Beat poezija - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 32

Tema: Beat poezija

  1. #16

    Odgovor: Beat poezija

    -u 09:46-

    INTERVJU: NINA ŽIVANČEVIĆ, književnica i kritičar
    22. jun 2009. 14:32 - vodila razgovor- Katarina VUKOVIĆ



    Nova knjiga književnice i kritičarke Nine Živančević, domaćina nedavno završenog Beogradskog festivala poezije i knjige, svojevrsni je presek istorije civilizacije. Prema priznanju autorke, građu za razgovore sa najvećim intelektualcima našeg doba, objavljenim u knjizi Iznenadni blesak - pripremala je mesecima. Iako je odrasla okružena eminentnim nadrealistima Đorđem Kostićem i Dušanom Matićem, inače prijateljima njenog oca, književnica koja na Sorboni predaje avangardu priznaje da se plašila razgovora sa velikim misliocima, jer sve što oni kažu izgleda kao dokaz naše nedovoljnosti u mišljenju. Na tragu ranijih autorkinih razbijanja književnih standarda, Iznenadni blesak je vešto dijalektičko zadiranje u suštinu sagovornikovog stvaralaštva, možda najbolje ostvareno u razgovorima sa psiholingvistom Julijom Kristevom, pokretačima bit generacije Vilijamom Barouzom i Alenom Ginzbergom, tvorcem engleskog nadrealizma Eduardom Roditijem. Prema autorkinim rečima najviše je iznenadio intervju sa Julijom Kristevom. Ispostavilo se da je u tom razgovoru, na više pitanja ona morala da odgovara. Julija je, kaže, htela da sazna sve o dešavanjima u Srbiji devedesetih.
    - Zaista me je iznenadio taj njen dijapazon interesovanja, koji je svakako išao mnogo dalje od oblasti za koje znamo da se ona interesuje - psiholingvistike, opšte književnosti, psihoanalize - objašnjava Nina Živančević za Standard.
    Kod pokretača bit generacije, Vilijama Barouza, vam je u startu zasmetalo saznanje da je nesrećnim slučajem ubio svoju ženu i da ga je zanimalo oružje. Da li je, ipak, nekim odgovorom uspeo da vas iznenadi, da ne kažem oduševi?
    - Nisam sigurna da me je bilo šta oduševilo tokom našeg razgovora. Možda bi trebalo ponovo pročitati taj razgovor... Učinilo mi se zanimljivo njegovo objašnjenje budućnosti i tumačenje velikog skoka, koji bismo hipotetički mogli, kao ljudska vrsta, da napravimo - odlazak na neku novu planetu, jer je ova postala pretesna... Na neki način njegovo viđenje jeste bilo proročkog karaktera, jer u to vreme (osamdesetih) još nismo bili svesni svih ekoloških problema naše planete o kojima danas bruje svi mediji.
    Čini se da ste se sa drugim ocem bit generacije, Alenom Ginzbergom bolje složili.
    - Čujte, to su bile dve potpuno različite osobe, osim činjenice da su pripadali istom književnom pokretu - bit generaciji. Nešto ću o svemu tome morati da kažem početkom jula na konferenciji posvećenoj Barouzu, koja treba da se održi u Parizu povodom 50-godišnjice objavljivanja njegovog romana Goli ručak. U svakom slučaju on je bio veliki inovator u književnosti i poseban stilista.
    U svet književnosti uveo vas je otac. U kakvom sećanju su vam ostala njegova druženja sa nadrealistima, pre svega sa Đorđem Kostićem?
    - Bila sam zaista mala. Najmlađe sam dete u porodici, tako da su me druženja moga oca sa nekim velikim ljudima samo okrznula. Sećam se jedino perioda kada je otac posećivao filozofa i pesnika Dušana Matića i Đorđa Kostića, kao i slikara Mila Milunovića. U to vreme nisam bila svesna njihove težine ni značaja, ali su mi ostali u sećanju kao veoma duboki, lucidni i prisutni ljudi. Ono što je na mene ostavilo utisak pri susretu sa tim ljudima je njihov poseban dar da odmah krenu u dubok razgovor - in medias res da tako kažem. Nikada nisu ćaskali, onako građanski, već bi se odmah obrušili na gorući problem. Taj kvalitet sam kasnije i sama prepoznala u razgovorima sa nekim drugim velikim imenima današnjice.
    Ovde se malo zna o vašem životu. Na Sorboni na pozorišnom odseku predajete avangardu, završili ste studije u Vašingtonu, živeli u Njujorku.
    - Tačno je da nikada nisam želela da namećem našoj javnosti svoja profesionalna iskustva... Malo je poznato da sam u Njujorku od 87. do 92. radila sa Living Teatrom, živim stubom pozorišne avangarde. Ipak, ljudi koji prate moj rad znaju da sam često pisala pozorišne prikaze o predstavama izvedenim u Njujorku i u Parizu. U Parizu me pozorišna scena nimalo nije očarala i često sam se pitala kako je moguće da je Kantor toliko dugo radio u Francuskoj. No, moram da priznam da u Francuskoj uvek postoji neka druga vrsta intelektualnog dijaloga i da srećom ovde i dalje žive mnogi intelektualci poput Kristeve,Virilija, Badijua, Ransijera, Faja, koji održavaju njegov nivo.
    Za razliku od Amerike, u kojoj vam se činilo da nemate pravi dijalog sa ljudima?
    - Čini mi se da sam još od početka studija, tokom sedamdesetih, neprestano prevodeći druge kulture u našu i obratno, uporno nastojala da vodim kulturološki dijalog sa celim svetom, sve dok u jednom trenutku nisam posustala... Kao da sam se umorila od te silne priče. Možda taj umor od dijaloga nije imao toliko veze sa američkom kulturom per se, već je dijalog kao forma komunikacije postao nedovoljan.
    Lajtmotivi vaše poezije su propast civilizacija i borba protiv kolonizacije. Kada odete u Severnu Ameriku iritira vas ono što se dogodilo sa Indijancima. Šta vas iritira kada dođete na Balkan?
    - Isreno rečeno, ništa me ne iritira i po tome vidim da sam osoba sa Balkana. Još preciznije - količina stvari koja me iritira je mnogo manja od količine onoga što me navodi na pomisao da sam kod kuće. Ili ako hoćete, moje poznavanje istorije i antropologije Balkana mi pomaže da razumem i oprostim, ili pak volim određene vrste ponašanja. Osudu, nerviranje i mržnju prepuštam drugima.
    Zašto vaš projekat o naših deset najboljih savremenih umetnica u dijaspori još uvek nije ostvaren?
    - Taj projekat je zastao na tehničkom nivou usled određenih nesporazuma sa Muzejom savremene umetnosti Vojvodine, ali ja nikako nisam digla ruke od njega. Daleko smo odmakli u njegovoj realizaciji, kako ja u pisanju teksta, tako i umetnice u pripremi individualnih radova. Moglo bi se reći da tražimo prostor gde bi se taj projekat realizovao. Možda će to biti deo Njujorškog muzeja moderne umetnosti. Naravno, volela bih da budu predstavljene i u Srbiji, jer je većina umetnica rođena ili je odrasla u Srbiji (kao što je na primer slučaj sa trenutno najpoznatijom, Marinom Abramović). Skoro najveći deo integralnog teksta kataloga biće objavljen ove jeseni u francuskom časopisu za književnost i umetnost Au Sud de l'Est. To će biti najveći uvod u ovaj projekat i njegovo formalno objašnjenje. Moglo bi se reći da je moj izbor veoma ličan, iako ako kažete da od holandskih majstora volite Rembranta, Vermera i Van Stina, taj izbor ne zvuči mnogo lično.

  2. #17

    Odgovor: Beat poezija

    ИЗА СТВАРНОСТИ

    Железничка станица у Сан Хозеу
    лутах усамљен
    испред пунионице
    и седох на клупу
    у близини скретничареве кућице

    цвет један лежао је на сену
    на асфалту аутопута
    -осушени цветић из сена
    помислих- имао је
    ломљиву црну дршку
    и круну прљаво жуту
    налик Исусовој трновој круни
    и тврду суву памучну ћубу
    налик искоришћеној четки за бријање
    која је годинама лежала испод гараже.

    Цвете, жути цвете,
    цвете индустрије,
    крути ружни цвете,
    цвете ништавности,
    са обликом велике жуте
    Руже у мозгу!
    Ово беше цвет Света.

  3. #18

    Odgovor: Beat poezija

    ***Толико је б*ља, толико пи**ка на овоме свету***

    толико уста и к****ева
    толико сп**е ма овоме свету, толико пљувачке која се
    слива у потоке,
    толико има гов*на на овоме свету, која протичу испод
    градова у реке,
    толико пиша**е тече под нама,
    толико је слина у ноздрвама нашег
    високоиндустријализованог света, зноја под његовом
    гвозденом
    мишком, крви
    која липти из његових груди,
    бескрајних језера суза, мора болесних избљувака који
    оболазе хемисфере
    а ка Саганском језеру плове старе уљем намазане крпе
    течност за кочнице, човеков бензин-
    Толико је бола на овоме свету, сломљених бутних костију,
    црне запаљене напалмом
    фосфора који до кости изједа лактов
    инсектицида који загађују океане, пластичних лутки које
    плове Атлантиком,
    Војника- играчака који преплављују Пацифик, бомбардера
    Б- 52 који усеравају џунглу
    испусним гасовима и бљештавим пламеновима
    Машина- робота који се преврћу преко пиринчаних тераса
    сејући свежњеве граната, пластичних
    лоптица које се распршене забадају у месо, замки
    пуних мина и течне ватре која пада на сламнате
    кровове и водене буфалое,
    шиљатих шрапнела који сеоске колибе буше као саће
    јама пуних
    експлозивних смеша које шире отровне гасове-
    Толико је сломљених лобања на овоме свету, згњечених
    стопала, ископаних очију, искасапљених прстију, пресечених гркљана,
    Дизентерије, милиона бескућника, измучених срца,
    празних душа.

    Allen Ginsberg

  4. #19

    Odgovor: Beat poezija

    Alen Ginzberg - Urlik


    Video sam najbolje umove svoje generacije uništene ludilom,
    izgladnele histerične gole,
    kako se vuku po crnačkim ulicama u zoru u potrazi za gnevnim fiksom,
    hipsteri anđeoskih glava koji su izgarali za drevnom nebeskom vezom
    sa zvezdanim dinamom u mašineriji noći,
    koji su u bedi i ritama i upalih očiju i naduvani po celu noć sedeli
    pušeći u natprirodnoj tami stanova
    s hladnom vodom
    lebdeći iznad vrhova gradova proživljavajući džez,
    koji su ispod Ela nebu ogolili svoje mozgove
    i videli muhamedanske anđele kako se ozareni teturaju po krovovima zgrada,
    koji su blistavih hladnokrvnih očiju prolazili kroz univerzitete
    halucinirajući Arkanzas i Blejkovu svetlost tragedije među naučnicima rata,
    koji su izbacivani sa akademija zbog ludosti
    i izdavanja opscenih oda na prozorima lobanje,
    koji su zgureni u donjem rublju po neobrijanim sobama
    spaljivali svoj novac u korpama za otpatke i slušali Užas kroz zid,
    koji sućorkirani u svojim stidnim bradama
    vraćajući se preko Lareda sa pojasom marihuane za Njujork,
    koji su gutali vatru u hotelima boje ili pili terpentin u Rajskom sokaku, smrt,
    ili pročišćavali svoje torze iz noći u noć
    snovima, drogama, budnim košmarima,
    alkoholom i ku* i beskrajnim jeb*,
    neuporedive slepe ulice uskovitlanog oblaka
    i munje u umu što odleću ka polovima Kanade i Patersona,
    obasjavajući čitav nepokretni svet vremena između njih,
    pejotske čvrstine hodnika,
    grobljanska svitanja dvorišta zelenog drveća,
    vinska pijanstva nad krovovima,
    izlozi kvartova napušenih vozikanja neon treperenja semafora,
    vibracije sunca i meseca i drveta u burnim zimskim sumracima Bruklina, bezvredne kletve i
    blaga kraljevska svetlost uma,
    koji su se okivali za podzemnu železnicu
    u beskrajnoj vožnji od Baterija do svetog Bronksa
    opijeni bensendinom sve dok ih buka točkova i dece nije spustila
    uzdrhtale razorenih usta ugruvane otupelog uma
    i lišene sjaja u sumornoj svetlosti Zoološkog vrta,
    koji su celu noć tonuli u podmorskoj svetlosti Bikfordsa,
    isplovili i presedeli čitavo popodne ustajalog piva u pustom Fugaciju,
    slušajući prasak uništenja sa hidrogenskog džuboksa,
    koji su govorili sedamdeset sati bez prestanka
    od parka do stana do bara do Belvjua do muzeja do Bruklinskog mosta,
    izgubljeni bataljon platonskih govornika
    koji su skakali sa pragova sa pomoćnih stepenica sa prozora
    sa Empajer stejta s meseca,
    trtljajući vrišteći povraćajući šapćući činjenice i uspomene
    i anegdote i očne slasti i šokove bolnica i zatvora i ratova,
    čitavi umovi istreseni u potpunom sećanju tokom sedam dana i noći,
    užarenih očiju, meso za sinagogu bačeno na pločnik,
    koji su nestali u ništavilu zen Nju Džerzija
    ostavljajući za sobom trag nejasnih razglednica Atlantik Siti Hola,
    preživljavajući istočna preznojavanja
    Tangerska mlevenja kostiju i kineske migrene u narkomanskoj krizi
    u sumornoj nameštenoj sobi usred Njuvarka,
    koji su lutali u krug po železničkom depou u ponoć
    pitajući se kuda da pođu, i otišli su, ne ostavljajući slomljena srca za sobom,
    koji su palili cigarete u furgonima furgonima furgonima
    što tandrču kroz sneg ka usamljenim farmama u dedovskoj noći,
    koji su izučavali Plotina Poa San Huana de la Krusa telepatiju i bibap kabalu
    zato što je kosmos instinktivno zadrhtao pod njihovim nogama u Kanzasu,
    koji su usamljeni išli ulicama Ajdahoa tragajući
    za vizionarskim indijanskim anđelima koji su stvarno i bili
    indijanski vizionarski anđeli,
    koji su pomislili da su samo ludi kada je Baltimor bleštao u natprirodnoj ekstazi,
    koji su uskakali u limuzine s Kinezom iz Oklahome
    poterani zimskom ponoćnom kišom
    pod uličnim svetiljkama malog grada,
    koji su se smucali po Hjustonu gladni i usamljeni
    tragajući za džezom ili seksom ili supom
    i pratili sjajnog Španca da bi razgovarali o Americi i večnosti,
    što je beznadežno, i onda brodom krenuli za Afriku,
    koji su nestali u vulkanima Meksika ne ostavljajući za sobom ništa
    osim senke farmerki i lavu i pepeo poezije rasute u ognjištu Čikaga,
    koji su se ponovo pojavili na Zapadnoj obali istražujući F.B.I.,
    sa bradama, u kratkim pantalonama i s krupnim pacifističkim očima,
    seksi sa svojom preplanulom kožom i deleći nerazumljive letke,
    koji su cigaretama pržili rupe na rukama
    protestujući protiv narkotične duvanske magle kapitalizma,
    koji su delili ultrakomunističke pamflete na Union skveru
    plačući i svlačeći se dok su ih nadjačavale sirene Los Alamosa,
    i zavijanjem nadjačale Vol, a zaviao je i trajekt za Stejten Ajlend,
    koji su briznuli u plač u belim fiskulturnim salama
    tresući se nagi pred mašinerijom drugih kostura,
    koji su ujedali detektive za vrat
    i vrištali od sreće u policijskim automobilima
    jer nisu počinili drugog zločina
    osim svoje divlje ključajuće pederastije i opijenosti,
    koji su urlali na kolenima u podzemnoj železnici
    i bili odvučeni sa krova mašući genitalijama i rukopisima,
    koji su dopuštali svetačkim motociklistima da ih je* u dupe i vrištali od radosti,
    koji su sisali i kojima su sis*i ku*
    ljudski serafimi, mornari, milovanja atlantičke i karipske ljubavi,
    koji su se tu* ujutru uveče u ružinim vrtovima
    i na travi javnih parkova i groblja
    rasipajući svoje seme slobodno svakome ko bi naišao,
    koji su neprekidno štucali pokušavajući da se kikoću
    ali su završili s jecajem iza pregrade u javnom kupatilu
    kada je plavi i nagi anđeo došao da ih probije mačem,
    kojima su voljene momke preotele tri goropadi sudbine,
    jednooka goropad heteroseksualnog dolara
    jednooka goropad što namiguje iz materice
    i jednooka goropad koja ništa ne radi
    osim što sedi na guz*
    i zaseca zlatne intelektualne niti sa majstorovog razboja,
    koji su se ekstatično i nezajažljivo parili s flašom piva
    draganom paklicom cigareta
    svećom
    i pali s kreveta i nastavili po podu i niz hodnik
    i završili padajući u nesvest na zidu
    sa vizijom savršene pi* i spe* izbegavajući poslednji trzaj svesti,
    koji su zasladili ribe miliona devojaka što su drhtale na zalasku sunca,
    i koji su ujutru bili crvenih očiju ali spremni da zaslade blesak zore,
    sevajući stražnjicama po štalama i goli u jezeru,
    koji su išli u kurv* po Koloradu u bezbrojnim pokradenim noćnim kolima,
    N.K., - tajni heroj ovih pesama,
    jebač i Adonis iz Denvera - nek je slava uspomeni
    na njegova bezbrojna povaljivanja devojaka
    po praznim parkiralištima i iza restorana,
    po rasklimatanim redovima bioskopa,
    na vrhovima planina u pećinama ili sa mršavim kelnericama
    na poznatim usputnim usamljenim zadizanjima kombinezona
    i naročito u tajnim solipsizmima klozeta benzinskih pumpi,
    a takođe i po uličicama rodnog grada,
    koji su iščezavali u velikim sumornim filmovima,
    bivali premešteni u snovima,
    probudili se na iznenadnom Menhetnu i izvukli se iz podruma
    mamurni od bezdušnog tokaja i užasa
    gvozdenih snova Treće avenije i odvukli se do biroa za zapošljavanje,
    koji su hodali po celu noć u cipelama punim krvi
    po snežno belim dokovima
    čekajući da se na Ist Riveru otvore vrata koja vode
    u sobu ispunjenu vrelom parom i opijumom,
    koji su stvarali velike samoubilačke drame na stambenim stenovitim
    obalama reke Hadson pod ratnim plavim reflektorom meseca
    i glaveće im biti krunisane lovorikama u zaboravu,
    koji su jeli jagnjeći sos mašte ili svarili raka na muljevitom dnu reka Boverija,
    koji su plakali zbog romanse ulica s kolicima punim luka i loše muzike,
    koji su sedeli u kutijama dišući u tami ispod mosta
    i ustali da grade čembala u svojim potkrovljima,
    koji su kašljali na šestom spratu u Harlemu
    krunisani plamenom pod tuberkuloznim nebom
    okruženi narandžastim sanducima teologije,
    koji su cele noći žvrljali tresući se.
    Poruku je izmenio alpinista, 28.09.2010 u 20:32

  5. #20

    Odgovor: Beat poezija

    Naići će možda duh


    Elementi na mom stolu-
    sat.
    Sav život sveden na to-
    njegov otkucaj.
    Dastina moderna lampa,
    sva od oblika,prostora i oblina.
    Poslednji pokušaj govora.
    I izrezbareni
    zmijoliki nož Meksika,
    sa nezgrapnom
    orlovskom glavom na dršci.

    Alen Ginzberg

  6. #21

    Odgovor: Beat poezija

    AMERIKA - Alen Ginzberg

    Ameriko dao sam ti sve i sada sam ništa.
    Ameriko dva dolara i 27 centi,17.januara 1956.
    Ne mogu podneti sopstveni um.
    Ameriko kada ćemo okončati sopstveni rat?
    Je*i se sa svojom atomskom bombom.
    Ne osećam se dobro ne gnjavi me.
    Neću da napišem svoju pesmu dok se ne priberem.
    Ameriko kada ćeš postati anđeoska?
    Kada ćeš skinuti svoju odeću?
    Kada ćeš se pogledati kroz grob?
    Kada ćešpostati dostojna svojih milion trociklista?
    Ameriko zašto su tvoje biblioteke pune suza?
    Ameriko kada ćeš poslati svoja jaja u Indiju?
    Muka mi je od tvojih suludih zahteva.
    Kada ću moći da odem u samoposlugu i dobijem ono što mi treba za lepe oči!
    Ameriko ipak smo ti i ja savršeni a ne onaj svet.
    Ne mogu da podnesem tvoju mašineriju.
    Zbog tebe sam poželeo da postanem svetac.
    Mora da postoji neki drugi način da se reši ovaj spor.
    Barouz je u Tangeru ne verujem da će se vratiti to jezivo.
    Da li si ti jeziva ili je ovo neka vrsta neslane šale?
    Pokušavam da pređem na stvar.
    Odbijam da se odreknem svoje opsesije.
    Ameriko prestani da me guraš znam šta radim.
    Ameriko šljivini cvetovi padaju.
    Već mesecima ne čitam novine,svakog dana se nekom sudi za ubistvo.
    Ameriko osećam naklonost prema Voblisima.
    Ameriko bio sam komunista i bio sam klinac i nije mi žao.



    -nastaviće se-

  7. #22

    05 Odgovor: Beat poezija

    Pušim marihuanu kad god se ukaže prilika.
    Sedim u kući danima i buljim u ruže u plakaru.
    Kad odem u kinesku četvrt,napijem se i nikada se ne po***em.
    Jasno mi je,biće gužve.
    Trebalo je da me vidiš kako čitam Marksa.
    Moj psihoanalitičar misli da sam sasvim u redu.
    Neću da čitam Očenaš.
    Podložan sam mističnim vizijama i kosmičkim vibracijama.
    Ameriko još ti nisam rekao šta si učinila ujka Maksu kada se doselio iz Rusije.

    Obraćam se tebi.
    Da li ćeš dopustiti da tvojim emotivnim životom upravlja Tajm magazin?
    Opsednut sam Tajm magazinom.
    Čitam ga svake nedelje.
    Njegova naslovna strana pilji u mene svaki put kada se prošunjam pored prodavnice slatkiša na uglu.
    Čitam ga u podrumu Državne biblioteke u Berkliju.
    Stalno mi govori o odgovornosti.Poslovni ljudi su ozbiljni.Svi su ozbiljni osim mene.
    Pada mi na pamet da sam ja Amerika.
    Opet govorim sam sa sobom.

    Azija se diže protiv mene.
    Nemam šanse ni u ludilu.
    Bolje bi bilo da razmislim o svom nacionalnom bogatstvu.
    Moje nacionalno bogatstvo se sastoji od vda džointa marihuane,milion genitalija,privatne književnosti koja se ne može izdati i koja juri brzinom od 1400 milja na sat i 25.000 ustanova za mentalno obolele,a da ne govorim o svojim zatvorima ni o milionima obespravljenih koji žive u mojim saksijama pod svetlošću pet stotina sunaca.
    Ukinuo sam javne kuće Francuske,Tanger je sledeći na redu.
    Ambicija mi je da postanem predsednik uprkos činjenici što sam katolik.


    -nastaviće se-




  8. #23

    Odgovor: Beat poezija

    Ameriko kako da u tvom blesavom raspoloženju napišem svetu molitvu?
    Nastaviću kao Henri Ford strofe strofe su mi isto toliko osobene kao njegovi automobili,štaviše,sve su različitog pola.
    Ameriko prodaću ti strofe za 2.500 dolara po komadu,500 dolara jeftinije od tvoje stare strofe
    Ameriko oslobodi Toma Munija
    Ameriko spasi Španske Lojaliste
    Ameriko Sako i Vanceti ne smeju umreti
    Ameriko ja sam momci iz Skotsboroa.
    Ameriko kada sam imao sedam godina mati me je vodila na sastanke ćelije Komunističke partije
    prodavali su nam punu šaku leblebija uz ulaznicu ulaznica je stajala pet centi a govori su bili besplatni svi su bili anđeoski i sentimentalno raspoloženi prema radnicima sve je bilo tako iskreno nemaš pojma koliko je partija bila dobra stvar 1835. godine Skot Niring me je rasplakala,jednom mensch Majka Blur me je rasplakala, jednom sam svojim očima video Izraela Amtera.Mora da su svi prisutni bili špijuni.
    Ameriko ti zapravo ne želiš da ratuješ.
    Ameriko za sve su krivi ti zli Rusi.
    Ti Rusi i ti Kinezi.I ti Rusi.
    Ta Rusija bi da nas žive pojede.Ta Rusija je luda za vlašću.
    Želi da nam otme naše automobile iz garaža.
    Ona bi ščepati Čikago.Njoj treba crveni Riders Dajdžest.
    Ona bi preseliti naše fabrike automobila u Sibir.
    Ona velika birokratija da upravlja našim benzinskim pumpama.
    To nikako ne dobro.Fuj.Ona bi naterati Indijance učiti čitati.Njoj potrebne velike crne crnčuge.
    Aha.Ona sve nas naterati da radimo šesnaest sati dnevno.Upomoć.
    Ameriko ovo je stvarno ozbiljno.
    Ameriko stičem takav utisak kada gledam televiziju.
    Ameriko da li je tačno?
    Bolje da odmah prionem na posao.
    Istina da neću da idem u vojsku niti da radim za strugom po fabrikama preciznih delova,ionako sam kratkovid i psihopata.
    Ameriko rešio sam da svoje pede**ko rame ubacim u igru.



    -kraj-

  9. #24

    Odgovor: Beat poezija

    Citat Isahara kaže: Pogledaj poruku
    Opet Ginzberg
    Odlomak iz poeme Kadiš :

    ...


    Pesma "Kadiš" pisana je u nekoliko navrata,u Parizu i Njujorku.Slično kao i u slučaju "Urlika",delovi siu napisani u spontanom izlivu emocija - u jednom dahu. U ovoj poemi se Ginzbergov dugi stih prekida u manje celine,a na nekim mestima prekinuta misao se više ne nastavlja.
    Kadiš je jevrejska himna u slavu boga,koja postoji u dužim i kraćim oblicima.
    Poruku je izmenio Cecara, 03.10.2010 u 20:23 Razlog: citat

  10. #25

    Odgovor: Beat poezija

    "Branili su veru"

    Izašavši iz autobusa iz Novog Pazara na kišu
    ispi**o sam se pokraj zidina Tvrđave u Magliću
    i razgovarao sa psima na obali Ibra
    Pokazali su mi zube i lajali su dugo,dugo.



    20.oktobar 1980. Alen Ginzberg

  11. #26

    Odgovor: Beat poezija

    Malest cornifici tuo catullo


    Srećan sam Keruače,tvoj ludak Alen
    je najzad uspeo:otkrio novog mladog momka
    i moj san o večnom dečaku
    hoda ulicama San Franciska,
    zgodan je,sastajemo se u kafeterijama
    i voli me.Ah!Nemoj misliti da sam odvratan.
    Ljut si na mene.Zbog svih mojih ljubavnika?
    Teško je jesti g***a,a nemati vizije;
    Kada mi daruju svoje poglede,osećam se kao u raju.



    San Francisko,1955. Alen Ginzberg

  12. #27

    Odgovor: Beat poezija

    U VEZI

    Dilan je nešto u vezi s Pojedincem protiv svega na svetu
    Betoven je nešto u vezi s pesnicom čovekovom sred olujnih oblaka
    Papa nešto u vezi s abortusom & dušama mrtvih...
    Televizija je nešto u vezi s ljudima što sede u svojim sobama
    gledajući u svoje stvari
    Amerika nešto u vezi s tim da se bude velika Zemlja puna Kauboja
    Indijanaca Jevreja Crnaca & Amerikanaca
    Orijentalaca Meksikanaca Fabrika letilica Nijagarinih vodopada
    čeličana radija beskućnika Konzervativaca, ne zaboravimo
    Rusija je nešto u vezi s Carem Staljinom Poezijom Tajnom Policijom
    Komunizmom bosima u snegu
    Ali to nije stvarna Rusija to je predstava
    Predstava je nešto u vezi sa tim kako se na zemlju gleda s meseca
    a da se tamo nikad nije bilo. Mesec je nešto u vezi s ljubavlju
    & Vukodlacima, i Poom.
    Po je nešto u vezi s gledanjem u mesec sa sunca
    ili u neko drugo mesto sa groblja
    Sve je nešto u vezi sa nečim ako si vitki filmski producent
    što stalno pućka tompuse
    Svet je nešto u vezi s prenaseljenošću, Imperijalnim invazijama,
    Biocidom, Genocidom, Bratoubilačkim
    Ratovima, Glađu, Holokaustom
    masovnim povredama & ubistvima, visokom tehnologijom,
    Super naukom, atomskim Nuklearnim Neutronskim Hidrogenskim kršem,
    Radijacijom, Samilošću Budinom, Alhemijom
    Komunikacija je nešto u vezi sa Univerzumom.
    Alen Ginzberg je nešto u vezi s pomućenim umom što beleži
    novinske naslove s Marsa -
    Publika je nešto u vezi sa spasenjem, slušaoci nešto u vezi sa seksom,
    Duhovnom gimnastikom, nostalgijom za parnom mašinom &
    Poni Ekspresom
    Hitler Staljin Ruzvelt & Čerčil su nešto u vezi sa aritmetikom
    Kvadrilateralnom ravnotežom, iznad svega hemijom, fizikom
    teorijom haosa -
    Ko mari šta je sa čim u vezi?
    Ja marim! Edgar Alan Po mari! Šeli mari! Betoven & Dilan mare.
    Mariš li ti? Sa čim si ti u vezi
    ili jesi li ti ljudsko biće sa 10 prstiju & dva oka?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #28

    Odgovor: Beat poezija

    ZALAZAK SUNCA

    Čitav zamišljeni svet
    dima i izvijenog čelika
    oko moje glave u železničkom
    vagonu, a um mi luta
    mimo rđe u budućnost:
    video sam kako je sunce zašlo
    u čulnom i praiskonskom
    svetu, prepuštajući tami
    da prekrije moj voz
    jer je druga strana sveta
    čekala na zoru.

    Alen Ginzberg
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #29

    Odgovor: Beat poezija

    O BAROUZOVOM RADU

    Postupak mora biti najčistije meso
    i to bez simboličkog začina,
    stvarne vizije i stvarni zatvori
    kao što su viđeni nekad i sad.


    Zatvori i vizije predstavljeni
    izuzetnim opisima
    koji u potpunosti odgovaraju
    Alkatrazu i Ruži.


    Goli ručak je prirodna stvar za nas,
    mi jedemo sendviče stvarnosti.
    No alegorije nisu ništa do zelena salata.
    Ne sakrivaj ludilo.



    San Hose,1954.

  15. #30

    Odgovor: Beat poezija

    REKLA BIH DA RAZUMEM


    da smo rešeni da ostanemo prisebni onda
    kada žudimo da budemo pelikani,
    razumem zašto je Spinoza glasao za boga-prirodu i
    stoga bio izopćen,ah,razumem da moja vladar ima važnu
    večeru večeras,razumem da je Tvorac stvorio rebro,pa onda
    celuloidnu traku,razumem Brehta kada je rekao
    da je samo nedelju dana u životu bio bogat,razumem ljude
    koji su zgrešili ostavivši rodnu grudu,razumem
    plavu boju na platnima Kanidinskog,razumem sve marševe
    Makijavelija Botičelija Kenedija Apolona Gernike Idi
    Amina Bodlera Engelsa Tesle Ajnštajna Godije Bžeške na putu
    ka istini,razumem da je izuzetno lako biti jak,a još teže
    prevrtati se u kvarcnu stenu,razumem Hitlerovu i Kolumbovu
    osvajačku pohotu,razumem Pandorino prisustvo u kutijama
    naše podsvesti,razumem potrebu da volim tebe i tebe i tebe i
    tebe,razumem sveprisutne promene svakolikih putujućih
    transcendentnih transparentnih transkontinentalnih bića,razumem
    brižne majke očeve vlade i poslodavce pesnike i kozmetičare
    edenskih vrtova,razumem kerbere donjeg dela neba,razumem
    da su mi se prsti umorili od puckanja i zašto nikada više
    neke zareze zapisati neću,ali postoji nešto
    što ti kriješ od mene.




    Nina Živančević*(1957)

    *Niz godina živela u Sjedinjenim Američkim Državama.Učenica Alena Ginzberga.Poslednjih godina živi u Francuskoj,Parizu.Pesnikinja,prozaistkinja,esejist kinja,prevodilac sa engleskog,francuskog i italijanskog jezika.Ljutita dama.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Satirična poezija
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 01.10.2018, 10:29
  2. Humoristička poezija
    Autor chater77 u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 08.08.2018, 11:57
  3. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  4. Poezija - ostala
    Autor proleće u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 22.07.2015, 21:16
  5. Moja poezija
    Autor ljuba-trebotin u forumu Poezija
    Odgovora: 584
    Poslednja poruka: 05.03.2014, 13:51

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •