Ono što mene lično razgnevi, ali bukvalno, je odbijanje Mađara da nauče i govore jezik gržave čiji su građani, koja ih (kakvim takvim) 'lebom rani i na čijoj teritoriji žive. To je u najmanju ruku, hohštapleraj.
Skoro sam imala prilike da mlad čovek, fakultetski obrazovan, dolazi u Beograd ne bi li se dokopao boljeg radnog mesta, koje mu po svim pravilima i pripada, ali znate, on ne ume da govori srpski a bogami i neće. Naravno, čovek razume sve, ali ne želi ni da pokuša da govori, kaže da je to njegovo pravo.mi se na to pravo.
Pitam se samo da li bi to mogao u nekoj drugoj državi, nego prijateljE, imaš toliko i toliko fore da naučiš jezik ove države, odbijaš? Pakuj prnje pa kući!
E to ljude nervira.
Nisam mađaro-hejter i nikako ne bih volela da me neko pogrešno shvati.
Volim Vojvodinu sa sve njenim različitostima i najboljom kuhinjom na svetu.
Volim sporost i pitominu koju susrećem u ophođenju sa ljudima.
U ovoj zemlji ima mesta za sve. Ali neka pravila mora da postoje.


mi se na to pravo.
Citat


Иначе, увек се нађе неко ко зна српски.
Eno ga, sad govori pravilnije od njegovih drugova iz srpskih odeljenja. Al' zato sto je hteo da nauci.






Ili je smisao zivota ostati u svom selu, jer samo tu umes da se sporazumes?




