Fransis Ponž rođen 1899.godine u Monpeljeu, stvorio je čitavu revoluciju u savremenoj poeziji raskidajući s tradicijom subjektivne, sentimentalne ili metafizičke poezije. Ali, okrećući leđa poeziji, onakvoj kakva se do tada smatrala, on ju je tek tako našao; oslobađajući se stare, on je našao novu poeziju stvarnog sveta, poeziju svakidašnjeg života.
(iz prikaza N.T.)
ŠIBICA
Zapalilo se telo šibice.
Živo telo, sa svojim podvizima,
svojom razdraganošću, svojom kratkom prošlošću.
Gasovi koji su se iz nje izdvajali plamteli su,
davali su joj krila i haljine, pa čak i samo telo:
oblik pokretljiv,
uzbudljiv.
I to bi brzo.
Ali samo glava ima moć da se razbukti
u dodiru sa nekom surovom stvarnošću
i tada se čuje kao pucanj startera!
Ali čim ju je obuhvatio
- u pravoj liniji, brzo i nagnutog jedra
kao čamac na veslačkoj utakmici
plamen
preleće čitavi vršak drveta.
I tek što se plamen okrenuo oko sebe
baš kao onaj čamac
drvce je postalo crno
kao neki sveštenik.