Elza Lasker-Šiler (Else Lasker-Schüler)
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6
  1. #1

    Elza Lasker-Šiler (Else Lasker-Schüler)

    Elza Lasker-Šiler rođena je 1869.u Vupertalu-Elbersfeldu, u imućnoj jevrejskoj porodici. Uz Anetu fon Droste-Hilshof najveća pesnikinja na nemačkom jeziku. Tematika njenog pesništva je, uprošćeno govoreći, dvojaka: na jednoj strani vrlo subjektivna ljubavna lirika (i to je bolji deo njene poezije), na drugoj pesme o hebrejskoj i istočnjačkoj tradiciji, o ličnostima iz Biblije. Ali i jednom i u drugom nizu pesama ona zapanjuje i pleni potpuno samosvojnim slikama i poređenjima. U Berlinu se s početka XX veka družila sa poznatim piscima-boemima (Demel, Ben, Trakl ...). Kad su nacisti došli na vlast emigrirala je u Švajcarsku, odakle je nekoliko puta odlazila u Jerusalim da bi konačno tamo otišla 1939. U Jerusalimu je i umrla početkom 1945. siromašna i usamljena. Gotfrid Ben je o njoj pisao: Ona je najveća pesnikinja koju je Nemačka ikada imala ... Uvek nepokolebljivo obrečena samoj sebi, neprijateljski nastrojena prema svemu što je sito, pouzdano, ljubazno, ona je bila kadra da izražava svoja strasna osećanja, a da pri tom, ne skida veo i ne otkriva onu tajnu koja je bila njena suština.


    VIDIŠ LI ME

    Između zemlje i neba?
    Nikad niko ne pređe preko moje staze.

    Ali tvoje lice greje moj svet,
    od tebe potiče sve cvetanje.

    Kad me pogledaš,
    srce mi postaje slatko.

    Ležim pod tvojim osmehom
    i učim se da pripravljam dan i noć

    da te opčinim, da te pustim da iščezneš,
    uvek igram tu jednu jedinu igru.


    ALI TVOJE OBRVE SU NEPOGODE

    Noću nespokojno lebdim na nebu
    i ne tamnim od sna.

    Oko mog srca lepršaju snovi
    i hoće slast.

    Imam sve same šiljke na ivicama,
    samo ti piješ zlato nepovređen.

    Ja sam zvezda
    u plavom oblaku tvoga lica.

    Kad se moje blistanje igra u tvom oku
    mi smo ceo svet.
    I ushićeno bismo usnuli -
    ali tvoje obrve su nepogode.


    LJUBAVNA PESMA

    Od zlatnog disanja
    stvoriše nas nebesa.
    O, kako se volimo ...

    Ptice postaju pupoljci na granama,
    ruže uzlepršavaju.

    Neprestano tražim tvoje usne
    iza hiljadu poljubaca.

    Noć od zlata,
    zvezde od noći ...
    Niko nas ne vidi.

    Kad dođe svetlost sa zelenilom,
    zadremamo;
    samo nam pleća još igraju kao leptiri.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Elza Lasker-Šiler (Else Lasker-Schler)

    SAMO TEBE

    Nebo nosi za pojasom oblaka
    povijen Mesec.

    Pod srpastim likom
    želim da počivam na tvojoj ruci.

    Uvek moram kako bura hoće,
    more sam bez obale.

    Ali otkako tražiš moje školjke,
    svetli mi srce.

    Ono leži na mome dnu,
    začarano.

    Možda je moje srce svet,
    kuca -

    i traži samo još tebe. -
    Kako da te dozovem?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Elza Lasker-Šiler (Else Lasker-Schler)

    SENA HOJ

    Kad govoriš,
    budi se moje šareno srce.

    Sve se ptice vežbaju
    na tvojim usnama.

    Večnu plavet rasipa tvoj glas
    preko staze;

    onde gde pričaš nastaje nebo.

    Reči ti je pesma oblikovala.
    tugujem kad ćutiš.

    Svuda o tebi visi pojanje -
    kako li možeš da snivaš?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Elza Lasker-Šiler (Else Lasker-Schler)

    KAD SAM UPOZNALA TRISTANA

    O,
    ti moj anđele,
    mi samo još lebdimo
    u milim oblacima.

    Ne znam da li živim
    ili sam slatko umrla
    u tvome srcu.

    Stalno slavimo vaznesenje
    i mnogo, mnogo svetlucanja.

    Zlatne svetačke ikone
    tvoje su oči.

    Reci - kakva sam ja?
    Svuda navire cveće iz mene.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Elza Lasker-Šiler (Else Lasker-Schler)

    POMIRENJE

    Pašće velika zvezda u moje krilo...
    U bdenju provešćemo noć,

    moliti se na jezicima
    urezanim kao harfe.

    Pomirićemo noć sa sobom -
    toliko Boga se izliva.

    Deca su naša srca,
    hoće da otpočinu umornoslatko.

    I naše usne hoće da se poljube,
    što oklevaš?

    Zar mi se srce ne graniči s tvojim -
    tvoja krv mi stalno rumeni obraze.

    Pomirićemo noć sa sobom,
    kad se grlimo nećemo umreti.

    Pašće velika zvezda u moje krilo.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Elza Lasker-Šiler (Else Lasker-Schler)

    POMIRENJE

    Pašće velika zvezda u moje krilo...
    U bdenju provešćemo noć,

    moliti se na jezicima
    urezanim kao harfe.

    Pomirićemo noć sa sobom -
    toliko Boga se izliva.

    Deca su naša srca,
    hoće da otpočinu umornoslatko.

    I naše usne hoće da se poljube,
    što oklevaš?

    Zar mi se srce ne graniči s tvojim -
    tvoja krv mi stalno rumeni obraze.

    Pomirićemo noć sa sobom,
    kad se grlimo nećemo umreti.

    Pašće velika zvezda u moje krilo.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •