Jovan Dučić
Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 66
  1. #1

    Jovan Dučić

    Pesma ženi

    Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja reč u šumu
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si žudnja.
    Ostaj nedostižna, nema i daleka
    jer je san o sreći više nego sreća.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
    Srce ima povest u suzi što leva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo što duša prosneva.
    Poljubac je susret najlepši na svetu.
    Od mog privienja ti si cela tkana,
    tvoj plast sunčani od mog sna ispreden.
    Ti beše misao moja očarana,
    simbol svih taština, porazan i leden.
    A ti ne postojiš, nit' si postojala.
    Roena u mojoj tišini i čami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.
    Poruku je izmenio Bishop, 13.08.2006 u 02:32
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  2. #2

    Odgovor: Jovan Ducic

    Podne

    Nad ostrvom punim čempresa i bora,
    Mlado, krupno sunce prži, puno plama;
    I trepti nad šumom i nad obalama
    Slan i modar miris proletnjega mora.
    Ljubičaste gore, granitne, do svoda,
    Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
    Površina šušti i celiva stene;
    Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.
    Prah sunčani trepti nad ispranim peskom,
    I srebrni galeb ponekad se vidi,
    Svetluca nad vodom. I mirisu hridi
    Mirisom od riba i modrijem vreskom.
    Sve je tako tiho. I u mojoj duši
    Produženo vidim ovo mirno more:
    Šume oleandra, ljubičaste gore,
    I bled obzor što se proteže i puši.
    Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
    Obale i vrti; i svetli i pali
    Mlado, krupno sunce; i ne šušte vali,-
    Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  3. #3

    Odgovor: Jovan Ducic

    Moja ljubav

    Sva je moja duša ispunjena tobom,
    Kao tamna gora studenom tišinom;
    Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
    Ko večni pokret nevidljivim dobom.

    I tako beskrajna, i silna, i kobna,
    Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
    Ali tvoga daha prepuno je svašta,
    svugde si prisutna, svemu istodobna.

    Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
    Raas se u meni kao sunce noći,
    I u mome telu drhtiš u samoći,
    Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

    Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
    Celo moje biće to je trepet sene;
    O, ljubljena zeno, silnija od mene -
    Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

    Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
    I moj glas je eho tvog ćutanja. Ja te
    Ni ne vidim gde si, a sve duge sate
    Od tebe su moje oči zasenjene.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  4. #4

    Odgovor: Jovan Ducic

    IZMIRENJE

    I kada te život bolno razočara,
    I kada prestanu i želje, i snovi:
    Ono što nam vrati jedna suza stara,
    Vredi jedan život neznani i novi.

    Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
    Kroz sve dane dugih stradanja i mena:
    Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
    Kad se živi samo još od uspomena.

    Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno
    Našto samo suze, našto boli samo?
    I šta da ikad žali srce jadno,
    Kada je sve naše, sve što osećamo!
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  5. #5

    Odgovor: Jovan Ducic

    SUSRET

    Čekasmo se dugo, a kad smo se sreli,
    Dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
    I idući stazom nejasnom i tamnom,
    Iskali smo sunca i sreće smo hteli.

    Oboje smo strasno verovali tada
    Da se besmo našli. I mi nismo znali
    Koliko smo bili umorni i pali
    Od sumnja i davno preživljenih jada ...

    I zanavek kad se rastasmo, i tako
    Stežuć svoje srce rukama obema,
    Otišla si plačna, zamrzla i nema,
    Ko što beše došla, tužno i polako.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  6. #6

    Odgovor: Jovan Ducic

    SRCE

    Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
    Nenadno i naglo javićeš se meni
    Možda kad u duši bolno zastudeni,
    I u srcu poćne prvi sneg da pada.

    Na usnama našim poniknuti neće
    Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
    Što ne osta više od negdašnjih snova
    Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

    Ali starom strašću pogledam li u te:
    To nove ljubavi javlja se glas smeo!
    Jer što srce hoće to je njegov deo
    Uvek novi deo od nove minute.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  7. #7

    Odgovor: Jovan Ducic

    Krila


    Leteti, leteti, leteti visoko,
    Neznanom prostoru kao starom drugu,
    Vitlati se kao omađijan soko,
    I umreti, sjajan, u sunčanom krugu.

    Čuti samo zamah svoj u prostorima-
    Muziku svog krila! I na samom kraju,
    Svoj trag izgubiti i cilj među svima,
    Iščeznuvši tako u nebu i sjaju.

    Da mi žeđ osete kobnu i sve višu
    Oči što su tude dugo svetlost pile,
    Kao vir dve ovce sa runom od svile,
    Kao krv dve noćne sablasti što sišu.

    Da ne pamtim nisko rođenje pod mrakom;
    Da kao gnev svetlost sva ispuni mene;
    Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom,
    Tu gde gore večne podnevi bez sene.

    I strasna raskršća sunaca, i puti
    Kud oluj svetlost neprekidno ide,
    Kroz nemi predeo gde vlada i ćuti
    Bog koji ubija oči kad ga vide.

    Da samo s visina za ponore znadnem
    Bacivši u prostor konce svojih žila;
    I letim večito, i letim dok padnem
    Samo pod teretom ozarenih krila.
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  8. #8

    Odgovor: Jovan Ducic

    Oči


    Beskonačne tvoje oči, mlada ženo,
    Dve duge večeri u pustinji mora;
    Dve sumorne bajke što uznemireno
    Imaju šum slutnje u granama bora,

    Dve mirne galije s crnim zastavama;
    Dve žene u crnom, na molitvi neme;
    Dve ponoćne reke kroz kraje od kama;
    Dva glasnika bola koji kroz noć streme.

    Oči moje žene, mračni triumf ploti,
    Koje večnom tugom opijene behu,
    Svoj su prostor našle u njenoj čistoti,
    A svoj car nebeski u njenom grehu.

    Od suza prosutih u velika bdenja,
    Te beskrajne oči sijaju se s toga,
    Dalekim i čudnim sjajem ushićenja,
    Kao neke oči što videše Boga.

    Čuvaju na svojoj beskonačnoj mreži
    Sve tamne ekstaze snova koje sanja,
    Oči nepregledne, na čijem dnu leži
    Velika i mračna slabost očajanja.
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  9. #9

    Odgovor: Jovan Ducic

    Simbol


    Gledam tvoje krupne oči zljubljene,
    Gde sja vatra - ko zna - grešna ili sveta.
    Svejedno ljubiš ili drugog ili mene;
    Ti ljubiš nevino kao cvet što cveta.

    Ljubav bi ti moja bila zatočenje,
    U tvom bezgraničnom, granica i meta;
    Takva, večna zeno, kroz život i mrenje
    U slavi instikta ti si samo sveta.

    Ti si sat od kojeg nebo zarumeni,
    Simbol veći nego bol ljudski što grca,
    I ti si božanstvu bliža nego meni;
    Više zakon svat, nego zakon srca.
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  10. #10

    Odgovor: Jovan Ducic

    Strofe jednoj ženi


    Gledaću tvoj sjajni sen na talasima,
    I stope na pesku; s jutrom na vrhuncu,
    Kao prvo gnezdo budno među svima,
    Ja te pevam kao himnu zemlje Suncu.

    Ti si iskra moga mača pobednoga;
    Sto muzičkih vrela što bruje i plave;
    Pogled koji hoće da sagleda Boga;
    Pehar iz kog pijem strasno piće Slave.

    Kroz tamnu je pustoš moje krilo seklo,
    Gde sad sja tvoj pokret i tvoja reč zari;
    I kao da svemu ti beše poreklo,
    Sunce što mi otkri mesto sviju stvari.

    Sve vode postaše za odsev tvog stasa,
    Prostor, da imadneš dušu začuđenu,
    Mir tamnih dolina za eho tvog glasa,
    Sunce da na svetu baciš svoju senu.

    Ti si kao lađa sa krupinim jedrilima,
    Što nosi poneblja drugih kopna; o, ti,
    Što se, neumitna, javi među nama
    Da daš svoj dah zemlji i svoj glas lepoti.
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  11. #11

    Odgovor: Jovan Ducic

    Senka


    Ide sen moja pored mene,
    Ognjena sablast i džin modar,
    Predamnom kao vod bez smene,
    Kao zbir za mnom, nem i bodar.
    Pred šumom presta da me prati,
    Za šumom vec me opet ceka;
    Pred prag ce crkve zbunjen stati -
    Taj prediskonski strah coveka.
    Taj sjaj što mrkne i što sjaje,
    Taj govor tela recju tamnom!
    Dokle ce ici i šta traje -
    Ta gorka igra sunca sa mnom?
    Sve ce pod nebom dalje sjati,
    A sen i covek, dva blizanca,
    Na raskršccu ce nekom stati
    Da oba zbace teret lanca...
    No tražice se, dok dan sija,
    Dve sudbe vecno sjedinjene:
    Senka od zemlje bezmernija,
    I covek lakši i od sene
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  12. #12

    Odgovor: Jovan Ducic

    Vraćanje


    Kad mi opet dodješ, ti mi pridji tada,
    Ali ne ko žena što čezne i voli,
    Nego kao sestra bratu koji strada.
    Tražeć mekom rukom mesto gde ga boli.
    Puna nostalgije beznadežne, duge,
    Ne sećaj me nikad da bi mogla doći
    Zadocnela radost iz dubine tuge,
    Ko ponoćno sunce iz dubine noći.
    Jer ti ne znaš, bedna kroz sve dane duge
    Da te voljah mesto ko zna koje žene
    U tvom čaru ljubljah sav čar neke druge...
    I ti beše samo sen nečije sene...
    Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.

  13. #13

    Odgovor: Jovan Ducic

    Pored vode

    Put mesečev srebrn niz more se vidi,
    Leži beskonačan vrh zaspalih vala.
    Mir. Zadnji je talas došao do hridi,
    Zapljusno setno i umro kraj žala.
    Noć miriše tužno čempresovom smolom.
    Nebo pepeljasto. I kopno i voda
    Ko da noćas dišu nekim čudnom bolom,
    Tiha tuga veje sa dalekog svoda...
    Sto srca nocas kucaju u meni,
    I celo mi biće budi se i diže
    Časom nekoj zvezdi, a čas kakvoj ženi.
    Sve kipi u meni, ko plima kad stiže:
    Kao sad da postah Dokle zvezde brode
    Jedne bezimene noći, pored vode.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  14. #14

    Odgovor: Jovan Ducic

    ZALAZAK SUNCA

    Još bakreno nebo raspaljeno sija,
    Sva reka krvava od večernjeg žara;
    Još podmukli požar kao da izbija
    Iza crne šume starih četinara
    Negde u daljini čuje se da hukti
    Vodenički točak promuknutim glasom;
    Dim i plamen žderu nebo koje bukti,
    A vodeno cveće spava nad talasom.

    Opet jedno veče... I meni se čini
    Da negde daleko, preko triju mora,
    Pri zalasku sunca u prvoj tišini,
    U blistavoj senci smaragdovih gora -
    Bleda, kao čežnja, nepoznata žena,
    S krunom i u sjaju, sedi, misleć na me...
    Teška je, beskrajna, večna tuga njena
    Na domaku noći, tišine i tame.

    Pred vrtovima okean se pruža,
    Razleće se modro jato galebova;
    Kroz bokore mrtvih docvetalih ruža
    Šumori vetar tužnu pesmu snova.
    Uprtih zenica prema nebu zlatnom,
    Dva giganta Sfinksa tu stražare tako,
    Dokle ona plače; a za morskim platnom,
    Iznemoglo sunce zalazi, polako.

    I ja kome ne zna imena ni lica,
    Sve sam njene misli ispunio sade.
    Vernost se zaklinje s tih hladnih usnica...
    Kao smrt su verne ljubavi bez nade!
    Vaj, ne recite mi nikad: nije tako,
    Ni da moje srce sve to laže sebi,
    Jer ja bih tad plako, ja bih večno plako,
    I nikad se više utešio ne bi.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  15. #15

    Odgovor: Jovan Ducic

    ČEŽNJA

    Nebesa su prazna; nemo veče slazi,
    Negde u aleji zadnji zračak blista,
    Venus arhaička sama je na stazi,
    Gola, i sva stidna, bez smokvova lista.

    Veče će joj tiho da okupa telo
    U mirisu ruže i u čistoj rosi;
    Mesečina mirno da posrebri čelo,
    I ponoćno inje da prospe po kosi.

    Gola, ona čeka; a pogled, pun žudi,
    Vapije u nebo, i strada, i moli!
    I dok stidno oko u nebesa bludi,
    Čežnjom dršću prsa i udovi goli.

    Tako noć prolazi tiho, jednoliko,
    Vetar mesečinom zasipa i veje;
    Spi nebo i zemlja; i ne dozna niko
    Tu pagansku ljubav sred mrtve aleje.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

Strana 1 od 5 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Jovan Sterija Popović
    Autor DrinChe u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 13:50
  2. Jovan Jovanović Zmaj
    Autor yige_gui u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 51
    Poslednja poruka: 31.01.2014, 13:46
  3. Gimnazija Jovan Jovanovic Zmaj u Novom Sadu
    Autor thekutko u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 36
    Poslednja poruka: 10.08.2011, 17:33
  4. Jovan Dučić
    Autor Turkmenbashi u forumu Književnici
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 12.09.2009, 02:41
  5. Poslednji Srpski Car - Jovan Nenad
    Autor plemeniti vitez u forumu Istorija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.05.2007, 16:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •