Satirična poezija
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14
  1. #1

    Satirična poezija

    Pisalo se o Satiri,ali ne i o satiričnoj poeziji,ima je mnogo,verujem da volite da je propratite,ja ću evo početi a vi slobodno nadopunite.




    Ljudi sa druge planete

    One
    koji za hranu jedu
    tablete
    niko ih ne uzima za ozbiljno,
    ali glavu
    na drugu stranu okreću
    plaše ih
    ljudi ludi
    beže,
    pred njima ubrzavaju korak
    niko ih ne izaziva,
    ne zove na crtu
    ...što?
    Čega se zapravo boje?
    Latentne ludosti svoje?
    One
    koji za hranu jedu
    tablete
    niko ih ne uzima za ozbiljno,
    ali glavu
    na drugu stranu okreću
    plaše ih
    ljudi ludi
    beže,
    pred njima ubrzavaju korak
    niko ih ne izaziva,
    ne zove na crtu
    ...što?
    Čega se zapravo boje?
    Latentne ludosti svoje?


    Bojana Lukić

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  2. #2

    Odgovor: Satirična poezija

    Evo nešto malo od Bore Đorđevića


    Crni Gavro
    kud si navro?

    Zašto ti i tvoja banda
    upucaste Fedinanda?

    Pa se diže svetski rat
    da Srbiji slomi vrat.
    Navalio Bugarin i Švaba
    i poneka domaća baraba.

    A Srbin je oguglao
    i na metak i granatu
    i Srbin je navikao
    da bude u nekom ratu.

    Ej Gavrilo
    sram te bilo!

    Zašto ti i tvoja klika
    upucaste naslednika?

    Navalio Franja Josif
    preš'o preko Drine
    da Srbinu sa ramena
    tvrdu glavu skine.

    Arbanasi zabodoše
    nož u leđa zbegu
    ostalo je pola vojske
    da spava u snegu.

    Bre Principu
    mračni tipu!

    Što pucaš u onog stranca
    u budućeg kajzer Franca?

    Ko je proš'o našao je
    sudbinu još goru,
    ostao je pored Krfa
    duboko u moru.

    Zasjalo na nebu Sunce
    sačekalo je Soluce,
    pobednici stigli kući
    pevajući i plačući.
    Poruku je izmenio tetkaD, 25.05.2010 u 21:25 Razlog: brisanje fonta

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #3

    Odgovor: Satirična poezija

    UBITI PTICU PEVAČICU

    Sva sam svetla pogasio,
    četri sata, san me hvata,
    sve slavine zatvorio
    zaključao dobro vrata.

    Na ulici nema kola,
    praskozorje novog dana
    samo što se kao kreten
    dere slavuj s Tašmajdana.

    Životinjo grozna ćuti!
    Poslaću po tebe mačke,
    joj, što sada nemam praćku
    pa da padneš naglavačke.

    (Bora Đorđević; NEĆU!)

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #4

    Odgovor: Satirična poezija

    MI SMO BILI NAROD KAO CVEĆE

    Mi smo bili narod kao cveće,
    Čupasmo se: ja tebe, ti mene,
    Svako svoju vaznu napunio,
    Sad sav narod u vaznama vene.

    Mi smo bili narod kao cveće,
    Srećni kad nas po vaznama stave,
    Uvek spremni kuću da kitimo -
    Sad vaznama razbijamo glave.

    Mi smo bili narod kao cveće,
    Nema zemlje cvetne kao ove,
    Mi smo opet svako svoj na svome:
    Sada cvećem kitimo grobove.


    SRPSKI RULET

    Nekad beše grozna igra
    Pred očima sveta,
    Igra strašna, ubitačna,
    Ruskoga ruleta.

    Tajni metak u šaržeru,
    Udahneš duboko,
    Na orozu prst sudbine:
    Cev na slepo oko.

    Ili-ili, osam praznih,
    Jedan metak pravi,
    Čeka glavu da rascepi
    Kao cvet krvavi.

    Al' Srbi su, od svih bolji,
    Hrabri mimo sveta,
    Izmislili novu igru
    Srpskoga ruleta.

    Nema tajne u šaržeru,
    Uzdahneš duboko,
    Na orozu prst Srbina:
    Cev na slepo oko.

    Svi su meci u šaržeru,
    Nema srećnog kraja,
    Nema kocke ni rizika,
    Nema promašaja.

    Nema više ili-ili,
    Sad svaki ubija!
    Tako raste srpska zemlja:
    Nebeska Srbija.

    Rastko Zakić; Građanski rat u mojoj glavi

    ----------

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  5. #5

    Odgovor: Satirična poezija

    Prvo bi bilo lepo da vidimo šta je to satira.


    Satira je književni oblik u kojem se kritički ismejava pojedinac, grupa, država ili vlast. Često se koristi kao sredstvo političke borbe.

    "Satira razobličava društvene nedostatke, političke strasti, ljudske sebičnosti, nepromišljenosti, mane i gluposti, a svojim podsmijehom na podrugljiv i duhovit način kritikuje, opominje i kažnjava. Dok humoristički smeh svojom vedrinom zabavlja, oslobađa i rasterećuje, satirički smeh svojom jetkošću i gorčinom angažuje, pokreće i obavezuje.

    Tehnika komičnog preuveličavanja i upotreba karikature, hiperbole i groteske, najmoćnije je umetničko sredstvo satiričara. Potrebno je neku deformisanu društvenu pojavu, mentalnu i moralnu izobličenost, prenaglasiti do te mere da ona postane očigledna svima. Za izražavanje svoje kritičke vizije sveta satiričar se koristi i najpogodnijim umjetničkim sredstvima neposrednog (invektiva) ili prenesenog značenja (aluzija, insinuacija, alegorija, ironija, eufemizam, persiflaža, sarkazam, paradoks i parodija). Nasuprot direktnoj i agresivnoj kritičkoj oštrini invektive (od lat. riječi invectivus - nasrtljiv), smehotvorno dejstvo figura prenesenog značenja proističe iz semantičke dvosmislenosti, slutnji i nagoveštaja, proisteklih iz nepodudarnosti izgovorenog i mišljenog, a može ga razumeti samo onaj koji je sposoban da u tome prepozna stvarnosni kontekst. Za komične aluzije tačno je rečeno da su "po svojoj prirodi 'prelazne' između(...) onog što je izričito rečeno i onog što se podrazumeva, onog što sasvim glasno kaže i onog što se šapuće" (Vladimir Jakovljevič Prop, "Problemi komike i smeha"). Otuda aluzivni smeh i proizlazi iz mehanizma prividnog nerazumevanja i naivnosti, a prećutnog naslućivanja i shvatanja poruke.

    Satirička aluzija u svojoj semantičkoj osnovi sadrži želju da se na diskretan način namagarči ili ismeje pojedinac, neka pojava i društvena nepravilnost, a kad je zasnovana na neproverenim, netačnim ili delimičnim činjenicama, na zlonamernim pretpostavkama, podozrenju i sumnjičenjima, naziva se još i insinuacijom..." ("Trijumf smijeha", Goran Maksimović)

    Wikipedia
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  6. #6

    Odgovor: Satirična poezija

    NARODNA ZDRAVICA

    voljenoj Vladi
    koja ga ne vadi


    Zdrav si, domaćine!
    Tebi, koji kuću zidaš na tuđoj nesreći,
    dižem čašu ovu;
    od Boga imao prid stostruko veći,
    prema blagoslovu:
    ove godine kuću okrovio,
    dogodine po njoj šišmiše lovio;
    gde ti metla stajala -
    lisica ti lajala;
    sve sinove sutra poženio,
    dogodine snaje poudav'o,
    tako vilenio,
    i raskućav'o;
    unučad ti bila krepka
    pa krepala,
    čeljad ženska vazda jebka,
    svakom dala!
    Sav imetak na lečenje dao,
    a do smrti leka ne našao:
    gde god iš'o krvlju piš'o,
    gde god stao krvlju srao,
    od muke se ucrvljao!...
    .................................................. ..
    A, što ti ne pogodim ja -
    nek ti pogodi Sveti Ilija!

    (Dragan Bunardžić, 2001)

    Poruku je izmenio Cecara, 27.06.2010 u 17:59

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  7. #7

    Odgovor: Satirična poezija

    Duško M. Petrović, pesnik i satiričar. Zastupljen u više antologija; prevođen na nemački, poljski, bugarski, engleski, francuski, ruski, rumunski i italijanski jezik. Živi i pisucka u Beogradu.







    APATRID

    Je li ikog stid
    što sam,
    evo,
    i ja apatrid?
    Ja, dame i gospodo,
    uvažene umne
    i krunisane glave,
    ne mrdnuh iz kuće,

    a ostah bez države?


    PONESTAĆE SRBA

    Nekad bilo, nije viš':
    Svi za Niš! Svi za Niš!

    Sad po svoje dođe vrag:
    Svi u Hag! Svi u Hag!

    Karla ište, vlada prati -
    nikad Srba ponestati...

    Sela vlada na promaju:
    Nema Srba za prodaju?


    BON-TONIRANO

    Izvinite, gospodine međunarodni,
    visoki, pa sve viši,
    ni ja ne podnosim primitivan
    rečnik
    i ljude nevaspitane,
    proste,
    ali znate i sami:
    ne postoji bonton

    za nezvane goste.


    (Duško M. Petrović; Na vr' brda vrh državni mrda)
    Poruku je izmenio Cecara, 27.06.2010 u 18:05

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  8. #8

    Odgovor: Satirična poezija

    О Б И Л И Ћ


    Изгубисмо царство на Косову,
    Ал' добисмо симбол свога рода:
    И сад Срби Обилића зову
    Кад се гуши њихова слобода!

    Обилић је темељ српској кући,
    Обилић је прозор српској души;
    "Воинствени гениј свемогући"
    Који мачем силу пакла руши.

    Моралну му Вук нанео штету,
    Ољага га под Лазиним кровом.
    Милош реши да спере клевету
    Само топлом крвљу Муратовом!

    Лукавство му ово на ум паде:
    Муратову папучу пољуби,
    Па му онда под гр'оце стаде
    И ножем га из потаје уби.

    Зазвонише нотрдамска звона
    Да победу хришћанску прославе,
    Ал' Бајазит докопа се трона,
    И Обилић остаде без главе

    Историја, смутљивица стара,
    Још потврду своју не издаје,
    Али кћерка славнога Лазара
    За хартију пет пара не даје!

    Јер, код ње се Милош "оверио"
    Као мајстор мушкога заната
    Што је бојно копље усмерио,
    Па на женска наваљује врата.

    Ој, Милоше, теби сви завиде!
    Србину си заклетва и нада,
    А Српкињи највише се свиде
    Што ти копље никако не пада!



    КАЛУЂЕРИ

    Гледо сам вам метаније,
    Кад варате Бога жива;
    Гледо сам вас где се пије,
    Где се једе и ужива.

    Слушо сам вас кад кунете
    Своје стадо, своје верне,
    И кад тајни призовете,
    Лицемерни, лицемерне!

    Гледо сам вас - не да нисам,
    Кад разблудом успламтите;
    Гледо сам вас, не да нисам,
    Лицемерни, упамтите!

    ЂУРА ЈАКШИЋ
    (1876?)

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  9. #9

    Odgovor: Satirična poezija

    У Вуково доба
    владала је мода
    да се свака глава
    за две турске прода,
    јер ће само тако
    сванути слобода.
    Вук је био мудар,
    није дао главу,
    мислио је главом
    и био у праву
    и помоћу главе
    стекао је славу.


    (Душан Радовић, ВУКОВА АЗБУКА)

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  10. #10

    Odgovor: Satirična poezija

    Brana Crnčević Sibiri
    HLEB
    Приметио сам у најгушћем мраку
    како ми се глава удвара стомаку.

    Остадосмо тако, без птица и неба
    стомак мој и глава и комад мог хлеба.

    Животе, не умем да живим без тебе,
    нисам избегао да ти служим, хлебе.


    ДУНАВО

    Дунаво тече жеђ обала гаси
    и ја немиран као сви таласи.

    У тамној ноћи мој се живот сиви
    учите на мени како се не живи.

    Учите на мени како се не воли
    и како кад боли ни мало не боли.

    Поново сунце, Дунаво се смири,
    мирна је река у мени немири.

    Кад своју главу угледах у води
    стид ме је било што је на слободи.


    ДАЉИНЕ

    Даљине света како сте далеко!
    Овде да ме нема, тамо да сам неко!

    Све што је важно тамо ће се збити
    сви ће тамо бити, ми нећемо бити.

    Ја даљине хоћу, даљина сам гладан,
    а свој живот трошим у неважном, сада.

    Хтео бих далеко, најдаље, у плаво,
    с овим истим срцем, с овом истом главом.

    Не може се тамо јер неима вође
    за којим најдаље може да се пође.

    Даљине света без живота мога
    како је страшно то што нема Бога
    .
    Ah evo i Brana nešto u svojoj satiričnoj poeziji zaboravlja na Boga,vidi i on da tu nešto neštima


    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  11. #11

    Odgovor: Satirična poezija

    ДВА ПЕСНИКА

    Два песника сретоше се на дверима божјег раја,
    И како се сусретоше, подиже се силна граја,
    Свадили се око тога и хтели се чак и тући:
    Ко је од ког заслужнији и ко треба први ући?
    Бог је чуо њину вику, па не знајућ шта је тамо,
    Он дозивље Светог Петра: "Оче Петре, ходи амо,
    Неки тутањ чујем оздо и паклену неку грају,
    К'о да врази целог пакла на царство ми јуришају.
    Мора да је страшно нешто, кад и мени бруји глава;
    Иди, Петре, па разгледај, јер то није забадава."
    Свети Петар журно сиђе одакле се чује вика,
    И застаде разјарена два сабрата, два песника.
    Како су се дохватили за чупаве своје косе!
    Па како ли изгребани један другог бурно носе!
    Проговара први песник: "Заслужујем боље место,
    Ја сам пев'о о слободи и страдао за њу често.
    Ударима моје лире будио сам бедног роба,
    И слободу васкрсав'о из мрачнога њена гроба.
    Мојом песмом невољници васкрсење своје славе,
    Од те песме осветничке крунисане стрепе главе.
    У њеноме они такту чују звекет из даљине
    И топовску страшну паљбу и шкрипање гиљотине.
    Пусти, дакле, мене првог, да заузмем боље место,
    Јер сам пев'о о слободи и страдао за њу често."
    Други песник проговара: "Заслуге су веће моје,
    Моје песме вечном правдом и милошћу срца поје.
    Као тамјан што се диже са олтара у висине,
    Моја тужна, чудна песма хорила се из даљине,
    Хорила се тако болно, молила се тако чедно,
    Да је често умекшала победничко срце ледно.
    Ах, колико сирочади над мојим се гробом моле,
    Којима је моја песма ублажила тешке боле!
    Ја сам вид'о сузе њине и плакао с њима често,
    Мени, дакле, и припада праведничко прво место."

    Светом Петру мучна беше ова вика, ова граја,
    Обојицу пусти с миром у пределе вечног маја.
    "Али знајте, рече Петар, не пуштам вас због стихова,
    Него зато што је богу додијала ларма ова."

    (Војислав Илић, 1888 )
    Poruku je izmenio Cecara, 24.10.2010 u 23:23 Razlog: smajli

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  12. #12

    Odgovor: Satirična poezija

    ODA MILICIONERSKOJ PALICI

    Jedina nema biti il ne biti
    Drškom bez cveta sloboda se kiti

    Kada je ona u našoj blizini
    Najbliži smo nekakvoj istini

    Propevamo i masovke se čuju
    Njom dirigenti horom diriguju

    DEDOV AMANET

    Ako imaš svoju glavu,
    Ti je barem drži pravu.

    Drži pravo glavu dičnu,
    Budi čovek imaj kičmu.

    I krivicom smatraj ličnom
    Ako ideš s krivom kičmom.

    Dobro znamo i ti i ja
    Bez kičme si samo zmija!

    Budi čovek kad te skole
    Kada voliš nek te vole.

    Nemoj biti misli brze,
    Više voli kad te mrze!

    NIJE LI VREME

    Kameni temeljci, gde su bivše kuće?
    Priznaste li sebe njima za buduće?

    Kroz grobove korov osećamo žali
    Porodično stablo sa koga smo pali.

    Nije li vreme, dobri moji momci,
    Da priznamo da smo nečiji potomci?

    Prkosne duše utekle sa koca,
    Hoće li ih neko priznati za oca?

    O STOČARSTVU
    NA IDEJNIM OSNOVAMA


    Doškolovan
    Jedan ovan.
    sada bleji
    O ideji!

    O POBEDNIČKOM KOKTELU

    Posle tolikih čaša:
    Pobeda je bila naša!

    O ZAVOĐENJU I ZAVEDENIMA

    Svakog čeka
    Kartoteka.
    Jeste li, izjavite opisno,
    Zavedeni propisno?

    Milovan Vitezović i njegovo satirično vitezovanje.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #13

    Odgovor: Satirična poezija

    SOKOLOVI



    Gde su moji preci, sokolovi,

    zar ih nije bilo, zar su bili snovi?



    Zar prstima moram da poskidam dane

    koji su pokrili Visoke Dečane?



    Zar je prošlost bila dim, magla i para,

    i zar tražim carstvo kad se sećam cara?



    Zar Dušana Silnog da četkaju četke

    i zar ja postojim ako nemam pretke?



    Farisejstvo, laži, gluposti, groteske,

    moje srce traži oca mesto freske.



    Svi mi dugujemo sebe nekoj deci,

    budimo potomci, da bi bili preci.

    Brana Crnčević



    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  14. #14

    Odgovor: Satirična poezija

    PLJUVANJE U DALJ

    Takmiče se ministri u vladi,
    Zategnuti živci kao strune,
    Nije važno ko i kada radi
    Nego ko će što dalje da pljune.


    Nisu važni građanski obziri,
    Odgovornost, takt i pomirenje,
    Žaru borbe sve je podređeno
    Dok pljuvačko traje takmičenje.


    I partijske postrojene vojske,
    Dnevni red je stigao do tačke
    Protivnika svoga da ubediš
    Kanonadom partijske pljuvačke.


    Predlažemo vrlo čitaocu
    Ove naše zabrinute pesme,
    I sam da se dok čita pripazi
    Da ga pljuca u čelo ne tresne.


    Ili možda valja predložiti
    Da se glavni ispljuju na blizu?
    Iz pljuvanja da nas izostave,
    Međusobno nek razreše krizu.


    Možda bi se mogli podsetiti:
    Neće narod doveka da strepi!
    I da čeka, umesto boljitka,
    Da ga neko pljuvačkom zalepi!

    Rastko Zakić

Slične teme

  1. Humoristička poezija
    Autor chater77 u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 08.08.2018, 11:57
  2. Poezija koja se sluša
    Autor tetkaD u forumu Poezija
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 08.05.2016, 06:13
  3. Poezija - ostala
    Autor proleće u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 22.07.2015, 21:16
  4. Moja poezija
    Autor ljuba-trebotin u forumu Poezija
    Odgovora: 584
    Poslednja poruka: 05.03.2014, 13:51
  5. Beat poezija
    Autor alpinista u forumu Poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 16.08.2012, 13:12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •