Započeću priču o Momčilu Nastasijeviću. Sledi samo kratki osvrt na njegov život i tek nekoliko pesama. Nadam se da će zainteresovani čitaoci dati svoj prilog u obelodanjivanju života i dela jednog od najvećih srpskih pesnika.
Rođen je 23. septembra 1894.godine u Gornjem Milanovcu. Osnovnu školu završio je u Gornjem Milanovcu, šest razreda gimnazije u Čačku, sedmi započeo u Kragujevcu, ali se ubrzo preseljava za Beograd gde završava sedmi i osmi razred gimnazije.1913.upisuje se na beogradski Filozofski fakultet, u grupi koja izučava francuski jezik s književnošću, uporednu književnost s teorijiom književnosti i klasičnu književsnost. Diplomirao je na fakultetu 1920. Prvu pesmu objavljuje 1922.u junskom broju Srpskog književnog glasnika - Bela pesma, verzija Jasika.. U božićnom dodatku beogradskih Novosti 1923.objavljuje prvu pripovetku Priča o neznancu. U središtu života porodice Nastasijević nalazila se umetnost: muzika, književnost i slikarstvo. Momčilo je svirao flautu i violončelo. Muzička okupljanja praznikom i nedeljom ustaljuju se i prerastaju u redovne nedeljne umetničke sastanke, na kojima se ne samo muzicira već i raspravlja o umetnosti i književnosti, i koje okupljaju širok krug posetilaca i književnika. Najčešći posetioci su Stanislav Vinaver, Rade Drainac, Desimir Blagojević, Miloš Crnjanski, Dušan Matić, Rastko Petrović, Pavle Stefanović, Dimitrije Mitrinović, Miodrag M.Pešić, Dragan Aleksić, Božidar Kovačević i Aleksandar Vidaković. Prvu likovnu kritiku i prvu dramu štampa 1924. U časopisu Pokret 1925.izlaze pripovetke koje ga svrstavaju u darovitog pripovedača poratne srpske književnosti. 1927.u Modernoj biblioteci S.B.Cvijanovića, izlazi prva Nastasijevićeva knjiga Iz tamnog vilajeta. Iste godine objavljuje muzičku dramu Međuluško blago, za koju je muziku komponovao brat Svetomir Nastsijević. Marta 1929.Srpski književni glasnik donosi jedan od najboljih njegovih eseja Za maternju melodiju. Izgubivši veru u izdavače posle odbijanja nekoliko rukopisa, o svom trošku štampa Pet lirskih krugova. Kritika je suzdržano dočekala knjigu. Tokom 1935.sarađuje u Narodnoj odbraniobjavljujući članke kojima protežira naše izvorne književno umetničke i duhovne vrednosti. Bio je to prvi i jedini pokušaj Nastasijevića da uzme aktivnog učešća u književnom životu.
Na Đurđevdan 1936.se iznenada razboleo i sa kratkim oporavcima bolovao do 13.februara 1938. kada je preminuo ne napunivši 44 godine. Uzrok bolesti do kraja nije ustanovljen. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
Iz: Bio-bibliografski dodatak, Sabrana dela Momčila Nastasijevića, IV knjiga; priredio Novica Petković Dečje Novine, Srpska Književna Zadruga, 1991.
FRULA
Frulo, što dah moj radosni
žalno u dolji razleže?
Da l' što pastiri pomrli
tobom prizivahu dragu?
Il' žal se stani u meni:
s neba me strela ranila,
tamna me zemlja pečila,
te pesma mi je suzicom
i kapljom krvi kićena?
Il' dah moj kad proteče,
žal te za odbeglom tajnom?
SUTON
Krila li to?
Nenadno mahnu na tamu.
Ili crveno jato potonu za breg?
Breza li to,
il' bledi pramen dana?
Belasa tvoje telo u suton.
Bolno je zaplazilo niz ove strane,
pesma se ne dopevala.
Il' nedoljubljeno zaboluje niz tvoj lik,
il' muti suton dušu.
Breza li to,
il' bledi pramen dana?
Belasa tvoje telo u suton.
TRAG
Čudno li me slobodi ovo,
čudnije li veza.
Buknem u tebi, vreo se ulivam,
jeza je ovo, oh, jeza.
I trag putanjama tvoj,
pa me pali.
A čudno zastrepi srce,
a studim.
Ljubeći šta li to ubijam,
šta li budim?
Jer i pepeo će vetri razneti,
a nema razrešenja.
Tonu bez potonuća,
bez dna u nalaženju,
bez dna se izgube stvorenja.
I tragom kuda sagoreli
sve bolnija su obnaženja.
-
Vreo se ulivam,
a čudno zastrepi srce,
a studim.
Ljubeći šta li to ubijam,
šta li budim?