Konstantin Kavafi
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6
  1. #1

    Konstantin Kavafi

    Konstantin Kavafi nije bio svedok svog punog literalnog uspeha u domovini Grčkoj. Taj je uspeh usledio tek nakon prvog objavljivanja njegovih izabranih pesama 1935.g., dve godine posle njegove smrti. Za života gotovo nepoznat kao pesnik, a po smrti iščitavan, tumačen i cenjen. Kavafi je izvesno pesnik čije će ime i posle nekoliko vekova ostati u samom vrhu evropske književnosti. Pesnik istančane osećajnosti i prefinjene ironije koji je svojim po obimu skromnim, ali po snazi pesničke reči monumentalnim delom, podigao još jedan spomenik gradu Aleksandriji, grčkoj istoriji i neortodoksnoj ljubavi.



    ZIDOVI

    Bez sažaljenja, obzira il' stida
    sagradiše oko mene debele zidove.

    Sada beznadan sedim ovde.
    Ne mogu misliti o drugom; izjeda ovaj me udes,

    toliko poslova napolju čeka.
    (Kako ih, dok zidahu, ne spazih?)

    Ali od tih graditelja ne čuh nikakav zvuk.
    Neprimetno, od spoljašnjeg me odvojiše sveta.



    MOLITVA

    Jednog je mornara progutalo more. -
    Njegova je majka, ne sluteć, zapalila

    sveću tanku ispred Majke Božje
    za povratak brz i za dobro vreme -

    i svaki bi čas, prema vetru, uši načuljila.
    Al' dok molila se, dok je zaklinjala,

    ozbiljna i tužna ikona slušaše, znajuć dobro
    da sin joj se, nikad više, povratiti neće.



    DUŠE STARIH LJUDI

    U svojim trošnim, pohabanim telima
    stane se duše starih ljudi.
    Kako bolne sirote su duše
    i kakav dosadan, kukavan život vode.
    Kako drhte za taj život, koliko ga
    vole, ove zbrkane i oprečne duše
    koje se i tragično i komično nastanjuju
    u svojoj staroj, otrcanoj koži.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Konstantin Kavafi

    SMRT IMPERATORA TACITA

    Imperator Tacit je bolestan.
    Njegova duboka starost ne podnosi
    napore rata.
    Za krevet je prikovan u gnusnom logoru,
    u bednoj Tijani - tako daleko! -

    Priseća se svoje drage Kampanije,
    svoga vrta, vile, jutarnjih besciljnih šetnji -
    svog života šest meseci ranije.
    U smrtnim mukama
    on proklinje Senat, onaj mrski Senat.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Konstantin Kavafi

    ČULNOSTI

    Sjaj i miris mog života: sećanje na časove
    u kojima nađoh svoju pravu strast.
    Sjaj i miris mog života, što s prezirom odbih
    sve milosti obične ljubavi.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Konstantin Kavafi

    PROZORI

    Tamnim sobama ovim, gde dane
    provodim mučne, koračam okolo
    tražeći prozore. - Kada prozor
    bude nađen to uteha biće. -
    Al' prozora ovde nema, ili ja ih
    ne mogu pronaći. No bolje je tako.
    Možda bi svetlost nova tiranija bila.
    Ko zna kakve nove pokazaće stvari.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Konstantin Kavafi

    PREKID

    Brzopleta i neiskusna stvorenja trenutka,
    mi smo oni što prekidamo rad bogova.
    U palatama Eleusisa i Ftije
    Demetra i Tetida potiču dobro delo
    ponad visokih plamenova i teškog dima.
    Ali, Meta neira uvek bane
    iz kraljevskih odaja, raspuštene kose, u panici
    k'o i Pelej, koji se stalno upliće.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Konstantin Kavafi

    Očekujući varvare

    Šta čekamo ovde na agori okupljeni?
    Treba danas varvari da stignu.

    Zašto u senatu vlada takav nered?
    Što senatori većaju, a ne donose zakone?
    Zato što će varvari danas stići.
    Kakve još zakone da donesu senatori?
    Varvari će ih načiniti čim stignu.

    Zašto nam je car tako poranio,
    I na glavnoj kapiji grada zaseo
    Na presto, sav svečan, sa krunom na glavi?

    Zato što će danas varvari stići.
    Pa car čeka da primi
    Njihovog vođu. Pripremio je čak
    Za njega povelju na pergamentu
    Sa silnim titulama i počastima.

    Zašto su se naša dva konzula i pretori
    Pojavili u svojim crvenim togama sa vezom:
    Zašto su stavili narukvice s toliko ametista,
    I sjajno prstenje sa divnim smaragdima:
    Zašto su im danas u rukama skupoceni štapovi
    Sa čudesnim inkrustacijama u zlatu i srebru?

    Zato što će danas varvari stići:
    A takve stvari zasenjuju varvare.

    Zašto naših valjanih retora nema da kao uvek
    Saopšte svoje besede, da kažu svoju reč?

    Zato što će danas varvari stići,
    A njima su govori i svečane besede dosadni.

    Zašto odjednom nastade toliki nemir
    I zbrka? (Kako su im lica postala ozbiljna.)
    Zašto se tako brzo prazne ulice I trgovi
    I svi se vraćaju kućama jako zabrinuti?

    Zato što se već smrklo, a varvari nisu došli.
    A neki ljudi su stigli sa granice
    I rekli da varvara više nema.

    Pa sad, šta ćemo bez varvara?
    Oni su ipak bili neko rešenje.

    Konstantin Kavafi

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •