Smiljana Mima Šovljanski je rođena 1955.u sremskom mestu Suseku.Detinjstvo i ranu mladost je provela u Beočinu.Umrla je od teške bolesti 1979.godine.
Počela je pisati poeziju u ranoj mladosti.Prve dečije pesme je objavila u listu,,Iskrica",listu učenika osnovne škole "Jovan Grčić Milenko" u Beočinu.
Redovno je sarađivala u listovima Sremske novine(Sremska Mitrovica),Male novine(Sarajevo)[I],Panonsko jedro(Ruma),Stražilovo,,Zmaj,Neven,i Skamija listu učenika Gimnazije "Jovan Jovanović- Zmaj" u N.Sadu.
Nosilac je povelje Gimnazije "J.Jovanović-Zmaj" u N.Sadu za 1973/1974.godinu.
Iza sebe je ostavila obimno pesničko i prozno delo u vidu "Dnevnika",koji tek treba predstaviti čitaocima.U njenim pesmama iz 1969godine pronađena je i haiku poezija koja je štampana u knjizi Grana koja maše,Pregled haiku pesništva u Jugoslviji(Požega)1991.
Prva zbirka pesama je štampana 1990godine,Maslačak u kikama Požega,književno društvo "Razvigor",Biblioteka "Paun",Edicija "Traganja".
Kada bih bila kišna kap
Kada bih bila kišna kap
zalutala bih na tvoje obraze,
I tada bih svo svoje vodeno telo,
rasula na tvoje umorno čelo,
da ga osvežim.
Kada bih bila kišna kap
kliznula bih u tvoje srce,
da ga raznežim.
Naučila bih ga da tuguje
i da sa suzama druguje.
A onda,kada te tako raznežim,
ja bih svoje meko, vodeno telo
rasula i na moje umorno čelo,
da ga utešim.