Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

Prikaz rezultata glasanja: Da li vam se sviđaju moje pesme?

Učesnika ankete do sada
5. Ne možete da glasate na ovoj anketi
  • Da

    3 60.00%
  • Ne

    0 0%
  • Nisam siguran/na

    1 20.00%
  • Poštedi nas daljeg pisanja i objavljivanja.

    1 20.00%
Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 62
  1. #1

    Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Tebi koji si otvorio ovaj post želim sve najbolje od Boga.
    Moje ime je Belobrđanin Nenad i pored toga što sam pesnik bavim se svime što mi omugućava da preživim, a po zakonu je.
    Ovde vam predstavljam svoje pesme.
    Ima ih svakakvih jer sam i ja svakakav.
    Volim da pišem ono što osećam.
    Nekada je to satira, nekada šaljiva pesma, nekad čisto filozofiranje, nekada ljubavna pesm, a nekada nešto između svega navedenog.
    Svaki vaš komentar bi mi značio bilo da je pozitivan ili negativan.
    Svakome ko to želi moje pesme može pokloniti osobi koju voli jer jer je ljubav jedino za šta vredi živeti. Ukoliko koristite moju pesmu na nekom drugom mestu na netu molim vas da je potpišete mojim imenom ili nickom.


    Pesmarica - Belobrđanin Nenad

    Ljubavne pesme

    Eh

    Zagledan u plamen sveće
    setio sam se očiju tvojih
    koje su sadržale u sebi
    iskru nastanka ljubavi
    u svemiru i zaplakao.
    Mislio sam da su te iskre
    odraz mladalačke zaljubljenosti
    koja brzo prolazi
    i gasi se pred prvim iskušenjem.
    Sada nemo preispitujem
    sve postupke svoje
    i shvatam da si bila ljubav
    koja se jednom u životu nađe.

    Gde počinje ljubav

    Tamo negde u sivilu
    sasvim običnog dana
    kada se ne nadaš ničemu
    ili kad samo žuriš na posao
    započne ljubav svaka.
    Iznenada pojavi se,
    zavuče u srce koje zadrhti
    kao vlat trave na košavi,
    i tada iako svestan nisi
    voliš bezuslovno.
    Potom saznaš ime koje ti se svidi
    kao nijedno pre
    što ti se svidelo nije
    pa pred ogledalom vežbaš
    kako da najlepše zvuči.
    Na prvom satanku drhtiš
    i znojne ruke trljaš o pantalone,
    srce lupa jačinom koja te uplaši
    jer do tada nisi ni znao
    da snaga iz srca dolazi.
    Ako te srećna zvezda
    pogleda nežno i pokloni
    ljubav do kraja života
    zahvali se nebu na
    neprocenjivom daru
    jer si jedan od retkih
    koji voli i voljnim se zove.

    Noć

    Senka se šunja u tamnoj noći,
    lebdi nad dušom mojom,
    a prozore svog doma u zemlji
    u kojoj nema radosti
    odavno sam zaključao
    tako da niko na ovom pustom mestu
    ne može pronaći ulaz u moje srce.
    Ponekad zaželim
    da sam onaj od pre i da verujem rečima
    koje sreću znače.

    Kosmos.

    U kosmosu postoje zvezde i planete,
    postoje i rupe crne, to zna svako dete.
    Ko veruje da nastade od velikog praska
    fali mu u glavi makar jedna daska.

    Kosmos nasta od ljubavi koju sam ti dao
    i da kosmos stvaram stvarno nisam znao.
    Sada ljut sam poprilično na samoga sebe
    posle kraja po kosmosu ja svud tražim tebe.

    Kud ga takvim stvorih uzalud se pitam
    dok po trećoj galaksiji ja lutam i skitam.
    Uništiću ovaj kosmos, svega mi na svetu,
    ljubav ograničiću na rodnu planetu.

    Parastos jednoj ljubavi

    Sahranismo ljubav u najdublju raku.
    i sada zbog toga tapkamo u mraku,
    a znam da i nije moralo baš tako
    jer srca su naša udarala jako.

    Imadosmo ljubav, sad je više nema,
    Ostala je od nje samo uspomena,
    Zeznuše nas dobro neke slučajnosti,
    u predgrađu sreće ostavismo kosti.

    Slomiše se naši točkovi sudbine,
    U dušama našim sad su ruševine,
    Uplakane oči nikad više neće
    Kao nekad da nam blistaju od sreće.

    Ko nam ljubav ote ne znamo ni sami,
    Sada kao slepci pipamo u tami
    Jer tražimo nešto da rane zaceli
    I žalimo što smo jedno drugo sreli.

    Pesma napisana uz gitaru posle šut karte.

    JADNA OLOVKO MOJA

    Jadna olovko moja
    zasto li ovo pises
    kad ona ce tek naslutiti
    da zbog nje
    sna nemam vise.

    Zbrkana pameti moja
    zasto te ludilo hvata
    nemogucem se nadas
    iako dobro znas
    da ces da stradas.

    Nesrecna duso moja
    taman ti nadjoh mira,
    a sada opet plamtis
    zbog nepostojeceg
    i nematerijalnog dodira.

    Zivote prokleti moj
    bas si mi smrsio konce
    nekome smo malo
    pobrkas loncice,
    a meni ekspres lonce.

    Monotoni dani moji
    sa mislima pod kontrolom
    noci ste moje uzburkali
    nestvarnom nadom,
    konfuzijom i bolom.

    Prokleto srce moje,
    zasto mi dusu varas
    laznu mi dajes nadu
    i iluziju moguceg
    heppyenda stvaras.

    Sudbino, zivota varko
    u buri malena barko
    zasto mi dajes nadu koja je tek sen
    da cu i makar na kratko
    postati samo njen.

    Kockice

    Dok sudbina svoje kockice slaže
    U magli života duše se traže
    Nekad zacrtan put se briše
    Jer san se sanja sve više
    Sve do početka kraja
    Kad put se sa putem spaja.

    Raskrsnice

    Na raskrsnici mira i nemira,
    dodira i nedodira,
    sna i jave
    nalaze se suprotnosti
    što srce more
    i dušu dave.

    Da li tamo il ovamo,
    Da li biti ili hteti,
    da l sigurnost ili greh,
    da li život il sivilo,
    jednoličnost ili smeh.

    Odgovora biti neće
    Sve do tužne raskrsnice
    Puta sreće i nesreće,
    a na kraju krajeva
    na jedno se svede sve,
    kockati se ili ne,
    povrediti samo sebe
    il rušiti sve pred sobom
    sve do zadnje kapije.

    Senka

    Lutam ko senka kroz noćnu tminu
    Dok hladan vetar seče mi dah,
    Život mi stvara zbrku u glavi
    Tugu i ljubav u isti mah.

    Samoću dobih uz tugu pride
    Pa i u gužvi opet sam sam
    Sudbino hajde daj mi bar nadu
    Da će na oči doći mi san.

    Nemir u duši tera me dalje,
    Korak je svaki ko večnost dug
    Samo se bogu molim da nisam
    Na putu koji zove se krug.

    Dok noćas niko sa mnom ne tuži
    Tugu što nosi vetar kroz mrak,
    Onom što voli, a voljen nije
    Tuga na srcu ureže znak.

    I onda shvatiš da svako nov koga upoznaš vidi taj znak i sebi da za pravo da te sažaljeva, a to osećanje je ubica ljubavi.

    Mrtva pesma

    Ova je pesma mrtva,
    Ubio sam je zato što nije htela
    Da pođe tamo gde sam joj rekao
    Da svima kaže da sam k****n
    Što mnogo daje, a ništa ne traži.
    Ubio sam je jer nije znala
    Da kaže svima da jedna budala
    Žedna je ljubavi iskrene, jednostavne
    I bezuslovne, bez reči što zovu se
    Pretvaranje i laži.

    Opraštam ti...

    Voleo bih draga znati
    dal ćeš za mnom zaplakati
    kada odem iza duge
    da li će u tebi biti
    makar jedno zrno tuge.

    Gorele su moje oči
    k'o ciganske vrele noći
    gorele jer nisu htele
    da priznaju da te vole,
    k'o nijednu žele.

    Ne postoji ništa više
    što bol može da izbriše
    za svoj bol te ja ne krivim
    opraštam ti nisi znala
    da za tebe živim.

    Ispred tvojih vrata

    I spred tvojih vrata prepun bola stojim,
    u rukama mojim buket hrizantema,
    uporno se nadam otvorićeš vrata,
    a polako shvatam, nadi mesta nema.

    Znaj u srcu mome samo ti postojiš
    i u crno bojiš dolazeće dane,
    u knjizi života gde o meni piše
    ti si jednostavno pocepala strane.

    Još uvek te ljubim u snovima svojim,
    ali ne postojim ja u tvojoj javi,
    pa je svaka zora kao noćna mora
    kad otera snove i nebo zaplavi.

    Poražen i ponižen, i u tuzi sam
    želim ovaj buket cveća samo da ti dam,
    još par dana da te seća da sam bio tvoj,
    varalice lažljivice, večni bolu moj...

    Čekati,

    Milom te zovem, šapatom kojeg
    Samo ja čujem.
    Susret je varka srca mojeg
    Jer varkom se trujem.
    Nikad ne nađoh svetlo u tami
    Meko i nežno.
    Umirem s dušom koja čami
    Neizbežno.
    Čekati sunce, u noćnoj tmini
    zadatak je dug.
    Ostati želiš na površini
    Sklopiti krug.

    Nekome dragom

    Veseo onaj je dan
    Lep i nasmešen
    Ako te vidim ovde
    Samo na jedan tren
    Tihi te čovek tiho voli,
    A to boli, boli.

    Pad ljubavi

    Kad ljubav padne ostaju gadne
    rane na srcu, i mom i tvom,
    prašina bola se uskovitla,
    a kad se slegne ostaje lom.

    U besu uvrede izrečene
    grla nam stežu, peku k'o žar,
    ljudskost je pala na grane niske,
    donela misli mračne na dar.

    Vatra u srcu teško se gasi,
    svaki je dan k'o večnost dug,
    patnja nas guši i jedan mora
    da izvinjenjem razbije krug.

    Ponosne lude čekaju, ćute
    ego je nekad dvosekli mač,
    a posle kraja sve biva kasno,
    dolazi pravo vreme za plač.

    Posvećeno tvrdoglavima.

    Potraži me

    Potraži me u snovima
    tamo te čekam
    jer tamo je sve moguće
    da mesec sunce postane
    da sreće tugu zameni
    i da već u aprilu
    nova malina porumeni.
    Potraži me u snovima
    jer ja nemam drugog mesta
    za čekanje.
    Potraži me u senci masline stare,
    u pesku po kojem gaziš,
    u vinu koje piješ,
    u rečima kojima me zoveš,
    u dahu koji ti se otme
    kad pomisliš na mene.

    Oči moje

    Oči moje, nek ste krive
    pred sudijom koji sudi
    za misao o blaženstvu
    koje samo tugu budi.

    K'o vlat trave povijam se
    pred lahorom, čilim, lakim,
    okno bola u mom srcu
    svet učini naopakim.

    Nema sata ni minuta
    nema dana ni godine,
    kad ne želim trunku mira,
    trunku mira i istine.

    Nisam moćan da promenim
    neko drugi što mi zbori,
    promeniću samog sebe
    da mi duša ne izgori.

    Da smo...

    Spavaju pčele i pile spava,
    spava i potok podno planine,
    a ja ne spavam zbog jedne žene
    i oka njenog boje kupine.

    Hiljadu pitanja glavom se roji,
    hiljadu noći muče me snovi,
    hiljadu zašto odgovor nema,
    hiljadu oblaka nebom plovi.

    Pevušim tiho pesmu davnina,
    da smo se samo ranije sreli,
    al' život druge planove ima
    suviše toga ipak nas deli.

    Sad srce svoje pokornim držim
    u vlasti svoje tvrdoglavosti,
    ne dam da voli onog kog želi
    sa nadom da ume da oprosti.

    Tajna

    U očima tvojim vidim
    jezero bola,
    dušu ti osećam
    tuga je hrve,
    noć te je pusta
    samoćom ubila,
    sudbina daje ti
    od sreće samo mrve.
    Nekako znam te,
    strah je u tebi,
    možda baš zato
    što sam ja ti,
    i lica su samo maske
    što tajnu kriju,
    da nema nikoga
    ko voli kao mi.

    Kraj

    Jutros sam video rosu
    u tvom oku,
    pogled si
    odmah skrila od mene,
    neku duboku
    tugu sam slutio.
    Okrenuo sam ti leđa,
    u prozoru sam video
    kako rukama
    prelaziš preko lica.
    Pokušala si da se osmehneš,
    na usne nanela crveni ruž
    kao da on može
    biti zamena sreći.
    Znam.
    Znam da te savest grize,
    greška k'o žar te peče,
    ptica si što predivno peva,
    ali samo pesme
    koje nikoga ne razvesele.
    Savršeno grozan kraj
    ubio je svu lepotu
    i osmehe
    koje smo jedno drugome
    nesebično poklanjali.

    Živim

    Sakupilo se mnogo tuge u meni,
    nebeski svod mi nije plav,
    ne želim svoj više život u seni
    senka donosi zaborav.

    Želim da dišem plućima punim,
    hoću da osetim bol
    i on je osećaj kao svi drugi
    makar mi svirao mol.

    Pevaću jako da svet me čuje,
    opet živim i osećam,
    i neće više da me truje
    miran, učmao dan.

    Oduvaću prašinu sa uspomena,
    nek žive dugo u meni
    otvaram sada vrata vremena
    nek ljubav se razvileni.

    Drhtaću slobodno kao ptica
    kad vetrovi hladni dunu,
    u jastuku ću čuvati snove
    i imati ponovo dušu punu.

    Plašt

    Doleteću k tebi
    od noći dan učiniću,
    ukrašću zvezdu samo za tebe,
    otkriću ti tajnu svoju,
    ogrnut sam plaštom nevidljivim
    pa ću ti se prikrasti
    i pokazati zvezdu na dlanu mom.
    Sijaće jače i lepše
    od bilo koje zvezde druge
    jer ova će biti uništivač tuge.

    Olovna pesma

    Rečima pletem
    džemper sećanja
    sa šarama od stihova
    koji će me sačuvati
    od zaborava,
    od nesećanja na ono
    što sam bio,
    što sam voleo
    i svega što mi je značilo,
    a nebo se
    nadamnom smračilo
    i ne obećava plodonosnu
    već tešku kišu,
    zimsku,
    hladnu,
    ledenu kao duša grešnika.
    Možda će se nekada neko
    setiti jednog polupesnika
    i stati,
    pročitati,
    redove ove,
    moje snove,
    moja nadanja,
    stradanja.
    Možda,
    ali samo možda
    neko će reći:
    "E j*** ga, i on ode."

    Opet

    Opet sam ti oprostio
    preko svoje čvrsto date
    prešao sam reči,
    jednostavno ja ne mogu
    iako te znam nevernu,
    NE nikada reći.

    Igraš se sa srcem mojim,
    kao palidrvce kresneš
    ga da plane,
    lažju novom iznova ga smrzneš
    da ga lakše ranjenog
    dokusure vrane.

    A ja blesav pa verujem,
    da će život dati sudbu
    sad drugačiju,
    omađijan opet gledam,
    a ne vidim da ti oko obasjava
    narav mačiju.

    Kao vatra nestalna si
    nepredvidiva i burna
    bez moje kontrole,
    slep za tebe, tvoje greške
    samo jednim putem hodam,
    a on je na dole.

    I opet ću kad me tuga
    samelje u žrvnju svome
    da se kajem
    i pitam se uzaludno
    zašto tebi šanse nove
    ja iznova dajem.

    Inspirisano jednim životom, ali ne mojim.

    Dok čekam sutra

    Dok čekam sutra prazan iznutra
    osećam gorki nemir u duši,
    polako ludim jer tebe nemam,
    java mi snove polako ruši.

    Duša mi prazna k'o prazna čaša,
    prazna k'o soba u kojoj patim,
    prazna kao i ljubav naša,
    prazna k'o ovi sitni sati.

    A nemir krade od mene snove
    i suza slana klizi niz lice,
    more me tuge ka sebi zove
    dok sam na vrhu puste litice.

    Gubi se noćas i zadnja nada
    da će mi tuga s vremenom proći,
    sva moja sreća u vodu pada
    bez šanse da će ponovo doći.

    Ne zovi me

    Ne zovi me srećom,
    ja sreća tvoja nisam,
    ne zovi me ljubavlju,
    volim te po navici,
    ne zovi me utehom,
    ni sam sebe ne mogu utešiti,
    ne zovi me drugom,
    drugovi se ne izdaju.
    Ne zovi me očima svojim,
    oči su duše ogledalo,
    a ti duše nemaš
    i zato me ne zovi.
    Nikada više.

    Zemlja, vetar, vatra, voda

    Stvorio sam zemlju
    da ti mogu doći,
    da te mogu naći.
    Stvorio sam vetar
    da po licu mogu
    nežno te dotaći.
    Stvorio sam vatru
    da u tvome oku
    ljubav razgoreva.
    Stvorio sam vodu
    koja kad te umiva
    moju pesmu peva.

    Boli li te kad te sanjam?

    Boli li te kad te sanjam,
    kad se budim prazne duše,
    dozivajuć' ime tvoje?
    Boli li te kad te vidim
    zagrljenu s nekim drugim
    i kad vidiš uplakane oči moje?
    Istinu si tražila u laži,
    posumnjala u iskrene reči,
    pobegla od mene bez pozdrava..
    Boli li te kad te sanjam... ?
    Ljubavi!
    Još jedna pesma o kraju



    Kako da čovek zna

    da ljubavi bliži se kraj,

    da nestaje magija

    prvih poljubaca,

    da dolazi dan kada ljubav

    će postati stranac

    u srcima koja kucaju

    samo po inerciji?



    Kada bi neko javio

    da kraj je neizbežan

    ne bi bilo toliko tuge,

    ne bi bilo toliko bola,

    kraj bi mogao biti

    čak i nežan

    pa bi brže zavoleli druge.


    Kako

    [/size]

    Kako znati

    kome srce

    svoje dati,

    da ne pati,

    zbog odluke,

    da nikada

    ne pronađe

    nešto što se

    tuga zove

    i izvor je

    svake muke.


    Kako znati

    koga zvati

    izvorištem

    sreće svoje

    neizmerne.

    Kako znati

    zadržati

    sreću svoju

    u životnom

    ljutom boju

    koga prate

    oči neverne.


    Gde počinje kraj

    Oči koje znaš
    više te ne gledaju
    kao što su te gledale pre.
    Usne koje ljube
    više nisu mekane
    i podatne kao ranije.
    Srce što u grudima bije,
    više isto nije
    i ne prepoznaje
    otkucaje druge
    pa vodi do spoznaje
    gde je izvor tuge.

    San koji se sniva
    više nije san
    već postaje mora noćna
    dok ne svane dan.
    Sreća se sakriva
    u ćoškove duše,
    gadan osećaj...
    Voleo bih znati
    kako izabrati
    put na kome piše
    gde počinje kraj.


    Pokušaj

    Pokušaću da napišem pesmu
    najlepšu od svih,
    da opišem ljubav svoju
    koristeći stih.
    Pokušaću svojim srcem da progovorim,
    dušom zapevam
    pa da zatim suđenici
    takvu pesmu dam.
    Pokušaću da joj život lepšim učinim
    pa da sanja stihove pesme najlepše.
    Čovek nije vatra, ljubav nije dim,
    a ja ljubav veću ne imah od nje.


    Eh

    Eh da mogu da napišem
    jedno pismo kao nekad
    u kome bih rukopisom lepim
    napisao da te volim,
    al' ne mogu
    jer lagati ne znam.
    Eh da mogu da te slažem
    da se ništa promenilo nije
    i da briga nije došla
    da me otme od tvog srca,
    al' ne mogu
    jer licemer nisam.
    Što li nisam ja licemer stari
    koji lepe priče znade,
    koji priča lepe stvari,
    a u stvari vreme krade.
    Eh da nisam to što jesam
    i da nisam tol'ko blesav,
    ja bih sreću u svom džepu
    zadržao da ne beži,
    i pustio ne bih tugu
    da mi zube pokazuje
    i k'o besno pseto reži.
    Ja sam ono što sam
    i ne poznam drugog sebe,
    ako sam i malo kreten
    pa oduzeh vama vreme
    izvinite,
    nisam hteo.

    Uzalud napisana pesma

    Nek me snađe sto sanđama,
    nek me lomi sto aždaja
    ako stobom opet budem
    posle ovog stotog kraja.

    Svaki nerv mi tegliš, kidaš,
    srce greješ pa ga hladiš,
    ranu stvoriš pa je vidaš,
    savršeno sve to radiš.

    Ubijaš me natenane,
    na tihoj me pečeš vatri,
    ja sam tigar pripitomljen
    u cirkuskoj tvojoj šatri.

    Zaklinjem se, al' ne vredi
    da su došli zadnji dani
    jer mene od tebe takve
    nema ko da štiti, brani.

    Ne ostaje ništa drugo
    nego da te opet pustim
    dok te divlju ne savladam
    i nad tobom vlast učvrstim.

    Za sada ovoliko od mene.
    Sada vam želim laku noć, a koliko sutra ću postovati i sve moje druge peme.


  2. #2

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Najnovija ljubavna pesma o tužnima.

    Tužni

    Tužni nikome ne znače
    jer niko suze neće
    pa zato onaj što plače
    još je dalje od sreće.

    Slomljeno srce leluja
    na povetarcu sudbine,
    nosi ga životna struja
    i put do dna mu ne gine.

    Satkano od tankih niti
    je srce onog što pati
    jer želi voljeno biti
    i ljubav nekome dati.

    Surovi ljudi kidaju
    te niti tanane gaze,
    za ljubav sve manje znaju
    pa zašto onda da paze.

  3. #3

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Pesme inspirisane verom u Boga

    Gospode

    Gospode, boli me
    Kada puca brat na brata,
    Sve strahote nekog rata,
    gospode, boli me.

    Gospode, boli me
    Kad pogine malo dete
    Jer se moćni deci svete,
    Gospode, boli me.

    Gospode, boli me
    Zaslepljeni što ne vide
    Strahote i genocide
    Gospode, boli me.

    Gospode, boli me
    Što sve manje ima smeha,
    A sve više smrtnog greha
    Gospode, boli me.

    Gospode, molim te
    Neka carstvo tvoje dođe
    Neka ova mora prođe
    Gospode MOLIM TE!

    Sreća

    Nekada davno živeše čovek
    što beše srećan jako
    i svi su se ljudi čudili čudom:
    "Kako on može to tako?"

    Svi se hteli upoznat' s njime,
    saznati tajnu sreće
    i zašto samo u njegovoj bašti
    cveta to divno cveće.

    Za njim su pošli sreće tragači,
    hteli su tajnu znati.
    Maštali su o čudu
    koje će on njima dati.

    Dani su tekli, a niko nije
    krenuo njegovim tragom.
    Protivno želji nemir su stekli
    žudeći za njegovom snagom.

    Jednoga dana svi su mu rekli:
    " Odgovor daj nam sada!"
    Želimo snažno da i u nama
    sreća k'o tvoja vlada."

    "U redu." Reče čovek sa mirom.
    "Otkrivena biće tajna,
    ali znajte bez Boga nije
    ni tako jaka, ni tako sjajna.

    Svakoga jutra otvorim oči,
    zapitam se: " Želim li sreću?"
    pa sebi kažem: " Želim je jako,
    nikad je odbiti neću."

    "Kako to može tajna da bude?
    Varaš nas!" Viknuše svi.
    "Nismo mi neke bez mozga lude.
    Odlazimo jer lažeš ti."

    Srećni ih čovek gledao s mirom
    dok nije ostao sam,
    nad domom njegovim opet se novi
    rađao božiji dan...

    21.4.2009. Treći dan Uskrsa.
    Belobrđanin Nenad.

    Život i smrt jednog seljaka

    U velikom domu, u malenom selu
    živeo je čovek i sudbinu kleo:
    " Proklet nek je život i sudbina kleta
    i dan onaj kad sam ovde se obreo.

    Što se lepo nisam rodio u gradu
    da uživam život, a ne da se mučim.
    Zašto svima Bože višak sreće dade,
    a meni imanje. Hoću da dokučim.

    Dosta mi je njive, dosta mi je štale
    i traktora starog što se stalno kvari.
    Kad bi neko hteo imanje da kupi
    pa da sunce sreće i mene ozari."

    Anđeli sa neba slušaše te reči,
    al' u tvrdo srce nisu mogli ući
    te rešiše da mu ispune sve želje,
    da na teži način on život nauči.

    Poslali su kupca njemu za imanje,
    dobio je cenu baš koju je hteo.
    Sa novcem u ruci siguran je bio
    da na bolje kreće njegov život ceo.

    Pri polasku pogled na krušku mu pade,
    ispod nje je uvek najsrećniji bio,
    bila je u cvasti kao i nekada
    kad je prvi jednu Lenku poljubio.

    Dok je roditelje svoje sahranjiv'o
    udala se Lenka za nekog u gradu,
    tada je i sebe snjima sahranio
    jer je izgubio i veru i nadu.

    S džepom punim para, ali duše prazne
    krenuo je najzad da k'o čovek živi.
    Sa novcem je hteo da kupi svet ceo
    i njemu moćnome svako da se divi.

    Ipak, želje nisu ono što i java
    otkrio je i sam kad se razboleo,
    bolnice su brzo pojele bogatstvo
    i svet mašte njegove, srušio se ceo.

    Obreo se zatim na seoskom groblju,
    za oproštaj pretke došao da moli,
    potrošio sve je što je nasledio
    i zbog čeg' su oni išli bosi, goli.

    Plakao je gorko kao dete malo,
    a anđeli videše da se promenio.
    Suzama je svoje očistio grehe
    i na grobu očevom dušu ispustio.

    Na dan 24. 04. 2009.
    Belobrdjanin Nenad

    Dizanje raspoloženja

    Budi me alarm na mobi fonu,
    ustajem ukočen i sve me boli,
    kafa mi tera ostatke snova
    treba da sačuvam život goli.

    Sedam u auto od šesnaest leta
    petnaest minuta, na pos'o stižem
    čeka me monoton dugačak danak
    želim raspoloženje svoje da dižem.

    Lupetam svašta tek da ne ćutim,
    neko me sluša, a neko ne,
    ipak se ne dam jer sreću slutim
    neću da budem k'o nekad pre.

    Mrzoš i zavist, lenjost i gnev
    bili su sastavni deo života,
    za Boga nikada mario nisam,
    samom sam sebi bio golgota.

    Pitanja more, a sumnji svuda,
    verovat' nikome ja nisam hteo,
    "silan" sam bio, ali za malo.
    Za Kovin tada bio sam zreo.

    Tiho bez glasa, došla je ona
    spokoj mi našla i mira dala
    borbeno srce ugasila je
    molitva jedna, kratka i mala.

    Oprosti meni grešnome Bože,
    pred tobom stoji bolestan um
    nek se u meni osmesi množe
    želim na tvoj da kročim drum.

    Sada sam eto ja neko drugi
    ljubavi imam svakom da dam,
    osmeh je zlato, a ja sam bogat
    jer imam svakom osmeh da dam.

    Život i vera

    Nekoga život mazi i pazi,
    nekome čupa uši,
    nekom je mir u srcu,
    nekome lom u duši.

    Nekom je život maćeha,
    nekome brižna mati
    i niko nikad ne sluti
    šta će mu sudbina dati.

    Neko se bori sa sobom,
    neko bez cilja luta,
    a svako strepi jer ne zna
    šta je na kraju puta.

    Nekom je izlaz piće,
    nekom je izlaz droga,
    al spas je samo u pravoj
    i snažnoj veri u Boga.

    Vera te vodi, vera te snaži,
    vera te kad padneš diže,
    vera od tebe, tebe traži
    i vodi te Bogu bliže.

    On nas voli

    Ko to želi da posvađa Boga se ljudima
    da strašljivo bude srce u grudima,
    ko umove ljudske zverski sablažnjava
    da je Bog sa nama samo da kažnjava.

    Za grešnike spasa nema, umreće u muci,
    osetiće žestok bič u Božjoj ruci,
    novi fariseji ustvrdiće svašta
    da Bog ko ni oni ne ume da prašta.

    Da oproštaj dobiješ, prati rituale
    što su njima mudrima od starih ostale,
    samo oni znaju od pakla da spasu
    u vremenu teškom izgubljenu masu.

    Bog se listom optužuje za svu ljudsku muku
    ko da muka nije delo ljudskih ruku,
    a Bog s neba gleda i prepušta nama
    da shvatimo da je On ljubav neprestana.

    Svakome ko traži kroz molitvu sreću
    Anđeli iz raja u susret mu kreću,
    iskrena je molitva jača od zlih sila
    i po veri sopstvenoj uslišena bila.

    Mala molitva

    Hriste dragi spasitelju
    ispuni nam jednu želju,
    želju malu od svih bolju
    -da spoznamo tvoju volju.

    Baba na selu
    (satirično-religijska)

    Kad ostari neka baba
    stalno nešto zanoveta,
    navodno je svi poštuju,
    a u stvari svima smeta.

    Kada takva baba umre
    za njom niko i ne žali
    možda tek poneki unuk
    može reći da mu fali.

    Na sahrani okupi se
    familija skoro cela
    da se siti ispričaju,
    pre i posle jela.

    O svemu se razgovara
    pa se čuje i trač sveži,
    čak se neko i nasmeje
    dok na odru baba leži.

    Poštovanja niko nema,
    sahrana se brzo svrši
    pa se krene s pićem raznim
    sve u pokoj njenoj duši.

    A baba se predstavila,
    Gospodu i Anđelima
    pa sa neba cirkus gleda,
    al je slabo to zanima.

    Mala pričica iz života

    Gle ponosnog kako stoji
    pred ikonom Božjeg sina,
    uzdignutog čela " moli "
    sa ličnih visina.

    Bože daj mi šta mi treba,
    Bože daj mi jer mi fali,
    Bože daj mi, dužan si mi
    za crkvu su moji dali.

    Deda dade tri dukata,
    otac dade tovar građe,
    sad ti meni dobrim vrati
    da se meni para nađe.

    U crkvi se tad glas začu:
    "Bež čoveče gordi, ništi,
    pokaj prvo grehe svoje
    pa tek onda išti".

    Istinitu priču stilski doterao
    Belobrđanin Nenad

    Škorpion

    U meni žive dusi,
    svaki me želi k sebi,
    a ja im se ne dam,
    da me satrli ne bi.

    U meni pakao tinja,
    ne dam da se razgori,
    tama mi radi o duši
    dok pružam ruke ka zori.

    Spašavaj Bože grešnog,
    nevrednog milosti tvoje,
    oteraj moje zveri,
    one se milosti boje.

    Pitanja mnoga me muče,
    a odgovori još više,
    jer mnogo odgovora
    kaznu na smrt mi piše.


    Molitva Hristu

    Oprosti Gospode dragi
    meni, grešnom poeti,
    tražeći tvoj pogled blagi,
    moja molitva ka tebi leti.

    Rođen sam tvojom voljom,
    i roditelje svoje znam,
    ali sa pogledom tvojim,
    uvek se suočim sam.

    Svestan da činim greške,
    molim za oprost tvoj,
    jer ti si milost sveta
    i voljeni pastir moj.

    Nisam oduvek znao
    da tu si i postojiš,
    skoro sam srce ti dao
    da ga u ljubav bojiš.

    Nekad me život slomi
    I nisam dovoljno jak
    da anđeo tvoj u meni
    pobedi greha mrak.

    Ipak, ja znam da vidiš
    brata svoga u meni,
    i da me iznova zoveš:
    Kreni grešniče k meni .

    Ta ljubav tvoja mi znači
    i snagu iznova daje
    da na tvome putu ljubavi
    nikada ne posustajem.

    Strah

    U noćima mračnim,
    na mestima strašnim,
    pred ljudima zlim,
    plašim se da hodam,
    plašim se da vidim
    i padam pred njim.

    Obuzme mi glavu,
    obuzme mi dušu,
    obuzme mi telo,
    srce lupa jako,
    a ledeni znoj mi
    orošava čelo.

    Neću da se bojim,
    al' ko mene pita
    kad slaba sam duša,
    tražim svuda nadu,
    nekog da razume,
    nekog da sasluša.

    Iako me lomi,
    iako me kida
    i ubija lako,
    plašim se da menjam
    način svog života...
    navik'o sam tako.

    Budan čekam zore,
    prebrojavam dane
    i molim se: " Bože,
    ubi me il' spasi,
    ovo život nije,
    više se ne može."

    U nesvesti svojoj
    ja ne čujem glase
    anđela sa neba,
    kako viču na me
    i kako me grde
    da mi Vere treba.

    Kako verovati
    kad se plašim suda,
    kad se plašim Boga,
    jer grešan sam bio
    i ne mogu nikad
    pobeći od toga.

    " Neverniče glupi! "
    zagrme u srcu
    glas pravo sa neba,
    " Za oproštaj dovoljno je
    da zamoliš Boga,
    samo to ti treba.

    Bog ne želi tebe
    da osudi teško,
    da u stahu patiš,
    on želi da voliš
    i da čisto srce
    jednom njemu vratiš."

    Posvećeno svima koji u svom srcu nose strah bilo koje vrste.
    On ih udaljava od davanja i primanja ljubavi.
    To je ono što što čoveka udaljava od svetlosti.
    Zato volite i dopustite svima da vas vole.



    Ja znam tvoje ime

    Ja znam da živiš
    daleko i blizu,
    u dobrom i zlom,
    u svakom atomu,
    u svakom osmehu,
    u svakom biću,
    u svakom stihu.
    Zovu te imenima raznim
    i ovako i onako,
    ali ti živiš meni,
    u srcu mome
    i zato znam tvoje ime.
    Tvoje ime je LJUBAV.


    Danas, sutra, juče

    Kiša pada k'o suze iz oka
    za ljubavlju starom kad se tuži ,
    promašaji životni kad stignu
    srce samo za kucanje služi.

    Sadašnjost je srcu nevidljiva,
    ne oseća šta sutra donosi,
    čovek pruža ruke prema juče
    malo sreće tamo da isprosi.

    Lica što iz prošlosti izrone
    noću dođu i čine se sjajnim,
    al' te slike vetrovi razgone
    da lutaju hodnicima tajni.

    Nepostojan u svom svetu želja
    svako hoda, svoje strasti prati,
    saputnike drži na distanci,
    a za nečim nemogućim pati.

    U srcu se svakom varka krije
    jer je finom iluzijom tkano,
    srce nikad zadovoljno nije
    onim što je od Boga mu dano.

    Izvrši naređenje !
    Prst na čelo i poljubac dragom biću!
    ODMAH!!!!!!!!!!!

    Zlo

    Lice zla je čisto,
    ako ne gledaš jasno,
    da nikada nije isto
    često se shvati kasno.

    Želi te, napada, lomi
    u svakom danu sve više,
    zlo je lovac strpljivi
    i već ti za vratom diše.

    Kome je srce stena,
    kome je duša od leda,
    živi na korak od pakla
    i smrti u oči gleda.

    Mudrosti daj mi Bože,
    da budem hrabar i jak,
    grešnik te jedan moli,
    ne želim u sebi mrak.
    Poruku je izmenio NesaDeBeli, 11.11.2010 u 10:01

  4. #4

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Da li ste objavili ove pesme?Naravno,objavljivanje nije svrha pisanja,već posledica,ali ipak pitam.

    Možda da malo unesete ''živosti'' u pesme,da malo ''razdrmate'' stihove nekim iznenadnim obrtom u pesničkoj ''priči'' koju želite da nam ispričate njima?Šta mislite o tome?
    Drago mi je da se pojavio neko sa toliko pesama,dakle sa delom koje se zaokružuje.Dobro je kada neko i zaista piše i ne odustaje.
    Čekam još Vaših pesama,pa da ih uporedim sa ovim do sada postovanim.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  5. #5

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Prijatelju kohili,
    Ne znam na kakve tačno obrte misiš, ali stiže još pesama pa proceni sam da li je raznovrsna ponuda.
    Sa dvadesetak minuta postovaću sve pesme koje imam objavljene na netu.
    Što se tiče objavljivanja mogu ti reći da ću sada poraditi na tome.
    Do sada sam objavljivao isključivo na netu.
    Veliki pozdrav i sve ti najbolje od Boga želim.

  6. #6

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Moja mala filozofiranja

    Daljine

    Mučim se tražim,
    smisao života mi beži,
    gubi se u daljinama
    koje su nebeski plave samo
    kada su daljine, daljine.
    Kada se daljina približi
    više nije nebeski plava,
    počinje da sivi,
    a ja odgovor tražim
    gde se o plavo gubi
    i vredi li da se živi.
    Pitao sam mudre knjige
    gde je sreće izvorište
    i kako do njega doći,
    nisu znale da mi kažu.
    Pitao sam mudre ljude
    kako da se sreći nadam
    kad se stalno na probleme
    saplićem i padam.
    Nisu znali da mi kažu
    da siguran budem,
    pa sam tek u sebi našao
    jedan odgovor.
    Treba znati živeti,
    voleti i kada nemaš razloga
    da nekome pokloniš sebe.
    tek tada možeš da se nadaš,
    da trepereći očekuješ
    da neko sasvim poseban,
    baš tebi potreban,
    zavoli tebe.
    Ipak.
    Mora se spreman biti
    da se traženo ne nađe
    i da te ne uništi tada,
    tvoja nada
    i odvede u zemlju mrtvih.
    U beznađe.

    Noćni stihovi

    Ispred mene slova razasuta leže.
    Mislim, Bože podari mi moći
    da mi misli od ruku ne beže
    da stihom osvetlim
    gluvi deo noći.
    Na umorne grudi klonula mi glava,
    na jedvite jade snu se odupirem
    snu se ne dam, a duša mi spava.
    San donosi snove. Ja neću da sanjam.
    Čini mi se da tada umirem.
    Pogrešna je od samog početka
    staza koja kroz život me vodi
    na grešnog se ja izmetnuh pretka
    golim srcem na nepravdu jurim.
    Što me mati naopako rodi?
    U poslednjem trenu svesnosti sopstvene
    pre dolaska neželjenih snova
    Misao se rađa. Postoji li vreme?
    Možda ga i nema pa posle buđenja
    ja ću ista ova napisati slova.

    Greške

    Ne verujem više ni rođenoj senci
    da me sama dobrovoljno prati
    i ona bi pobegla od mene
    kad bi mogla sve o meni znati.

    Ne verujem ni sopstvenom srcu
    u grudima što uporno bije
    jer ne vidi prevare i laži
    kad pogreši od mene se skrije.

    Duša grca zbog ludoga srca
    jer zbog njega jedva da je živa
    tone stalno u tužne dubine,
    a trudi se da kroz život pliva.

    Jedna greška napravi se lako,
    a uz prvu ostale se kače,
    kad izbrojim greške napravljene
    dugo mi se u samoći plače.

    Tražim

    Tražim nešto nesvesno i hitno
    da promenim u životu svom,
    pored mene prošlo je sve bitno
    pa sad živim sam sa svojim snom.

    Ima ljudi oko mene stoje
    ljudi stoje, a stoji i san,
    niko ne zna nešto samo moje,
    jedan smeli i nemoguć plan.

    Neću reći nikom pa ni tebi
    o čem' maštam i šta mi je ćef
    moglo bi se desit što ne želim
    da mi dođe mala dvojka tref.

    Da li ima sudbine

    Verovao ili ne
    dela su ti ista
    po savesti valja radit'
    nek je ona čista.

    Dualizam svakog bića
    suprotan je sebi
    ako nećeš da je priznaš
    ti je onda...

    Sudba možda i postoji,
    a možda i ne
    kada papke otegnemo
    samo će se reći sve.

    Zadnja strofa poentira
    kod svakog ludaka
    postojala ili ne
    sve je za džabaka.

    Oštar je il' tup

    Šta je čovek nego biće
    zbunjeno od sveta,
    al' ako on zbunjen nije
    luda je planeta. Neutral

    Pametan sam ili lud
    zavisi od ugla
    il' sam nigde, il' sam svud
    zemlja je okrugla. Smajli

    Ako znate o čem' pišem
    bolji ste mene,
    ali ako ne znate
    oduzeh vam vreme. Very Happy

    Relativno sve je
    i glupost i pamet,
    bez obzira na rezultat
    oboje su namet. Shocked

    Porez plaća svako
    pametan i glup,
    ugao je bitan,
    oštar je il' tup. Sad

    Izvinjenje

    Kako sam tužan jako
    jer sam dopustio sebi,
    da budem ono što nisam
    i nikada bio ne bi.
    Zverinjak zvani svet
    ne treba zverskog mene
    obećavam iz mene više neće
    lavina besa da krene.
    Savest mi ne da mira
    moram priznati nekom
    da sam pogrešio jako,
    da bih se i dalje zvao čovekom.

    Neprilika

    Neprilika sad je zgodna
    da se kaže što se ćuti,
    biće možda neugodna,
    al' istinu sad ćeš čuti.

    Kako misliš, tako živiš
    život se iz misli rodi,
    kad ukrotiš misli svoje
    uživaćeš u slobodi.

    Misli

    Misli služe, al' misli i truju
    o čoveku one odlučuju.
    Kad rđave zavladaju glavom
    na paklenom putu ti si pravom.
    U čoveku jedno srce bije,
    ali glava sto čudesa krije.
    Ceo svemir, ali i apsana
    rđavštinom kad je otrovana.
    Zar je loše da se čovek pita
    kojim putem želi da se skita.

    Nada

    Nada leči bolesne i tužne,
    sreću daje nesrećnom i setnom,
    dušu diže kad su misli ružne,
    potrebna je i čoveku sretnom.

    Kad bi ljudi odrekli se nade,
    gde bi išli mira da pronađu,
    zar je bolje ubijati sreću
    makar bila pastorak beznađu.

    Ljubiš, voliš, daješ srce svoje,
    ali sumnja kida tanke niti
    da maštanje biće uzaludno
    i sva nada da će zalud biti.

    Sanjao sam

    Sanjao sam jedan san.
    Svanuo je dan oblačan
    i sivi su oblaci jurili po nebu.
    Tuga je bila opipljiva
    koliko i kiša u mojoj ruci,
    vlažna i teška,
    zavlačila se pod moj rukav
    želeći da do srca dođe.
    U podsvesti se čuo glas
    kako kiša stati neće
    da za sunce nade nema.
    I da spas je iluzija
    koja tužnoj duši prija.
    Težak beše taj san moj
    sve dok se u meni nije
    pojavio zračak nade
    što mi šapnu da sam ludak
    što se tmini svojoj dao
    i pred kišom posrtao.
    Šta bi bilo beznadniče
    da je mesto kiše bio grad
    zar bi tebe led ubio
    ili bi sunce čak i posle njega
    zasijalo tad.
    Shvatio sam poruku,
    beznađe i tuga
    vode se k'o prije, sve ruku pod ruku,
    prizivaju u moj život svu patnju i muku.

    Tuga, sreća i nada

    Sve dok sunce nebom šeta,
    sve dok kiše zemljom liju,
    sve dok vetar gori šapće
    i gromovi ljuto biju,
    ja voleću i ljubiću
    tugovaću i plakaću,
    smejaću se, pevati
    i o sreći snevati.
    Bez tuge je sreća
    samo prazna vreća,
    a tek kad je vreća puna
    sreća se u sreću zaračuna.

    Zavičaj

    Tišina nema u duši mojoj vlada,
    sada sam na pustoj raskrsnici,
    znakova nema da mi pokažu
    koji put vodi do suza,
    a koji ka sreći.

    Smiraj je dana,
    valja mi pregurati noć
    da petlove prve dočekam
    pa da zatim oči sklopim
    i pođem u zavičaj.

    Kada me savlada nemir
    i mir se povuče pred njim
    pozavidim onima koji su se
    vratili tamo odakle su pošli
    pre prvog plača.

    Pakadkad čujem trube
    koje me pozivaju:
    „Vrati se dušo nemirna,
    znamo te dugo.
    Dođi.“

    Teško je reći ne.
    teško je ne vratiti se.
    teško je, ali ja ne bih bio ja
    kada bih izabrao
    život bez borbe.

    Snovi

    Prosipam dušu po tastaturi
    Ruka drhti dok pesmu pišem
    I kao da mi se nekuda žuri
    Tražim rime i brzo dišem.

    Surovi život snove mi ruši,
    Jedan po jedan odoše k vragu,
    A snovi trebaju i mojoj duši
    Da mi kad padnem povrate snagu.

    Kuda bez snova da dalje krenem
    I gde da nađem snage za sutra,
    Ako ne počnem da se penjem
    Bez snova biću mrtav do jutra.

    Tražim u juče tragove sreće,
    Il barem dašak svoje mladosti,
    a kao da preturam smeće
    da nađem trunčicu radosti.

    Pesma o izgubljenim snovima.

    Bez odgovarajućeg naslova

    Prestani sudbo!
    Naređujem ti da odeš,
    Naređujem ti da nestaneš
    Sa mrazevima i decebrom.
    Nećeš me prevariti!
    Ne dam ti svoje uspomene
    Ne dam ti svoja osećanja.
    Neću tvoje prevare slušati!
    Nećeš me naterati da mrzim
    Ono što bejah
    Ono što sam sad.
    Ja čekam proleće!
    Čekam zelenu travu
    Da po njoj prospem suze
    Jer tu, gde one kanu
    Nići će malene šumske jagode
    Koje će neki drugi
    Zaljubljeni par naći.
    Reći će: "Baš su lepe,
    Ali odkuda one tu
    Gde ih nikada nije bilo".

    Klovn

    Smejala se klovnu Dači
    deca jer je mnogo smešan,
    zbog toga je Dača bio
    poprilično neutešan.

    Bilo mu je dosta smeha,
    aplauza u areni,
    želeo je da sa lica
    što pre skine nos crveni.

    Rešio je jednog dana
    da se menja, pa šta bude
    da i njega već jedanput
    svrstaju međ' mudre ljude.

    Prestao je biti klovn,
    pameti je najzad stek'o
    u očima drugih mudrih
    od nikoga posta neko.

    Kudio je svakog dana
    ono što je nekad bio,
    u kamen se pretvorio
    čovek nekad drag i mio.

    Viđali ga zamišljenog
    kako gleda u daljine
    i mislili da sigurno
    o nečemu važnom brine.

    Pred smrt stalno mrštio se
    kada deca zagalame
    i podsete njega mudrog
    na klovnovske dane.

    Niko tajnu nije znao
    koja se u njemu krila,
    otac, mati, sin i ćerka
    arena je njemu bila.

    Epitaf na večnoj kući
    odgovore sve je dao:
    "Eh da nisam mudar bio
    ja za tugu ne bih znao".

    Nemam odgovarajući naslov

    Kad se digne kuka i motika
    sve to malo, jako malo znači,
    bude buka, a bude i vika,
    ali onaj sa puškom je jači.

    I kuka je opasna alatka
    zna da skine glavu sa ramena,
    ali puška kad rafalno puca
    krvi bude svakom do kolena.

    Šut i rogat protivnici stari
    nikad nisu bili ravnopravni,
    istorijski gledano sa strane
    oduvek se znalo ko je glavni.

    Tek poneka pobeda motike
    veliča se, dugo prepričava.
    Takve priče sluša svako dete
    pa ih sanja kad legne da spava.

    Sin junaka junači se pričom
    da je važno ginuti za "cara"
    i "car" uvek junak je najveći
    iako je uvek do duvara.

    Ko se drzne da istinu rekne,
    da "car" svoje interese brani,
    ili umre il' pred zveri klekne
    da se carska sujeta odbrani.

    Zato deco uzdajte se u se
    ne padajte na te priče lažne,
    ratovanje ostavite drugom
    maloj zemlji ljubavi su važne.




    Ekscentrična pesma
    (napisana kao razmišljanje o ekscentričnosti)

    Totalno van centra
    želim da preživim
    za ono što mislim
    da sebe ne krivim.

    Dosta mi je laži,
    saplitanja nogu
    da živim od istine
    i hoću i mogu.

    Slobodno me mrzi
    i normalan budi
    za mene su "ludi"
    mnogo bolji ljudi.

    Pesma sreće

    Ako si tužan i život ružan
    pravi ti problem il' dva
    duhom ne padaj nego se nadaj
    da Bog svoj posao zna.
    Anđeli brate svakoga prate
    pokažu puteve sna,
    a ti ne sedi nego ih sledi
    da život šansu ti da.

    Nek te ne čudi što drugi ljudi
    ne znaju šta znači smeh,
    zato će brate jednom da plate
    dušama svojim ceh.
    A ti se bori i ne dozvoli da tuga preuzme vlast,
    nikad se nedaj, nikad ne predaj
    već živi život u slast.

    Sreća se pravi samo u glavi,
    u tome ceo je trik,
    zato u meni tuga zeleni
    od muke će prepući.
    I neka mladost, bude ti radost
    veseli nek su ti sni,
    a osmeh zato nek bude zlato
    koje ćeš čuvati.

    Pozornica

    Pozornica život zvana
    sluga je kod moćnih ljudi
    i deo je novog plana
    da se staro zlo probudi.

    Ispiranjem mozga žele
    spremit' teren tome dobu,
    već je spremno zlatno tele
    da zamena bude Bogu.

    Ja uspravan krst nosiću,
    golgotni su došli dani,
    neki tužni dani sviću
    Boga nema ko da brani.

    Njihova je zamka spremna,
    počela je svetska hajka,
    žrtva biće duša svaka,
    lovac vreba iz prikrajka

    Žele da me reformišu
    pa da budem k'o i oni,
    moju pamet da izbrišu,
    smetaju mi ti demoni.

    O slobodi ja još sanjam,
    neću snjima da se družim
    jer ne želim da se klanjam
    i mamonu tome služim.

    Mene neće pokoriti,
    nijedna me neće sila
    na kolena oboriti
    ja dobiću bela krila.

    Poleteću ka svetlosti
    i nebeski dom ću naći,
    samo će me tako grešnog
    anđeoska ruka taći.


    Glupa pesma

    Blago onom koji znanja nema
    jer u znanju opasnost se krije,
    intelektu naglo pada cena
    mada nikad skup ni bio nije.

    Kome glava iznad mase štrči
    često čvrge izdobija prvi,
    a još ako ispred rude trči
    okupa se u sopstvenoj krvi.

    Nekad beše sad se pripoveda
    um caruje, snaga valja klade,
    sad se uči tako, radi reda,
    a klada se u valjanje dade.

    Sve prolazi, al' glupost je večna,
    tako beše, tako će i biti,
    rasa ljudska da bi bila srećna
    u školi će gluposti učiti.

    Tako želim

    Kada me stignu sećanja iz prošlosti davne,
    poželim na tren da tamo se vratim,
    da iznova doživim parčiće mladosti,
    i trunčice radosti
    kada sam znao ništa,
    kada sam verovao svakome,
    kada sam spavao mirno,
    kada sam pevao sa društvom,
    kada sam...
    tada nisam plakao
    nad počinjenim greškama,
    nad neučinjenim delima,
    nad izgubljenim snovima,
    nad...
    nadamnom nebo je danas sivo,
    kiša se sprema,
    mladost je prošla
    i svrhe nema
    da tugujem,
    da samujem,
    da plačem
    da...
    daću poljubac sinu,
    a srce svoje ženi
    jer ja sam čovek,
    jer ja volim,
    jer...
    tako želim.

    Dok dišem

    Ponekad noću bdim
    i mislim
    o svetu oko mene,
    o ljudima koje znam
    i mislim
    da ovaj svet nije moj
    i da nekom drugom
    svetu pripadam.
    Naučio sam da postojim
    i živim
    sa lažima,
    sa zlobom
    i živim
    u ime svetlosti,
    u ime ideala
    i mada je moja
    uloga mala
    ja volim
    i pišem
    i tako će biti
    dok dišem...

    Novac

    Novac.
    Dolazi iz pakla pravo
    da uništi šta je zdravo.
    Novac.
    Svojim sjajem on se trudi
    da napravi zver od ljudi.
    Novac.
    Cilj jedini nekom smradu
    da napravi svoju vladu.
    Novac.
    Barijeru svaku sruši
    gde burgija neće buši.
    Novac.
    Na mane je ljudske lovac.
    Proklet bio onaj ko je izmislio
    NOVAC.
    Otvorite novine

    Otvorite novine,
    pogledajte naslove,
    obratite pažnju,
    vidite li?
    Neko je izgubio život,
    neko onog koga je voleo,
    neko vam je tražio dinar,
    nekome je kontejner Maxi.
    Da li ste bar jednom zaplakali?
    Da li ste dinar za dušu svoju dali?


    Noćas sam...

    Noćas sam tužan nešto,
    pa se varam vešto,
    i stvaram opravdanja
    jer manja
    je šansa,
    da ona nijansa
    što čini život lepim
    učini mene slepim.
    U stomaku srce krijem,
    da ga studen ne pronađe
    i odvede u beznađe
    kod pravednih prokletnika,
    tih večitih gubitnika
    što za pravdu dušu daju
    bez saznanja o svom kraju.
    U ljubavi pravde nema
    i nikad je bilo nije
    jer je krije
    izmaglica
    tog prelepog lica
    što osmehom osvajača
    lomi me i kida,
    svaki veo skida
    i vodi do plača.
    Suza teška, vrela
    otima iz tela
    uzdah gorak
    koji grlo stegne,
    jedan korak
    nedostaje do pobede,
    pobede što dah mi znači,
    samo malo snage treba
    da se tamo zakorači.
    Snagu skupljam, sebe snažim
    želim da se oporavim
    pa da krenem na put težak
    da sebe pronađem,
    al' je teško da se krene,
    da zakopaš uspomene
    pa još snage tražim.
    Snage daj mi,
    snage želim,
    srcem celim,
    dušom celom
    prekrivenu crnim velom.

    Muze

    Noćas me muze
    muče dahom svojim,
    u očima zelenim
    stvaraju mi suze.

    Što li ste mi došle
    pokvarene cure?
    Pronađite drugog,
    kod njega ste pošle.

    Kad odete domu svom
    sve će suze stati
    i zarašće tuge
    srcu ranjenom.

    Bez naslova

    Tužnome uvek kažem, ostavi juče u juče,
    ne daj da prošli dani te muče
    jer juče je bilo i prošlo i završeno,
    pogledaj u danas i videćeš savršeno
    da je SAD bolje od NEKADA uvek bilo,
    pa zato raširi jedno, zatim i drugo krilo,
    pa poleti, poleti visoko u oblake perjane
    i tamo sačekaj sa osmehom srećnije dane.

    Pruga

    Ka zapadu kroz ravnicu
    proteže se pruga snova,
    sanja se na njoj o mestu
    gde se kreće sve iznova.

    Snovi žele da su java,
    java neće da ih shvati,
    ceo put je zabadava
    onom što se kući vrati.

    Zato glava kroz zid juri
    prugom što od kuće vodi...
    Po šinama iza voza
    izgubljeni dečak hodi.

    Njegov glas je sve slabiji
    ka zapadu dok voz grabi,
    al' u onom što odlazi
    uvek zvoni taj glas slabi.

    Umorni je dečak stao
    na proklete sjajne šine,
    dok polako tamni sunce
    on o sebi u tom voz
    razmišlja i brine...

    " Onaj koji putuje uvek ostavlja neki delić sebe tamo gde je do tada. "
    Ja


    (Ne) Ljubav

    Do pobede sto poraza vodi,
    do osmeha sto suza se proli,
    bogazama do raja se hodi
    kada voliš onog što ne voli.

    Ko ne voli tome dokaz treba
    jer nikada ljubavi ne daje,
    a kad ljubi, ljubi sračunato
    sa pomišlju, nek traje dok traje.

    Kad iz srca nestane sva nada
    i istina blesne u svom sjaju,
    vidiš jasno da je nova sreća
    čekala i nadala se kraju.
    __________________

    Zadušnice

    Na planini moćnoj još uvek postoji
    selo malo sneno, rosom umiveno,
    potok još žubori i pevaju ptice.
    al' od ljudi ono je davno napušteno.

    Nekada su u njem živeli mi preci,
    i čuvali rado svoju dedovinu
    koju u nasleđe davali su deci
    i spremni su bili da za nju i ginu.

    Onda ipak dođe neko drugo vreme,
    živelo se bolje širom belog sveta,
    gasile se kuće umirali stari,
    deda Stojan umro je zadnji prošlog leta.

    Dok polako vozim putem trošnim starim,
    rukom brišem suzom umiveno lice,
    odlazim u selo koje živi samo
    kad se sakupimo da odamo poštu
    precima na groblju kad su zadušnice.


    Kiša

    Dok me kiša smara
    i ja sa njom padam,
    nekom čudu iznenadnom
    potajno se nadam.

    Možda će me anđeo
    krilom zakloniti
    i od ove kiše
    tužnog zaštititi.

    Možda će me zvati
    neko iz daleka
    il' ću među ljudima
    pronaći čoveka.

    Možda će me čudo
    ipak zaobići
    pa ću s ovom kišom
    u zemlju otići.

    Uvek sam voleo cirkus

    Uvek sam voleo cirkus,
    gledao silne akrobate
    i krotitelje tigrova moćnih,
    maštao o srećnom danu
    kada će meni aplauzi
    leteti kroz šatru ili dvoranu.
    Vreme je prošlo, a ja eto
    nisam ono što htedoh biti,
    nisam ni ono što drugi su hteli,
    ni doktor, ni advokat.
    Postadoh pesnik.
    Svima u inat.
    Sebi u inat sad pišem razne
    stihove, samo meni važne
    i možda još ponekom,
    a stihovi teku, kao reka
    ka ušću svom dalekom
    gde ih okean drugih
    pesama čeka.
    Ponekad delujem samome sebi
    kao klovn tužnoga srca
    sa nacrtanim osmehom lažnim,
    slaba sam zamena snovima svojim,
    krotiteljima tigrova moćnih
    i akrobatama snažnim.
    Al' eto, mora se živeti
    sa svojim porazima,
    sa neispunjenim snovima,
    u potrazi za mrvicama sreće
    u potrazi za ljubavlju...
    ako je još ima...
    negde tamo.


    Izgubljen slučaj

    U želucu kamen stoji,
    u glavi se tuge množe,
    pratioci to su moji,
    suđenici ispod kože.

    Mrtvi snovi dušu stegli...
    suzama ih sprat ne mogu,
    a uporno pokušavam
    i koristim kao drogu.

    U srcu mi korov buja
    pa osmesi se ne vide,
    od dodira hladnih ruku
    moji prsti trnu, bride.

    Sve što želim, sve što hoću
    jeste samo mira malo
    da me srce pred sudijom
    ne bi grešnog prepoznalo.

    Uhvaćen u lavirintu
    suza i razočarenja,
    batrgam se i otimam
    al' suštinski se ne menja

    činjenica jedna gorka,
    da je proš'o onaj tren
    kad sam mog'o da ne budem
    slučaj davno izgubljen.

    Čuvar snova
    (posvećeno prijateljima)

    Večeras… večeras
    biću čuvar snova tvojih,
    da ih ne izgubiš,
    da ih ne povrediš,
    da ih ne zaboraviš.
    Brinuću se o njima
    čuvati ih od zla,
    kao da su moji,
    kao da su deca
    nestašna i čista.
    Kad sutra otvoriš oči,
    ustaneš I skuvaš
    prvu kafu,
    pogledaj u nebo.
    U oblačiću nad
    tvojom glavom
    sam sakrio
    tvoj san od tebe
    da bih ti ga vratio
    kada ponovo zaspiš.

    Posvećeno onima koji su voleli i ostali zaboravljeni.

    Sudija

    Šalji me kod sudije.
    Na robiju da me baci
    il’ neka me ubije,
    samo nemoj ti
    meni suditi
    jer sudićeš srcem
    još surovije
    jer si volela.
    Proklećeš me
    na zaborav,
    na izgnanstvo večito,
    na nepomen …

    Samo nemoj ti …
    Meni suditi.


    Čovek bez snova

    Čovek bez snova je:
    sunce bez meseca
    cvet bez mirisa,
    lice bez osmeha,
    ljubav bez patnje,
    oko bez duše,
    zemlja bez reka...
    Čovek bez snova je
    u stvari pola čoveka.



    Srcem kroz zid

    Juriš...
    Napred...
    Mora pasti,
    mora jednom popustiti,
    ovaj zid je neprijatelj
    i moram ga porušiti.
    Tuci...
    Udri...
    Nije lako,
    ali moram udarati,
    srcem rušim zid od tuge,
    jer izbore nemam druge


    Bes …



    Bes… Uvreda izrečena

    prilika je savršena…

    Zli se dusi iz dubine

    dokopaju površine,

    pa taštine vašar krene

    i za tebe i za mene.



    Kad se vetar strasti smiri

    i smire se svi nemiri

    ukus gorak u ustima

    reč mirenja svaka ima,

    nisu reči nesmotrene

    ni za tebe ni za mene.



    Zalud dani teku novi

    srušeni su stari snovi,

    neminovno kraj dolazi,

    zajedničkoj našoj stazi,

    ubrzo će dva ludaka

    ići zonom sumraka.



    Kada se dobro ne razmisli o tome ko je osoba sa kojom stupamo u burnu emotivnu vezu dolazi do nagomilavanja nesuglasica koje jednoga dana dostignu svoj vrhunac I veza puca. Količina bola raste sa svakom ružnom reči više na kontu koji piše kelner po imenu Sudbinko Živčanević.


    Dragi čitaoče ovih redova,
    ovom pesmom sam hteo da ispričam priču o životu svakoga od nas.
    Svi smo u ovoj dimenziji samo pajaci koji svakodnevno vode borbu da prežive još jedan dan.
    U toku te borbe vidimo samo ono što nam je prioritet i retko ko uspe da vidi celu predstavu zvanu život.
    Tek pred kraj, a češće tek posle kraja predstave uspemo da vidimo koliko je predstava bila lepa, a mi nesposobni da to vidimo.
    Kada se udaljujemo iz te predstave i odlazimo u neku drugu jedino što možemo poneti je naša duša.
    Cirkuska pruga će svačiju dušu jednoga dana odvesti do mesta na kome se nalaze duše slične našoj.

    Želim vam da uživate u pesmi, ali samo ako vam ne smeta da se eventualno isplačete.
    Mlađi naraštaji verovatno neće plakati, ali mi koji smo prevalili pola života smo već u rizičnoj kategoriji za plakanje.


    CIRKUSKA PRUGA

    Juče je umro pajac,
    klovn crvenog nosa,
    arena bila je puna,
    a on je umro iz štosa.

    Pao je usred tačke,
    aplauz bio je jak,
    kad minut ustao nije
    na sceni je nastao mrak.

    Brzo su cirkuski ljudi
    izneli nesrećnog smeška,
    voditelj publici reče:
    " Izvinite, tehnička greška."

    Jedan je viknuo dečak:
    " Šta je sa smešnim čikom?"
    Niko ga čuo nije i šou
    je nastavljen muzikom.

    Predstava išla je dalje,
    uspešno do samog kraja,
    a pajac je ležao mrtav
    tu blizu cirkuskog sjaja.

    Njegova duša je tada
    međ veselu publiku sela,
    do tada nije ni znala
    koliko lepa je predstava cela.

    Na kraju predstave duša se
    klanjala publici s tugom
    dok napokon krenula nije
    ka nebu cirkuskom prugom

    P. S. Otvorite oči,
    svud su oko Vas,
    šareni pajaci
    koji vole Nas.


    Kraj početka

    Na kraju krajeva stoji početak
    i iza svake kokoške jaje,
    u svakom pravilu izuzetak
    i kad se dobija nešto se daje.

    Daje se srce, duša i telo,
    daju se snovi mladosti rane,
    daje se brzo, lako i smelo
    bez misli na neke buduće dane.

    Tek kada svane suton života
    i kad se svedu cehovi razni,
    shvatiš da si se igrao lota,
    i plaćao srećom previše kazni.


    Za laku noć

    Kad na zemlju padne tama,
    i u Kinu sunce ode,
    poželeću svima vama,
    trun radosti, kap slobode.

    Verujte mi malo nije
    i teško je do tog stići,
    radost se od ljudi krije,
    a sloboda neće prići.

    Želja kad u umu vlada
    za stvarima beznačajnim,
    srce pati, duša strada
    sa ranama mnogim trajnim.

    Zato oči moje mile
    poželeh vam male stvari,
    velike bi želja bile
    tek varke u stvari.

    To bi za sad bilo sve
    od pesnika pesme ove,
    sanjajte mi labudove
    i još neke lepe snove.

    Tužnima je najlakše ...


    Tužnima je najlakše ...

    okrenuti leđa,
    otići što dalje,
    napustiti bitku
    jer tuga nešto
    koju svako vešto
    na svom putu izbegava.

    Tužnima je najlakše ...

    reći "Zbogom ostaj ",
    reći" Bićeš bolje",
    reći " Daj ne plači",
    ali mnogo znači
    kad te verno čeka
    prijateljska ruka prava.

    Tužnima je najlakše ...

    kada čuju slike,
    kad muziku vide,
    kad mirišu ljubav,
    k'o prolećni cvet
    jer od takvih stvari
    sav je njihov svet.

  7. #7

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Satirične i šaljive pesme



    Pre čitanja ove pesme želim naglasiti da je inspirisana razmišljanjem o životu slavnih i bogatih koji su u neprekidnoj trci za novcem i novim uspesima.
    Nadam se da će vam se pesma svideti.

    Eh

    Luda glava o glavi mi radi,
    ova staza u propast me vodi
    mislio sam da sam neko važan,
    a u stvari pena sam na vodi.

    Mnogo toga vrilo je u meni,
    pomišljao nisam na granice,
    al' saznati morao sam jednom,
    kraj imaju svake stepenice.

    Luda glava čas se uobrazi,
    mis'o krete ka velikom cilju,
    uspeh svaki poneo me višlje,
    zaboravih na surovu zbilju.

    Zalud zlato ja na ruci nosim,
    prokleto je, sjaji lažnim sjajem
    čuvah njega, a izgubih dušu,
    sad za dušu svo bogatstvo dajem.

    Tiho puzim po blatu svog greha,
    ruke sklapam i za milost molim,
    veštine sam naučio razne,
    ali nisam da iskreno volim.


    Siledžija

    Mlatim ženu, decu isto
    iz zabave svoje čisto,
    mlatim kuče, mačku, miša
    neka cvile ko ih šiša.

    I mene su nekad tukli
    šutirali, uši vukli,
    bez povoda i milosti
    lomili su moje kosti.

    Sada jak sam kao stena
    znaju deca, zna i žena,
    još jedino šef da sazna
    ***** jedna bezobrazna.

    Al još moram da treniram
    da pošteno mu pariram,
    jer kad bije mili brate
    ruke su mu k'o lopate.

    Pesma posvećena svim radnicima na svetu koji celoga života rade za siću i sanjaju o boljem životu koji nikako ne dolazi.

    Magareći sonet

    Magarac je čudna sorta
    zna šta hoće od života,
    da ne vuče i ne cima
    dok u njemu snage ima.

    Al' magarcu svaka nada
    zaludna je i propada,
    za magarce nije sreća,
    već sudbina magareće.

    Da do smrti tovar vuče,
    da ga tuku, da ga muče,
    celog veka da jauče.

    Zaključak je sad sledeći,
    zalud sanja on o sreći.
    ***** život magareći.

    Gospodar

    Čoveče zaboravi koliko si smešan,
    nasmej se budali sa TeVe ekrana
    pa ne misli nikada koliko si grešan
    i na zemlji koliko ostade ti dana.

    Zavali se udobno u fotelju svoju,
    uz kutiju plastičnudosadi je kraj,
    na daljinskom doteraj jačinu i boju,
    kupio si sebi prečicu za raj.

    Sto čudesa čeka te, izaberi samo.
    Muzika i filmovi razbibrigu nude
    ako li to nećeš mogućnost se pruža.
    Rialiti tu je, gledaj druge ljude!

    Kamera sve snima i život se vidi
    baš onakav kakav ti i misliš da je.
    Zbog para se niko ničega ne stidi,
    niti zbog grehova svojih da se kaje.

    Prodaje se savest između reklama
    TeVe gledalište nove žrtve traži,
    a duša se moćnom poligrafu nudi
    koji je gospodar istine i laži.
    Tiketi

    Nedelja popodne, na TeVe-u prenos,
    fudbalska se utakmica odvija uživo,
    kafana je puna “pravih” navijača
    koji treniraju klađenje uz pivo.

    Fudbaleri trče i za loptom jure,
    za ugovor novi žestoko se bore,
    oni što se klade od muke se znoje
    i prosto se ne zna kome li je gore.

    Sudija se psuje za sve što odsvira
    potplaćeno đubre krivo je za sve
    UEFA je kriva što im tiket puca
    pogrešna je dojava uzrok sudbe zle.

    Kada se izgubi zaklinjanja slede
    da nikada više kladiti se neće,
    al’ na prvi poziv komšije il’ druga
    u boj s tiketima ponovo se kreće.

    Svaki lopov ružan je, a lopov je ciga,
    da li je to istina nikog nije briga.

    Žive bile predrasude,
    baš su lepo opravdanje
    da zamrziš druge ljude,
    da ljubavi imaš manje,
    da ispoljiš zle pobude
    i napraviš neko s***e.
    Mnogi neće da se trude
    da svoj mozak upotrebe
    zato su tu predrasude,
    da sve misle mesto tebe,
    gotovo rešenje nude,
    ne muči se bez potrebe.



    Luda kera

    Volela me jedna mala, poljubac je meni dala,
    To joj čula majka stara pa stavila keru k’o stražara.
    Laje danju, laje noću, kad god malu videt hoću.
    Prosto više nemam mira od maloga tog vampira.

    Jednom smislih dobar plan, čikah kera ceo dan
    Mislio sam doć’ će noć, na spavanje ker će poć’.
    I te noći preskočih se i na malu ustremih se
    Kada ja za prvi ćoš, ono kera budna još.

    Druge noći, drugi plan, da ja krei mesa dam
    Pa dok kera meso ždere ja ću maloj pod pendžere.
    Ali kera zbrisa sve pa navali na mene
    Tek je tada bio žur,
    Ćapio me ker za tur.

    Luda kero nisi fer što si tako gadna zver
    Najgora si moja kazna kero jedna bezobrazna
    Ajde ćuti malo bar, dok otklonim srcu kvar
    Ne odaji našu tajnu mali pseći Frankenštajnu.

    Al na kraju nek se zna, bio sam sa malom ja
    Nije mog’o jedan pas nika da razdvoji nas
    Jer glupa je narav pseća i to beše moja sreća
    Za mene je ljuti boj vojevao mačak moj.

    Samo da se zna. U ovoj pesmi ima samo "malo" preterivanja, inače pesma je autobiografska.

    Ja hoću da budem ministar finansija

    Želim samo vaše pare,
    želim da ih mnogo imam,
    pa spotove pred izbore
    sve skupe da snimam.
    Da ih trošim nemilice
    i ne brinem ni o čemu,
    da ulepšam svoje lice
    kupim neku skupu kremu.
    Da idem u teratane,
    šopingujem kol'ko hoću,
    da odlazim u kafane
    uživam u slatkom voću.
    Glasjte za mene ljudi
    biću bolji od svakoga,
    zašto da sa vama vlada
    neka stroga babaroga.
    Ja prelepe priče pričam,
    lako dajem obećanja
    što nestanu vrlo brzo
    iz vašeg sećanja.
    Otimaću od bogatih,
    vama dao kol'ko treba
    barem ono što ostane
    od mojih potreba.
    Glasajte za mene ljudi,
    ja iskreno lovu tražim
    da sa njome teško breme
    vlasti ja ublažim.

    "Patriote"

    Patriote na rečima jake
    mnogo vole da pamet nam sole
    i mnoge su napunili rake,
    tuđe rake neće da ih bole.

    Ratovali nisu generali,
    niti neko iz skupštinske klupe
    jer oni su najmudrije glave
    što pameću paze svoje dupe.

    Svim mrtvima odata je pošta,
    a zatim se otišlo u salu
    u čast njima-šta košta nek košta
    prirediše i zakusku malu.

    Sad se mrtvi prevrću u grobu,
    zalud beše smrt njihova rana,
    za tajkune i njihovu robu
    izgubiše mnoštvo lepih dana.

    Počivajte u miru svi vi koji ste za račun ratnih profitera svoje živote ostavili na nekom ratištu i neka se Bog smiluje vašim dušama.

    Pesma o lepoti

    U vremenu novom, novi običaji,
    da bi nešto vredelo mora da se sjaji,
    a što više sjaji, to više i vredi
    na lepoti niko ne treba da štedi.

    U tom svetu uspešnih svi zu zgodni, lepi,
    ružan mnogo više od otkaza strepi,
    nije bitno znanje, iskustvo još manje,
    sve greške na telu, mora da se smanje.

    Preparati skupi za telo i lice
    od umornih žena prave lepotice,
    a plastični hirurg čini sto čudesa,
    bogate i ružne oslobađa stresa.

    Lepota se ceni i za nju se gine,
    ružne lepi često gledaju s visine,
    ni lepota više iznutra ne stiže,
    šminka svakodnevno poverenje diže.

    Šminkaju se oči, šminkaju se usta,
    veoma je važna trepavica gusta,
    eto tako nekako sad izgleda stanje,
    ne vidi se ni lice, a duša još manje.

    O tom se ne misli jer to bore stvara,
    ko će još sa dušom svojom da se smara,
    o njoj će se misliti tek kad vreme dođe
    da se Bogu jedinome na istinu pođe.

    Pišač uz vetar

    Kad sam bio jošte mali,
    ludim klincem su me zvali,
    sa svima ja vodih rat
    k'o drveni advokat.

    Porast'o sam samo telom,
    zidove sam tuk'o čelom,
    saznao sam šta je tuga
    kad dostigoh sto čvoruga.

    K'o ždrebe pred rudu iš'o
    uz vetar sam uvek piš'o,
    svađao se s celim svetom
    živeo sa svojim getom.

    Upišan i uneređen,
    u kretena unapređen,
    kad propadne moja buna
    dostići ću rang majmuna.

    Pesma isceđenog sponzora

    Dok jutarnju kafu srčkam
    po sećanju svome brčkam.
    Gde li mi je greška bila?
    Zašto si me ostavila.

    Bio sam ti ruža rosna
    mirišljava i zanosna,
    a sad k'o smrdljevak zgažen
    ispušen sam i poražen.

    Da sam emos i budala
    veoma si dobro znala,
    uzela si šta si htela
    i u trope odletela.

    Biznismenka ti si sada,
    kupila si pola grada
    na ostrvu nekom jačem
    dok ja praznog konta plačem.

    Neću da se menjam
    (satirični osvrt na samozavaravanje)

    Dok istinu tražim, istine se bojim,
    salgaću sam sebe da istine nema,
    neću da se menjam, zažmuriću malo,
    istina se ne vidi i nema problema.

    Ne vidim, ne čujem i ne pričam ništa,
    kroz vekove beše ponajbolje tako,
    ko gleda, ko sluša i previše priča
    sa ramena glavu gubio je lako.

    Tako mi života i rođenog vida,
    neću da se bakćem teškim razmišljanjem,
    iako je teško živeti u laži
    ja sam zadovoljan postojećim stanjem.

    Dve žene

    - " Gde si moja dobra Anđo, odavno te nema,
    čini mi se se nismo vid'le sto godina,
    pričaj mi šta radiš, kako su sad tvoji,
    uostalom ispričaj mi šta sve novo ima. "

    - " Fala Bogu, dobro je, još me zdravlje sluša,
    al' me zato moja snaja ič ne zarezuje,
    sina mi je podbunila pa me boli duša
    pa sve moje molbe kao da ne čuje.

    Al' batali moje muke. Šta se ovde radi?
    Vidim neka nova lica. Ko su oni Stano?
    Odavno se nismo srele pa sam željna razgovora.
    Hoću sve za njih da čujem, pričaj mi lagano. "

    - " Vidi onu Ružu tamo kako se šepuri,
    kako oštro hoda podignutog nosa,
    sad je sveža raspuštaljka, nešto mnogo žuri,
    a rekla bih da joj sveže ofarbana kosa. "

    - " U pravu si Stano mori, ja sam za nju čula
    da onoga oženjenog ispod oka merka,
    a na onog tamo već je nasrnula,
    bogami je ona neka mnogo ljuta zverka. "

    - " Pa ti Anđo reče kako ne znaš ništa novo,
    a ovamo mila dušo znaš više od mene."
    - " Ma to samo slučajno sam čula Stano,
    od jedne brbljive i blesave žene. "

    U tom času ove žene začuše glas popa:
    " Možete li za trenutak vas dve da ćutite,
    sahranismo Božjeg raba, dok ste vi pričale.
    Hoćete li barem sada da se prekrstite? "

    Pesma završena 3.4.2010.
    Inspirisano stvarnim događajem za vreme jedne sahrane kojoj sam prisustvovao pre više godina.

    Žene (akrostih)


    Svaka žena svoju varku
    U dnu duše svoje ima,
    Misliš da ti nešto daje,
    A u stvari sve uzima.

    Sve što daje duplo uzme,
    Uzme čak i preko toga,
    Malo zna da iznervira,
    Al’ je voliš kao Boga,
    Redom praštaš njene grehe,
    Ublaži ih smehom milim.
    Mnogo platiš te osmehe.

    Šta na kraju reći, znati
    I kakav sad savet dati.
    Pazite se svake žene,
    Al’ čuvajte uvek svoju
    Kad ne mož’te naći bolju.

    Samo da napomenem da je pesma šaljivog karaktera zbog bukvologa.


    Što sam luđi to sam pametniji



    Što sam luđi to sam pametniji

    jer ludilo postaje normala,

    kad mi kažu da se opametim,

    otkačim ih sa Hoću I Hvala.



    Neću više pametan da budem,

    neću više da mislim na druge

    jer što više upoznajem lude

    ja sve dalje putujem od tuge.



    Što ranije poludeo nisam

    pa da jedan srećan život vodim,

    al ni sada prekasno mi nije

    od normale da se preporodim.



    Svetom vlada jedna nova sila

    sila luda nalazi se svuda

    sprečiti je više niko neće

    od bubrega da napravi *uda.



    Satiričan osvrt na novo doba posvećujem svima onima kojima je ovo novo doba selo na vrh glave.


    Dizanje

    Nisam Dinkić, a ni Krkobabić,
    nisam Švarci, a nisam ni slabić,
    imam umor, al' imam i humor
    iako je buđelar sve tanji
    najvažnije neće da se smanji.
    Iako je povelika kriza
    u men' raste stalno optimizam.
    Da si meni samo malo bliže
    on bi mog'o češće da se diže.


    Da sam ...




    Da sam rođen ja Sejšelac
    nikad ne bih bio krelac,
    da sam rođen na Jamajci
    živeo bih k'o u bajci.

    Da živim na Havajima
    ne bih znao šta je zima,
    bila bi mi super klima
    na tim lepim ostrvima.

    Ljubav bi mi bilo geslo,
    okeanom ja bih veslo.
    ajkule bih razgonio
    dok za školjke bih ronio.

    Suvenire bih prodav'o
    i turiste zajebav'o,
    i godine lepe cele
    srkao bih ja koktele.

    Uveče bih moju dragu
    spopao na kućnom pragu,
    ljubakao dok ne plane
    i " voleo " dok ne svane.


    Noću dok sedim za kompom pređem u neki sasvim drugi svet i javljaju se neke čudne & smešne ideje, a kao posledica toga i čudni stihovi.
    Ako ima budnih želim im dobru noć, a onima koji spavaju želim lepe snove.

    Vađenje korena iz nepoznate

    Tu negde između jave i sna
    glupa se duša moja mota
    i uporno sabira dva i dva
    u imitaciji života.

    Nekad je rešenje zadatka pet,
    a nekada dobijem trojku,
    a za mene nije brojeva svet
    jer sis'o sam veslo, a ne dojku.

    Pogrešan račun košta me sreće
    za mene jedina bila si ti,
    sabirah jedan i jedan, al' neće
    nikad k'o tebi da bude tri.

    O zaštooo ne učih matiš na vreme
    pa da me srećni vetrovi prate
    jer tad bih znao i u tri noću
    da vadim koren iz nepoznate

  8. #8

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Haiku i seryu stihovi


    Sreći je važno
    da suze su daleko
    daleko negde.

    Uplašen čovek
    izgubio je sreću
    i pre traženja.

    Slobodna ptica
    sama se zatvorila
    u svoj kavez.

    Želja je samo
    mesečina na vodi
    koja otiče.

    Vetrove molim
    da me dignu visoko
    iznad tuga svih.

    Ljubičica je
    zavidela leptiru
    na lepoj šari.

    Sanjati tigra
    ne znači biti snažan
    nego gladan.

    Budalom zovu
    onog što misli dugo
    šta želi reći.

    Stegnuto srce
    u ruci Afrodite
    treperi tugom.

    Pogled u oči
    otkriva laž skrivenu
    u predrasudi.

    Senka što lebdi
    nad poljem posle kiše
    život se zove.

    Zrnce je peska
    klizeći palo na dno
    peščanog sata.

    Nije saznanje
    sloboda i spas srcu već
    vera i nada.

    Kao vetra šum
    pre svršetka oluje
    nestaješ tiho.

    Mokri su snovi
    vulkani u pustinji
    što lavu liju.

    Dolazim tiho
    primićeš me željna
    trenutka sreće.

    Kao vetra šum
    oluja dok još traje
    kažeš voliš me.

    Strašću opijen
    na šumskoj raskrsnici
    tražim vrh sreće.

    Želja dok gori
    nada se rađa iz sna
    žmurim i čekam.
    _____________________

    4 spojena senryu stiha

    Vidim čoveka
    Nad ponorom ,
    na žici kako korača.

    Dok vetar duva
    Čovek zastaje i nemo
    moli se bogu.

    Strah je gospodar
    Srcu što ubrzava
    do nemog plača.

    Gospode dragi
    praštaj mi grehe moje
    da mreti mogu.
    ________________________

    Sad sam daleko
    ali srce mi cezne
    za svima vama.


    Svaki put ima
    svoj početak na kraju
    suprotne strane.

    Pesak u satu
    uvek sklizne na dole
    na vrh da stigne.

    Na groblju snova
    nadam se da vreme
    će promeniti sve.

    Svedok ljubavi
    na nebu je mesec
    što tugom treperi.

    Tuga govori:
    zaćutite radosti,
    vladaću sama.

    Ne trebate mi
    iluzije mladosti
    idite drugom.

    Kada te tuga
    Rastavi pa sastavi
    Ona se ruga.

    Avgustovski dan
    U javi mi dade san
    Zaljubljen opet sam.

    Budale rade
    Sve ono što požele
    Pa su vesele.

    Dve kratke reči,
    Iskrene puno znače
    Lažne zabole.

    Dolazim tiho
    ne hoteći da budim
    nju koja spava.

    Stihovi moji,
    niste dovoljno lepi
    k'o što ona je.

    Neotvorena
    poruka čeka hrabrost
    da prihvati kraj.

    Crni orao
    lakše će uloviti
    u noći svoj plen.

    Vladari noći
    duše nam pokrivaju
    željama mračnim.

    Ne moraš znati
    ništa, čoveče kleti
    znanje ubiće te.

    Ranjena srna
    kroz sneg duboki gazi
    sama i tužna.

    Srce sagori,
    a pepeo na dušu
    padne kao kam.

    Tvoju poznajem
    tugu, jer ista je bol
    koja nas spaja.

    San je umoran,
    savladan od stvarnosti
    postaje starac.

    Sekunde teku
    nizvodno od vremena
    koje dolazi.

    Pero pesnika
    svetlost je i usud što
    propasti vodi.

    Svima dom tužni
    crna će kuća biti,
    na kraju puta.

    Greh je grešnika
    vodio teškim putem
    do iskupljenja.
    __________________________

    5 spojenih senryu stihova

    Samo me jedan
    mali , malecki korak
    odveo do dna.

    Širokim putem
    bez straha sam gazio
    vođen snagom sna.

    Protivnik beše,
    gle čudna li mi čuda
    moje drugo ja.

    Pred provalijom
    bogu tražih povratnu
    kartu da mi da.

    Odgovor čekah
    došao dugo nije,
    a ni strpljenje.

    Kao što suze
    niz obraze odlaze
    i sneg se topi.

    Zraci me sunca
    kupaju optimizmom,
    slamaju tugu.

    Danas će opet
    nove pisati rime
    poslenik sreće.

    Ubijeni san
    prokleo je novi dan
    što je svanuo.

    Misli mi beže
    putem neznanim meni,
    sve mi je teže.

    Šta reći kad
    su reči samo bledi
    odsjaj ljubavi.

    Samo jedan stih
    biće dovoljan da ona
    zna koga želim.

    Ko sam ja ako
    kažem da lažem stalno,
    istina il' laž.

    Podižem kamen
    ispod koga nalazim
    uvelu travu.

    Pozovi sreću,
    možda je poželela
    nezvana doći.

    Samo jedan tren
    čoveka od principa
    pretvori u zver.

    Prolaznih bejah
    što kroz tvoj život hodi,
    tek senka bleda.

    Kišno popodne,
    pozvah te pod svoj mali
    kišobran crven.

    Odlazim negde,
    gde puta nema, samo
    tragovi zverski.

    Bitku sa sobom
    dobio nikada nisam,
    suviše slab sam.

    2 spojena senryu stiha

    Kako nazvati
    čoveka koji traži
    Boga u sebi.

    Nazovimo ga
    i budalom, ali on
    Boga će naći.

    Lako je biti
    hrabar kad život je lep
    i bez problema.

    Teško je veru
    zadržati u sebi
    kad plačeš u snu.

    Cvetić je mali
    drhtao pred olujom
    straha od smrti.

    U svemiru tvom
    moje srce je sreća
    i duši je dom.
    ___________________________
    Pet vezanih senryu stihova

    Postoji jedan
    nevidljiv svet očima,
    al vidljiv srcu.

    Sakriven iza
    stotinu brda plavih
    čeka da dođeš.

    Ako zažmuriš
    i srcem svim poželiš
    videćeš jasno.

    Lepota mira
    uliva se u tebe
    jačinom reke.

    Postaješ svetlo
    i prema tebi od tad
    putevi vode

    Mesečev hod je
    poznatoga poveo
    u nepoznato.

    Ogorčen, besan,
    ljutito jurim svoj rep
    da zgrabim buvu.

    Misao prođe
    pored mojih ušiju,
    ne zadržah je.

    Šta htedoh reći?
    Valjda nešto pametno.
    Nisam siguran.

    Kiša iz oka,
    tuga, reka duboka
    puna virova.

    Vetar šapuće
    tajne vekova starih,
    ne znam slušati.

    Kamen kraj mene,
    kamen u srcu mome,
    žulja me jako.

    Biser u svinjcu
    čast je u ovo vreme,
    a ja ga bacam.

    Znak pitanja je
    stajao pred sudom za
    pravdu i krivdu.

    Savršenstvo se
    skrivalo i bežalo,
    al' neuspešno.

    Samoća zove
    prijatelje starije
    da joj se vrate.

    Izgubljen čovek
    ne može naći nikog
    da pita za put.

    Smrti se bojim
    koliko i snegova
    lanjskih u leto .

  9. #9

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Pesme inspirisane verom u Boga


    Pupoljci u trnju


    Kud idemo grešni svete,
    kud nestade empatija,
    svako svakom nešto sudi
    i zamerki puno ima.

    Trun i balvan nisu isto
    kad se nađu u očima,
    sve zavisi ko to meri,
    sabira i oduzima.

    Sujeta je vlasnik bića
    i celoga ljdskog roda,
    od početka svoga žića
    ka sujeti svako hoda.

    Svako sebe uveliča
    sve na račun bližnjeg svoga
    i zbog toga ne crveni
    pred pravednim licem Boga.

    Tek ponekad iskra sveta
    zatreperi međ' ljudima,
    al' pupoljak teško cveta
    kad oko nje trnja ima.
    Poruku je izmenio NesaDeBeli, 12.11.2010 u 22:46
    Grean i smean pred vama stoji
    pesnik to pie rime u boji.

  10. #10

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Ljubavne pesme


    Eh te balade

    Neke stare balade
    dušu mi lome,
    kidaju srce,
    svašta mi rade.
    Za tren me vrate
    u davne dane
    pa sole rane
    nezarasle.
    Ma ne bi me spasle
    sada ni suze
    pokajnice
    što umorno bi
    da kvase lice.
    Jedino seta
    u gluvo doba
    ostaje saputnik moj,
    a širom sveta
    nove neke
    ljubavi daleke
    kreću u boj.


    Srećno vam bilo od mene.
    Grean i smean pred vama stoji
    pesnik to pie rime u boji.

  11. #11

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    O dedi

    Zaborav preti da neke stvari
    što behu davno uzme i baci,
    dok ležim priča mi otoman stari
    priče što pamte on i vrbaci.

    Sa dedom bejah nekada ovde,
    beše to starina poštenog kova,
    više ga nema, a i koliba
    se skoro ne vidi od korova.

    Jedan je zid pao u stranu,
    a krov odavno prokišnjava,
    dah mi je stao kad videh sliku
    mog dede kako blaženo spava.

    Ja sam je slikao još kao mali,
    a s dedom još sto čudesa beše,
    sad ga se setih i mnogo mi fali
    dok s bakom na nebu on valcer pleše.
    Grean i smean pred vama stoji
    pesnik to pie rime u boji.

  12. #12

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Satirične i šaljive pesme

    On line deseterac

    -Bože mili čuda velikoga
    gde to ide raja u grupama,
    da li ide da ruši dahije,
    da li ide rasprodaje naći
    ili ide da se samo druži.

    -Ne, ne ide da ruši dahije,
    ne, ne traži neke rasprodaje
    nego traži da se samo druži.

    -Gde se druži ta svetina jaka,
    horda muška, horda devojaka?

    -Ka fejsbuku ide silna raja
    malo ide, a malo se slika,
    kupatilo, mesto omiljeno
    svih tih malih foto umetnika.

    -Što bih vol'o da nestane neta
    zbog takvijeh to i nije šteta,
    sigurno bi crkli od nervoze
    da ne kače nove WC poze.
    Grean i smean pred vama stoji
    pesnik to pie rime u boji.

  13. #13

    Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Sve su pesme lepe,a posebno mi se svidela pesma o dedi,sigurna sam da ćeš uspeti ostvarivanju želje,i izdavanju svojih pesama.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  14. #14

    10 Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Na jednom od foruma sa mojim prijateljem sa nickom Tuzor napisao sam zajedničku pesmu.
    Prva strofa je njegova, zatim moja i tako redom.
    Pesmu objavljujem jer je aktuelna.
    Ukoliko postoji interesovanje na ovom forumu da zajednički pišemo pesme obavestite me na PP pa da otvorimo novu temu za to.
    Takođe postoji još jedna igra.
    Vi mi zadate pet reči po sopstvenom nahođenju, a ja onda puštam u pogon moju maštu i pravim pesmu.
    Naravno i svi ostali forumaši mogu na iste zadate reči pisati svoje pesme.
    Ako ste zainteresovani za ovu igru isto me obavestite.
    Toliko o tome, a sada pesma.

    ZEMLJOTRES

    У Краљеву земља се помера,
    и све куће на игранку тера.
    У Краљеву песме су замукле:
    Стиже зима, а куће напукле.

    Пукле куће, а и живци пукли,
    земљотреси људе су дотукли;
    пукле куће, ал' власт још не пуца,
    узму порез на паре од срца.

    Шесто кућа монтажних се спрема,
    ни за пола од потреба нема...
    Зато Млађо станчугу узима,
    па сад праву квадратуру има.

    И на југу сто чудеса има,
    свемир Србе гађа болидима,
    па зар не зна, очињег му вида -
    већ имамо превише болида.

    Све најгоре некако нас снађе:
    земљотреси, убиства и крађе...
    Метеори падају са неба,
    а велика невоља тек вреба.

    Има свега, ал' дроге највише,
    дилери нас у црно увише,
    сто хиљада младих више нема,
    још милион на гробље се спрема.

    Наше племе сном мртвијем спава,
    за ближњега не боли нас глава.
    Постадосмо себични, подмукли...
    Пукле куће, а и људи пукли.
    Grean i smean pred vama stoji
    pesnik to pie rime u boji.

  15. #15

    10 Odgovor: Zbirka pesama - Belobrđanin Nenad

    Depresivna pesma.

    Sve mi danas fali ,
    al' najviše sreće
    go sam kao pištolj
    sa i bez odeće,
    na život sam kivan
    tako depresivan.

    Crna mačka stoji
    na mom crnom putu
    zajedno sa tugom
    u crnom kaputu
    i čem' da se nadam
    kad u bedak padam.

    I sunce me zeza
    pa neće da grane,
    a i zimskoj zori
    treba vek da svane,
    kako da se smejem
    kad sunce ne greje.

    Baš mi ova zima
    na vrh glave sela,
    pametna je lasta
    što je odletela
    da ubija tugu
    daleko na jugu.
    Grean i smean pred vama stoji
    pesnik to pie rime u boji.

Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. nenad.bds
    Autor Kitty u forumu Želje, čestitke i pozdravi
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 23.09.2008, 23:40
  2. Tekstovi pesama sa Beovizije 2006
    Autor Betty Boop u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 14.09.2007, 20:08
  3. Poslednji Srpski Car - Jovan Nenad
    Autor plemeniti vitez u forumu Istorija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.05.2007, 16:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •