Ziveti sa roditeljima? - Strana 5
Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345
Prikaz rezultata 61 do 73 od ukupno 73
  1. #61

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Evo da se i ja ubacim u ozbiljnije teme
    Moje je mišljenje da bi mladi ljudi pod svaku cjenu trebali živjeti odvojeno od roditelja jer u protivnom se uvjek netko nađe između dvije vatre
    Moja žena i ja prve 2 i pol godine braka živjeli smo kao podstanari a onda smo digli kredit i kupili stan imali smo mogučnost biranja biti s mojom mamom ili s njezinima ili ovako kako smo odlučili i moram priznat da nikad nismo požalili jer da nismo tako odlučili sad bi možda imali gomile nepotrebnih stvari (bolji auto, motor, tehniku po kući....) ali ovako sada na sreću kredit je odplačen (uz pomoć ženinih roditelja koji su nam dali dio novca da prijevremena zatvorimo kredit) a mi imamo svoj vlastiti krov nad glavom bilo je teško ali mislim da se isplatilo
    Oni su mali ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu vie mali ali su dosta veliki da ne budu mali

  2. #62

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Živim sa roditeljim i svojim detetom, jer mi je tako lakše.
    Ne samo finansijski, već u svakom smislu.
    Mislim da bi njima bilo nezamislivo da živimo odvojeno od njih, pogotovo što nemam ni brata ni sestru.
    Nisam nikada razmišljala da počnemo da živimo sami, to bi ih jako povredilo a i moje dete bi teško podnelo razdvajanje od njih. Moja osećanja su u svemu tome krajnje irelevantna.
    Dosadna sigurna ušuškanost
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  3. #63

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Iz svog iskustva znam da to uopšte nije lako. Možda će se neupućenima učiniti da je to super, i da mi, koji smo sa roditeljima uživamo aali nije tako. Svako od nas ima neke svoje navike, ritam, dobre i loše faze. Treba se odvojiti od roditelja na vreme, naročito ako je taj neko situiran. To sam trebao uraditi kad sam mogao ali sada je kasno. Ne radim, od čega ću živeti, kako ću plaćati brojne račune.
    Prirodno je imati svoje mišljenje koje se često ne slaže sa mišljenjem roditelja. Treba biti kompromisan, tolerantan ali nekad i ne možeš. Svako od nas je osoben, na svoj način. Za sada, tako je, kako je.
    Prvi utisak uvek vara

  4. #64

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Krajem 90-ih...
    Sedim sa mamom i gledamo Kasandru. Ej, Kasandru!!
    Sedim tako i razmisljam...a sta cu ovde sa mamom? Zaradjujem vec dovoljno da sebi priustim kiriju za nekakav stancic. Slabo ko mi dolazi od drugara, kuca je mala, i da imam devojku sedeli bi i gledali sa mamom Kasandru...
    -Mama?
    -Reci sine?
    -Mogao bi da iznajmim nekakav stancic...
    -Ajde ne lupetaj!
    -Ali stvarno...
    -Stvarno ne lupetaj!
    -Sutra idem da vidim ima li kakav stan...
    -Ali sine, sta ce komsije reci?
    -Sta mogu da kazu kada te volim najvise na svetu!
    Posle par dana sam se odselio, sve u 2 puta autom. Krenulo strava! Momacki stancic, svako drugo vece pun drustva (i piva) pocele dolaziti i devojke! Napunim ves masinu vesa i onda odnesem kod mame da opere...
    Onda je dosla ona... Teren pripremljen, mi vec odvojeni, zivimo svoj zivot. Sada imamo i svoju kucu, svoj mir. Volimo se sa roditeljima, ponekad se i vidimo...
    Mislim da je dobro odvojiti se od roditelja ako je ikako moguce. Jednostavno, zivot te tera da se vise boris da stvaras. A i roditelji su tu da pripomognu...
    Back in red!

  5. #65

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    I moja situacija ista :-)

    Uvek je najbolje odvojiti se ,ja sam to naprasno odlucio ,pogledao novine ,stan ,isto iz dva puta kolima (karavan :-)) ) Nebi podneo vise zivot sa svojima i mogu reci da sam ponosan na sebe zbog toga.
    Jeste tesko sto se tice placanja,i ja sam mislio kako cu sta cu ali kad nesto drasticno uradis u zivotu neka "grancica " spasa sama dodje...to je ono "Sreca prati hrabre "
    Ali nista se ne moze porediti sa svojim mirom i svojom organizacijom zivota i plus ima sta da te gura napred.
    Ja trenutno imam 300 evra rashoda mesecno za "vazduh " ako me razumete ali ne zalim se odnosno zalio se ili ne isto mi . Nemam apsolutno niciju pomoc ni za hranu ni za kiriju i srecan sam zbog toga.

    Znaci samo Samostalan zivot i nista drugo . !

  6. #66

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    U ovo doba mnogo ljudi nema sredstava za samostalan život. Bez posla, bez novaca - suživot sa roditeljima je jedina opcija.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  7. #67

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Ako postoje uslovi,najbolje svako za sebe.
    Zajednica nipošto!

  8. #68

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Ajmo lagano, ja sam podstanar sa nekom prosecnom platom i imam 37 godina. Nisam ozenjen ,da budem iskren nesto ni ne planiram da se zenim u ovoj reinkarnaciji, a imao sam priliku da se udam. Mislim na udaju u smislu da mi zena u miraz donese kucu na 4 sprata sa sve garazom i kolima u njoj. I detetom iz propalog braka...Ne nije to dete bilo prepreka, mislim da su oni kojima su deca prepreka ozbiljno bolesni, nego to sto nemam nameru da pod tudjim krovom boravim badava. I da mi neko uvek moze reci pokupi svoje kofere i ... U pomenutoj varijanti su u paketu dolazili i njeni roditelji u toj kuci. A to je i jedan od bitnih razloga da nisam ni ozbiljno razmisljao na tu temu.
    Jer,
    Ime: Vestica-VF028.jpg Pregleda: 97 Veličina: 141.6 KB
    mi nije to potrebno u kuci.

  9. #69

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Citat Isahara kaže: Pogledaj poruku
    Živim sa roditeljim i svojim detetom, jer mi je tako lakše.
    Ne samo finansijski, već u svakom smislu.
    Mislim da bi njima bilo nezamislivo da živimo odvojeno od njih, pogotovo što nemam ni brata ni sestru.
    Nisam nikada razmišljala da počnemo da živimo sami, to bi ih jako povredilo a i moje dete bi teško podnelo razdvajanje od njih. Moja osećanja su u svemu tome krajnje irelevantna.
    Dosadna sigurna ušuškanost
    Došlo vreme posle dve godine da se demantujem.
    Svoja vrata su ipak, svoja vrata.
    Hvala roditeljima što postoje, ali mislim da je vreme nakon produženog detinjstva da odrastemo.
    Godinama idemo u čudne navike i faze. Ne bih da podnosim tuđe isto kao što neću dozvoliti da dete podnosi moje.
    Daklem, da se izistinski volimo i poštujemo a ne da se trpimo.
    U zajednici morali bi 24h da budemo na lakim drogama ili barbituratima da bi živeli u harmoniji.
    Neka hvala
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  10. #70

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Ko ne može da živi u harmoniji sa samim sobom ne može da živi ni u kakvoj zajednici. A svako od nas najbolje poznaje upravo - sebe. Ako nisi u stanju da budeš tolerantan, da ukazuješ poštovanje i da u svakoj situaciji imaš duha, onda ne treba da živiš u zajednici, bio ti otac, sin, tašta, baba ili zet.

    Ako možeš sve to, ali ne želiš, opet super, ostaviš drugima prostor da dišu.

    Ja sam odrasla u velikoj porodici. Sa babom i dedom. Bolje reći sa babama i dedama. Jedno vreme je čak i prababa živela sa nama. I ne samo to, u ulici do nas je bila još jedna baba, pa onda tetka u narednoj ulici, pa smo svi imali više kuća. Ponekad nas je u kući bilo između 10 i 160. Specijalno vikendima, to su bili rituali ispijanja kafe pre i posle pijaca. Pre - da se dogovorimo šta kupujemo, a posle - da se dogovorimo šta pravimo, jedemo i ko je za šta zadužen. Kao. A uvek je sve ispadalo naopako. Ovaj jede rezance, ovaj ne jede, ja hoću ribu, ja neću šargarepu, pa na kraju tri ručka i baba koja gine kraj šporeta uz osmeh. Navikla sam da se kupam skoro (da ne kažem hladnom) hladnom vodom. Još jedna od prednosti života u zajednici. Itekako koristi, ispostavilo se kasnije, ako te bombarduju ili uvode restrikcije. Nikada nisam pitala svoje roditelje da li su hteli da žive sami. Nikada raspoloženje u kući nije bilo takvo da bi usledilo takvo moje pitanje i pored toliko nas. A imali su mogućnosti da se odvoje kad hoće i gde hoće. Znam samo da bi mi bilo jako krivo sada, sa ove distance, da nisam provela onoliko trenutaka sa mojom bakom koliko sam provela. Bila bih hendikepirana za čitav jedan svemir trenutaka. Sa dekom isto. Može to neko nazivati nezrelošću ili produženim detinjstvom ili šta ti ja znam, jednostavno, kod nas je tako. I jako mi je drago, ako tako mogu da kažem, da su moji roditelji odlučili da žive u zajednici.

    Od kad sam u braku, živela sam i sa mojima, živeli smo i sami. Imam tu sreću da mogu da biram gde ću da živim. Ostao nam je jedan deda. Moj. Više volim da brinem o njemu i da znam da je on ručao nego hiljadu puta da budem sama. Tako je on sada sa nama. Ponekad je kod mame, ali uglavnom je ovde. Mogla bih o njemu da brinem na daljinu, ili da ne brinem uopšte, brinula bi mama, ali ja sam želela da on sada bude sa mnom. Takođe imam tu sreću da svoj život delim sa osobom sa kojom sam se uklopila odmah, i sa osobom koja se uklopila odmah u ovu našu ludnicu iako nije morao. I jako nam je zanimljivo. Da nije, svako bi na svoju stranu. Imamo gde i još jedna bitna stvar - svako je sposoban da plaća svoje račune. Ali jednostavno, ili smo navikli ili volimo ovako.

    Iako smo sada u okrnjenom sastavu, ponekad se svi skupimo opet kod mojih na starom i glavnom porodičnom mestu, pa dođu i devojka od bate I i devojka od bate II, pa se opet ne zna gde ko i sa kim ko spava. Nekad dođe i poglavicina keva, pa i ona prespava kod moje keve. Nekako smo se svi uklopili. Ako negde važi ona "Gde čeljad nije besna, kuća nije tesna" to je u našem slučaju. Jebote, pa mi nikad nismo imali goste na slavi Nisu imali gde da stanu od familije. A i slavili smo je samo u krugu porodice, tako je i ostalo.

    Slažem se i sa njegovim roditeljima. Samo, tamo još nismo stigli da živimo A da se tašta i zet toliko vole, k'o ovi moji dvoje, ja to još nisam videla ustvari, možda su se toliko voleli mamina mama i moj tata

    Niko nikome ne smeta i nismo ugroženi ni u jednom pogledu

    Svesna sam da ovakvih primera kao što je moj malo ima, pa tako i ja savetujem svakome... ako možeš da se odvojiš - odvoji se.
    ovo je nesto na cemu bih zavidela
    ne kinta,ne sopstveni stan,ne cipele,ne skupe trice i kucine
    OVO

    nazalost,ja sam ispala drukcije fele nego sto su obe moje familije
    meni je moj sin porodica
    i moja majka koju sve cesce obilazim i sve mi je potrebnija kako se vise osipa
    i moj brat s kim ne bih zivela ni u ludilu pod istim krovom

    ja sam samotnjak
    i placam,sta kosta,samo da imam tisinu kad zatvorim vrata....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #71

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Bilo mi je jako strasno kad sam se vratila s faksa da se ponovo navikavam na zivot s njima. I onda smo se trpeli i trpeli... odnosno, nismo se trpeli. Sa kevom sam se svadjala bar triput dnevno, pre jela. Sa caletom sam mogla, on je nekako stalozen I onda mi puk'o film i resila da se odselim. Nisam im ni rekla dok nisam nasla stan, jer bi to onda bilo ispiranje mozga koje bi trajalo I onda kad sam im rekla - sok. Keva pita sto, ja rek'o dosta mi je svadjanja svaki dan. I onda njena najgenijalnija konstatacija "A kad smo se mi to svadjali?"

    Sad zivim na pljuvomet od njih, al' imam svoj mir I imam daleko normalniji odnos sa kevom, o svemu mogu da pricam s njom (ranije sam mogla eventualno o vremenskoj prognozi) i, bez obzira sto sad provodimo daleko manje vremena zajedno, nekako mi je to vreme kvalitetnije provedeno nego svo ono dotadasnje dok smo ziveli pod istim krovom.
    Gather ye rosebuds while ye may...

  12. #72

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Živeti sa roditeljima bilo mojim ili njegovim ,to teško funkcioniše.Sa mojima ajd i nekako .Ja mojim mogu da kažem otvoreno kad mi nešto smeta ili obrnuto.Sa njegovima...to baš ne funkcioniše.Mislim...funkcioniše sve dok ja trpim,tj. dok moj nervni sistem povećava stepen tolerancije.

    Ne volim da ulazim u konflikte i zato mislim da je najbolje voditi svoj život .Posete su nešto drugo ,a zajednički život je nešto drugo.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  13. #73

    Odgovor: Ziveti sa roditeljima?

    Citat čista iluzija kaže: Pogledaj poruku
    Sa mojima ajd i nekako .Ja mojim mogu da kažem otvoreno kad mi nešto smeta ili obrnuto.
    A i opustenija si, ne moras da razmisljas o tome kako ces biti shvacena
    Jako je zajebano ziveti s bilo cijim roditeljima, tu je potrebno da svi budu neverovatno fleksibilni i na istim talasnim duzinama, a to je pravi raritet.
    Gather ye rosebuds while ye may...

Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345

Slične teme

  1. Kako se slažete sa roditeljima?
    Autor Ljubimce u forumu Porodica
    Odgovora: 40
    Poslednja poruka: 27.12.2017, 14:53
  2. Ziveti ili raditi
    Autor ZOE u forumu Posao
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 02.10.2013, 10:39
  3. Rasprave sa roditeljima
    Autor Lady S u forumu Tinejdžerski kafić
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 07.10.2009, 22:06
  4. Kako ziveti na Balkanu
    Autor HLEBmaster u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 28.03.2008, 14:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •