Vicovi o Lali i Sosi
Strana 1 od 11 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 154
  1. #1

    Vicovi o Lali i Sosi

    → Каже Соса Лали: Ајде да ти задам једну загонетку, па ако погодиш, водићемо љубав, а ако не погодиш, нећемо.
    Ајде - каже Лала.
    Шта је то: црно је, има четири ноге и реп, лови мишеве и врапце, мјауче и пије млеко? - пита Соса.
    То је, Сосо, крокодил - каже Лала.
    Та ти, Лало, увек погодиш.

    → Пита Лала црнца: Како то: кад ти правиш децу, увек су црна?
    Црнац одврати: Је л' ти дугачак 50 cm?
    Није.
    A jе л' ти обим 10 cm?
    Није!
    Па, улази ти светлост, човече!

    → Чека Црногорац у реду испред касе са намером да рекламира презерватив: Чуј, дјевојко, ти мени прода ове презервативе, а они пробушени!
    Тек ће ти Лала с краја реда: Да, да, и спададу да знате.
    Evo, promenila sam potpis

  2. #2

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    → Пита Соса Персу: Како ти је Панта?
    Сад је добро - каже она - изашао из шпитаља.
    А шта су му радили?
    Оперисали су му слепо црево.
    А шта је то? - не зна Соса.
    Нека мала ствар испод трбуха која ничему не служи.
    Видиш! - усликну Соса. - И мој би Лала могo да оде на ту операцију!

    → Била Соса целог дана у селу. Лала увече навали, а она хладна као шприцер.
    Па који ти је вечерас? - пита љутито Лала.
    Трећи - искрено ће Соса.

    → Почела мобилизација и дође ред на Лалу. Кажу му: Лало, ти мораш у прве борбене редове!
    А Лала ће: Та немојте мене - ја ћу се одмах помирити!
    Evo, promenila sam potpis

  3. #3

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    → Доживео Лала клиничку смрт. Чим је дошао себи, сјате се разне тајне службе. Прво руска. Питају га: Има ли Бога?
    Лала каже: Има.
    Руси му плате милион рубаља да не прича да има Бога.
    Онда до њега доспе тајна служба Ватикана и пита га: Да ли има Бога?
    Нема - каже Лала.
    Папини изасланици му дају милијарду евра да не прича да нема Бога.
    Онда дође cia и пита Лалу: Има ли Бога?
    Има - каже Лала - ал' је црнац!

    → Иду Лала и Босанац илегално преко границе. Прво прелази Босанац, али стане на грану. Чује то стражар и повиче: Стој! Ко је тамо?
    А Босанац ће: Вау-вау.
    И пређе Босанац преко. Одмах за њим наиђе Лала. Иде Лала, али и он стане на грану.
    Стражар опет чује и повиче: Стој! Ко је тамо?
    А Лала ће: Друга кера.

    → Вратио се Лала кући од лекара и каже Соси:
    Вечерас немој вечерати! А зашто?! - пита она.
    Рекао ми доктор да не смем да легнем на пун стомак.
    Evo, promenila sam potpis

  4. #4

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    → Вечерали Лала и Соса. Соса се уфлека кечапом, па каже:
    Јао, изгледам као свиња!
    Лала ће на то: Да, а још си се и уфлекала.

    → Венчали се Лала и Соса. Прве брачне ноћи каже Лала Соси: Њиво моја неорана.
    Следеће ноћи исто тако. Треће ноћи, Лала опет каже Соси: Њиво моја неорана.
    А Соса му одговори: Слушај, Лало, или је ори, или је дај у аренду.

    → Чује Лала да нешто шушка у соби. Упали светло и види провалника који је уперио пиштољ у њега и тражи: Паре или живот.
    Лала на то обазриво гурне лактом Сосу која спава поред њега: Сосо, животе мој, тебе тражиду.

    → Дошао Лала у Београд. Пита првог пролазника: Извин'те, молићу лепо, а ди је Кнез Михаилова?
    Па то свака будала зна! - одговори пролазник.
    Та, зато сам вас и пит.
    Evo, promenila sam potpis

  5. #5

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    Ne zna ni on

    Šetao Lala pored Dunava, pa čuo kako neko sa pola reke zapomaže.
    -A što se dereš? povika Lala.
    -Ne znam da plivam, začu se glas davljenika.
    -Pa ne znam ni ja, pa se ipak nederem, odgovori Lala.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Vicovi o Lali i Sosi

    Okrati - otanji

    Divanili Banaćani u birtiji, pa će se jedan iz Đale pohvaliti.
    -Ta što su nam sad kukuruzi!... Evo ovoliki klip! - i odmeri od šake do lakta.
    -A u nas debeli evo ovoliki! - pljesnu se po butini jedan iz Krstura.
    Na to će onaj iz Đale uzmrdati usnama oko kamiša, pa opljucnuvši u levo spusti glas:
    -Otanji, otanji...
    -A i ti okrati, okrati!.. primeti i njemu onaj iz Krstura.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Vicovi o Lali i Sosi

    Glupa situacija

    Razbolela se Persa, nema ko da pomuze krave.
    Pozvala Lalu, objasnila mu, a on šta će, mora da radi i ono što zna, i ono što ne voli.
    U štali uzeo Lala vedro, stoličicu, namestio se, i taman da počne... a krava se ritnula, i njega i vedro oborila.
    Šta li u takvoj situaciji radi Persa? - misli Lala.
    Seti se, uzeo štrangu i zavezao kravi nogu za direk.
    Sa prvim mlazevima mleka izvrnuo se ponovo.
    Onda joj je privezao i drugu nogu.
    I kada je već pomislio da će posao dobro da završi, krava ga žestoko ošinula repom po očima.
    Opsova ružno.
    Ustade ljutito, prebaci štrangu preko grede, pope se na stoličicu... sad će joj vezati i - rep!
    Ali, kako je podigao ruke, tako mu spadoše i pantalone i gaće.
    Osta go, sa podignutim rukama, vezujući kravi rep. U tom trenutku stvori se komšija Panta.
    -Zaboga, Lalo, a šta se to spremaš raditi?
    -Eto... komšija Panto... spremam s da ~bem kravu... jer, što god bi ti drugo kazo, ne bi mi poverovo...
    Poruku je izmenio silvia, 29.05.2012 u 20:57
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Vicovi o Lali i Sosi

    Lala padobranac

    Služio Lala vojni rok u padobranskim jedinicama.
    Posle teoretske nastave, došlo i vreme za prve skokove.
    Lala znao, kao i svi drugi padobranci, da treba da izbroji do deset, pa da povuče ručicu koja otvara padobran.
    Skočio Lala, padao, padao, a padobran se ne otvara.
    Na veliku sreću, tresnuo je na kamaru sena.
    Spasioci dojurili i čuju sa vrha kamare Lalino brojanje:
    -... seeedam,... oooosam,... deeeevet...
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Vicovi o Lali i Sosi

    O BANAĆANIMA KAO LALAMA I O NJIHOVOM HUMORU

    -U slavu smeha Banaćana koji
    je lagan kao i kolo njino ali oštriji od jatagana."

    Miloš Crnjanski: Apoteoza
    Banaćani su poznati po nadimku - Lale. Često, pogrešno, sve Vojvođane smatraju Lalama. A kao što svi Vojvođani nisu Lale, nego samo Banaćani, tako ni svi stanovnici mnogonacionalnog Banata nisu Lale, već samo Srbi - starosedeoci. Poznate su, i rado slušane, šale o junacima banatskog humora - Lali i Sosi. A zašto uz banatske Srbe ide nadimak Lala, manje je poznato. Da li po cvetu istog imena? Nekoliko starih legendi, teorija i tumačenja nude odgovore na postavljeno pitanje.

    Carica i Banaćani
    Posle pobede nacionalno šarenih trupa Marije Terezije protiv Turaka, upriličena je, negde u Bačkoj, velika vojnička smotra. Postrojeni po regimentama, vojnici su ošekivali početak ceremonije. U stroju su bili prekaljeni borci - graničari iz Srema i Bačke. Nedostajali su samo Banaćani. Do tada niko od carskih oficira nije mogao sa sigurnošću da kaže: da li će uopšte oni stići. Ali, neposredno pred Caričin dolazak, uspelo je i banatskoj regimenti, posle više neuspelih pokušaja, da pređe nabujalu Tisu. Postrojili su se, brže-bolje, na levom krilu vojničke smotre. A onda se, sa svitom, pojavila Marija Terezija. Primivši raport, pošla je u obilazak ešelona vojnika pozdravljajući ih i deleći im odlikovanja. Među visokim oficirima i carskim dostojanstvenicima nastala je primetna zbunjenost i komešanje kada su saznali da su baš tog trenutka stigli i Banaćani. Jer, prethodnog dana bile su potvrđene informacije da Banaćanima visoke vode Tise ne dozvoljavaju prelazak. Zašto nisu predvideli odlikovanja za čuvenu banatsku regimentu. Podelivši Sremcima i Bačvanima odlikovanja, Carica je na kraju stigla do Banaćana. Videvši da za njih nema gvozdene kolajne nije se zbunila. Skinula je svoj skupoceni, zlatni carski lanac na kome je u obliku priveska bila prekrasna lala, cvet koji je u to vreme bio simbol lepote, harmonije i bogatstva. Sa osmehom i zadovoljstvom prišla je banatskom oficiru i stavila mu ga oko vrata. Sa svih strana, kažu, odjekivalo je vojničko:-uraaa...uraaa...- Tako se, eto, na ovoj smotri, među mnogim gvozdenim krstovima, našla i zlatna -lala -orden-. Za vreme ručka, ljubomorni na Banaćane, vojnici i oficiri ostalih regimenti ismevali su banatske vojnike nazivajući ih - Lalama. Od tada, pa do danas, Banaćani ostadoše - Lale. Po drugoj legendi, Marija Terezija nije bila samo zaslužna za nadimak, već je Banaćanima bila i kuma.
    Poruku je izmenio silvia, 29.05.2012 u 20:57
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Vicovi o Lali i Sosi

    Cvećem na Banaćane

    Posle mnogih junački odbijenih napada turske vojske na granicama Austrougarske, u kojima su visoko junaštvo pokazali graničarski pukovi sastavljeni od Srba, Marija Terezija je odlučila da krene na put i vidi te, tada već slavne junake. Putovala je, kao i uvek, diližansom i sa velikom pratnjom. Put do Petrovaradina vodio je preko Slovenije, Slavonije i Srema, gde se zaustavila da se odmori. Pošto nije želela da prelazi Dunav, koji je te godine valjao velike vode, znajući i da putevi do banatskih i bačkih karaula nisu u dobrom stanju, odlučila je da smotru graničarskih pukova izvrši u Sremu. Komandantima pukova iz Banata i Bačke naređeno je da odaberu najbolje vojnike i da ih odmah prevezu na sremsku stranu i pripreme za smotru. Za mesto parade izabrana je udoljica, koja vijuga od padina Fruške Gore do Dunava. Tu udolicu
    danas preseca stari put Novi Sad - Beograd u blizini Gladnoša. Bio je, legenda kaže, divan, sunčan, prolećni dan. Pukovi su rano pre podne postrojeni a Marija Terezija se, posle mise, dovezla na smotru. Dočekali su je uparađeni graničari postrojeni u tri ešalona: banatski, bački i sremski. Komandant je, kao i uvek u ovakvim prilikama, podneo raport predavši carici veliki buket lala, tada veoma skupocenog cveća, jer su ga imali samo bogati ljudi s obzirom da je lukovica dovožena čak iz Holandije. Primivši raport i cveće Marija je pošla u obilazak graničara. U prvom ešalonu čekali su je, u stavu mirno, Banaćani. Stigavši do njih, impresionirana njihovim izgledom i vojničkim držanjem, spontano je počela da baca lale na graničare govoreći: "Šta će meni ove lale? Ovo su - moje lale (pokazujuci na Banaćane), ovi junaci brane moju carevinu." Posle smotre, najboljim graničarima su, na improvizovanom prijemu, uručena mnoga odlikovanja i nagrade.Tako je ostala priča o lalama kao cveću, carici i Banaćanima kao lalama, a na mesto smotre kasnije je postavljen spomen-kamen.
    Poruku je izmenio silvia, 29.05.2012 u 20:58
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #11

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    Lala - gardijsko obeležje

    Legenda govori da je car Franja Josif imao običaj da za svoju telesnu gardu uzima u službu odabrane Banaćane. To su morali da budu zdravi, hrabri momci, vični sablji i pištolju, dobri jahači, sposobni da izvrše svaki zadatak. Po nacionalnosti nisu bili samo Srbi, već i pripadnici drugih, u carevini, nacija. Sve gardiste spajale su visoke sposobnosti vojnika i specifične oznake na reveru uniforme - cvet lale. Zbog takvih oznaka i kitnjastih uniformi gardisti su bili rado viđeni na balovima i zabavama. A na ulicama, videvši ih u prolazu, mnoge su dame uzdisale izgovarajući: "Eno naših Lala!..." Legende su uvek zanimljive, mada nedovoljno pouzdane da se prihvate kao odgovor na postavljeno pitanje: kako su Banaćani postali Lale? O tome smo pitali mnoge naučne radnike. Svi su izjavili da nauka nema precizan odgovor, već da postoje hipoteze. Ukazivali su na dva puta koji vode ka odgovoru: lingvisticki i etnološki.
    Poruku je izmenio silvia, 29.05.2012 u 20:59 Razlog:
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #12

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    Citat blueella kaže: Pogledaj poruku
    Lala - gardijsko obeležje

    Legenda govori da je car Franja Josif imao običaj da za svoju telesnu gardu uzima u službu odabrane Banaćane. To su morali da budu zdravi, hrabri momci, vični sablji i pištolju, dobri jahači, sposobni da izvrše svaki zadatak. Po nacionalnosti nisu bili samo Srbi, već i pripadnici drugih, u carevini, nacija. Sve gardiste spajale su visoke sposobnosti vojnika i specifične oznake na reveru uniforme - cvet lale. Zbog takvih oznaka i kitnjastih uniformi gardisti su bili rado viđeni na balovima i zabavama. A na ulicama, videvši ih u prolazu, mnoge su dame uzdisale izgovarajući: Eno naših Lala!... Legende su uvek zanimljive, mada nedovoljno pouzdane da se prihvate kao odgovor na postavljeno pitanje: kako su Banaćani postali Lale? O tome smo pitali mnoge naučne radnike. Svi su izjavili da nauka nema precizan odgovor, već da postoje hipoteze. Ukazivali su na dva puta koji vode ka odgovoru: lingvisticki i etnološki.


    Vratio se Lala sa Novosadskog sajma.
    - Soso! Brzo se skidaj! U krevet! - zapoveda i skida
    pantalone. - Gasi lampu!
    Gola Sosa uletela u krevet. Lala je pokriva jorganom preko
    glave i šapuće:
    - Gledi! Kupio sam novi sat. Šta kažeš? Aaa? Kako samo
    svetle kazaljke u mraku!

    -----------------------------

    Napalila se Sosa, radila bi one stvari, a Lalu to mrzi.
    Predlaže mu da rešavaju zagonetke. Ako Lala pogodi mora da
    je kresne, ako ne pogodi - nikom ništa. Pita Sosa:
    - Šta je to: mala životinja, crne je dlake, ima četiri noge,
    kad je držiš u krilu i gladiš, ona prede?
    Misli se Lala: šta li bi to moglo da bude, pa reče:
    - Krokodil!
    - Iiiju, Lalo, kako si pametan... O'ma si pogodio - radosno
    će Sosa..

    --------------------------

    Došla neka moda da svi imaju švalere. U kafani Lala
    pokazuje Sosi neku plavušu.
    - Nju jebe... naš agronom!
    - A onu crnku, do nje ?- radoznala je Sosa.
    -E-e-e, ona se tuca sa našim veterinarom.
    - A ona, u godinama, sa šeširom?
    - Nikom nemoj da kažeš: ona je pop Jocina.
    Lala sad prstom, diskretno, pokazuje neku mladu, jedru,
    zdravu snašu:
    - A, ovu... Ja!
    - Lalo - smeška se Sosa- pravo da ti kažem, naša je najbolja.

    Evo, promenila sam potpis

  13. #13

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    Lala je - gazda

    Kustos Muzeja Vojvodine u Novom Sadu Marija Banski upućuje na Srpski riječnik Vuka Karadžića: -Lale, f. pl. ponajviše u pjesmama: Lale i veziri: Turci braćo, lale i veziri Lale šćau biti Bugarina bude njega lale i vojvode.- Sudeći po ovome, reč lala označava uglednog čoveka, gazdu, dobrog domaćina. Da je to najverovatnije značenje nadimka Lala, vidi se i u Riječniku hrvatskog ili srpskog jezika (Zagreb, 1898-1903. godine). U njemu se za reč lala kaže da je tursko-persijskog porekla i da u tim jezicima označava velikaša, dvoranina. -Turski je car, kao od milja ovim imenom zvao dvoranine.- A u mnogim narodnim pesmama, navodi se u rečniku, reč lala upotrebljava se upravo u ovom značenju. Dakle, sasvim je verovatno da su Turci u Banatu, zalazeći u kuće imućnijih porodica pozivali domaćina sa Lalo i da se taj naziv među Srbima odomaćio, pa su se oni, u početku svakako u šali i podsmehu, na ovaj način oslovljavali a kasnije su ih i drugi tako nazivali.
    Poruku je izmenio silvia, 29.05.2012 u 21:00 Razlog:
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #14

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    Po cvetu na pantalonama


    Marija Banski ukazuje i na drugu mogućnost. U 18. veku Srbi su nosili pantalone na čijim je nogavicama, u visini džepova, bila izvezena stilizovana lala. Cvet lale bio je onda u velikoj modi i veoma skup.Prelazeći u Srbiju, Banaćani su bili zanimljivi tamošnjem stanovništvu zbog svojih, lalama ukrašenih, pantalona. Stanovnici Srbije tada su se oblačili drugačije. Muškarci su nosili čakšire šivene po ugledu na Turke, takozvane poturlije. Videvši Banaćane sa izvezenim cvetovima skupocene lale na pantalonama, prozvali su ih Lalama: "Dolaze nam - Lale". Etnolog iz Vršca Milan Milošević takođe je pristalica "etnološke varijante". I on smatra da su Lale dobile nadimak zbog stilizovanog ukrasa na graničarskim čakširama iz druge polovine 18. i prve dekade 19. veka. Ove ukrase vezle su žene muževima ne samo na čaksirama nego i na dorocima (kabanicama), košuljama i drugim delovima odeće. Milošević ukazuje da je u razgovorima sa poslednjim vršaćkim kabaničarem Milanom Janovcem, doznao da su kabanice kocijaša barona Daniela (imao je zamak u Starom Lecu) i barona Bisingena (dvorac u Vlajkovcu) bile ukrašene lalama. Odeća sa takvim vezovima bila je onovremenska moda. Širila se na mnoge strane i bila je prihvaćena u celom Banatu. Istog mišljenja je bio i Milivoj Milosavljević, etnolog iz Kikinde. On kaže: "Na cakširama, na rastiš, na preklopcu koji se zatvarao naviše, uvek je bio izvezen cvet lale i po tome cvetu su Banaćane, da bi se razlikovali na zboru, ili vojni, nazvali -Lalama." Arheolog iz Vršca Rastko Rašajski tvrdio je da su ukrasi na čaksirama Srba u Banatu deo šireg, međunacionalnog kulturnog uticaja. Kod Mađara, ovakvi ukrasi potiču još iz desetog stoleća, a možda i ranije, iz vremena seobe naroda. Odomaćili su se i kod Rumuna. I Marija Banski je bila mišljenja da su ovakva ukrašavanja deo mode mnogih naroda ne samo u našim krajevima.
    Poruku je izmenio silvia, 29.05.2012 u 21:00
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #15

    Odgovor: Vicovi o Lali i Sosi

    Saljivdzija

    Stize Lala u rane jutarnje sate pa budi Sosu - meskolji se oko nje - 'teo bi.
    Sosa sva srecna odma se rasanila.
    Al Lala zanoveta:
    - Ja bi sva da se skines!
    Pristane sosa.
    - Ja bi i da legnes potrbuske!
    Pristane Sosa i na to.
    Smijulji se Lala, udari Sosu po guzici pa vikne -Aprili-i-i-i-l-i....
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

Strana 1 od 11 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ivan V. Lalić
    Autor SQUAW u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 31.07.2011, 00:36

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •