Endre Adi (Ady)
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    Endre Adi (Ady)

    U mađarskoj literaturi dva su pesnika uspela da izvrše dalekosežne uticaje i da ostvare svojevrsnu društvenu i poetsku revoluciju: Petefi, u devetnaestom veku, Endre Adi, nepun vek kasnije. To su bili, i jedan i drugi, pesnici u kojima se otelotvorilo njihovo vreme, koji su sve društveno-političke i umetničke tendencije svog doba saželi u reč i delo. Rodio se 1877.godine u Ermindsentu, a umoran i skrhan, s crnim rukavicama kojima je prikrivao svoje ruke nagrđene bolešću koju mu je u Parizu podario Eros - na imanju svoje bogate žene, koliko slavljen toliko i omražen od mađarskog plemstva, umro je 1919. godine kao kakav "prokleti" pesnik zapavši u neki duboki, verlenovski misticizam.
    (iz pogovora S.M.)

    BELA ŽENA ZAMKA

    Duša mi je zamađijan zamak,
    memljiv, gord i pustih odaja.
    (Vidiš oči kako su mi krupne?
    Ali bez sjaja, ali bez sjaja.)

    Odjekuju opustele sobe,
    zure kroz zidove sumorne
    u daljinu dva mračna prozora.
    (Vidiš kako su mi oči umorne?)

    Večno ovde vampiri kruže,
    miris memle i vlaga po stenju,
    sablasti lete po mraku
    i uklete čete stenju.

    (Samo katkad u tajne noćne sate
    te tužne oči počnu da gore.)
    Bela žena po dvorima luta
    i smeje se kroz prozore.


    POSLEDNJI OSMEH

    Oh, živeo sam ružno,
    oh, živeo sam ružno,
    al' lep ću mrtvac biti,
    al' lep ću mrtvac biti.

    Lice će se prolepšati,
    lice će se prolepšati:
    osmehnuću se blago,
    osmehnuću se blago.

    U staklenim očima će,
    u staklenim očima će
    lik nečiji da zablista,
    lik nečiji da zablista.

    Hladne usne sa osmehom,
    hladne usne sa osmehom
    zahvaljuju tvoj poljubac,
    zahvaljuju tvoj poljubac.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Endre Adi (Ady)

    PORUKA STAROG PAUNA

    Lice mi je mrtvački bledo:
    Apolon pod maskom fauna.
    Pozdravljam te. Čekam te, Ledo.

    Ovde, kraj Dunava, prolećni je dan.
    A ja ponekad bacam krv:
    lep je tu život. Kao san.

    Tražeći po bespuću Pana,
    ja, putnik purpurnih galija,
    našao sam samo neminovnost dana.

    I lak vetar s telom bi mi golim
    leteo put Hada. Duša mi je
    u prnjama. I: volim te. Volim.

    Nemam novih pesama cveće,
    ni poljubaca izvor nov.
    Al' potrebna si mi u proleće;

    da bih se kraj tebe skrio
    i da mi šapneš na uvo, nežno:
    faune moj, Apolon si bio.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Endre Adi (Ady)

    NA OBALI TISE

    Dođoh sa obala Ganga
    gde sanjarih u sjaju juga.
    Srce mi je rascvali zvončić,
    lak treptaj: snaga i tuga.

    Đeram, nadžak, vodenica,
    pustinja, puste ruke vise,
    divlji poljupci, snohvatice.
    Šta tražim na obalama Tise?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Endre Adi (Ady)

    STANAR HOTELSKIH SOBA

    Stari momak, srećan momak, avaj,
    za ognjštem ne mori ga tuga;
    živi sam i nastanjuje redom
    jeftine sobe hotelskoga kruga.
    Stari momak, srećan momak, avaj,
    bez poroda, ogorčen i mudar.
    Stari momak, srećan momak, avaj,
    jednog dana kad se ne probudim,
    neće biti casus. Kelner javlja,
    ovde, u Švajcarskoj, il u Budimu:
    stari momak, srećan momak, avaj,
    broj trideset i šest, sprat: treći.

    (Pariz)
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Endre Adi (Ady)

    Rođak smrti

    Ja sam rođak smrti.
    Volim ljubavi koje ginu
    I da poljubim svakog ko odlazi
    U daljinu.

    Volim bolesne ruže,
    Žene kad od čežnje venu,
    Volim sumornu, tmurnu
    Maglu jesenju.

    Volim kucanje tužnih satova,
    Njihov samrtni, preteći krik:
    Velike Smrti, svete Smrti
    Nestalni lik.

    Volim one koji putuju,
    Koji plaču i bude se bez volje,
    U hladnoj zori, pod injem
    Sleđeno polje.

    Volim umorno odricanje,
    Plač bez suza, mir i odmorišta,
    Mudraca, pesnika i bolesnika
    Utočišta.

    Volim onog ko se obmanuo,
    Ko je posrnuo, pao i kleo,
    Koji ne veruje, koji je tužan:
    Svet ovaj ceo.

    Ja sam rođak smrti.
    Volim ljubavi koje ginu
    I da poljubim svakog ko odlazi
    U daljinu.

    (prepevao sa mađarskog, Danilo Kiš)

  6. #6

    Odgovor: Endre Adi (Ady)

    KRV I ZLATO
    Jednako mi je, mojim ušima,
    kad strast dašće, il jad ječi,
    kane krv, il' zlato zveči.
    Znam, tvrdim: to je Sve. Ostalo
    beskorisno je, nepriznato.
    Krv i zlato, krv i zlato.
    Sve umire i prolazno je sve,
    pjesma i čast, sve biva strv,
    al živi zlato, živi krv.
    Narodi mru i opet uskrsnu.
    Svet je tek hrabri, kom je dato
    priznati ko ja: krv i zlato.


    (prepevao/la sa mađarskog, E.Čolaković)

  7. #7

    Odgovor: Endre Adi (Ady)

    BRAK JASTREBA NAD ŠEVAROM

    Krećemo na put. U susret Jeseni.
    Krešteći, plačući, zaneseni.
    Dva jastreba posustalih krila.

    A Leto već rađa nove pirate,
    novih jastreba krila već se zlate.
    Nebom već pustoše strasni sudari.

    Letimo iz Leta, strašću zaneseni,
    staćemo s Jeseni, kad nebo zaseni,
    nakostrešeni i zaljubljeni.

    Poslednji je to dan naših bračnih noći:
    jedno drugom ćemo iskljuvati oči
    i pašćemo mrtvi u ševar jesenji.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •