo, Naučna izdanja Matice srpske, Novi Sad, 1951.
    • S. Gvozdenović, Čikago, Amerika i Vidovdan, Savez Srba u Rumuniji-Srpska Narodna Odbrana,Temišvar-Čikago, 2003.
    • J. Nikolić, Feljton Večernjih novosti, galerija srpskih dobrotvora, 2004.
    • P. Radosavljević, Idvorski za sva vremena, NIN, Br. 2828, 2005.
    • R. Smiljanić, Mihajlo Pupin-Srbin za ceo svet, Edicija – Srbi za ceo svet, Nova Evropa, Beograd, 2005.
    • Savo B. Jović, Hristov svetosavac Mihajlo Pupin, Izdavačka ustanova Sv. arh. sinoda, Beograd, 2004.


    Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  13. #13

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači



    Mileva Marić-Ajnštajn - naučnica ili supruga najvećeg među naučnicima




    (Mileva Marić-Ajnštajn)

    O Milevi Marić-Ajnštajn zna se, na žalost, veoma malo, a i ono što se zna ne ocrtava u pravom svetlu njenu ličnost i njen nedvosmisleni doprinos nauci. Rođena je 19. decembra 1875. godine u Titelu i rođena je kao invalid. Naime, jedna noga joj je bila kraća i imala je urođeno iščešenje kuka kao i njena sestra Zorka. Možda je to i uticalo da se posveti nauci. Mileva je bila đak gimnazije u Sremskoj Mitrovici, od 1887. do 1890. godine. Milevin otac Miloš Marić, bio je, po matičnim knjigama, "vojno lice rođeno u Kaću", a u to vreme bio službenik ili "kancelarijant", kako se tada govorilo, u kotarskom sudu najvećeg sremskog grada.

    Požutele, ali očigledno pažljivo vođene školske knjige govore da je Mileva bila odlična učenica, posebno se isticala iz fizike i matematike sa ocenom izvrstan. Zato uopšte nije čudo što je Mileva Marić posle vojvođanskog školovanja otišla u Cirih na studije politehnike 1897. godine i upoznala Alberta Ajnštajna, momka za kojeg ju je vezivalo isto naučno interesovanje ali i ljubav. Albert je bio svestan da će mu samo ozbiljan rad omogućiti posao, a Mileva je na svaki način želela da opravda novac koji je u nju uložila porodica, tako da su oboje indekse punili odličnim ocjenama. Uostalom, u to vreme je, barem što se tiče studenata iz inostranstva, to gotovo bilo pravilo. Milevine zemljakinje Ružica Dražić i Milena Bota slično su se odnosile prema matematici i fizici, koje su studirale zajedno sa Milevom i Albertom.

    Brak između Mileve Marić i Alberta Ajnštajna sklopljen je 1903. godine i prvih godina protekao je u priličnom skladu i brojnim zajedničkim aktivnostima. Dobili su dva sina, Hajnca Alberta i Eduarda. Ajnštajn je u tom periodu, počev od 1905. godine objavio svoja najveća dostignuća. Dobio je krila i postao u svetu značajna ličnost, dok je Mileva, pronašavši svoju ljubav u njemu i deci, potpuno promenila svoj sistem vrednosti.

    Mada mnogi hroničari tog vremena smatraju da je njen doprinos u radovima njenog muža, itekako veliki, ona to ipak nije htela da ističe. Iako Mileva Marić nije kao koautor potpisana ni na jednom Ajnštajnovom radu, njen naučni doprinos radu slavnog supruga je nesumnjiv. Mileva je bila matematičar svetske klase, a Ajnštajn je njenoznanje i te kako koristio. Mileva Marić se od Alberta Ajnštajna razvela 1914. godine.



    (Albert Ajnštajn i Mileva Marić)

    U svjetskim naučnim krugovima sve je više onih koji smatraju da je i njeno ime u nauci trebalo upisati zlatnim slovima. Abram F. Jofe u jednom delu svedoči da je na radu o specijalnoj teoriji relativiteta video potpis Ajnštajn-Marić. Uostalom, novčani iznos Nobelove nagrade (1922.) Ajnštajn je dao svojoj bivšoj supruzi Milevi Marić.

    Današnji biografi, naši i strani, je veoma uvažavaju, pre svega kao ličnost, ne osporavajući njenu ulogu u životu velikog naučnika. Što se tiče naučnog doprinosa, neki tvrde da je ona čak, majkateorije relativiteta, drugi isključuju bilo kakav njen uticaj na Ajnštajnovo delo. Oba stava su isključiva. Mileva Marić sigurno nije samo pasivni posmatrač Ajnštajnovog djela. Radila je zajedno sa njim, ali u kolikoj je meri uticala na njegove ideje, nikada neće biti poznato. Postoji indicija da je ona veoma pomogla Ajnštajnu u njegovom najpopularnijem periodu, ali to ne može da porekne autentičnost njegovog dela.

    Njena rečenica, da život od nekoga stvori biser, a od nekog ljuštru, koju odbacuje kada biser sazre, opisuje tragiku teškog života koji je proživela. Svesna koliko je mogla, a šta je doživela, pomirila se sa činjenicom da živi kao mučenica.

    Mileva Marić-Ajnštajn umrla je 4. avgusta 1948. godine u Cirihu u Švajcarskoj.


    izvoe:eKapija

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  14. #14

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači

    Ljudi koji su pomerali granice: Mileva Marić




    Mileva Marić rođena je 19. decembra 1875. godine u Titelu, kao najstarije od troje dece Miloša Marića i Marije Ružić Marić. Roditelji su joj dali nadimak Mica i razmazili je, zbog pomerenog kuka s kojim se rodila, a zbog kog je hramala. Još kao dete pokazivala je dar za matematiku i jezike, slikanje i muziku. Srednju školu započela
    je u Novom Sadu, da bi se potom prebacila u Sremsku Mitrovicu, zatim Šabac, a kad je napunila petnaest godina, otac joj je sredio specijalnu dozvolu da pohađa mušku privatnu Kraljevsku srednju školu u Zagrebu.
    Položila je prijemni ispit i upisala deseti razred 1892. U Zagrebu je imala najviše ocene iz matematike i fizike. Međutim, te godine se razbolela, pa se preselila u Švajcarsku, gde je u novembru mesecu krenula da pohađa Žensku srednju školu u Cirihu, u to doba jednom od svega nekoliko evropskih gradova s univerzitetom koji je primao žene. Položila je maturu nakon dve godine i počela da studira medicinu, ali se do oktobra prebacila na univerzitetski Politehnički institut. Bila je jedina devojka u grupi od šestoro studenata, i tek peta prihvaćena na PU. Jedan od njenih kolega bio je i mladi Albert Ajnštajn, sedamnaestogodišnjak, s kojim se vrlo brzo sprijateljila.



    Milevina prva godina studija bila je veoma uspešna, a drugu je započela semestrom u Hajdelbergu. Ona i Albert ostali su u kontaktu dok je bila odsutna. Ona je njemu vrlo detaljno opisivala svoje zadovoljstvo studijama, dok je on nju zvao “malom pobeguljom“, moleći je da se brzo vrati. Mileva se vratila u Cirih, i do proleća 1899. sva formalnost je nestala. On je nju zvao Lutkica, a ona njega Džoni – uplovili su u
    ljubavnu vezu i počeli da žive zajedno, deleći ljubav i udžbenike. Roditelji Marićeve bili su tolerantni, znajući da su mali izgledi da se ona uda, uzimajući u obzir njenu inteligenciju i njen fizički nedostatak. Njegovi roditelji, međutim, protivili su se vezi po svakoj osnovi: prestara je za njega, knjiški je moljac, hroma, i nije jevrejskog porekla, već slovenskog. Ali što je veći bio otpor, to je više Mileva štitila Alberta, smeštajući njegove interese ispred svojih. On je zahtevao sve njeno vreme, a ona je za to žrtvovala svoje studije i prijatelje. Leta 1900. oboje su pali na završnim ispitima – da bi položili, bilo je potrebno da imaju prosek 5 na skali od 1 do 6; Ajnštajn je imao 4.9 i njegova ocena zaokružena je na 5, pa je ipak diplomirao, a na Milevinu prosečnu ocenu, četvorku, uticala je slaba ocena iz teorije funkcija, 2.5, iako je dobila visoke ocene iz fizike.

    Nakon neuspeha na ispitima, Marićeva je ostala u Cirihu, radeći kao asistent u laboratoriji i prepremajući se da ponovo polaže ispite. Ajnštajn je otišao u Italiju u posetu porodici. U maju su se sastali na jezeru Komo na par dana. Nekoliko nedelja kasnije, Mileva je otkrila da je trudna. U julu je ponovo pala na ispitima, čak i ne povećavši ocenu, a prekinula je i pisanje diplomskog rada, za koji se bila nadala da će se razviti u doktorsku tezu. Krajem januara 1902. Mileva je rodila kći
    Liserl, kod kuće u Novom Sadu. Nema podataka o tome da je Albert otišao da vidi dete. Ali svakako, nikada dva fizičara nisu imala bliži odnos od njih dvoje: Mileva i Albert zajedno su jeli, spremali ispite, delili ideje i udžbenike, zajedno su spavali, podizali decu i razgovarali o fizici. U slobodno vreme ona je često svirala klavir, prateći Alberta na violini, i tako su zabavljali prijatelje, grupu koja je postala poznata kao “Olimpijska akademija“. Uprkos protivljenju svojih roditelja, u
    bernskoj Gradskoj većnici 6. januara 1903. Albert Ajnštajn oženio je Milevu Marić, svoju koleginicu i saradnicu. Svedoci na skromnom venčanju bili su članovi Olimpijske akademije, Moris Solovin i Konrad Habiht. Nisu imali medeni mesec, a proslava se sastojala samo iz ručka u restoranu. Njihov brak bio je intelektualno partnerstvo. Ajnštajn se divio Milevinoj tihoj nezavisosti i intelektualnoj ambiciji. Smatrao se srećnim što ju je našao: “biće koje je meni ravno i koje je jako i
    nezavisno kao što sam i sam“, pričao je.



    Negde oko njihovog venčanja, Liserl je obolela od šarlaha. Šta se desilo sa njom i koja je bila njena sudbina, nije poznato; moguće je da je umrla od bolesti, ili da je data na usvajanje negde u Srbiji. Kada se Mileva pridružila Albertu u Bernu, dete više nije bilo s njom. Njihov zajednički život započeo je s Ajnštajnovim radom u Švajcarskoj kancelariji za patente u Bernu, i slobodnim vremenom posvećenim fizici.
    Mileva je pokušavala da se izbori sa gubitkom karijere i ćerke. Baš pre njihove druge godišnjice braka, Nobelova nagrada za fiziku dodeljena je Mari i Pjeru Kiri, i to je svakako bio bolan podsetnik na to da se i ona nekad nadala karijeri. Ali sledeća godina krenula je dobro. Albert je dobio povišicu, a Mileva rodila bebu, Hansa Alberta; 1905. bila je još bolja. Mileva je pisala Heleni Savić, prijateljici iz Srbije: “Završili smo neka važna posla koja će mog muža učiniti svetski poznatim.“

    Rane 1905. Albert je imao dvadeset šest godina i radio je šest dana nedeljno. Mileva je bila domaćica od dvadeset devet godina sa detetom u krilu. Niko manje od njih dvoje ne izgleda kao da će promeniti svet, ali ovo je Ajnštajnova annus mirabilis, čarobna godina. U rasponu od sedam meseci, Ajnštajn je dostavio revolucionarne članke Analima fizike (Annalen der Physik),najboljem fizičkom časopisu u Evropi. Svaka teza elegantno uklanja gredu iz strukture dotad prihvaćene naučne teorije. Brojeći samo 43 stranice, ovih nekoliko papira ponudili su veliki deo okvira za fiziku dvadesetog veka.

    Njegov zadivljujući rad nije se pojavio niotkuda. Između 1902. i 1904. Ajnštajn je napisao tri “otprilike“ spisa, od kojih je svaki sadržao komadić ideje, ili novi način da se misli o strukturi materije, prirodi radijacije, interakciji svetla i materije. Ove ideje bile su u mirovanju dok se nisu pojavili rezultati spisa iz 1905. U dodatku člancima iz časopisa, Ajnštajn je izložio i disertaciju, predlažući metod za određivanje broja i veličine jona. Upoređena sa drugim sjajnim njegovim dometima iz 1905, ovo i nije bila inspirišuća tema. Ali delo jeizdržalo test vremena, i citirano je češće od bilo kog drugog njegovog dela. Ova godina bila je vrhunac naučnog dostignuća, momenat razvođa u istoriji fizike. Za prvi članak, objavljen u martu, o kvantu svetlosti i
    fotoelektričnom efektu, dobio je Nobelovu nagradu. Druga dva rada, objavljena u junu i septembru, bila su Specijalna teorija relativiteta i Ekvivalencija mase i energije.

    Deceniju nakon annus mirabilis, Albert je imao rukopis na temu opšte teorije relativiteta. To je bio vrhunac njegove karijere. Poslednje tri decenije svog života proveo je tražeći jedinstvenu teoriju koja će povezati gravitaciju i svetlo. Nikada nije uspeo.

    Godine 1909. Ajnštajn je podneo ostavku Univerzitetu u Bernu, napustio svoj posao u Kancelariji za patente i postao profesor na Univerzitetu u Cirihu. Takođe je počeo i da se dopisuje sa bivšom ljubavnicom. Da bi vratili mir, Ajnštajnovi odlaze na odmor. Njihov drugi sin, Edvard, rođen je 1910. Sledeće godine Albert je preselio
    svoju porodicu u Prag, gde je predavao na Univerzitetu Karl–Ferdinand. Vratili su se u Cirih 1912. – ali ne i u stari život, kako se Mileva nadala. Albert je našao novu ljubavnicu – svoju rođaku Elzu Levental. Na svoj trideset četvrti rođendan dobio je čestitku od Elze. Te večeri Mileve nije bilo na proslavi.

    Godine 1913. Ajnštajn je zamoljen da dođe da predaje u Berlin, čemu se Mileva veoma protivila, između ostalog zato što je Elza živela u Berlinu. Avgusta te godine Ajnštajnovi su otišli na odmor. U septembru su zajedno posetili Milevine roditelje u Titelu, i na dan odlaska u Beč Mileva je sinove krstila u pravoslavnoj crkvi. Nakon Beča, Ajnštajn je posetio rođake u Nemačkoj, a Mileva se vratila u Cirih. Posle Božića otputovala je u Berlin i odsela kod prijatelja, koji joj je pomogao da
    nađe smeštaj za njihovu predstojeću selidbu, zakazanu za april 1814. godine. Mileva i Albert napustili su Cirih krajem marta: Albert je prihvatio mesto predavača na berlinskom Univerzitetu, kao i članstvo u prestižnoj Pruskoj akademiji nauka.



    Mileva Marić postajala je sve nesrećnija u Berlinu. Ubrzo nakon što su se doselili, Ajnštajn je insistirao na strogim uslovima koje je ona morala da poštuje ako želi da ostane s njim: dao joj je i dugu listu pravila, s naredbama poput “moraš odmah da mi odgovoriš kad te nešto pitam“. Stoga se Mileva u julu s dečacima vratila u Cirih. Nadala se da će se i Albert vratiti. Ali on je počeo da živi s Elzom i dovršio svoju
    Opštu teoriju relativiteta.

    Godine 1916. Albert je od Mileve zatražio razvod. Ona se tom prilikom onesvestila i odvedena je u bolnicu; Albert je mislio da se pretvara. U avgustu dolazi Helena Savić da proveri kako je Mileva. Ona je prikovana za krevet, stoga Helena uzima dečake na mesec dana, dajući Milevi vreme za oporavak. U oktobru je još uvek bila bolesna, pa je njena sestra Zorka poslata da se brine o Milevinim sinovima, ali Zorka je tada doživela nervni slom, i provodi naredne dve godine u Švajcarskoj
    psihijatrijskoj klinici.

    Najzad, Mileva je posle rata pristala na razvod, pod uslovom da novac od eventualne Nobelove nagrade pripadne njoj. Začudo, Albert se složio, i sada je bio slobodan da se oženi Elzom. Obavezao se da Milevi šalje godišnje izdržavanje od 5600 maraka, u četiri rate, što je bilo manje od polovine njegove plate. Kako se 1919. približavala kraju, posmatranja solarne elipse dokazuju Opštu teoriju relativiteta. Mileva ima četrdesetčetiri godine; razvedena je i hronično bolesna; preživela je gubitak karijere, ćerke i muža. Albert ima četrdeset godina, on je svetski poznata ličnost i spreman na dalja istraživanja, ali nikad nije ponovo
    stvorio nešto onog standarda kao što je bio njegov rad 1905. Mileva je imala nešto novca od razvoda, i zarađivala još tako što je primala podstanare i davala časove matematike i muzike. Život je bio podnošljiv.Ali kako je počela 1920, Milevu su pozvali u Novi Sad. Njeni ostareli roditelji nisu se mogli sami izboriti sa rastućom paranojom i neprijateljstvom njene sestre Zorke. Mileva je ostala u Novom Sadu tri meseca, i ponovo se vratila u Srbiju 1922, jer je Zorka spalila veliku sumu novca sakrivenu u praznoj štali. Njihov brat Miloš mislio je da je to namerno uradila. Događaji su se smenjivali zapanjujućom brzinom: Zorka ima još jedan nervni slom, Miloš umire od srčanog udara, Mileva svoju sestru i zvanično proglašava neuračunljivom, i Albert osvaja Nobelovu nagradu.

    Albert je bio na turneji predavanja na Dalekom istoku kada se to desilo i nije mogao da prisustvuje decembarskoj ceremoniji. Tek je 1923.dobio nagradu za 1921. On je prosledio novac Milevi. Bio je to najmanji iznos koji je Nobelova fondacija ikad poklonila, samo 121,572 švedskih kruna (vrednih oko 348,000 američkih dolara 2003. godine). Mileva je novac uložila u tri kuće u Cirihu, od kojih je u jednoj sama živela.




    Sledeće godine Albert se zaljubio u prijateljevu nećaku. Da bi je zadržao u Berlinu, zaposlio ju je kao “sekretaricu“. Elza je dopustila Albertu da viđa svoju družbenicu dvaput nedeljno, pod uslovom da se za to ne sazna. Međutim, Albertu je postajalo sve dosadnije tokom godina. Aprila 1928. zaposlio je pravu sekretaricu, Helen Dukas, koja će ostati sa njim do njegove smrti.

    Godine 1929, Mileva ima pedeset tri godine. Tokom sledećih deset godine izgubiće sve što joj je bitno. Počelo je kad je Edvardu dijagnostifikovana šizofrenija, te je smešten na univerzitetsku psihijatrijsku kliniku, što je koštalo Milevu jedne kuće; potom je Albert izbegao antisemitizam nacističkog Berlina tako što je emigrirao u
    Ameriku sa Elzom i Helen. Na sledeću Novu godinu umrla je Milevina majka, a tri godine kasnije Mileva je otišla kući poslednji put, da sahrani Zorku. Nakon toga, Hans Albert, njegova žena i njihovo dvoje dece preselili su se u Sjedinjene Države, a u roku od nekoliko meseci umrlo je Milevino najmlađe unuče.

    Sama Mileva umrla je u bolnici sa 72 godine, 4. avgusta 1948. u Cirihu, i sahranjena je na Nordhajm groblju. Njena čitulja u novinama nije pominjala Alberta. On je sada bio penzionisani udovac od 69 godina.Džoni će nadživeti Lutkicu sedam godina

    Ajnštajn je umro 1955, načinivši Ota Nejtana i Helen Dukas poverenicima svojih ličnih dokumenata. Njih dvoje bili su žestoko zaštitnički nastrojeni i sprečili izdavanje knjige žene Hansa Alberta, Fride, 1958. godine, zato što je sadržala citate iz pisama koja su napisali Albert, Mileva i njihovi sinovi.

    Više od decenije kasnije, Prinston Pres započinje rad na dvadesetosmotomnom izdanju Prikupljenih spisa Alberta Ajnštajna.Nejtan je zaustavio projekat jer se posvađao sa nekoliko urednika. U međuvremenu, spisi se opet kopiraju jer Ajnštajnov testament nalaže da, kad Dukas umre, svi originali moraju na Hebrejski univerzitet. Ona je umrla 1982, ali projekat se nastavlja, i koristi kopije. Do 1985. Fridina knjiga već je davno zaboravljena. Urednik Prikupljenih spisaDžon Stejkl čuo je o nekim ranim “ljubavnim pismima“ u rukama Ajnštajnovih rođaka u Kaliforniji. Našao je Evelin Ajnštajn u Berkliju. Ona ima neobjavljen rukopis svoje majke, ali ne i pisma. Potraga vodi do sefa, i tajnog skladišta 400 pisama. Projekat odlaže izdavanje Prvog toma, tako da može biti uključeno i 51 pismo. Knjiga je izašla 1987, i naučni svet brujao je ime Mileve Marić. Javnost dobija dah priče 1992, kada se objavljuju Ljubavna pisma.

    Milevin život ukrstio se s Albertom Ajnštajnom na 52 godine. Veliki deo njene priče otkriven je iz njihovog ličnog dopisivanja, kao i iz pisama koje je razmenila sa užom porodicom i prijateljima. Ali interpretacija dokaza često uzrokuje srčane rasprave – s jedne strane, Albert Ajnštajn naučni je svetac, i prihvatanje Mileve kao njemu ravne bilo bi bogohulno. S druge strane, postoje čvrsti dokazi da je Ajnštajn svoju ženu sramno tretirao, i oni uvode sumnju da je posmatrao i njenu karijeru s jednakom nemarnošću. Čak i da Ajnštajn nije ništa napisao nakon 1905, istorija bi ga i dalje smestila među najblistavije umove dvadesetog veka. I danas, uz pomoć super-kompjutera, teško je zamisliti da bi neki naučnik mogao proizvesti toliko značajnog rada, na raznovrsne teme, tokom samo jedne godine. Ipak, Ajnštajn je to uradio bez kompjutera, dok je radio puno radno vreme. Ili?



    Ima nekoliko eminentnih naučnika koji veruju da je Mileva možda sarađivala na bar nekim spisima iz 1905. Među njenim pristalicama jeste i Abram Jof, cenjen član Sovjetske akademije nauka. Od 1902. do 1906. Jof je radio u Minhenu kao asistent V. K. Rentgena. Pošto je Rentgen bio član uredništva Anala fizike, Jof je lako mogao videti originalne ruopise iz 1905. Nesrećom, Jof je umro 1960, pre nego što je
    iko bio zainteresovan za Milevu. Ali postoji bar jedan štampani izveštaj u kom Jof izjavljuje da je on lično video imena dva autora na spisima iz 1905, tačnije, Specijalnoj teoriji relativiteta: Ajnštajn i Mariti (hungarizovan oblik od Marić). Marićeva se retko potpisivala kao Mariti –samo u važnim zvaničnim dokumentima, kao što je, na primer, matična knjiga venčanih. To što Jof tvrdi da je video oblik “Mariti“ navodi nas na zaključak da je video originalni rukopis Specijalne teorije
    relativiteta – rukopis koji je kasnije izgubljen.

    Mnogi naglašavaju činjenicu da nikad nije diplomirala, implicirajući time da nije bila intelektualno jednaka Ajnštajnu. Ali to nije tačno. Postoje neki tragovi u pismima koje je Mileva razmenjivala sa Albertom i njihovim prijateljima. U Ljubavnim pismima piše da je Ajnštajn imao blisku saradnju s Marićevom. On pominje “našu” teoriju i “naš” rad. Međutim, ova pisma napisana su u studentskim danima, najmanje
    četiri godine pre radova iz 1905. Ali pisma su i veoma izmenjena, a
    izostavljeni su uglavnom delovi iz Milevinih pisama. Zašto je to učinjeno? Da li će urednici Prikupljenih spisa Alberta Ajnštajna objaviti ili učiniti dostupnima cela Milevina pisma? Neki smatraju da se čak i njen diplomski rad zapravo bavi teorijom relativnosti, ali ovaj rad nije pronađen u arhivi Instituta. Usred sve te debate, urednici Prikupljenih spisa Alberta Ajnštajna imali su neutralnu teoriju: “Nismo našli dokaz koji bi pokazao njeno aktivno učešće u njegovom naučnom radu, ali ne možemo ni da potpišemo da nije ništa radila. Jednostavno ne znamo.“



    Nekima je sumnjivo što se Ajnštajn složio da će ceo iznos Nobelove nagrade dati Milevi Marić; ali i drugi dobitnici Nobelove nagrade delili su svoju nagradu sa svojim bivšim ženama. A sam Albertov i Milevin sin,Hans Albert, rekao je da se, udajući se za Ajnštajna, njegova majka odrekla svojih naučnih ambicija. Nikada ništa nije objavila, niti su je Ajnštajnove kolege ikada pomenule kao učesnika u njegovim radovima. I, konačno, sama Marićeva nikada nije tvrdila da je igrala ikakvu ulogu u
    Ajnštajnovom naučnom radu. Kad su je pitali zašto nije insistirala na priznavanju zasluga za njihov zajednički rad, odgovorila je: “Mi smo jedan kamen; ein stein.”

    Ajnštajn je rekao prijateljima da je njegova žena radila za njega matematiku. Kada pogledamo koliko je bitan matematički aspekat rada o specijalnoj teoriji relativiteta iz 1905, koji se mnogo oslanja na izvođenja Lorencovih transformacija, jasna je važnost uloge pomoći prvoklasnog matematičara. Prikupljeni spisi Alberta Ajnštajna
    imaju i fotokopiju Albertove sveske iz matematike s fakulteta, kroz koju je Mileva prošla i ispravljala njegove greške. Ipak, mit o usamljenom Ajnštajnu, koji potpuno sam piše sjajne radove 1905. – ostaje.

    Potpuna istina o Milevi Marić i njenoj ulozi u radu koji se danas pripisuje isključivo Ajnštajnu biće poznata kada njena originalna pisma postanu dostupna naučnicima. Postoji i slabašna nada da će se možda naći njen diplomski rad. Svakako, o njenom životu i njenom radu u oblasti fizike mora još da se istražuje. Tačno je da je Albert Ajnštajn nesumnjivo bio genije i originalan mislilac. Ali samo smisao za pravdu i fer plej zahteva da se zasluge daju onome čije su; i u tom duhu svet bi trebalo da zna ime jednako brilijantne naučnice, Mileve Marić.

    izvor:wannabemagazine

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  15. #15

    Odgovor: Najveći Srpski naučnici i pronalazači


    Srbija odaje počast Milevi Marić-Ajnštajn u Cirihu


    Arhijereskom liturgijom u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Cirihu danas je počela ceremonija odavanja počasti fizičarki Milevi Marić Ajnštajn, koja je rođena u Titelu 1875. godine, a preminula 1948. godine u Cirihu.



    Liturgiji u srpskoj crkvi u Cirihu prisustvovao je ministar za dijasporu Srđan Srećković, čije je ministarstvo bilo incijator akcije da se Milevi Marić Ajnštan, 61 godinu posle smrti, konačno oda priznanje za veliki doprinos nauci, s obzirom da je, prema nekim relevantnim podacima, ona značajno doprinela vrhunskom naučnom radu njenog supruga, nobelovca Alberta Ajnšatajna.
    Spomen ploča Milevi Marić Ajnštajn biće kasnije danas otkrivena u Aleji zaslužnih građana na groblju Nordhajm u Cirihu, gde počivaju njeni posmrtni ostaci, koji od 1975. godine, nisu imali nadgrobnu ploču, s obzirom da niko nije plaćao održavanje. Do 2003. godine, zbog toga, šira javnost nije znala gde je sahranjena Mileva Marić Ajnštajn.

    Nakon liturgije, ministar za dijasporu Srđan Srećković rekao je agneciji Beta da je ovo veliki dan za srpski narod i državu, jer prvi put, posle 61 godinu, odaje priznanje naučnici Milevi Marić Ajnštajn."Ovo je veliki događaj za srpsku dijasporu, s obzirom da će danas biti otkrivena i spomen ploča Milevi Ajnštajn. Verujem da će ovo doprineti i poboljšanju položaja naše nacionalne zajednice u Švajcarskoj, kao i
    poboljšanju imidža države Srbije u Švajcarskoj", kazao je Srećković i dodao da u eri opšte globalizacije, Srbija mora da čuva svoju tradiciju,istoriju i veru, ali i velikane.
    "Nadam se da se nikada više niće dogoditi da država Srbija zaboravi ljude kao što je Mileva Marić Ajnštajn", naveo je on.

    Srećković je rekao da je ponosan na to što je Ministarstvo za dijasporu inicijator projekta. On je zahvalio udruženju Srba u Švajcarskoj kao i Srpskoj crkvenoj opštini u Cirihu, koji su pomogli u realizaciji projekta.
    "Ovo je dobar pokazatelj, koji upućuje sve koji žele da grade modernu i demokratsku Srbiju, da je neophodno odati počast svima koji to zaslužuju", rekao je Srećković.
    On je izrazio uverenje da se nikada više niće dogoditi da se ne zna gde je grob vrhunskog naučnika kao što je Mileva Marić Ajnštajn. "Bilo je puno nepravdi koje moramo da ispravimo", istkao je Srećković. Liturgiji u srpskoj crtvi u Cirihu prisustvovao je i ambašador Srbije u Švajcarskoj Milan St. Protić. Posle popodnevnog otivanja spomen ploče Milevi Marić Ajnštajn, u Cirihu će biti priređen i multi-medijalni performans "Oratorijum za Milevu Marić Ajnštajn".


    izvor:blic.rs

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Naučni radovi Tomislava Nikolića
    Autor Necromancer u forumu Politika
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 05.03.2015, 23:31
  2. Majka me je naučila
    Autor alokin74 u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 02.03.2011, 23:58
  3. Srpski naučnici u eksperimentu veka
    Autor SQUAW u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 39
    Poslednja poruka: 27.09.2008, 15:12
  4. Naučnici napravili mačku koja sija u mraku
    Autor Leonard Peltier u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 19.12.2007, 13:24
  5. Naučnici stvorili bubašvabe zombije
    Autor Galahad u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.11.2007, 12:12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •