Rudyard Kipling 1865-1936.
Nobelova nagrada 1907.
AKO
Ako možeš da sačuvaš svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,
Ako možeš da veruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i čak pridodaješ njihovim sumnjama,
Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren da ne lažeš,
ili ako si omrznut da ne mrziš,
A pored toga da ne izgledaš predobar ili premudar.
Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako možeš da razmišljaš, a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom
i da smatraš te dve varalice kao da su potpuno iste.
Ako možeš da podneseš kada čuješ
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,
Ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio ceo život,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaraš,
Ako možeš da staviš na gomilu sve sto imaš
i da ga bacis na kocku,
izgubiš i opet počnes iz početka
i nikad ne izustiš reč o tom svom gubitku,
Ako možeš da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te služe dugo iako ih više nemaš,
I tako izdržiš kada nema ničeg u tebi
sem volje koja ti dovikuje: "Istraj".
Ako možeš da razgovaraš sa najnižim,
i da sačuvaš svoje dostojanstvo,
ili da šetaš s kraljevima,
a da ne izgubiš razumevanje za obične ljude.
Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrede,
ako te svi cene, ali ne suviše,
Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravan minut
Sadržajem koji traje šezdeset sekundi,
Tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
i iznad svega bićeš čovek, sine moj!
(Rudyard Kipling - Ako - Ratnica Svjetlosti)
Један каже: Pesma je proglašena za najbolju pesmu milenijuma. Autor ju je posvetio svome sinu i dobio je Nobelovu nagradu za nju 1907.