Evo i ja da potražim pomoč i možda neki savet. U braku sam dvadeset godina,imamo dvoje divne dece.Manje više nam je brak bio stabilan i bezbrižan,bar je to moje videnje.Pre malo više od godinu dana supruga se naglo zatvorila u sebe,maltene bez najave,mislio sam da če je ta faza proči medutim iz dana u dan je bivalo sve gore.Da nedužim puno,posle par meseci sam doznao preko zajedničkih prijatelja da je planirala da me ostavi.E nakon toga nastaje pakao,počinjem da proveravam i gde treba i gde ne treba.Na kraju doznam da postoji neko i napravim veliku glupost,uzmem njen mobilni da ona ne zna i nadem sumnjivu poruku.Priznao sam joj da sam joj prelistao telefon,što inače nikada pre nisam uradio i ona mi je priznala da je imala nešto sa nekim,kažem sa nekim pošto stvarno jako malo znam o njemu a i ne želim da znam.Tek onda je nastao pakao u našem životu,maltene je sve bilo pred svršen čin.Posle puno razgovora na moju inicijativu uspeo sam da spasim (bar mislim) brak.Puno truda sam uložio od tada da popravim odnos i moje uopšte ponašanje koje je po njenim rečima to njoj smetalo.Sada funkcionišemo skoro pa super ali imam i dalje neku dozu nepoverenja u nju,ma koliko to krio i negirao ono postoji.Neke stvari čovek može i da oprosti ali nikada da zaboravi.Samo da još dodam da ni dan danas ne znam dali je to bila prevara i fizičke prirode ili samo emotivna,pošto znam da dotišna osoba nije sa naših prostora.Koliko sam ja pohvatao to se uglavno sve završavalo na sms porukama,ali iskreno stalno me to kopka.Supruga kada smo pričali na tu temu kategorično je odbijala da mi kaže šta se tu zapravo dogodilo sa obrazloženjem da samo ona zna šta je u njenoj glavi i da če tako ostati do daljnjeg.Otvoren za svaki kontakt i savet,iako mislim da sam postupio ispravno pošto mi je jako stalo do žene.pozdrav