Vaši preci u drugom svetskom ratu
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 20
  1. #1

    Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Kakva je bila sudbina vaših predaka u Drugom svestkom ratu? Gde ih je to život vodio i da li su pripadali nekim vojskama? Da li je njihovo eventualno angažavanje na nekoj od strana kasnije uticalo na sudbine vaših porodica?

    Kod mene je situacija bila sledeća:
    - Očeva strana: otac je 1941. bio klinac od 8 godina, a deda je posle rasula nekako izbegao zarobljavanje (pošto je bio mobilisan) i vratio se u selo. Preživeo je rat ne angažujući se nigde (niko nikada nije bio u partiji), s tim da mi je najstariji stric 1944. mobilisan u pratizane. Inače moje rodno mesto je bilo listom kumunističko i dalo je preko 80 prvoboraca, jednog španskog borca i jednog narodnog heroja. Posle rata mojim seljacima to nije puno pomoglo. Valjda su poslednji u opštini (da ne kažem u Vojvodini) dobili asfalt i el. struju.
    - Majčina strana: majka mi je bila godinu dana mlađa od oca, dakle nije još bila krenula ni u školu. Njen otac, moj deda, je kao učesnik oktobarske revolucije odmah uhapšen i streljan već 12. aprila. Majka i njene sestre su sa svojom majkom jedva preživele rat pošto mi je ujak bio zarobljen i odveden u radni logor u Nemačkoj. Posle rata se vratio narušenog zdravlja i relativno mlad je umro. Majčina porodica je bila uglavnom komunistilčki nastrojena, mada bez nekog partijskog angažovanja, što je i razumljivo pošto je babin brat bio komunista, koji je, međutim, poginuo u Španiji, u građanskom ratu. Posle rata, moja majka je imala tu privilegiju da bude u domu za ratnu siročad, što ju je verovatno spaslo od tuberkloze, a možda i od smrti...

    Da čujem vas...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Pradeku, sa mamine streljali su Bugari na kućnom pragu, zapalili trošnu kućicu u kojoj je živelo 7 dece i prabaka otišla kud je noge nose. Čak do severa srbije. Naravno, tu je bilo i hleba jer su tada Crnotravci važili za najbolje zidare a deka dogurao i do preduzimača i jednog od prvih privatnika u gradu.
    Drugi praded, opet sa mamine strane, silno se napatio da zaštiti porodicu od četnika, koji su harali selom. Logično, celo selo je otišlo u partizane. Ne znam zašto deda nije. Bio je prek čovek, bojim se i da je otišao da bi ga oterali odande

    Tata mi je rodom iz Bosne. Deka je za vreme rata bio u partizanima. Na njegovom spomeniku i danas nema krsta nego petokrake. Mislim da je tamo imao veći problem sa Ustašama, te je zbog njih prebegao u Srbiju. Braća su mu bila i u logorima. Imao je konflikt sa nekim katoličkim biskupom. Tata sumnja da ga je i ubio. Deda je baš bio aktivan za vreme rata. Više se nije vraćao u Bosnu, nikada.
    Drugi deka sa tatine strane, rođen je u Rešici, poreklom Nemac, katolik. Bio je stolar i poliglota, sam naučio 6 jezika. Imao je običaj da ode u kafanu i vrati se kući nakon godine dana provedenih u Nemačkoj ili Mađarskoj. Tako je jednom putovao po Srbiji i upoznao baku Janu, šumadinku i ostao u Srbiji zauvek, promenio ime, prezime i veru. Tokom rata nije bio aktivan,nije bio ni na čijoj strani a nije nešto ni ljubio Tita. Živeo je boemski. Rat ga nije naročito interesovao.

    Eto.
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  3. #3

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    U prvom visoki oficir moj cukundeda.U drugom moj pradeda industrijalac koga pamti ono vreme(ne bih otkrivao ime,shvatite me)

  4. #4

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    hm... sa tatine strane, deda je bio u zarobljeništvu u nemačkoj (bio u kraljevoj gardi). deda je imao još 7 braće, troje u partizanima četvoro u četnicima od kojih 2 popa školovana u kijevu. kada je stigao kući, izbegavao je politiku, ali nekako udbaši nisu njihovu kuću, redovno se pratilo da li slavi slavu i slično. sa mamine strane, deda je bio predratna komunjara i u prvim redovima partizana i sremskog fronta, posle rata sa sve spomenicom... kada je onda video ko se sve preko noći "upisao" u partizane, bacio spomenicu i partizane i komunjare poslao do đavola, bio i ostao zadrti ateista koji je cenio čoveka, a ne religiju

  5. #5

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Ne volim nikakvo prebrojavanje ali :
    Deda sa očeve strane Solunac
    Otac borac NOR-a
    Mati logoraš
    Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !

  6. #6

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Sa majčine strane nisu imali nekog učešća u borbama koliko znam, uglavnom su spasavali glavu od ustaša. Tek ponešto mi je ostalo u sećanju od priča koje je prababa pričala kako su bežali i spasavali glavu u tadašnjoj NDH. Bogu hvala nisu završili u jamama.

    Sa očeve strane su njih trojica bili partizani. Deda, njegov pokojni brat i njihov pokojni otac koji je bio i veteran Prvog svetskog rata. Deda je bio mlad u to vreme i ako se to može reći dosta dobro je prošao u samom ratu, dok su mu brat i otac bili zarobljeni kao vojnici i odvedeni u nemački radni logor, s' time da je pradeda bio i ranjen kada je zarobljen. Nakon rata deda je nastavio službovanje kao narodna vlast, dok su mu otac i brat iako narušenog zdravlja poživeli oba osamdeset i kusur godina na selu baveći se seljačkim poslovima od kojih su živeli i pre rata. Bilo je pokušaja da se od Nemačke dobije odšteta za vreme mojih provedeno u logoru, međutim zahtev je odbijen uz obrazloženje da su obojica bili zarobljeni kao vojska. Recimo da mogu da zahvalim Bogu i sudbini što mi niko nije glavu izgubio u onolikom stradanju.



  7. #7

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Koliko sam upućen u sopstvenu istoriju, sa mamine strane su učestvovali u NOB-u (to su njihove reči) po Fruškoj gori, jer mi je mama Sremica i oni koji nisu otišli preko, uglavnom su i dalje tu, od Sr. Kamenice do Čerevića. Nisu bili partizani, nisu bili članovi partije, već su se borili protiv okupatora tj. ustaša. To je koliko ja znam.

    Sa tatine strane slična priča, samo je područje okolina Sombora. Nisu davali salaše ni Nemcima, ni Austrijancima, ni Turcima.

    Ne znam koliko su bili uspešni u tim borbama (nije paor za soldata stvoren), znam da nisu poginuli, a nisu bili ni u zarobljeništvu. I nikakve beneficije nisu imali nakon rata.

  8. #8

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    kako ne bi znao...

    imao sam jednog dedu rojalistu i jednog dedu komunistu...

    jedan deda je preživeo streljanje tokom aprilskog rata...
    a drugi lokalni "bombaški proces", mađarski logor, istočni front, sovjetski logor, tifus, pevanje na radiju "slobodna jugoslavija" i putešestvije nazad preko dunava, srbije, sremskog fronta do tršćanske operacije.
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

  9. #9

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Jedan deda prvoborac, prošao Sutjesku i Neretvu, baba isto, ali u zbegovima. Jurili ih i četnici i ustaše, ali i kozaci i ostali. Preživeli i prisilno kolonizovani u Banatu u nemačku kuću.
    Sa druge strane, baka živela u mešovitom selu, čuvala partizansku bazu, rođeni brat, maloletan, bio u partizanima. Špiler više puta dolazio u selo radi njegovog hvatanja, i onih sa njim, pravio racije, ali se nije iskaljivao na porodicama. Više puta potkazivana od strane lokalnih mađara, a spašavana od strane lokalnih nemaca. Kasnije su ti nemci pobijeni ili proterani i na njhovo mesto naseljeni bosanci, a mađari i dalje žive u selu. Prvi muž mobilisan, poginuo na Sremskom frontu, verovatno na teritoriji mađarske, nikad mu telo nije nađeno i pokopano od strane porodice. Onaj brat partizan, ostao teški invalid u borbama protiv četnika, u okolini Zagreba, dva dana posle zvaničnog kraja rata. Bakin drugi muž, moj deda, zarobljen u toku II WW, bio u logoru Mathauzen, vraćen u zemlju, ali ne kući nego u Banat. U zarobljeništvu zaradio bruh i tuberkulozu, od čega je uskoro, 6 godina kasnije i umro.
    Poruku je izmenio Sunny, 13.10.2011 u 07:31 Razlog: slovne greške
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  10. #10

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Đed mi je bio mason pa se u to nije miješao ipak na kraj rata pogiba od partizana greškom. Baba bila predratni komunista. Jedan stric prvoborac i svo vrijeme bio u V proleterskoj. Drugi stric završio rat kao pukovnik OZNA-e, Otac završo rat u generalštabu za CG. Treći stric je bio mlad. Stričevi su mi poslije rat pali iz ruskog i gulili po Golom otoku 3 i 2 godine a otac 1 godinu.
    S majčine strane su Vojvođani , đed poginuo na očetku rata, majka i stariji brat SKOJ-evci tokom okupacije, drugi ujak i tetka bili đeca.
    Poruku je izmenio FORMICA, 17.10.2011 u 22:53

  11. #11

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Dedovi, obojica učesnici NOB-a. A nakon rata ponovo predani vernici.
    Dakle, antifašisti da, ali ne i komunisti.



  12. #12

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Moj deda sa očeve strane je imao nesreću da bude vojnik i interniran u Nemačku u radni logor. Dobar deo tog perioda je proveo radeći kao ispomoć nekim nemačkim porodicama. Posle rata on se vratio ali njegov brat nije želeo i iselio se u Australiju. Deda je proširio porodicu sa 2 sina na 5 sinova.
    Deda sa mamine strane je bio primoran da se pridruži nekoj internoj jedinici četnika. Ali deda je shvatio da je to jedna pijana banda i tražio je način da ih skine sa grbače. Bio je angažovan da strelja jednog mladića koji je, navodno, bio komunista. Deda ga je odveo u šumu, rekao mu da beži i da je slobodan a sam sebi je ispalio metak u stopalo. Tada se povukao kući, da izleči nogu, skrivao se od patrola u zemunici i početkom 44 se pridružio, kao kurir, partizanima. Ali..nikada nije bio komunista.
    Njegov tast, babin otac, je bio čuveni solunac i ostalo je zabeleženo da su njih dvojica jedini glasali za kralja u famoznim ćoravim kutijama. Imali su mnogo neprijatnosti zbog toga ali nekako su pretekli jer je praded bio previše poznat i drčan čovek a dedu je ''pokrivalo'' učešće na strani partizana. Ipak, deda je odležao nekoliko meseci u zatvoru jer nije imao da preda 9 metara žita /ceo prinos je bio ispod 7 metara/ a porodica je bila na rubu gladi /prababa, sestra, on, baka i 4 dece/.
    Pamtim ga po zdravom razumu, po svojevrsnom perfekcionizmu u higijeni, oblačenju, kao stabilnog i lepog čoveka uvek izbrijanog, čistog i utegnutog u odelo sašiveno kod poznatog krojača. Zahvaljujući toj nekoj genskoj odbojnosti prema ''crvenima'' ostao sam uvek buntovnik prema silnima, nikada u porodici nisam imao partijske članove, nikada menjao ubeđenja zbog koristi.
    Hvala im.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  13. #13

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Moj deda, mamin tata, je stigao do Rajhstaga sa Crvenom Armijom. Bio je pozadinac, saobracajni inzenjer i uspostavljao zeleznicki saobracaj na osvojenim teritorijama.
    Nakon povratka se jako razocarao i propio....nije bio spreman da gleda halapljivost pobednika, pljackanje...iz rata je mami doneo jednu lutku a babi parce materijala...nije naisao na njeno razumevanje, jbg...kolegicin muz je dovukao 2 kontejnera umetnine, raznih blaga...a moj deda "durak" to nije mogao
    Moj tata je bio "proteran" iz Grcke kada je nastupio progon komunista, bio je dete od nekih 11 godina...
    U principu to je to sto znam o precima...
    Budi pametan i pravi se lud

  14. #14

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Moj deda, sa oceve strane, bio je u kraljevoj gardi, zarobljen i poslat u Nemacku na rad. Bio je dodeljen jednoj bogatoj nemackoj porodici, radio je na njihovom imanju. Njihov sin je poginuo u ratu, imali su jos dve kcerke, i deda se medju poslednjima vratio u Srbiju po zavrsetku rata, jer su zeleli da ostane kod njih. A i deda se dvoumio jer ga je kuci cekala moja baba

  15. #15

    Odgovor: Vaši preci u drugom svetskom ratu

    Jesi l' ti proveravala da li imaš rodbine u Dojčlandu?

    O.T.

    Jedan deda biJo spomeničar. Drugi nije biJo spomeničar, no se uključio '43., '44.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Kako tepate jedno drugom?
    Autor Crazy Angel u forumu Ljubav
    Odgovora: 58
    Poslednja poruka: 05.10.2013, 13:27
  2. U susret IV. svetskom ratu
    Autor memento u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 28.08.2013, 10:20
  3. Preci, potomci, rođaci...
    Autor memento u forumu Porodica
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 16.02.2011, 16:11
  4. Promatrajte ga dok se seksa s drugom...
    Autor tonio11 u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 19.05.2009, 21:03
  5. Madonna u drugom izdanju!
    Autor goldie u forumu Spomenar
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 28.06.2006, 15:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •