Filip Delavo je rođen 1950.godine u Parizu. Autor je desetak zbirki objavljenih uglavnom kod Galimara, dobitnik je nagrade Apoliner, nagrade Maks Žakob, Velike nagrade Francuske Akademije za celokupno pesničko delo. Član je Akademije Malarme i francuskog PEN kluba. U pokušaju da izgradi jezik sposoban da izrazi večno, povezujući sintaksu i muzikalnost u pesmu koja preobražava svaku okolnost u predmet poezije, za njega, pesnik je bdelac u svetu izloženom katastrofi kome poezija može ponuditi jedino logos ali ne i smisao.
BARKA
Barka se njiše jedva. Ne znam da li reka
napreduje ispod nje ili
barka gura vodu neosetno pod stabla.
Krhkost drveta: njegovi bokovi obojeni
i sprženi.
Slika nad vodom neprestanom. Oblaci.
Ona je otvorena takođe, mišljah, mraku noći
kao četvrtina voća bez srži.
Njena zatvorenost
u krletci neba i zelenila
odbacuje kretnju, pomeranje vode,
šum ruku.
Ona je otvorena da udiše
spokojno lunu koja je okrzne.
Luna takođe koja odlazi ili zemlja koja se udaljuje
i lanac vremena i rđa
na mislima nerešenim, bljesak dana
između sunca i kiše. I ta lepa stabla jednog
kraja dana.
I tamna tišina iznad poljane.