Vladimir Solovjov
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Vladimir Solovjov

    Vladimir Solovjov 1853-1900 „Pesnik obično svetu poklanja svoje delo. Blok mu poklanja sebe“, zapisao je Nikolaj Gumiljov, za pesništvo Aleksandra Bloka. To isto ne može se reći i za poeziju Vladimira Solovjova. Solovjov je svojim delom ponudio mogućnost jednog sagledavanja stvari i pojava u kosmičkom smislu – filosofski sistem, zasnovan na učenju o svetskoj duši i večnoj ženstvenosti božanstva, i podveden pod vrednosna načela mističkog hrišćanstva. Blok je tokom čitavog svog života, pak, vodio lirski dnevnik, u kome se strasno slagao sa filosofskim postavkama Solovjova. Ali, on je dao pesnički sistem. „Pesme su uvek ispovest“, kaže Brjusov, pišući o Solovjovu, ali su one u Solovjovljevom slučaju i način da se potvrdi filosofsko zapažanje o ulozi čoveka u kosmosu. „Poezija Vladimira Solovjova“, piše Brjusov, „jeste pogled na svet, zasnovan na dubokom,beznadežnom dualizmu. Govoreći izrazima samog Solovjova, postoje dva sveta: svet Vremena i svet Večnosti. Prvi je svet Zla, drugi – svet Dobra. Naći izlaz iz sveta Vremena u svet Večnosti – jeste onaj zadatak koji stoji pred svakim čovekom. Pobediti Vreme, da bi sve postalo Večno, to je onaj poslednji cilj kosmičkog procesa“. I kad Solovjov kaže:

    Spušta se sa neba nevidljivi roj
    krilatih nemih duhova

    a Blok peva:

    Gle, bezličnih, mrtvih seni
    u zracima sve je više

    dogodio se trenutak oučenja izlaza iz ovog sveta, odavde u tamo. Ne treba shvatiti da se taj prelazak dešava bezbolno: naprotiv, potrebno je postići viši oblik postojanja, novu silinu duše i drukčiji napor duha, te pesnik neprestano ispoljava svoju plašnju, nervozu i drhtanje pred mogućnošću da će očekivanje biti iznevereno. Tako pratimo jednu čudesnu istoriju „nagovesti belih nekih“, iščekivanja koje se „oseća okolo“, nepoznatih zvukova i glasova, priviđenja koja se na tren ukazuju i iščezavaju, sa neutoljenom čežnjom da se „na tren okusi besmrće“, i da se, napokon, desi otiskivanje od ovdašnjosti. I kad Solovjov deklarativno obznanjuje „Večno je samo Sunce ljubavi“, i kad tu tvrdnju Blok parafrazira i varira kroz celu jednu knjigu, onda valja shvatiti da se put ka Ljubavi, kao cilju i spajanju sa idealnom „Divnom Gospom“, tamo, u čežnji, prokrčio kroz veru i vernost kao središnjoj tački u kojoj se susreću muški i ženski princip, koji u ponovnom sjedinjenju ponavljaju Platonovu priču o dušama što se ištu ne bi li dosegle izgubljenu celinu.Još sasvim mlad Blok je bio pod velikim uticajem ideja Vladimira Solovjova. „Upravo mistična dualistička koncepcija sveta u Solovjovljevoj verziji, prema kojoj je „svetskoj duši“, duši materijalnog sveta koji se odpadio od Boga, suprotstavljena božanska, nematerijalna Premudrost – Sofija, zarobljena u zemaljskoj truleži – predstavlja racionalni, filosofski osnov Blokove knjige „Pesme o divnoj Gospi“.
    (iz prikaza Vladimira Jagličića)

    Ova tema je mogla da bude otvorena i na forumu "Filozofija" ili "Religija", ali pošto ću prvo navoditi stihove ovog ruskog religioznog mislioca, otvaram je na ovom mestu.
    Poruku je izmenio zosim, 09.08.2011 u 00:12
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Vladimir Solovjov

    LONDA DAL MARDIVISA....

    Val, rastajuć se s morem,
    ne želi smiraj, s mirom,
    ko izvor vruć izbija,
    ko reka teče širom, -
    sve ropće i uzdiše,
    u lancu prostor slavi,
    za bezobaljem žudeć
    more, bezdanom plavim.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Vladimir Solovjov

    ***

    Beskrilni duše, zemljom opterećen,
    ti zabavljaš sebe, bivši Bože...
    Tek snom jedinim - opet, krilat, krećeš
    uvis iz zemnih briga što se množe.

    Nejasna lučo u blistanju znanom,
    jedva si čujni odjek harmonije -
    sveta pređašnjeg neugasiv zanos
    unosiš opet pred dušu što snije.

    Tek snom jedinim - al budan, za bdenja,
    čekaćeš mučno ko pre da se splete,
    ponovni blesak svetlih snoviđenja,
    ponovni odjek harmonije svete.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Vladimir Solovjov

    A.A.Fetu, 19.OKTOBRA 1984.

    Preletevši na krilima labuđim
    dvostruku među dalji i vekova,
    ti ču na carskim visovima tuđim,
    još živu pesmu zamuklih bardova.

    I primarni tvoj genij slatki, jako
    bogove tuđe obalama ovim,
    i pod pesama uskrsnulih zrakom,
    rastočiše se sarmatski snegovi.

    I bujni lovor iz stepe neplodne
    na tvoju pesmu rascva se i krete,
    i sam orao poezije rodne
    k tebi s visina nevidljivih slete.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Vladimir Solovjov

    ***

    Uzlete duše sa prevarom slasnom,
    sa rečju ropskom - živ jezik bogova,
    svetinju tihu - lakrdijom glasnom
    on smeni, glup svet da prevari ovaj.

    A kad sam, zbačen, razočaran vrlo,
    setiti se htede lepote negdanje,
    blasfemni jezik, pav u zemni brlog,
    zalud je zvao nestrulive sanje.

    Ljubavi tužne omamljive zvuke
    bezverja zlobni krik zagluši sramno,
    od dira željne ostadoše ruke
    i bleda avet odlete u tamno.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Vladimir Vladimirovič Majakovski
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 06.01.2010, 09:30
  2. Vladimir Nabokov
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 09.08.2009, 14:14

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •