Čarls Simić
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    Čarls Simić

    Čarls Simić rođen je 1938.godine u Beogradu. U SAD živi od 1953.i danas ga smatraju jednim od vodećih američkih pesnika. Pored desetak knjiga poezije objavio je i veći broj prevoda pesama Vaska Pope, Ivana V.Lalića, Ljubomira Simovića, Branka Miljkovića, Novice Tadića. Dobitnik je Pulicerove nagrade za knjigu Svet se ne završava. Dobitnik Evropske nagrade za književnost koju dodeljuje Književna opština Vršac.

    OBEĆANJA TRPELJIVOSTI I PRAŠTANJA

    Sirotište na kiši,
    Prazna opera utuljenih svetala,
    Vašar lopova za danas zatvoren,
    O ti večernje nebo sa oblačnim tabloima!

    Neizlečivi romantičari što se žene večnim gunđalima.
    Život opsednut svojom lepšom sestrom životom -
    Neprestano, neprestano ... nismo imali ništa
    Sem naše moći ophođenja rečima. Neko se uzvisi do rečitosti
    Posle pogreba, ili u nagom naručju žene
    Koja odvraća glavu jer plače,
    A ne zna zašto. Neki tanušni prelom duše
    Zbog ovih kao brijač oštrih brda, golog i grmlja,
    Stena pocrnelih od mora, nedokučivih kao kartaši ...
    Onda je neko govorio o prirodi samog ispitivača,
    O sumoru u mom hlebu, velikim delima i maloj veri.
    Nad oblicima se ponavljao natpis Ne.
    Žena je imala sitan osmeh i otvoren kišobran,
    Sad je već počela šapatom da pada kiša,
    Ona kiša što mora da je šaputala u nekom drugom životu
    O kojem ne znamo ništa više osim
    Da je neko uporno motrio to blago padanje kiše
    Već obojene čađu, tako da čovek pomisli
    Na ozbiljnu decu u igri, i lopte kučine u nekom mračnom, mračnom uglu.
    Kao perike, zastrašujuće perike za beskraj.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Čarls Simić

    KARAVAN

    Hodočasnik u nesanici,
    U sitne zamagljene sate,
    Tragom vekovnih trgovačkih puteva...
    I san što mi večno izmiče -
    Kao taj mesec gore - s njegovim polulicima
    Utopljenih Marijana, Cintija...
    Mnogo verujem u taj način kako
    Moje srce pristaje tim šiljastim cipelama
    Što bole i ne kažu ništa. Svakako,
    Još malo pa ćemo ugledati
    Pesku okrenutu prestonicu X,
    Kule njene što su nekada dosezale
    Do zvezde zornjače,
    Strelce kosmičke usamljenosti
    Što nas pozdravljaju sa svojih vidika.
    Ja, sa svojom lutkom-senkom
    Prerušen tako da ličim na kamilu
    Koju vodi zakukuljeni beduin
    (A on je niko drugi do moje srce),
    Nosim teret svojih očiju
    Spokojno sklopljenih na ovom jastuku
    Sa rukom izvezenim izrekama
    I sa bordelskim resama
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Čarls Simić

    AVENIJA AMERIKA

    Mačka i miš lokali su mleko
    Iz iste činije,
    Na uživanje gomile u pauzi za ručak.

    Vlasnik tog para
    Imao je uvučen rukav umesto desne ruke,
    I premda mlad, bio je bez zuba.

    Stalno se smešio i klanjao duboko,
    Na način sluge
    Nekog oholog i strogog gospodara.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Čarls Simić

    ALGEBRA U PREDVEČERJE

    Luda je žena ispisivala krstiće
    Komadićem školske krede
    Po leđima parova koji to i ne slute,
    Na putu kući, s rukom u ruci.

    Beše zima. Beše već mrak.
    Nisi mogao da joj vidiš lice,
    Onako umotanoj i tajnovitoj.
    Kao da je nose krila vetra, ili krila vrane.

    Kredu joj je zacelo dalo neko dete.
    Tražio si ga uporno u gomili
    Pretpostavljajući da je vrlo bledo, vrlo ozbiljno,
    Sa krhkotinom crnog škriljca u džepu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Čarls Simić

    Charles Simić

    "Ja sam pjesnik koji piše poeziju kao priču o osamljenom čovjeku koji pokušava razumjeti svijet. Ne volim patriotsku poeziju na bilo kojem jeziku. Svi ti takozvani nacionalni pjesnici koji uzdižu kolektiv nauštrb pojedinca uopće me ne zanimaju. Njih vole generali. Vole ih i svećenici, učitelji i svi oni koji mrze pravu poeziju." (za Feral Tribune)
    Poruku je izmenio Cecara, 03.11.2012 u 19:58 Razlog: boja, linkovi

  6. #6

    Odgovor: Čarls Simić

    BAKALNICA

    Nepoznato lice ili lica
    Drže radnju
    Drže je otvorenu
    Kasno u noć i nedeljom

    Pola od onog što prodaju
    Ubiće te
    Zbog one druge polovine
    Vraćaš se po još

    Posluju bedno u polumraku
    Teško ti je razabrati
    Šta to izlažu na tezgi
    Šta je to što plaćaš

    Sva strogost
    Sva svečanost
    Tučanih terazija jedva zadrhtalih
    U rani zimski sumrak

    Jedan od tasova
    Za sve što je u njima
    Drugi za sve u tebi -
    A tvoj je teži
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #7

    Odgovor: Čarls Simić

    POGREBNO SLOVO

    Naš pokojni prijatelj nije mogao da smisli plavo nebo,
    Propovjednike koji citiraju Bibliju,
    Političare koji ljube malu djecu,
    Žene koje su tako slatke i mile.

    Volio je pijance u crkvi,
    Nudiste-odbojkaše,
    Pse lutalice koji se umiljavaju,
    Ptice koje pjevaju o divnom vremenu dok seru.

    Čarls Simić

Slične teme

  1. Charles Bukowski (Čarls Bukovski)
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 128
    Poslednja poruka: 07.08.2018, 16:51
  2. Arthur Charles Clarke (Artur Čarls Klark)
    Autor MaNemoj u forumu Književnost
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 24.12.2009, 23:22
  3. Čarls Bukovski
    Autor gaga73 u forumu Književnici
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 26.07.2008, 14:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •