Nikola Vujčić je rođen 1956. godine u Velikoj Gradusi (kod Siska, Banija). Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, grupa za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Bio je glavni urednik časopisa “Znak”, glavni i odgovorni urednik “Književne reči” (1980-198 i lista Vukove zadužbine “Zadužbina”. Više godina bio je urednik u Književnoj omladini Srbije edicije za prvu knjigu “Pegaz” i biblioteke za savremenu književnost “Raskršća”. Radio kao urednik u IP “Filip Višnjić” u Beogradu. Dobitnik je nagrada “Braća Micić” (1993.) i Zmajeve nagrade Matice srpske (2002.). Zastupljen je u više antologija savremene srpske poezije a pesme su mu prevođene na nekoliko jezika.
KUĆA
otac moj i majka moja
podižu kuću
u temelj ugrađuju šumu
i po neku noć neprospavanu
glasno ispravljaju zidove
začete u prstima
ispod nokata izlaze im kosti
sedaju oko stola
koji se rasklapa
u smeh
ja sedim na krovu
i prizivam okolni svet
koji će odrediti
raspored prostorija