Kakva je bila sudbina vaših predaka u Drugom svestkom ratu? Gde ih je to život vodio i da li su pripadali nekim vojskama? Da li je njihovo eventualno angažavanje na nekoj od strana kasnije uticalo na sudbine vaših porodica?
Kod mene je situacija bila sledeća:
- Očeva strana: otac je 1941. bio klinac od 8 godina, a deda je posle rasula nekako izbegao zarobljavanje (pošto je bio mobilisan) i vratio se u selo. Preživeo je rat ne angažujući se nigde (niko nikada nije bio u partiji), s tim da mi je najstariji stric 1944. mobilisan u pratizane. Inače moje rodno mesto je bilo listom kumunističko i dalo je preko 80 prvoboraca, jednog španskog borca i jednog narodnog heroja. Posle rata mojim seljacima to nije puno pomoglo. Valjda su poslednji u opštini (da ne kažem u Vojvodini) dobili asfalt i el. struju.
- Majčina strana: majka mi je bila godinu dana mlađa od oca, dakle nije još bila krenula ni u školu. Njen otac, moj deda, je kao učesnik oktobarske revolucije odmah uhapšen i streljan već 12. aprila. Majka i njene sestre su sa svojom majkom jedva preživele rat pošto mi je ujak bio zarobljen i odveden u radni logor u Nemačkoj. Posle rata se vratio narušenog zdravlja i relativno mlad je umro. Majčina porodica je bila uglavnom komunistilčki nastrojena, mada bez nekog partijskog angažovanja, što je i razumljivo pošto je babin brat bio komunista, koji je, međutim, poginuo u Španiji, u građanskom ratu. Posle rata, moja majka je imala tu privilegiju da bude u domu za ratnu siročad, što ju je verovatno spaslo od tuberkloze, a možda i od smrti...
Da čujem vas...