Adam Zagajevski je rođen 1945.godine u Lavovu. Objavio je pet zbirki pesama, dva romana, tri knjige eseja. Danas je jedan od najzanimljivijih poljskih pesnika. Misaon, filozofski obrazovan, on neguje intelektualnu poeziju nabijenu značenjima. Pokreće važna pitanja vezana za savremenog čoveka i probleme savremenog sveta. Ali, on je rafinovan pesnik, pesmu ne spušta do publicistike, ume da izbegne zamke patetike i krupnih reči. O politici razmišlja stalno, ali to nije politička ni politizovana poezija. Gorka je, ozbiljna, uvlači čitaoca u dijalog, ne dopušta mu da ostane ravnodušan.
Iz prikaza Petra Vujičića
ISTINA
Ustani otvori vrata odreši te konopce
ispleti se iz mreže živaca
ti si Jona koji vari kita
Odbij da pružiš ruku tome čoveku
ispravi se osuši tampon jezika
iziđi iz te čaure razmakni te opne
udahni najdublje slojeve vazduha
i polako pamteći pravila sintakse
kaži istinu za to služiš u levoj ruci
držiš ljubav u desnoj mržnju
PISMO
Piše da je sve dobro
dani su sve duži
u kućama sazreva mir
samo snovi kao besne lisice
grizu nas za listove
HOMUNKULUS
Plakale su preklinjale žene, muškarci su oštrili
Noževe, mladići su grizli usne do krvi.
Toliko smo dugo čekali novog čoveka.
Pesnici su se utrkivali u pronalazaštvu.
Slikari su tražili sveže boje.
Samo je reakcija slegala ramenima.
Dok nije nastao homunkulus,
Stvorenje savršeno ravnodušno,
Čisto i bez snova,
Bez sanjarenja i suza,
Griže savesti i sumnja,
Velika, blago nasmešena pesnica.